PRESUDA OPĆEG SUDA (treće vijeće)
22. rujna 2021.(*)
„Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava verbalnog žiga Europske unije COLLIBRA i figurativnog žiga collibra – Raniji nacionalni verbalni žig Kolibri – Relativni razlog za odbijanje – Vjerojatnost dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001 – Pravo na saslušanje – Članak 94. stavak 1. druga rečenica Uredbe 2017/1001”
U predmetima T‑128/20 i T‑129/20,
Collibra, sa sjedištem u Bruxellesu (Belgija), koju zastupaju A. Renck, I. Junkar i A. Bothe, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupaju H. O’Neill i V. Ruzek, u svojstvu agenata,
tuženika,
a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest
Hans Dietrich, sa stalnom adresom u Starnbergu (Njemačka), kojeg zastupa T. Träger, odvjetnik,
povodom dviju tužbi podnesenih protiv dviju odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 13. prosinca 2019. (predmeti R 737/2019‑1 i R 738/2019‑1), koje se odnose na dva postupka povodom prigovora između H. Dietricha i društva Collibra,
OPĆI SUD (treće vijeće),
u sastavu: A. M. Collins, predsjednik, Z. Csehi (izvjestitelj) i G. De Baere, suci,
tajnik: A. Juhász‑Tóth, administratorica,
uzimajući u obzir tužbe podnesene tajništvu Općeg suda 27. veljače 2020.,
uzimajući u obzir EUIPO‑ove odgovore na tužbu podnesene tajništvu Općeg suda 6. svibnja 2020.,
uzimajući u obzir intervenijentove odgovore na tužbu podnesene tajništvu Općeg suda 7. svibnja 2020.,
uzimajući u obzir odluku od 2. srpnja 2020. o spajanju predmeta T‑128/20 i T‑129/20 u svrhu pisanog i eventualnog usmenog dijela postupka,
nakon rasprave održane 11. ožujka 2021.,
donosi sljedeću
Presudu(1)
I. Okolnosti spora
1 Tužitelj, društvo Collibra, podnijelo je 1. lipnja 2017. Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) dvije prijave za registraciju žigova Europske unije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).
2 Žigovi za koje su podnesene prijave za registraciju su:
– u predmetu T‑128/20 verbalni znak COLLIBRA;
– u predmetu T‑129/20 figurativni znak prikazan u nastavku:
3 Proizvodi i usluge za koje su podnesene prijave za registraciju obuhvaćeni su u predmetu T‑128/20 razredima 9. i 42. te u predmetu T‑129/20 razredom 9. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:
– razred 9: „Informatički programi za upravljanje podacima za organiziranje i upravljanje internim podacima”;
– razred 42: „Koncepcija i razvoj računala i računalnih programa (softvera); usluge savjetovanja u području softvera; instaliranje računalnih programa; znanstvene i tehnološke usluge i istraživanje i usluge dizajna koje se na njih odnose, koncepcija i razvoj računalnog hardvera i softvera; usluge industrijskih analiza i istraživanja u području softvera; sve gore navedene usluge koje se tiču računalnih programa za upravljanje podacima i kataloga za organiziranje i upravljanje internim podacima.”
[omissis]
5 Hans Dietrich, intervenijent, podnio je 31. kolovoza 2017. dva prigovora na temelju članka 41. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 46. Uredbe 2017/1001) na registraciju žigova za koje su podnesene prijave za registraciju za sve proizvode i usluge iz točke 3. ove presude.
6 Oba prigovora temeljila su se osobito na ranijem njemačkom verbalnom žigu Kolibri, prijavljenom 1. srpnja 1999. i registriranom 17. listopada 1999. pod brojem 39938675 za proizvode i usluge iz razreda 9., 16., 36., 38., 41. i 42. Nicanskog sporazuma, koji odgovaraju, osobito, sljedećim proizvodima i uslugama:
– razred 9: „Informatički programi snimljeni na podlogama za podatke (softveri) za obradu podataka i obradu teksta; programi za obradu podataka i teksta koji se odnose na informacijske sustave u vezi s nekretninama, zemljopisne informacijske sustave (ZIS), upravljanje nekretninama, upravljanje zgradama, upravljanje objektima i povezane usluge, upravljanje kućama i/ili nekretninama, upravljanje parkiralištima i podzemnim parkiralištima, uključujući stavljanje na raspolaganje parkirališnih mjesta; programi za obradu podataka i teksta za javnu ili općinsku upravu, programi za obradu podataka i teksta za javnu ili općinsku upravu u pogledu informacijskih sustava nekretnina, izračuna poreza na gradnju i komunalnog doprinosa, upravljanja nekretninama, postupaka zahtjeva za građevinske dozvole, planiranja gradskog područja, postupaka građevinskih dozvola, arhivskih podataka o vodovodnim kanalima i cijevima, računovodstva proračuna, registracije boravišta, matičnog ureda, upravljanja grobljima, organizacije, pripreme i provođenja izbora, upravljanja parkiralištima i podzemnim parkiralištima, uključujući i stavljanje na raspolaganje parkirališnih mjesta”;
– razred 42: „Iznajmljivanje informatičkih programa za obradu podataka i teksta; instaliranje i stavljanje na raspolaganje usluga telefonske podrške i centara za korisničku podršku za obradu podataka i teksta u javnim i općinskim upravama; instaliranje i stavljanje na raspolaganje općinskih informacijskih sustava”.
[omissis]
17 Žalbeno vijeće potvrdilo je utvrđenje Odjela za prigovore prema kojem za relevantnu javnost sastavljenu od stručnjaka koji rade u društvima i javnim organizacijama postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001 u pogledu suprotstavljenih žigova, unatoč njihovoj visokoj razini pažnje.
II. Postupak i zahtjevi stranaka
18 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijane odluke;
– naloži EUIPO‑u i intervenijentu snošenje troškova.
19 EUIPO i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:
– odbije tužbe;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
III. Pravo
[omissis]
23 U prilog svojim tužbama tužitelj ističe dva tužbena razloga, prvi, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001 i drugi, koji se temelji na povredi prava obrane iz članka 94. stavka 1. Uredbe 2017/1001.
[omissis]
B. Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001
[omissis]
1. Usporedba znakova
[omissis]
c) Konceptualna usporedba
60 Na konceptualnoj razini tužitelj ističe pogrešku žalbenog vijeća u dijelu u kojem je smatralo da suprotstavljeni žigovi imaju visok stupanj sličnosti te tvrdi suprotno, da su oni različiti.
[omissis]
67 U ovom slučaju, kao prvo, žalbeno vijeće smatralo je da je raniji žig na njemačkom jeziku mogao upućivati na kolibrića, što nije osporeno.
68 Kao drugo, žalbeno vijeće zatim je istaknulo da se, s obzirom sličnost izgovora riječi „collibra” i riječi „kolibri”, ne može isključiti da će velik dio relevantne njemačke javnosti u žigovima za koje je podnesena prijava doživjeti aluziju na koncept kolibrića. Iz toga je zaključilo da se suprotstavljeni žigovi mogu smatrati vrlo sličnima na konceptualnoj razini za nezanemariv dio relevantne javnosti u Njemačkoj.
69 Očito je da je to razmatranje točno s obzirom na sudsku praksu iz koje proizlazi da iako prosječan potrošač uobičajeno percipira žig kao cjelinu i ne upušta se u ispitivanje njegovih različitih pojedinosti, on, percipirajući verbalni znak, ipak prepoznaje verbalne elemente koji za njega upućuju na konkretno značenje ili nalikuju riječima koje su mu poznate (vidjeti u tom smislu presude od 6. listopada 2004, Vitakraft‑Werke Wührmann/OHIM – Krafft (VITAKRAFT), T‑356/02, EU:T:2004:292, t. 51.; od 13. veljače 2007., RESPICUR, T‑256/04, EU:T:2007:46, t. 57. i od 19. rujna 2012., TeamBank/OHIM – Fercredit Servizi Finanziari (f@ir Credit), T‑220/11, neobjavljena, EU:T:2012:444, t. 38.). Činjenica da koncept kolibrića nije povezan s proizvodima i uslugama obuhvaćenima žigovima za koje su podnesene prijave za registraciju nije relevantna s obzirom na činjenicu da potonji sliče njemačkoj riječi „kolibri” koju poznaje nezanemariv dio njemačke javnosti.
70 Nijedan od tužiteljevih argumenata ne može osporiti to razmatranje.
71 Kad je riječ o prethodno navedenoj sudskoj praksi prema kojoj ne može postojati konceptualna sličnost između žiga koji ne prenosi nikakvo očito značenje ni na jednom od službenih jezika Unije i žiga čiji verbalni element općenito ima stvarno značenje za javnost Unije (vidjeti presude od 16. siječnja 2008., Inter‑Ikea/OHIM – Waibel (idea), T‑112/06, neobjavljena, EU:T:2008:10, t. 70. i navedenu sudsku praksu i od 21. siječnja 2016., Laboratorios Ern/OHIM – michelle menard (Lenah.C), T‑802/14, neobjavljena, EU:T:2016:25, t. 45. i navedenu sudsku praksu), dovoljno je istaknuti da u ovom slučaju ona nije primjenjiva s obzirom na to da je žalbeno vijeće pravilno ocijenilo da žigovi za koje je podnesena prijava aludiraju na koncept kolibrića, isto kao i raniji žig.
[omissis]
74 Stoga valja istaknuti da žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdilo visok stupanj konceptualne sličnosti između suprotstavljenih znakova.
2. Usporedba proizvoda i usluga
a) Proizvodi iz razreda 9.
75 Kad je riječ o usporedbi suprotstavljenih softvera, tužitelj osporava zaključak žalbenog vijeća prema kojem softveri za koje se koristio raniji žig imaju srednji stupanj sličnosti sa softverima na koje se odnose prijavljeni žigovi.
76 U ovom slučaju valja podsjetiti na to da se uspoređuju sljedeći softveri:
– „informatički programi za upravljanje podacima za organiziranje i upravljanje internim podacima” obuhvaćeni žigovima za koje je podnesena prijava i
– „programi za obradu podataka i teksta koji se odnose na informacijske sustave u vezi s nekretninama, zemljopisne informacijske sustave (ZIS), upravljanje nekretninama, upravljanje zgradama, upravljanje objektima i povezane usluge, upravljanje kućama i/ili nekretninama; programi za obradu podataka i teksta za javnu ili općinsku upravu, programi za obradu podataka i teksta za javnu ili općinsku upravu u pogledu informacijskih sustava nekretnina, poreza na gradnju i planiranje, upravljanja nekretninama, postupaka zahtjeva za građevinske dozvole, planiranja gradskog područja, postupaka građevinskih dozvola, arhivskih podataka o vodovodnim kanalima i cijevima, računovodstva proračuna” za koje se rabio raniji žig.
[omissis]
1) Priroda softvera
80 Tužitelj prigovara žalbenom vijeću da je automatski došlo do zaključka o sličnosti oslanjajući se samo na činjenicu da su svi proizvodi povezani sa softverima, protivno EUIPO‑ovim direktivama koje se odnose na žigove i dizajne.
81 Međutim, iz obrazloženja žalbenog vijeća proizlazi da se ono nije ograničilo samo na prirodu proizvoda s obzirom na to da je u točki 41. pobijanih odluka istaknulo da se relevantna javnost za suprotstavljene proizvode, priroda i namjena softvera mogu preklapati, isto kao i poduzetnici za dizajn i razvoj suprotstavljenih softvera. Stoga taj argument treba odbiti.
2) Namjena softvera
82 Tužitelj tvrdi da je namjena suprotstavljenih softvera vrlo različita, kao što je to potvrdio i sam Odjel za prigovore. Namjena softvera obuhvaćenih žigovima za koje je podnesena prijava jest osigurati upravljanje internim podacima, a glavni cilj tog upravljanja je omogućiti osobama unutar određene organizacije traženje, lociranje i provjeru pouzdanosti internih podataka jamčeći regulatornu usklađenost. Iako softveri koji su obuhvaćeni ranijim žigom, u skladu s dokazima o uporabi, mogu omogućiti uvid u podatke, što je prema tužitelju uobičajeno obilježje većine softvera, njihova namjena je automatizirati i olakšati transakcije nekretninama, a osobito izradu dokumenata u području nekretnina i upravljanje građevinskim dozvolama i objektima.
[omissis]
88 Najprije valja ispitati osnovanost argumenata koji se odnose na usporedbu namjene softvera.
89 Kao prvo, valja odbiti tužiteljevu tvrdnju prema kojoj su softveri koji su obuhvaćeni ranijim žigom služili samo za sastavljanje dokumenata i automatizaciju zadataka s obzirom na to da iz analize dokaza o uporabi, koja osim toga nije osporena, proizlazi da cilj navedenih softvera nije samo „obrada teksta” nego i „obrada podataka” koja može obuhvaćati širi raspon aktivnosti od jednostavnog sastavljanja dokumenata ili automatiziranja zadataka.
90 Kao drugo, u točki 40. pobijanih odluka žalbeno vijeće tvrdilo je da je „potreba provedbe politika u vezi s podacima, zadržavanje integriteta i pouzdanosti podataka te osiguranje poštovanja regulatornih standarada” jednako relevantno za transakcije koje se odnose na nekretnine, poput stjecanja, prodaje, prava na gradnju i ugovora o koncesiji, kao i za upravljanje nekretninama, poput najma i zakupa nekretnina te upravljanja zgradama i objektima. Smatralo je da subjekti javnog sektora, kao i sve privatne organizacije, moraju provoditi „politike u vezi s podacima, zadržati integritet podataka i osigurati poštovanje regulatornih normi” u odnosu na zahtjeve za građevinske dozvole te u administraciji i upravljanju objektima.
91 U navedenoj točki 40. pobijanih odluka žalbeno vijeće nije usporedilo namjenu suprotstavljenih softvera niti je objasnilo kako softveri obuhvaćeni ranijim žigom imaju iste ciljeve kao i softveri za upravljanje podacima, suprotno onomu što tvrdi EUIPO. Nasuprot tomu, žalbeno vijeće u tim je točkama implicitno definiralo upravljanje podacima kao „[provedbu] politika u vezi s podacima, [zadržavanje] integriteta i pouzdanosti podataka [kao i poštovanje] regulatornih standarada”, što je definicija koju stranke ne osporavaju.
92 Kao treće, valja primijetiti da je jedinu usporedbu namjene suprotstavljenih softvera žalbeno vijeće učinilo u točki 39. pobijanih odluka, koja glasi kako slijedi:
„Organizacija i upravljanje internim podacima opisanima u specifikaciji prijavljenih žigova također su obilježja [intervenijentovih] softvera. Na primjer, [intervenijentov] softver koji se odnosi na zahtjeve za građevinske dozvole (OP 17) omogućava određenoj organizaciji izradu personalizirane karte svojih ključnih podataka: distribuciju datoteka, specijaliziranih usluga, pojedinačnih zadataka i raspodjelu zadataka.”
93 Stoga je samo u točki 39. pobijanih odluka žalbeno vijeće u biti smatralo da „obrada podataka” i „obrada teksta” koje izvršavaju softveri obuhvaćeni ranijim žigom podrazumijevaju ista obilježja „organiziranja i upravljanja internim podacima” kao i „softveri za upravljanje podacima u svrhu organiziranja i upravljanja unutarnjim podacima” koji su obuhvaćeni žigovima za koje je podnesena prijava. U tom pogledu žalbeno vijeće je samo u točki 39. pobijanih odluka utvrdilo preklapanje softvera na temelju postojanja zajedničkih obilježja suprotstavljenih softvera, odnosno da su svi oni omogućavali organizaciju i upravljanje internim podacima. U tom pogledu valja primijetiti da intervenijent pogrešno tvrdi da je tužitelj priznao preklapanja između softvera koji se uspoređuju tijekom upravnog postupka. Naime, očitovanja na koja intervenijent upućuje, kojima se navodno priznaje takvo preklapanje, zapravo proizlaze iz njegovih vlastitih pismena, a ne iz tužiteljevih.
94 Valja potvrditi da „obrada podataka” koja se odnosi na područje nekretnina obuhvaćena ranijim žigom zahtijeva značajke organizacije i upravljanja unutarnjim podacima koje su također prisutne u softverima koji su obuhvaćeni žigovima za koje je podnesena prijava. U tom pogledu EUIPO i intervenijent pravilno ističu da softveri za „upravljanje objektima” ili „upravljanje kućama i/ili nekretninama” koji su obuhvaćeni ranijim žigom stvaraju veliku količinu podataka i uključuju određene funkcije za organizaciju i upravljanje tim podacima, funkcije koje dijele sa softverom za upravljanje podacima.
95 Postojanje preklapanja među namjenama navedenih softvera razlog je zbog kojeg je žalbeno vijeće utvrdilo samo srednji, a ne visok stupanj sličnosti u pogledu namjene.
96 Usto, valja odbiti tužiteljev argument prema kojem je Odjel za prigovore utvrdio da je namjena softvera bila vrlo različita. Naime, potonji je naveo da, iako njihova posebna namjena nije ista (their specific purpose of use is not the same), svi su se oni općenito koristili za obradu podataka (data processing) i, usto, da je njihov način uporabe (putem računala) bio jednak. Stoga iz tih odluka također proizlazi preklapanje namjena softvera jer se svima njima omogućuje obrada podataka.
[omissis]
b) Usluge iz razreda 42.
116 Tužitelj ističe da žalbeno vijeće samo tvrdi, a da ne pruža obrazloženje, da bi usluge koje su obuhvaćene verbalnim žigom za koji je podnesena prijava mogli nuditi isti poduzetnici koji razvijaju vrste softvera za koje se upotrebljava raniji žig. Usto, ta okolnost, koja se osim toga osporava, nije dovoljna za zaključak o sličnosti između navedenih usluga i proizvoda. Te su usluge zapravo različite od softvera obuhvaćenih ranijim žigom ili, najviše, imaju vrlo nizak stupanj sličnosti.
117 EUIPO i intervenijent osporavaju tu argumentaciju.
[omissis]
121 Kao drugo, žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku kada je navelo da su isti poduzetnici mogli osmisliti i razviti softvere za upravljanje nekretninama i objektima i softvere za upravljanje podacima koji su obuhvaćeni verbalnim žigom za koji je podnesena prijava. Valja utvrditi da u području informatike proizvođači softvera najčešće pružaju i usluge povezane sa softverom. Usto, kao što to primjećuje EUIPO, u ovom slučaju podudaraju se krajnji korisnici i proizvođači suprotstavljenih proizvoda i usluga. Budući da su tužiteljevi argumenti u tom pogledu već odbijeni, žalbeno vijeće pravilno je zaključilo da su usluge na koje se odnosi prijavljeni verbalni žig, koje su se sve odnosile na softvere za upravljanje podacima i kataloške softvere za organiziranje i upravljanje unutarnjim podacima, bile slične softveru koji je obuhvaćen ranijim žigom. Usto, to je razmatranje dovoljno za utvrđivanje sličnosti, suprotno onomu što navodi tužitelj.
3. Vjerojatnost dovođenja u zabludu
[omissis]
134 Iz prethodno navedenog proizlazi da prvi tužbeni razlog valja odbiti u cijelosti.
[omissis]
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (treće vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Predmeti T‑128/20 i T‑129/20 spajaju se u svrhu donošenja presude.
2. Tužbe se odbijaju.
3. Društvu Collibra nalaže se snošenje troškova.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 22. rujna 2021.
Potpisi