Tužba podnesena 10. lipnja 2019. – Front Polisario protiv Vijeća

(predmet T-344/19)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Front populaire pour la libération de la Saguia el-Hamra et du Rio de oro (Front Polisario) (zastupnik: G. Devers, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

utvrdi da je njegova tužba za poništenje dopuštena;

poništi pobijanu odluku;

naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti svoje tužbe protiv odluke Vijeća (EU) 2019/441 od 4. ožujka 2019. o sklapanju Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Kraljevine Maroka, njegova Protokola o provedbi i razmjene pisama koja je priložena Sporazumu (SL 2019., L 77, str. 4), tužitelj se poziva na jedanaest tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na nenadležnosti Vijeća za donošenje pobijane odluke, jer Europska unija i Kraljevina Maroko nisu nadležni, umjesto naroda Sahrawi, kojeg zastupa Front Polisario, sklopiti međunarodni sporazum koji bi bio primjenjiv na Zapadnu Saharu.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi obveze ispitivanja pitanja poštovanja temeljnih prava i međunarodnog humanitarnog prava, jer Vijeće nije razmotrilo to pitanje prije donošenja pobijane odluke.

Treći tužbeni razlog temelji se na tome da je Vijeće povrijedilo svoju obvezu izvršenja presude Suda, jer pobijana odluka ne uzima u obzir obrazloženje presude od 27. veljače 2018.,Western Sahara Campaign UK (C‑266/16, EU:C:2018:118).

Četvrti žalbeni razlog temelji se na povredi načela i temeljnih vrijednosti kojima se Unija vodi na međunarodnoj razini, jer je:

prvo, pobijana odluka, protivno pravu naroda na poštovanje njegovog nacionalnog jedinstva, niječe postojanje naroda Sahrawi, upotrebljavajući za njega pojam „stanovnici Zapadne Sahare” i „dotično stanovništvo”;

drugo, pobijanom se odlukom, protivno pravu naroda na slobodno raspolaganje njegovim prirodnim resursima, sklapa međunarodni sporazum kojim se organizira, bez pristanka naroda Sahrawi, iskorištavanje ribolovnih resursa posredstvom plovila Unije;

treće, pobijanom se odlukom s Kraljevinom Maroko sklapa međunarodni sporazum koji je primjenjiv na okupiranu Zapadnu Saharu, u okviru njegove aneksijske politike prema tom teritoriju i sustavnih povreda temeljnih prava koje vođenje takve politike zahtijeva.

Peti tužbeni razlog temelji se na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja, zato što je pobijana odluka suprotna deklaracijama Unije u kojima ona opetovano potvrđuje nužnost poštovanja načela samoodređenja i relativnog učinka ugovora.

Šesti tužbeni razlog temelji se na pogrešnoj primjeni načela proporcionalnosti, zato što, vodeći računa o odvojenom i zasebnom statusu Zapadne Sahare, nedodirljivosti prava na samoodređenje, te položaja naroda Sahrawi kao treće osobe, nije na Vijeću da stavlja u razmjer navodne „koristi” iz sporazuma o ribarstvu i posljedice po prirodne resurse Sahrawija.

Sedmi tužbeni razlog temelji na suprotnosti sa zajedničkom ribarstvenom politikom, jer će plovila Unije, na temelju sporazuma zaključenog pobijanom odlukom, imati pristup ribolovnim resursima naroda Sahrawi bez njegovog pristanka, u zamjenu za financijsku naknadu u korist marokanskih vlasti, iako vode Zapadne Sahare nisu marokanske „vode”, u smislu članaka 61. i 62. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora.

Osmi tužbeni razlog temelji se na povredi prava na samoodređenje, zato što:

prvo, upotrebljavajući za njega pojam „stanovnici Zapadne Sahare” i „dotično stanovništvo”, pobijana odluka niječe nacionalno jedinstvo naroda Sahrawi kao subjekta prava na samoodređenje;

drugo, pobijana odluka, protivno pravu naroda Sahrawi da slobodno raspolaže svojim prirodnim resursima, bez njegovog pristanka organizira iskorištavanje ribolovnih resursa posredstvom plovila Unije;

treće, pobijanom se odlukom, protivno pravu naroda Sahrawi na poštivanje njegova teritorijalnog integriteta, niječe odvojen i zaseban status Zapadne Sahare i potvrđuje njezina nezakonita podjela posredstvom marokanske „berme”.

Deveti tužbeni razlog temelji na povredi načela relativnog učinka ugovora, zato što se pobijanom odlukom narodu Sahrawi niječe status treće osobe u odnosima EU-Maroko, te mu se bez njegovog pristanka nameću međunarodne obveze u odnosu na njegovo državno područje i njegove prirodne resurse.

Deseti tužbeni razlog temelji se na povredi međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog kaznenog prava, zato što:

prvo, pobijanom se odlukom sklapa međunarodni sporazum koji se primjenjuje na Zapadnu Saharu, iako marokanske okupacijske snage nemaju jus tractatus u odnosu na taj teritorij i zabranjeno im je iskorištavanje njegovih prirodnih resursa;

drugo, primjenjujući sporazum sklopljen pobijanom odlukom, Unija će subvencionirati marokansku infrastrukturu na okupiranom području Sahrawija, kako bi na njemu Kraljevina Maroko mogla trajno učvrstiti svoju civilnu i vojnu prisutnost;

treće, koristeći pojmove „stanovnici Zapadne Sahare” i „dotično stanovništvo”, pobijana odluka prihvaća nezakonit prijenos marokanskih kolonista na okupirani zapadnosaharski teritorij.

Jedanaesti tužbeni razlog temelji se na povredi obveze Unije s osnova prava međunarodne odgovornosti, jer se pobijanom odlukom, kojom je sklopljen međunarodni sporazum s Kraljevinom Maroko koji se primjenjuje na Zapadnu Saharu, prihvaćaju teške povrede međunarodnog prava koje su na štetu naroda Sahrawi počinile marokanske okupacijske snage, te pruža podrška održavanju stanja koje proizlazi iz tih povreda.

____________