PRESUDA SUDA (četvrto vijeće)
29. siječnja 2020.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Usklađivanje zakonodavstava – Žig Zajednice – Uredba (EZ) br. 40/94 – Članci 7. i 51. – Prva direktiva 89/104/EEZ – Članci 3. i 13. – Određivanje proizvoda i usluga obuhvaćenih registracijom – Nepridržavanje zahtjeva jasnoće i preciznosti – Zla namjera podnositelja prijave – Nepostojanje namjere da se žig koristi za proizvode ili usluge obuhvaćene registracijom – Proglašenje potpune ili djelomične ništavosti žiga – Nacionalno zakonodavstvo koje propisuje da podnositelj prijave mora dati izjavu da namjerava koristiti prijavljeni žig”
U predmetu C‑371/18,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio High Court of Justice (England & Wales), Chancery Division (Visoki sud, Engleska i Wales, Odjel Chancery, Ujedinjena Kraljevina), odlukom od 27. travnja 2018., koju je Sud zaprimio 6. lipnja 2018., u postupku
Sky plc,
Sky International AG,
Sky UK Ltd
protiv
SkyKick UK Ltd,
SkyKick Inc.,
SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: M. Vilaras, predsjednik vijeća, S. Rodin, D. Šváby, K. Jürimäe (izvjestiteljica) i N. Piçarra, suci,
nezavisni odvjetnik: E. Tanchev,
tajnik: M. Aleksejev, načelnik odjela,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 20. svibnja 2019.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Sky plc, Sky International AG i Sky UK Ltd, P. Roberts i G. Hobbs, QC, po punomoći D. Rosea, A. Ward i E. Preston, solicitorsa,
– za SkyKick UK Ltd i SkyKick Inc., A. Tsoutsanis, advocaat, T. Hickman i S. Malynicz, QC, te S. Baran, barrister, po punomoći J. Linnekera i S. Sheikh‑Brown, solicitorsa,
– za vladu Ujedinjene Kraljevine, Z. Lavery i S. Brandon, u svojstvu agenata, uz asistenciju N. Saundersa, QC,
– za francusku vladu, R. Coesme, D. Colas, D. Segoin, A.-L. Desjonquères i A. Daniel, u svojstvu agenata,
– za mađarsku vladu, M. Z. Fehér i D. R. Gesztelyi, u svojstvu agenata,
– za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,
– za slovačku vladu, B. Ricziová, u svojstvu agenta,
– za finsku vladu, H. Leppo, u svojstvu agenta,
– za Europsku komisiju, S. L. Kalėda i J. Samnadda, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 16. listopada 2019.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje prava Unije u području žigova Europske unije i usklađivanja zakonodavstava država članica o žigovima.
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između, s jedne strane, društava Sky plc, Sky International AG i Sky UK Ltd (u daljnjem tekstu zajedno: Sky i dr.) i, s druge strane, društava SkyKick UK Ltd i SkyKick Inc. (u daljnjem tekstu zajedno: društva SkyKick), vezano za navodno krivotvorenje od strane društava SkyKick, žigova Europske unije i nacionalnog žiga Ujedinjene Kraljevine koji pripadaju Skyju i dr.
Pravni okvir
Međunarodno pravo
3 Pravo žiga na međunarodnoj je razini uređeno Konvencijom za zaštitu industrijskog vlasništva, potpisanom u Parizu 20. ožujka 1883., posljednji put revidiranom u Stockholmu 14. srpnja 1967. i izmijenjenom 28. rujna 1979. (Zbirka međunarodnih ugovora Ujedinjenih naroda, sv. 828., br. 11851, str. 305.; u daljnjem tekstu: Pariška konvencija). Sve članice Europske unije stranke su te konvencije.
4 Sukladno članku 19. Pariške konvencije, države na koje se ona primjenjuje pridržavaju pravo sklapanja, između sebe, odvojenih posebnih međusobnih sporazuma za zaštitu industrijskog vlasništva.
5 Taj je članak bio osnova za donošenje Sporazuma iz Nice o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova, usvojenog na diplomatskoj konferenciji u Nici 15. lipnja 1957., posljednji put revidiranog u Ženevi 13. svibnja 1977. i izmijenjenog 28. rujna 1979. (Zbirka međunarodnih ugovora Ujedinjenih naroda, sv. 1154., br. I. 18200, str. 89.; u daljnjem tekstu: Nicanski sporazum).
6 U skladu s člankom 1. Nicanskog sporazuma:
„(1) Zemlje na koje se primjenjuje ovaj sporazum organizirale su se u Posebnu uniju i prihvaćaju zajedničku klasifikaciju proizvoda i usluga radi registracije žigova (u daljnjem tekstu nazvanu Klasifikacija).
(2) Klasifikacija obuhvaća:
(i) popis razreda popraćen, po potrebi, odgovarajućim objašnjenjima;
(ii) abecedni popis proizvoda i usluga […], s naznakom razreda u koji se svrstava svaki proizvod ili usluga.
[…]”
7 Članak 2. Nicanskog sporazuma, naslovljen „Pravno značenje i primjena klasifikacije”, glasi ovako:
„(1) Pod uvjetom obveza nametnutih ovim sporazumom, značenje klasifikacije jest ono koje joj dodijeli svaka zemlja Posebne unije. Klasifikacija, osobito, ne obvezuje zemlje Posebne unije ni glede ocjene opsega zaštite ni glede priznanja uslužnih žigova.
(2) Svaka zemlja Posebne unije pridržava sebi pravo da primijeni klasifikaciju kao glavni sustav ili kao pomoćni sustav.
(3) Nadležni nacionalni uredi zemalja Posebne unije navodit će u dokumentima i u službenim objavama registracija žigova brojeve razreda klasifikacije u koje spadaju proizvodi ili usluge za koje je žig registriran.
(4) Činjenica da je jedan naziv naveden u abecednom popisu [proizvoda i usluga] ni malo ne utječe na prava koja bi mogla postojati u svezi s tim nazivom.”
8 Klasifikacija iz članka 1. Nicanskog sporazuma (u daljnjem tekstu: Nicanski sporazum), počevši od osmog izdanja koji je stupio na snagu 1. siječnja 2002. sadržava 34 razreda proizvoda i 11 razreda usluga. Svaki razred opisan je s jednom ili više općih naznaka, zajednički nazvanih „naslov razreda”, koje općenito naznačuju područja u koja načelno potpadaju proizvodi ili usluge iz odnosnog razreda.
9 Sukladno korisničkom priručniku Nicanske klasifikacije, da bi se osiguralo točno razvrstavanje svakog proizvoda ili usluge, potrebno je prije svega konzultirati abecedni popis proizvoda i usluga te objašnjenja za pojedine razrede.
Pravo Unije
Uredbe o žigu Europske unije
10 Uredba Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1891/2006 od 18. prosinca 2006. (SL 2006., L 386, str. 14.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 111.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 40/94), stavljena je izvan snage i zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), koja je stupila na snagu 13. travnja 2009. Ta uredba, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. (SL 2015., L 341, str. 21. i ispravci SL 2016., L 71, str. 322., SL 2016., L 110, str. 4. i SL 2016., L 267, str. 1.), također je stavljena izvan snage i zamijenjena, s primjenom od 1. listopada 2017., Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.).
11 Imajući u vidu datum podnošenja zahtjevâ za zaštitu žigova Zajednice iz glavnog postupka, predmetni zahtjev za prethodnu odluku potrebno je razmotriti u kontekstu odredbi Uredbe br. 40/94.
12 Članak 4. Uredbe br. 40/94, koji je definirao znakove od kojih se može sastojati žig Zajednice, određivao je:
„Žigovi Zajednice mogu se sastojati od bilo kojeg znaka koji se može grafički prikazati, posebno riječi, uključujući osobna imena, crteža, slova, brojki, oblika proizvoda ili njihova pakiranja, pod uvjetom da su takvi znakovi prikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga jednog poduzetnika od proizvoda ili usluga drugog poduzetnika.” [neslužbeni prijevod]
13 Članak 7. te uredbe, naslovljen „Relativni razlozi za odbijanje”, u stavku 1. predviđao je:
„Neće se registrirati:
(a) znakovi koji nisu u skladu s člankom 4.;
(b) žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter;
(c) žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnoga podrijetla ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge, ili za označivanje drugih karakteristika proizvoda i usluga;
(d) žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji su postali uobičajeni u svakodnevnom govoru ili u dobroj vjeri i ustaljenoj trgovačkoj praksi;
(e) znakovi koji se sastoje isključivo od:
i. oblika koji proizlazi iz vrste samih proizvoda
ili
ii. oblika proizvoda potrebnoga za postizanje nekoga tehničkog rezultata
ili
iii. oblika koji proizvodu daje bitnu vrijednost;
(f) žigovi koji su protivni javnom poretku ili moralnim načelima;
(g) žigovi koji su takve naravi da javnost mogu dovesti u zabludu, primjerice u odnosu na vrstu, kakvoću ili zemljopisno podrijetlo proizvoda ili usluge;
(h) žigovi koji nemaju odobrenje nadležnih tijela, pa moraju biti odbijeni prema članku 6.b Pariške konvencije;
(i) žigovi koji sadržavaju oznake, ambleme ili grbove koji nisu obuhvaćeni člankom 6.b Pariške konvencije, a od posebnog su javnog interesa, osim u slučaju ako su nadležna tijela odobrila njihovu registraciju.
[…]” [neslužbeni prijevod]
14 Članak 15. te uredbe, naslovljen „Uporaba žiga Zajednice”, u stavku 1. određivao je:
„Ako unutar pet godina od dana registracije nositelj nije stvarno rabio žig Zajednice u Zajednici za proizvode ili usluge za koje je registriran, ili ako je takva uporaba obustavljena tijekom neprekinutoga razdoblja od pet godina, žig Zajednice podliježe ograničenjima i sankcijama iz ove uredbe, osim ako za neuporabu postoje opravdani razlozi.” [neslužbeni prijevod]
15 Sukladno članku 38. stavku 1. iste uredbe:
„Kad žig ne udovoljava uvjetima za registraciju sukladno članku 7. u odnosu na sve ili neke proizvode ili usluge za koje se traži registracija žiga Zajednice, prijava se odbija za te proizvode ili te usluge.” [neslužbeni prijevod]
16 Članak 50. Uredbe br. 40/94, naslovljen „Razlozi za opoziv”, u stavku 1. točki (a) određuje:
„Prava nositelja žiga Zajednice opozivaju se na zahtjev podnesen Uredu [za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)] ili povodom protutužbe podnesene u postupku zbog krivotvorenja:
(a) ako se tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina žig nije stvarno rabio u Zajednici za proizvode ili usluge za koje je registriran, a ne postoje opravdani razlozi za neuporabu; međutim, nitko ne može zahtijevati da prava nositelja budu opozvana ako je stvarna uporaba žiga započeta ili je nastavljena u vremenu između isteka tog razdoblja i podnošenja zahtjeva ili protutužbe; međutim, započinjanje ili nastavak uporabe u razdoblju od tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva ili protutužbe, pri čemu to razdoblje započinje najranije nakon isteka neprekinutog razdoblja od pet godina neuporabe, ne uzima se u obzir ako su pripreme za početak ili za nastavak uporabe počele tek nakon što je nositelj saznao da postoji mogućnost podnošenja zahtjeva ili protutužbe”. [neslužbeni prijevod]
17 Članak 51. te uredbe, naslovljen „Razlozi za apsolutnu ništavost”, glasio je ovako:
„1. Žig Zajednice proglašava se ništavim na zahtjev podnesen Uredu [za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)] ili povodom protutužbe podnesene u postupku zbog krivotvorenja:
(a) kad je žig Zajednice registriran protivno odredbama članka 7.;
(b) kad je podnositelj prijave postupao u zloj vjeri prilikom podnošenja prijave žiga.
[…]
3. Kad razlozi za ništavost postoje samo u odnosu na jedan dio proizvoda ili usluga za koje je žig Zajednice registriran, žig se može proglasiti ništavim samo u odnosu na te proizvode ili usluge.” [neslužbeni prijevod]
18 Članak 96. te uredbe, naslovljen „Protutužba”, u stavku 1. određivao je:
„Protutužba za opoziv ili za proglašenje žiga ništavim može se temeljiti samo na razlozima za opoziv ili razlozima za ništavost iz ove uredbe.”
19 Članak 167. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 predviđao je:
„Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od objave u Službenom listu Europske unije.”
Direktive kojima se usklađuju zakonodavstva država članica o žigovima
20 Prva direktiva Vijeća 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 1989., L 40, str. 1.) stavljena je izvan snage i zamijenjena, s primjenom od 28. studenoga 2008., Direktivom 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 2008., L 299, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 149.). Potonja direktiva stavljena je izvan snage i zamijenjena Direktivom (EU) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 2015., L 336, str. 1. i ispravak SL 2016., L 110, str. 5.), s primjenom, sukladno članku 55. te direktive, od 15. siječnja 2019.
21 S obzirom na datum podnošenja zahtjevâ za zaštitu nacionalnog žiga iz glavnog postupka, predmetni zahtjev za prethodnu odluku potrebno je razmotriti u kontekstu odredbi Prve direktive 89/104.
22 Sukladno petoj, sedmoj i osmoj uvodnoj izjavi Prve direktive 89/104:
„[i]majući u vidu da su države članice i dalje potpuno slobodne utvrđivati odredbe postupka vezano za registraciju, opoziv i ništavost žigova stečenih registracijom; da one mogu, primjerice, određivati oblik postupaka za registraciju i proglašenje žiga ništavim, odlučivati o tome treba li se na ranija prava pozvati u postupku registracije ili u postupku proglašenja žiga ništavim ili u obama te, ako dopuste pozivanje na ranija prava u postupku registracije, mogu predvidjeti postupak povodom prigovora ili ispitni postupak ex officio ili oba; da države članice i dalje imaju mogućnost odrediti učinke opoziva žigova ili njihova proglašenja ništavima;
[…]
imajući u vidu da je za postizanje ciljeva kojima teži usklađivanje potrebno da su uvjeti za stjecanje i zadržavanje prava na registriranom žigu u pravilu istovjetni u svim državama članicama; da je u tu svrhu potrebno utvrditi popis primjera znakova koji mogu činiti žig, uz uvjet da se pomoću tih znakova mogu razlikovati proizvodi i usluge jednog poduzetnika od proizvoda i usluga drugih poduzetnika; da treba iscrpno navesti razloge za odbijanje ili ništavost samoga žiga, kao na primjer nepostojanje bilo kakva razlikovnoga karaktera, ili za sukobe žiga s ranijim pravima, čak i ako su neki od tih razloga navedeni kao mogućnost za države članice, pa će ih one moći zadržati ili ih uvesti u svoje zakonodavstvo; da će države članice moći u svojem zakonodavstvu zadržati ili u njega uvesti razloge za odbijanje ili proglašenje žiga ništavim povezane s uvjetima za stjecanje ili zadržavanje prava na žig za koje ne postoje odredbe o usklađivanju, vezane uz, primjerice, svojstvo nositelja žiga, produljenje žiga, odredbe o pristojbama ili nepoštovanju pravila postupka;
imajući u vidu da je, kako bi se smanjio ukupan broj žigova registriranih i zaštićenih u Zajednici, a time i broj sporova koji se pojavljuju među njima, potrebno zahtijevati da se registrirani žigovi zaista i koriste, a ako se ne koriste, da podliježu opozivu; da je potrebno predvidjeti da se žig ne može proglasiti ništavim zbog postojanja nekorištenog ranijeg žiga, pri čemu države članice i dalje trebaju imati mogućnost primjenjivati isto načelo za registraciju žiga ili predvidjeti da se na žig nije moguće uspješno pozivati u postupku zbog krivotvorenja ako se povodom prigovora utvrdi da se žig može opozvati; da se odluka o mjerodavnim pravilima postupka u svim ovim slučajevima prepušta državama članicama”. [neslužbeni prijevod]
23 U skladu s člankom 2. te direktive:
„Žigovi se mogu sastojati od bilo kakvih znakova koji se mogu grafički prikazati, osobito riječi, uključujući osobna imena, ili od crteža, slova, brojki, oblika proizvoda ili pakiranja proizvoda, pod uvjetom da su takvi znakovi prikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga jednoga poduzetnika od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika.” [neslužbeni prijevod]
24 Članak 3. navedene direktive je u stavcima 1. i 2. predviđao:
„1. Neće se registrirati ili, ako su registrirani, mogu se proglasiti ništavima:
(a) znakovi koji ne mogu činiti žig;
(b) žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter;
(c) žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnoga podrijetla ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluga, ili za označivanje drugih karakteristika proizvoda i usluga;
(d) žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji su postali uobičajeni u svakodnevnom govoru ili u dobroj vjeri i ustaljenoj trgovačkoj praksi;
(e) znakovi koji se sastoje isključivo od:
– oblika koji proizlazi iz same vrste proizvoda;
– oblika proizvoda potrebnog za postizanje nekog tehničkog rezultata;
– oblika koji proizvodu daje bitnu vrijednost;
(f) žigovi koji su protivni javnom poretku ili moralnim načelima;
(g) žigovi koji mogu javnost dovesti u zabludu, primjerice u odnosu na vrstu, kakvoću ili zemljopisno podrijetlo proizvoda ili usluge;
(h) žigovi koji nemaju odobrenje nadležnih tijela i moraju biti odbijeni ili proglašeni nevaljanima prema članku 6.b [Pariške konvencije].
2. Svaka država članica može omogućiti da žig ne bude registriran ili, ako je registriran, da ga se može proglasiti ništavim, ako i u mjeri u kojoj:
[…]
(d) podnositelj prijave podnio je prijavu za registraciju žiga u zloj vjeri.” [neslužbeni prijevod]
25 U članku 12. stavku 1. prvom podstavku iste direktive navodilo se:
„Žig može biti opozvan ako se u neprekinutom razdoblju od pet godina nije stvarno rabio u državi članici za proizvode ili usluge za koje je registriran, a ne postoje opravdani razlozi za neuporabu[…]”. [neslužbeni prijevod]
26 Članak 13. Prve direktive 89/104 određivao je:
„Kada razlozi za odbijanje registracije, opoziv ili proglašenje žiga nevaljanim postoje samo za dio proizvoda ili usluga iz prijave za registraciju žiga ili za koje je žig registriran, odbijanje registracije, opoziv ili ništavost obuhvaća samo te proizvode ili usluge.” [neslužbeni prijevod]
27 Članak 18. Direktive 2008/95 predviđao je:
„Ova direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od objave u Službenom listu Europske unije.” [neslužbeni prijevod]
Pravo Ujedinjene Kraljevine
28 Prva direktiva 89/104 prenesena je u pravo Ujedinjene Kraljevine donošenjem Trade Marks Acta 1994 (Zakon o žigu iz 1994.). Članak 32. stavak 3. Zakona o žigu iz 1994. ne odgovara nijednoj odredbi te direktive. Ta odredba predviđa:
„U prijavi [za registraciju žiga] izjavljuje se da podnositelj prijave ili druga osoba uz njegovu suglasnost koristi žig za [proizvode i usluge obuhvaćene prijavom za registraciju žiga] ili da u dobroj vjeri ima namjeru taj žig tako koristiti.”
Glavni postupak i prethodna pitanja
29 Sky i dr. nositelji su četiriju figurativnih i verbalnih žigova Zajednice te jednog nacionalnog verbalnog žiga Ujedinjene Kraljevine koji uključuju riječ „Sky” (u daljnjem tekstu zajedno: žigovi iz glavnog postupka). Ti su žigovi bili registrirani za veliki broj proizvoda i usluga u određenom broju razreda Nicanske klasifikacije, prije svega u razredima 9. i 38.
30 Sky i dr. podnijeli su protiv društava SkyKick pred High Courtom of Justice (England & Wales), Chancery Division (Visoki sud, Engleska i Wales, Odjel Chancery, Ujedinjena Kraljevina), tj. sudom koji je uputio zahtjev, tužbu zbog krivotvorenja žigova iz glavnog postupka. Sky i dr. se u sklopu svoje tužbe zbog krivotvorenja pozivaju na registraciju žigova iz glavnog postupka za proizvode iz razreda 9. u smislu Nicanske klasifikacije, odnosno za softver, računalne programe preuzete s interneta, računalne programe i telekomunikacijske uređaje koji omogućuju povezivanje s bazama podataka i internetom, pohranu podataka, te za usluge iz razreda 38. u smislu te klasifikacije, to jest za telekomunikacijske usluge, usluge elektroničke pošte, usluge internetskih portala, računalne usluge za pristup i preuzimanje informacija, poruka, tekstova, zvukova, slika i podataka putem računala ili računalne mreže. Sud koji je uputio zahtjev naglašava da svi žigovi iz glavnog postupka nisu registrirani za te proizvode i usluge.
31 Taj sud također navodi da su Sky i dr. u velikoj mjeri koristili žigove iz glavnog postupka za niz proizvoda i usluga koji spadaju u njihova glavna područja poslovanja, a to su televizijsko emitiranje, telefonija i pružanje usluga širokopojasnog pristupa internetu. Nesporno je da su ti žigovi poznati u svim navedenim područjima u Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj. Međutim, Sky i dr. uopće ne nude proizvod ili uslugu premještanja podataka između platformi elektroničke pošte ili pohrane u oblak (cloud storage) dok istovremeno nema naznaka da se tim planiraju baviti u budućnosti. Glavna tri proizvoda koja nude društva SkyKick zasnivaju se na računalnom programu kao usluzi (software as a service ili SaaS) i tiču se premještanja podataka u oblak (cloud), pohranu u oblak i upravljanje aplikacijama na oblaku.
32 U okviru tog postupka društva SkyKick podnijela su protutužbu za proglašenje ništavosti žigova iz glavnog postupka. U prilog osnovanosti protutužbe tvrde da su ti žigovi bili registrirani za robu i usluge koji nisu specificirani dovoljno jasno i precizno. Društva SkyKick s tim u vezi se pozivaju na presudu od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys (C‑307/10, EU:C:2012:361).
33 U tom kontekstu, sud koji je uputio zahtjev pita se, prvo, može li se takav razlog za proglašenje ništavosti istaknuti protiv registriranog žiga. U tom pogledu podsjeća da je Sud u navedenoj presudi zaključio da podnositelj prijave žiga mora navesti proizvode i usluge za koje traži zaštitu žiga, i to dovoljno jasno i precizno kako bi nadležna tijela i treće osobe mogli utvrditi opseg zaštite koju žig pruža. U protivnom, nacionalni ured ili Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) trebao bi odbiti zahtjev ako specifikacija nije izmijenjena tako da bude dovoljno jasna i precizna.
34 Taj sud međutim smatra da sudska praksa iz navedene presude ne znači da se odnosni žig može proglasiti ništavim nakon svoje registracije zašto što specifikacija nije dovoljno jasna ili precizna.
35 Naglašava da, kada je riječ o žigu Europske unije, članak 128. stavak 1. Uredbe 2017/1001 predviđa da se protutužba za ništavost „može […] temeljiti samo na razlozima […] za ništavost iz ove Uredbe”. Navodi da se u konkretnom slučaju društva SkyKick pozivaju na razlog iz članka 59. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 4. i člankom 7. stavkom 1. točkom (a) te uredbe, a oni ne zahtijevaju da specifikacija proizvoda i usluga u prijavi žiga Europske unije mora biti jasna i precizna. Tvrdi da isto vrijedi i za nacionalni žig.
36 Drugo, pod pretpostavkom da je moguće pozivanje na takav razlog, sud koji je uputio zahtjev pita se jesu li specifikacije proizvoda i usluga upitne za sve žigove iz glavnog postupka. Ističe da u predmetu iz glavnog postupka društva SkyKick tvrde da određivanje proizvoda i usluga na koje se ti žigovi odnose nije bilo dovoljno jasno i precizno, osim za „telekomunikacijske usluge” i „usluge elektroničke pošte” iz razreda 38. Društva SkyKick te Sky i dr. razilaze se oko pitanja jasnoće i preciznosti specifikacija „softver”, „računalni programi preuzeti s interneta” i „računalni programi i telekomunikacijski uređaji koji omogućuju povezivanje s bazama podataka i internetom”.
37 U tom smislu, sud koji je uputio zahtjev smatra da je registracija žiga za „softver” preširoka, a samim time i protivna javnom interesu jer nositelju daje iznimno širok monopol koji se ne može opravdati poslovnim interesom. Smatra međutim da to nužno ne znači da je izraz „softver” nejasan i neprecizan. Bez obzira na to, pita se u kojoj bi se mjeri navodi iz Zajedničke komunikacije Europske mreže žigova i dizajna (ETMDN) od 28. listopada 2015. o zajedničkoj praksi glede navođenja općih naznaka iz naslova razreda Nicanske klasifikacije, za „strojeve” iz razreda 7. u smislu te klasifikacije, mogli primijeniti i na „softver”.
38 Treće, sud koji je uputio zahtjev pita se može li na valjanost žigova iz glavnog postupka utjecati zla namjera s kojom je podnositelj prijave postupao u trenutku podnošenja zahtjeva za zaštitu.
39 Naime, društva SkyKick pred tim sudom tvrde da su žigovi iz glavnog postupka bili registrirani zlonamjerno, s obzirom na to da Sky i dr. nisu imali namjeru koristiti ih za sve proizvode i usluge obuhvaćene registracijom tih žigova. Ti bi žigovi stoga svi trebali biti poništeni ili barem djelomično za robu i usluge za koje Sky i dr. nisu uopće imali namjeru koristiti te žigove.
40 Prema mišljenju tog suda, registracija žigova bez zahtijevanja njihova stvarnog korištenja olakšala bi postupak registracije i nositeljima omogućila da lakše ostvare zaštitu tih žigova prije pokretanja komercijalizacije. Međutim, olakšavanje registracije ili preširoko pokrivanje područja predstavljalo bi prepreku ulasku na tržište trećih osoba te dovelo do erozije javne domene. Dakle, mogućnost registracije žiga bez namjere da ga se koristi za sve ili dio navedenih proizvoda i usluga dovela bi do zlouporabe, što bi štetno djelovalo ako usto ne bi postojala nikakva mogućnost osporavanja nezakonite registracije pozivanjem na zlu namjeru nositelja dotičnog žiga. Naglašava da su se sudovi Ujedinjene Kraljevine u svojoj sudskoj praksi usredotočili na zahtjev namjere korištenja odnosnog žiga za proizvode i usluge navedene u prijavi za registraciju, zbog postojanja članka 32. stavka 3. Zakona o žigu iz 1994. u pravu te države članice.
41 Međutim, sud koji je uputio zahtjev postavlja si pitanje usklađenosti te odredbe s pravom Unije. Pod pretpostavkom da se pokaže da takva usklađenost postoji, on dvoji i glede dosega uvjeta o namjeri korištenja žiga za proizvode i usluge za koje je registriran.
42 Prvo, bez obzira što pravo Unije izrijekom ne predviđa takvu namjeru i što prema trenutnom stanju tog prava ne postoji mogućnost da se registrirani žig izbriše zbog nekorištenja prije isteka roka od pet godina, sudska praksa Suda i Općeg suda Europske unije navode da, pod određenim okolnostima, traženje registracije žiga bez ikakve namjere da ga se koristi za navedene proizvode i usluge može predstavljati zlonamjerno postupanje nositelja tog žiga u trenutku podnošenja zahtjeva za zaštitu.
43 Drugo, iz navedene sudske prakse proizlazi da za dokazivanje zle namjere podnositelja prijave nije dovoljna činjenica da je on registraciju odnosnog žiga zahtijevao za širok raspon proizvoda i usluga, ako on ima razumno poslovno opravdanje za traženje takve zaštite s obzirom na korištenje tog žiga. Nadalje, njegovo potencijalno korištenje nije dovoljan dokaz za nepostojanje dobre vjere.
44 Treće, iz navedene sudske prakse može se zaključiti da je u određenim slučajevima moguće da je podnositelj podnio prijavu dijelom u dobroj vjeri a dijelom zlonamjerno, ako je imao namjeru žig koristiti samo za neke od proizvoda ili usluga za koje je registriran.
45 U slučaju da je podnositelj prijave žiga podnio prijavu za registraciju zlonamjerno za jedan dio robe i usluga, a u dobroj vjeri za drugi, sud koji je uputio zahtjev pita se treba li ništavost biti potpuna ili djelomična.
46 Smatra da u predmetu iz glavnog postupka postoje elementi koji dokazuju da u trenutku registracije žigova iz glavnog postupka Sky i dr. nisu imali namjeru te žigove koristiti za sve proizvode i usluge obuhvaćene registracijama. Ističe da su se te registracije odnosile na proizvode i usluge za koje Sky i dr. nisu imali nikakvu poslovnu logiku tražiti zaštitu, tako da je uključivanje takvih proizvoda i usluga dio strategije Skyja i dr. za dobivanjem vrlo široke zaštite žigova.
47 U tim je okolnostima High Court of Justice (England & Wales), Chancery Division (Visoki sud, Engleska i Wales, Odjel Chancery) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Može li se žig [Europske] [u]nije ili nacionalni žig registriran u državi članici, u cijelosti ili djelomično proglasiti ništavim zato što neki ili svi izrazi u specifikaciji proizvoda i usluga nisu dovoljno jasni i precizni da bi nadležna tijela i treće osobe mogle samo na temelju tih izraza utvrditi opseg zaštite koju žig pruža?
2. Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, je li izraz kao što je ‚softver’ preopćenit i označava li proizvode koji su previše raznoliki da bi bio u skladu s funkcijom žiga kao oznake podrijetla, tako da taj izraz nije dovoljno jasan i precizan da bi nadležnim tijelima i trećim osobama omogućio da samo na temelju njega utvrde opseg zaštite koju žig pruža?
3. Može li samo podnošenje prijave za registraciju žiga bez namjere da ga se upotrebljava za specificirane proizvode ili usluge predstavljati zlonamjerno postupanje?
4. Ako je odgovor na treće pitanje potvrdan, može li se zaključiti da je podnositelj podnio prijavu djelomično u dobroj vjeri a djelomično zlonamjerno, ako je – i u mjeri u kojoj je – imao namjeru žig upotrebljavati za neke od specificiranih proizvoda ili usluga, ali nije imao namjeru taj žig upotrebljavati za druge specificirane proizvode i usluge?
5. Je li članak 32. stavak 3. Zakona o žigovima iz 1994. u skladu s Direktivom [2015/2436] i ranijim direktivama?”
O prethodnim pitanjima
Uvodne napomene
48 Uvodno valja istaknuti da se pitanja suda koji je uputio zahtjev odnose na tumačenje odredbi o apsolutnim razlozima za ništavost žiga Europske unije ili nacionalnog žiga, pri čemu se ne cilja ni na jednu konkretnu uredbu ili direktivu. Također, treba utvrditi koje se pravo Unije u sporu iz glavnog postupka primjenjuje ratione temporis.
49 U tom pogledu treba istaknuti, kao što to čini nezavisni odvjetnik u točki 33. svojeg mišljenja, da je, kada je riječ o zahtjevima za proglašenje ništavosti žigova Europske unije i nacionalnih žigova, dan podnošenja prijave za registraciju tih žigova presudan za određivanje mjerodavnog materijalnog prava (vidjeti u tom smislu presudu od 8. svibnja 2014., Bimbo/OHIM, C‑591/12 P, EU:C:2014:305, t. 12. i navedenu sudsku praksu).
50 U konkretnom slučaju iz zahtjeva za prethodnu odluku razvidno je da su svi zahtjevi za zaštitu žigova iz glavnog postupka bili podneseni između 14. travnja 2003. i 20. listopada 2008.
51 Međutim, s jedne strane, članak 167. Uredbe br. 207/2009 određivao je da ta uredba stupa na snagu dvadesetog dana od objave u Službenom listu Europske unije, što je bilo 24. ožujka 2009. S druge strane, članak 18. Direktive 2008/95 također je predviđao da ta direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od objave u Službenom listu Europske unije, što je bilo 8. studenoga 2008.
52 Prema tome, s obzirom na to da su žigovi iz glavnog postupka podneseni prije stupanja na snagu Uredbe br. 207/2009 i Direktive 2008/95, ratione temporis oni potpadaju, kada je riječ o žigovima Zajednice iz glavnog postupka, u područje primjene Uredbe br. 40/94 te, kada je riječ o nacionalnom žigu iz glavnog postupka, u područje primjene Prve direktive 89/104.
53 Iz navedenog slijedi da pitanja tumačenja prava Unije iz predmetnog zahtjeva za prethodnu odluku treba shvatiti na način da se, s jedne strane, odnose na odredbe Uredbe br. 40/94, a s druge strane, na odredbe Prve direktive 89/104.
Prvo i drugo pitanje
54 Prvim i drugim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u bitnome pita treba li članke 7. i 51. Uredbe br. 40/94 te članak 3. Prve direktive 89/104 tumačiti na način da se žig Zajednice ili nacionalni žig može proglasiti potpuno ili djelomično ništavim zato što izrazi korišteni za označavanje proizvoda i usluga za koje je taj žig registriran nisu dovoljno jasni i precizni. U slučaju potvrdnog odgovora taj se sud pita ispunjava li izraz „softver” taj zahtjev jasnoće i preciznosti.
55 Da bi se dao odgovor na ta pitanja, potrebno je u prvom redu ispitati predstavlja li nedostatak jasnoće i preciznosti izraza korištenih za označavanje proizvoda i usluga obuhvaćenih žigom, sam po sebi razlog ili osnovu za apsolutnu ništavost nacionalnog žiga odnosno žiga Zajednice.
56 Kada je, s jedne strane, riječ o odredbama Prve direktive 89/104, treba istaknuti da članak 3. te direktive daje popis razloga za ništavost među kojima se ne navodi nedostatak jasnoće i preciznosti izraza korištenih za označavanje proizvoda i usluga obuhvaćenih registracijom nacionalnog žiga. Međutim, u uvodnoj izjavi 7. navedene direktive navodi se da su ti razlozi za ništavost navedeni taksativno, iako su neki od njih za države članice fakultativni (vidjeti u tom smislu presude od 18. lipnja 2002., Philips, C‑299/99, EU:C:2002:377, t. 74., od 12. veljače 2004., Koninklijke KPN Nederland, C‑363/99, EU:C:2004:86, t. 78. i od 9. ožujka 2006., Matratzen Concord, C‑421/04, EU:C:2006:164, t. 19.). Dakle, ta direktiva zabranjuje državama članicama da uvode druge razloge za ništavost osim onih koji su njome izričito predviđeni (vidjeti po analogiji presudu od 27. lipnja 2013., Malaysia Dairy Industries, C‑320/12, EU:C:2013:435, t. 42.).
57 Kada je, s druge strane, riječ o odredbama Uredbe br. 40/94, treba istaknuti da je članak 7. stavak 1. te uredbe formuliran gotovo istim riječima kao i članak 3. stavak 1. Prve direktive 89/104. Kada je riječ o članku 51. stavku 1. Uredbe br. 40/94, u njegovoj se točki (a) samo upućuje na članak 7. te uredbe, dok se u njegovoj točki (b) predviđa, kao osnova za ništavost, isti razlog kao i u članku 3. stavku 2. točki (d) Prve direktive 89/104. Naprotiv, u tim odredbama navedene uredbe ne spominje se nedostatak jasnoće i preciznosti izraza korištenih za označavanje proizvoda ili usluga obuhvaćenih registracijom žiga Zajednice. Isto tako, u članku 96. te uredbe, koji se odnosi na protutužbe, navodi se da se zahtjev za proglašenje žiga ništavim može temeljiti samo na razlozima ili osnovama za ništavost predviđenima Uredbom br. 40/94.
58 Iz toga slijedi da – baš kao i članak 3. Prve direktive 89/104 – članak 7. stavak 1. i članak 51. stavak 1. Uredbe br. 40/94 treba tumačiti na način da oni daju taksativan popis osnova za apsolutnu ništavost žiga Zajednice.
59 Međutim, ni članak 3. Prve direktive 89/104, ni spomenute odredbe Uredbe br. 40/94, među razlozima koje nabrajaju ne predviđaju nedostatak jasnoće i preciznosti izraza korištenih za označavanje proizvoda ili usluga obuhvaćenih registracijom žiga Zajednice.
60 Iz navedenih razmatranja slijedi da se nedostatak jasnoće i preciznosti izraza korištenih za označavanje proizvoda ili usluga obuhvaćenih registracijom nacionalnog žiga ili žiga Zajednice ne može smatrati razlogom ili osnovom za proglašenje ništavosti konkretnog nacionalnog žiga ili žiga Zajednice u smislu članka 3. Prve direktive 89/104 ili članaka 7. i 51. Uredbe br. 40/94.
61 U svakom slučaju valja dodati da se presuda od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys (C‑307/10, EU:C:2012:361), ne može tumačiti na način da je Sud želio priznati dodatan razlog ili osnovu za proglašenje ništavosti koji nisu uključeni u popis naveden u članku 7. stavku 1. i članku 51. Uredbe br. 40/94 te u članku 3. Prve direktive 89/104. Sud je naime u točkama 29. i 30. presude od 16. veljače 2017., Brandconcern/EUIPO i Scooters India (C‑577/14 P, EU:C:2017:122), naveo da je presuda od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys (C‑307/10, EU:C:2012:361), dala pojašnjenja samo u pogledu zahtjeva vezanih za nove prijave za registraciju kao žigova Europske unije, pa se stoga odnosi samo na žigove koji su već bili registrirani na dan njezina donošenja (presuda od 11. listopada 2017., EUIPO/Cactus, C‑501/15 P, EU:C:2017:750, t. 38.).
62 Drugo, treba ispitati potpada li – bez obzira na to što nije razlog ili osnova za proglašenje ništavosti nacionalnog žiga ili žiga Zajednice – nedostatak jasnoće i preciznosti izraza korištenih za označavanje proizvoda ili usluga obuhvaćenih njegovom registracijom ipak pod neku od osnova ili neki od razloga za apsolutnu ništavost izričito predviđenih člankom 51. u vezi s člankom 7. Uredbe br. 40/94 odnosno člankom 3. Prve direktive 89/104.
63 Društva Skykick sugeriraju, prvo, da bi se zahtjev jasnoće i preciznosti proizvoda i usluga za koje je žig registriran moglo povezati sa zahtjevom grafičkog prikaza koji za žigove Zajednice proizlazi iz zajedničkog tumačenja članka 4. i članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 40/94, a za nacionalne žigove iz zajedničkog tumačenja članka 2. i članka 3. stavka 1. točke (a) Prve direktive 89/104.
64 Naravno, Sud je u točki 51. presude od 12. prosinca 2002., Sieckmann (C‑273/00, EU:C:2002:748), vezano za zahtjev grafičkog prikaza zaključio da gospodarski subjekti moraju imati mogućnost jasno i precizno saznati za izvršene registracije ili prijave za registraciju koje su podnijeli njihovi sadašnji ili potencijalni konkurenti i tako steći relevantne informacije o pravima trećih osoba. Međutim, ti argumenti vrijede samo za određivanje znakova koji mogu predstavljati žig te se iz njih ne može zaključiti da bi se takav zahtjev jasnoće i preciznosti trebao primjenjivati i na izraze korištene kako bi se obuhvatili proizvodi i usluge za koje je predmetni žig registriran.
65 Drugo, treba utvrditi može li nedostatak jasnoće i preciznosti izraza korištenih za označavanje proizvoda i usluga za koje je žig registriran, sam po sebi dovesti do proglašenja ništavosti dotičnog žiga na temelju članka 7. stavka 1. točke (f) Uredbe br. 40/94 i članka 3. stavka 1. točke (f) Prve direktive 89/104 zato što je takav propust u suprotnosti s javnim poretkom.
66 U tom smislu dovoljno je istaknuti da se pojam „javni poredak” u smislu članka 7. stavka 1. točke (f) Uredbe br. 40/94 i članka 3. stavka 1. točke (f) Prve direktive 89/104 ne smije tumačiti tako da se odnosi na karakteristike samog zahtjeva za registraciju, kao što su jasnoća i preciznost izraza korištenih za označavanje proizvoda ili usluga obuhvaćenih tom registracijom, neovisno o karakteristikama znaka čija se registracija kao žiga traži.
67 Slijedi da se takav nedostatak jasnoće i preciznosti izraza kojima se označavaju proizvodi ili usluge obuhvaćeni registracijom žiga ne može smatrati protivnim javnom poretku u smislu tih odredbi.
68 U svakom slučaju, radi potpunosti treba dodati da se sukladno članku 50. stavku 1. Uredbe br. 40/94 i članku 12. Prve direktive 89/104 žig može opozvati ako se u neprekinutom razdoblju od pet godina na mjerodavnom području nije stvarno rabio za proizvode ili usluge za koje je registriran.
69 Članak 50. stavak 2. Uredbe br. 40/94 i članak 13. Prve direktive 89/104 također navode da, ako razlog za opoziv žiga postoji samo za dio proizvoda ili usluga za koje je žig registriran, opoziv obuhvaća samo te proizvode ili usluge.
70 Iz tih odredbi dakle proizlazi da se nacionalni žig ili žig Zajednice registriran za niz proizvoda i usluga čije je označavanje izvršeno nedovoljno jasno i precizno, svakako može zaštititi samo za one proizvode i usluge za koje se stvarno upotrebljavao.
71 Imajući u vidu sve navedeno, na prvo i drugo pitanje valja odgovoriti da članke 7. i 51. Uredbe br. 40/94 te članak 3. Prve direktive 89/104 treba tumačiti na način da se žig Zajednice ili nacionalni žig ne može proglasiti potpuno ili djelomično ništavim zato što izrazi korišteni za označavanje proizvoda i usluga za koje je taj žig registriran nisu dovoljno jasni i precizni.
Treće i četvrto pitanje
72 Trećim i četvrtim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u bitnome pita treba li članak 51. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 40/94 i članak 3. stavak 2. točku (d) Prve direktive 89/104 tumačiti na način da podnošenje prijave žiga bez ikakve namjere da ga se koristi za proizvode i usluge obuhvaćene registracijom, predstavlja zlonamjerno postupanje u smislu tih odredbi, te u slučaju potvrdnog odgovora, treba li članak 51. stavak 3. te uredbe br. 40/94 i članak 13. Prve direktive 89/104 tumačiti na način da, kad se nepostojanje namjere za korištenje žiga u skladu s njegovim bitnim funkcijama odnosi samo na neke proizvode ili usluge obuhvaćene registracijom, ništavost tog žiga obuhvaća samo te proizvode ili usluge.
73 Kada je u prvom redu riječ o pitanju treba li članak 51. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 40/94 i članak 3. stavak 2. točku (d) Prve direktive 89/104 tumačiti na način da podnošenje prijave žiga bez ikakve namjere da ga se koristi za proizvode i usluge obuhvaćene registracijom predstavlja zlonamjerno postupanje u smislu tih odredbi, treba podsjetiti da te odredbe u bitnome predviđaju da se žig može proglasiti ništavim ako je podnositelj prijave prilikom podnošenja prijave žiga postupao u zloj vjeri. Ni ta uredba ni ta direktiva ne daju definiciju pojma „zla vjera”. Treba međutim napomenuti da je taj pojam autonomni pojam prava Unije i da, imajući u vidu nužnost dosljedne primjene Unijinog i nacionalnih sustava pravila o žigovima, navedeni pojam treba tumačiti na isti način u kontekstu Prve direktive 89/104 i u kontekstu Uredbe br. 40/94 (vidjeti po analogiji presudu od 27. lipnja 2013., Malaysia Dairy Industries, C‑320/12, EU:C:2013:435, t. 34. i 35.).
74 Sud je bio u prilici zaključiti da se pojam „zla vjera”, pored činjenice da u skladu sa svojim uobičajenim smislom u svakodnevnom jeziku pretpostavlja postojanje nepoštenog stanja duha ili namjere, mora tumačiti u konkretnom kontekstu žigovnog prava, koje se primjenjuje u trgovačkom prometu. U tom pogledu, pravilima Unije o žigu osobito se želi doprinijeti sustavu nenarušenog tržišnog natjecanja u Uniji, u kojem svaki poduzetnik mora, kako bi privukao klijente kvalitetom svojih proizvoda ili usluga, biti u mogućnosti kao žigove registrirati znakove kojima se potrošaču omogućava da bez eventualne zablude razlikuje te proizvode ili usluge od onih drugog podrijetla (presuda od 12. rujna 2019., Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret/EUIPO, C‑104/18 P, EU:C:2019:724, t. 45. i navedena sudska praksa).
75 Dakle, apsolutni razlog ili osnova za ništavost iz članka 51. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94 i članka 3. stavka 2. točke (d) Prve direktive 89/104 primjenjuju se kada iz relevantnih i usklađenih indicija proizlazi da je nositelj žiga podnio prijavu za registraciju tog žiga ne s ciljem poštenog sudjelovanja u tržišnom natjecanju nego s namjerom nanošenja štete na način koji nije u skladu s poštenom praksom, interesima trećih osoba ili s namjerom ostvarivanja, ne imajući pritom u vidu nijednu konkretnu treću osobu, isključivog prava u svrhe koje se ne odnose na funkcije žiga, prije svega glavnu funkciju označavanja podrijetla na koju se podsjeća u prethodnoj točki ove presude (presuda od 12. rujna 2019., Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret/EUIPO, C‑104/18 P, EU:C:2019:724, t. 46.).
76 Naravno, na dan podnošenja prijave za registraciju žiga ili njegovo ispitivanje podnositelj prijave nije obvezan navesti pa čak ni točno znati uporabu prijavljenog žiga, te ima na raspolaganju rok od pet godina za početak stvarne uporabe žiga u skladu s njegovom glavnom funkcijom (vidjeti u tom smislu presudu od 12. rujna 2019., Deutsches Patent- und Markenamt (#darferdas?), C‑541/18, EU:C:2019:725, t. 22.).
77 Međutim, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 109. svojeg mišljenja, registracija žiga kad podnositelj prijave nema nikakvu namjeru koristiti ga za proizvode i usluge obuhvaćene tom registracijom, može, barem u određenim okolnostima, imati obilježja zle namjere, ako prijava žiga nema nikakva opravdanja s obzirom na ciljeve iz Uredbe br. 40/94 i Prve direktive 89/104. Međutim, takva zla namjera može biti ozbiljna samo ako postoje objektivne, relevantne i usklađene indicije koje dokazuju da je na dan podnošenja prijave za registraciju predmetnog žiga podnositelj prijave imao namjeru naštetiti interesima treće osobe na način koji nije u skladu s poštenom praksom, ili ostvariti, ne imajući u vidu nijednu konkretnu treću osobu, isključivo pravo u svrhe koje se ne odnose na funkcije žiga.
78 Zla namjera podnositelja prijave žiga ne može se dakle predmnijevati samo na temelju činjenice da u trenutku kad je podnio prijavu za registraciju, taj podnositelj nije obavljao gospodarsku djelatnost koja obuhvaća proizvode i usluge obuhvaćene tom prijavom.
79 Kao drugo, potrebno je utvrditi treba li članak 51. stavak 3. Uredbe br. 40/94 i članak 13. Prve direktive 89/104 tumačiti na način da, kad se nepostojanje namjere za korištenje žiga u skladu s njegovim bitnim funkcijama odnosi samo na neke proizvode ili usluge obuhvaćene registracijom, ništavost tog žiga obuhvaća samo te proizvode ili usluge.
80 U tom pogledu dovoljno je istaknuti, kao što je to učinio nezavisni odvjetnik u točki 125. svojeg mišljenja, da iz navedenih odredbi jasno proizlazi da, kada razlog ništavosti postoji samo u pogledu nekih od proizvoda ili usluga navedenih u prijavi za registraciju, žig treba proglasiti ništavim samo za te proizvode ili usluge.
81 Imajući u vidu navedeno, na treće i četvrto pitanje valja odgovoriti da članak 51. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 40/94 i članak 3. stavak 2. točku (d) Prve direktive 89/104 treba tumačiti na način da podnošenje prijave žiga bez ikakve namjere da ga se koristi za proizvode i usluge obuhvaćene registracijom, predstavlja zlonamjerno postupanje u smislu tih odredbi ako je podnositelj prijave tog žiga imao namjeru naštetiti interesima treće osobe na način koji nije u skladu s poštenom praksom, ili ostvariti, ne imajući u vidu nijednu konkretnu treću osobu, isključivo pravo u svrhe koje se ne odnose na funkcije žiga. Kad se nepostojanje namjere za korištenje žiga u skladu s njegovim bitnim funkcijama odnosi samo na neke proizvode ili usluge obuhvaćene prijavom žiga, ta prijava predstavlja zlonamjerno postupanje samo u dijelu u kojem se odnosi na te proizvode ili usluge.
Peto pitanje
82 Petim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u bitnome pita treba li Prvu direktivu 89/104 tumačiti na način da joj se protivi odredba nacionalnog prava prema kojoj podnositelj prijave mora izjaviti da se žig koristi za proizvode i usluge obuhvaćene prijavom za registraciju ili da u dobroj vjeri ima namjeru koristiti ga u tu svrhu.
83 S tim u vezi valja istaknuti, kao što se podsjeća u točki 56. ove presude, da se u uvodnoj izjavi 7. te direktive navodi da se razlozi za apsolutnu ništavost predviđeni tom direktivom navode taksativno, iako su neki od tih razloga za države članice fakultativni. Dakle, navedena direktiva zabranjuje državama članicama da u nacionalno zakonodavstvo kojim se ona prenosi uvode druge razloge za odbijanje ili proglašenje ništavosti osim onih koji se navode u toj direktivi.
84 S druge strane, države članice i dalje su potpuno slobodne, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 5. Prve direktive 89/104, utvrđivati odredbe postupka vezano za registraciju, opoziv ili ništavost žigova stečenih registracijom.
85 Iz toga slijedi da, bez obzira na to što države članice mogu određivati postupovne odredbe koje smatraju prikladnima, takve odredbe u praksi ne smiju imati za posljedicu uvođenje razloga za odbijanje registracije ili proglašenje ništavosti žiga koji nisu predviđeni Prvom direktivom 89/104.
86 Dakle, odredba nacionalnog prava prema kojoj podnositelj prijave nacionalnog žiga mora, na temelju običnog postupovnog zahtjeva za njegovu registraciju, izjaviti da se taj žig koristi za proizvode i usluge obuhvaćene prijavom za registraciju ili da u dobroj vjeri ima namjeru koristiti ga u tu svrhu, ne može se smatrati nespojivom s odredbama Prve direktive 89/104. Iako povreda takve obveze davanja izjave može biti dokaz o eventualnoj zloj namjeri podnositelja prijave u trenutku podnošenja prijave žiga, takva povreda ipak ne može biti razlog za proglašenje ništavosti odnosnog žiga.
87 Iz navedenog slijedi da na peto pitanje valja odgovoriti tako da Prvu direktivu 89/104 treba tumačiti na način da joj se ne protivi odredba nacionalnog prava prema kojoj podnositelj prijave mora izjaviti da se žig koristi za proizvode i usluge obuhvaćene prijavom za registraciju ili da u dobroj vjeri ima namjeru koristiti ga u tu svrhu, pod uvjetom da povreda takve obveze sama po sebi ne predstavlja razlog za proglašenje ništavosti već registriranog žiga.
Troškovi
88 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) odlučuje:
1. Članke 7. i 51. Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1891/2006 od 18. prosinca 2006., te članak 3. Prve direktive Vijeća 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima, treba tumačiti na način da se žig Zajednice ili nacionalni žig ne može proglasiti potpuno ili djelomično ništavim zato što izrazi korišteni za označavanje proizvoda i usluga za koje je taj žig registriran nisu dovoljno jasni i precizni.
2. Članak 51. stavak 1. točku (b) Uredbe (EZ) br. 40/94, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1891/2006 od 18. prosinca 2006., i članak 3. stavak 2. točku (d) Prve direktive 89/104/EEZ treba tumačiti na način da podnošenje prijave žiga bez ikakve namjere da ga se koristi za proizvode i usluge obuhvaćene registracijom, predstavlja zlonamjerno postupanje u smislu tih odredbi ako je podnositelj prijave tog žiga imao namjeru naštetiti interesima treće osobe na način koji nije u skladu s poštenom praksom, ili ostvariti, ne imajući u vidu nijednu konkretnu treću osobu, isključivo pravo u svrhe koje se ne odnose na funkcije žiga. Kad se nepostojanje namjere za korištenje žiga u skladu s njegovim bitnim funkcijama odnosi samo na neke proizvode ili usluge obuhvaćene prijavom žiga, ta prijava predstavlja zlonamjerno postupanje samo u dijelu u kojem se odnosi na te proizvode ili usluge.
3. Prvu direktivu 89/104/EEZ treba tumačiti na način da joj se ne protivi odredba nacionalnog prava prema kojoj podnositelj prijave mora izjaviti da se žig koristi za proizvode i usluge obuhvaćene prijavom za registraciju ili da u dobroj vjeri ima namjeru koristiti ga u tu svrhu, pod uvjetom da povreda takve obveze sama po sebi ne predstavlja razlog za proglašenje ništavosti već registriranog žiga.
Potpisi