Language of document : ECLI:EU:T:2015:671

Spojeni predmeti T‑261/13 i T‑86/14

Kraljevina Nizozemska

protiv

Europske komisije

„HIPC – Uredba (EZ) br. 2494/95 – Harmonizirani indeksi potrošačkih cijena po stalnim poreznim stopama (HIPC‑CT) – Uredba (EU) br. 119/2013 – Indeks cijena stambenih objekata u vlasništvu stanara – Uredba (EU) br. 93/2013 – Eurostat – Odborski postupak – Provedbene mjere – Regulatorni postupak s kontrolom“

Presuda Općeg suda (šesto prošireno vijeće) od 23. rujna 2015. ?II – 0000

Sažetak – Presuda Općeg suda (šesto prošireno vijeće) od 23. rujna 2015.

Institucije Europske unije – Izvršavanje nadležnosti – Provedbena ovlast dodijeljena Komisiji radi donošenja provedbenih akata – Granice – Obveza poštovanja općih ciljeva predmetnog zakonodavnog akta i usvajanja odredbi potrebnih i korisnih za provedbu navedenog akta – Doseg – Provedba zakonodavnog akta koji propisuje primjenu regulatornog postupka s kontrolom prilikom donošenja provedbenih mjera – Neprimjenjivanje takvog postupka u izvedbenom aktu – Nedopuštenost

(čl. 291. st. 2. UFEU‑a; Pravilnik Vijeća br. 2494/95, čl. 4. stavci 2. i 3., čl. 5. st. 3. i čl. 14. st. 3.; Uredba Komisije br. 93/2013, čl. 4. st. 1. i Uredba Komisije br. 119/2013, čl. 1. t. 2.; Odluka Vijeća 1999/468, čl. 5.a)

Kada je Komisiji dodijeljena provedbena ovlast na temelju članka 291. stavka 2. UFEU‑a, ona je pozvana pobliže odrediti sadržaj zakonodavnog akta kako bi osigurala njegovu provedbu u jedinstvenim uvjetima u svim državama članicama. Osim toga, u okviru svoje provedbene ovlasti čije se granice ocjenjuju osobito s obzirom na glavne opće ciljeve predmetnog zakonodavnog akta, Komisija je ovlaštena donositi sve provedbene mjere koje su potrebne ili korisne za provedbu tog akta, ako mu nisu protivne. Stoga valja smatrati da Komisija pobliže određuje zakonodavni akt ako odredbe provedbenog akta koji donosi, s jedne strane, poštuju glavne opće ciljeve zakonodavnog akta i ako su, s druge strane, potrebne ili korisne za njegovu provedbu.

Kada je riječ o metodološkim okvirima koji su predviđeni člankom 1. točkom 2. Uredbe br. 119/2013 o izmjeni Uredbe br. 2214/96 o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (HIPC) i člankom 4. stavkom 1. Uredbe br. 93/2013 o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća br. 2494/95 o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena, oni predstavljaju mjere potrebne ili korisne za provedbu Uredbe br. 2494/95 u jedinstvenim uvjetima jer su odredbe tih metodoloških okvira namijenjene utvrđivanju koncepata, metoda i postupaka koji omogućuju usporedivost HIPC‑a u smislu članka 4. stavka 2. Uredbe br. 2494/95 te su stoga dio pravila kojima se osigurava usporedivost HIPC‑a, kao što je predviđeno člankom 4. stavkom 3. i člankom 5. stavkom 3. Uredbe br. 2494/95. Ti metodološki okviri predstavljaju dakle provedbene mjere koje se trebaju poštovati kako bi primjenjive uredbe imale koristan učinak i kako bi se osigurala usporedivost HIPC‑a.

Slijedom navedenoga, budući da članak 4. stavak 3. i članak 5. stavak 3. Uredbe br. 2494/95, u vezi s njezinim člankom 14. stavkom 3., predviđaju da Komisija u regulatornom postupku s kontrolom (RPSK), kako je uređen člankom 5.a Odluke 1999/468 o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji, usvaja provedbene mjere koje su potrebne da bi se osigurala usporedivost HIPC‑a, članak 1. točku 2. Uredbe br. 119/2013 i članak 4. stavak 1. Uredbe br. 93/2013 treba poništiti jer ne predviđaju primjenu RPSK‑a prilikom donošenja potrebnih provedbenih mjera. U tom pogledu, pravila koja se tiču formiranja volje institucija Unije ustanovljena su Ugovorom i nisu na diskreciji ni država članica ni samih institucija. Stoga bi priznati instituciji mogućnost stvaranja izvedenih pravnih temelja, u smislu otežavanja ili pojednostavnjivanja načina donošenja akta, značilo dati joj zakonodavne ovlasti koje nadilaze ono što je predviđeno Ugovorom. Time bi joj se također omogućilo da ugrozi načelo institucionalne ravnoteže, koje podrazumijeva da svaka institucija izvršava svoje ovlasti uz poštovanje ovlasti drugih institucija.

(t. 38., 43.‑45., 47.‑50., 63., 64.)