PRESUDA OPĆEG SUDA (šesto vijeće)
21. studenoga 2013(*)
„Dizajn Zajednice – Postupak za proglašavanje ništavosti – Registrirani dizajn Zajednice koji prikazuje vadičep – Raniji nacionalni dizajn – Razlog ništavosti – 60316 / Nedostatak individualnog karaktera – Nedostatak drugačijeg ukupnog dojma – 60471 / Upućeni korisnik – Stupanj slobode dizajnera – Članci 4. i 6. i članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 6/2002“
U predmetu T‑337/12,
El Hogar Perfecto del Siglo XXI, SL, sa sjedištem u Madridu (Španjolska), koje zastupaju C. Ruiz Gallegos i E. Veiga Conde, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupa O. Mondéjar Ortuño, u svojstvu agenta,
tuženik,
a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest:
Wenf International Advisers Ltd, sa sjedištem u Tortolau, Britanski Djevičanski otoci (Ujedinjena Kraljevina), koje zastupaju J. L. Rivas Zurdo, E. Seijo Veiguela i I. Munilla Muñoz, odvjetnici,
povodom tužbe podnesene protiv odluke trećeg žalbenog vijeća OHIM‑a od 1. lipnja 2012. (predmet R 89/2011‑3) koja se odnosi na postupak za proglašavanje ništavosti između Wenf International Advisers Ltd i El Hogar Perfecto del Siglo XXI, SL,
OPĆI SUD (šesto vijeće),
u sastavu: H. Kanninen, predsjednik, G. Berardis (izvjestitelj) i C. Wetter, suci,
tajnik: E. Coulon,
uzimajući u obzir tužbu predanu tajništvu Općeg suda 30. srpnja 2012.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu OHIM‑a predan tajništvu Općeg suda 30. listopada 2012.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu intervenijenta predan tajništvu Općeg suda 26. listopada 2012.,
uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu podnijele zahtjev za zakazivanje ročišta u roku od mjesec dana od dostave obavijesti o zaključenju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno, na temelju izvještaja suca izvjestitelja, u skladu s člankom 135.a Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez usmenog dijela postupka,
donosi sljedeću
Presudu
Činjenična osnova spora
1 Dana 22. studenoga 2007. tužitelj El Hogar Perfecto del Siglo XXI, SL podnio je prijavu za registraciju dizajna Zajednice Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL 2002., L 3, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45.).
2 Dizajn za koji je zatražena registracija prikazan je na sljedeći način:
3 Osporavani dizajn namijenjen je za primjenu na „vadičepove“ razvrstane u razred 07‑06 u smislu Sporazuma kojim se ustanovljuje Međunarodna klasifikacija za industrijski dizajn, potpisanog u Locarnu 8. listopada 1968., inačice u koju su uključene izmjene.
4 Osporavani dizajn bio je registriran istog dana kada je prijava za registraciju pod brojem 000830831‑0001 podnesena i objavljena u Službenom glasniku dizajna Zajednice br. 2007/191 od 14. prosinca 2007.
5 Dana 16. travnja 2009. intervenijent Wenf International Advisers Ltd podnio je OHIM‑u zahtjev za proglašavanje ništavosti osporavanog dizajna. Razlog koji je naveo u prilog svojem zahtjevu predviđen je člankom 25. stavkom 1. točkom (b) Uredbe broj 6/2002, koji predviđa da dizajn Zajednice treba biti proglašen ništavim ako ne ispunjava uvjete iz članaka od 4. do 9. navedene uredbe. U zahtjevu za proglašavanje ništavosti intervenijent navodi da osporavani dizajn nije nov i ne posjeduje individualni karakter u smislu članka 4. Uredbe 6/2002 u vezi s člancima 5. i 6. iste uredbe.
6 U prilog svojem zahtjevu za proglašavanje ništavosti intevenijent se pozvao na dizajn registriran u Španjolskoj 7. rujna 1994. pod brojem 131750 koji je učinjen dostupnim javnosti njegovim objavljivanjem 16. listopada 1994. u Boletín Oficial de la Proprietad Industrial (Službenom španjolskom glasniku industrijskog vlasništva) i koji se trebao primijeniti na „otvarače za boce“. Raniji dizajn prikazan je na sljedeći način:
7 Dana 12. studenoga 2010. odjel za poništaje OHIM‑a uvažio je zahtjev za proglašavanje ništavosti na temelju toga što osporavani dizajn nije imao individualni karakter. Odjel za poništaje naveo je da se ukupni dojam koji ostavlja osporavani dizajn ne razlikuje od ukupnog dojma koji ostavlja raniji dizajn, s obzirom na postojanje mnogobrojnih sličnosti, poput izgleda zakrivljene drške, elementa koji čine dvije pločice pričvršćene iglom u sredini u identičnom položaju i stavljanja male oštrice u identičan položaj. Odjel za poništaje također je napomenuo da se te sličnosti trebaju ocjenjivati na isti način i kada su vadičepovi rasklopljeni i kada su u sklopljenom položaju. Na kraju je odjel za poništaje procijenio da je dizajner imao visok stupanj slobode budući da je, kako proizlazi iz spisa, mogao dizajnirati vadičep oslanjajući se na mnoge različite koncepte.
8 Dana 11. siječnja 2011. tužitelj je podnio žalbu OHIM‑u protiv odluke odjela za poništaje na temelju članaka 55. do 60. Uredbe 6/2002.
9 Odlukom od 1. lipnja 2012. (u daljnjem tekstu: osporavana odluka) treće žalbeno vijeće OHIM‑a odbilo je žalbu. Nakon što je odbilo argument tužitelja kojim je tvrdio da je intervenijent postupao u lošoj vjeri, žalbeno vijeće ispitalo je individualni karakter osporavanog dizajna. Također je definiralo upućenog korisnika navedenog dizajna na način da se radi i o običnom pojedincu i o profesionalcu koji se služi proizvodima zaštićenima ovim dizajnom, preciznije vadičepovima, te je ocijenilo da je dizajner imao visok stupanj slobode. Iako ovi proizvodi trebaju imati određene nužne funkcionalne dijelove, navedeni se, prema mišljenju žalbenog vijeća, mogu dizajnirati i sastaviti na više načina. Prema mišljenju žalbenog vijeća, dvama predmetnim dizajnima zajednički su nefunkcionalni aspekti, odnosno dizajn drška i položaj malog nožića, te stoga ne ostavljaju drugačiji ukupan dojam na upućenog korisnika. U pogledu sličnosti držaka, žalbeno vijeće preciziralo je da je, s jedne strane, oblik drška imao znatan utjecaj na opći izgled vadičepa budući da je taj držak predstavljao najveći dio koji sadrži, u cijelosti ili djelomično, ostale dijelove i, s druge strane, budući da je imao odlučujuću ulogu u ukupnom dojmu koji ostavlja ova vrsta proizvoda kada je vadičep bio sklopljen. U tom pogledu žalbeno vijeće navelo je da je u dvama predmetnim dizajnima držak bio dizajniran na način da je, kada je vadičep bio sklopljen, ostavljao vidljivim isti dio svrdla i poluge. Razlika između držaka u predmetnim dizajnima, odnosno dizajn njihovog naličja, nije dovoljna da bi izmijenila ukupan dojam koji ovi dizajni ostavljaju na upućenog korisnika.
Tužbeni zahtjevi stranaka
10 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– ukine osporavanu odluku,
– naloži OHIM‑u i intervenijentu snošenje troškova.
11 OHIM i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:
– odbije tužbu,
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
12 Tužitelj navodi dva tužbena razloga u prilog svojoj tužbi, pri čemu se prvi temelji na povredi članka 4. i članka 6. stavka 1. Uredbe 6/2002, u vezi s člankom 25. stavkom 1. točkom (b) navedene uredbe, u pogledu pojma upućenog korisnika u smislu ocjene individualnog karaktera osporavanog dizajna, a drugi se temelji na povredi članka 4. i članka 6. stavka 2. Uredbe 6/2002, u vezi s člankom 25. stavkom 1. točkom (b) iste uredbe, u pogledu stupnja slobode koji je imao dizajner u razvoju osporavanog dizajna, u smislu ocjene individualnog karaktera navedenog dizajna.
13 Budući da se ovi tužbeni razlozi odnose na pogreške u ocjeni individualnog karaktera osporavanog dizajna koje je navodno počinilo žalbeno vijeće, Opći sud smatra da se trebaju ispitati zajedno.
14 Tužitelj u biti navodi da je žalbeno vijeće pogriješilo u ocjeni individualnog karaktera osporavanog dizajna. Preciznije, žalbeno vijeće napravilo je pogrešku u ocjeni pojma upućenog korisnika, koja je imala utjecaj na ocjenu ukupnog dojma koji osporavani dizajn ostavlja na navedenog korisnika i na stupanj slobode dizajnera. Prema mišljenju tužitelja, razlike između osporavanog dizajna i ranijeg dizajna su takve da je ukupni dojam koje oni ostavljaju na upućenog korisnika različit te da stoga osporavani dizajn ima individualni karakter.
15 OHIM i intervenijent osporavaju argumente tužitelja.
16 Članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 6/2002 određuje da dizajn Zajednice može biti proglašen ništavim samo u slučaju ako ne ispunjava uvjete propisane u člancima od 4. do 9. iste Uredbe.
17 Na temelju članka 4. Uredbe br. 6/2002, dizajn se štiti dizajnom Zajednice u onoj mjeri u kojoj je nov i u kojoj ima individualni karakter.
18 Prema članku 6. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 6/2002 smatra se da registrirani dizajn Zajednice ima individualni karakter ako se ukupni dojam koji ostavlja na upućenog korisnika razlikuje od ukupnog dojma koji na takva korisnika ostavlja bilo koji dizajn koji je učinjen dostupnim javnosti prije datuma podnošenja prijave za registraciju dizajna ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva.
19 Članak 6. stavak 2. Uredbe br. 6/2002 propisuje da se pri ocjeni individualnog karaktera dizajna mora uzeti u obzir stupanj slobode koju je imao dizajner u razvoju dizajna.
20 U svrhu ispitivanja individualnog karaktera osporavanog dizajna treba stoga utvrditi je li žalbeno vijeće napravilo pogrešku, na prvome mjestu u odluci o upućenom korisniku navedenog dizajna i o slobodi dizajnera u razvoju dizajna, i onda na temelju toga u usporedbi ukupnih dojmova koje predmetni dizajni ostavljaju na upućenog korisnika.
Upućeni korisnik
21 Iz sudske prakse proizlazi da se pojam upućenog korisnika treba razumjeti na način da se radi o pojmu koji se nalazi negdje između pojma prosječnog korisnika, koji se primjenjuje u području žigova i od kojeg se ne zahtijeva nikakvo posebno znanje te koji, načelno, ne provodi izravnu usporedbu između dizajnâ u sukobu, i pojma stručnjaka, osobe koja raspolaže opsežnim tehničkim znanjima (presuda Suda od 20. listopada 2011. PepsiCo/Grupo Promer Mon Graphic, C‑281/10 P, Zb., str. I‑10153, točka 53.).
22 Također, iako upućeni korisnik nije uobičajeno informirani, pažljivi i u razumnoj mjeri promišljeni prosječni korisnik koji dizajn doživljava kao cjelinu i ne upušta se u ispitivanje njegovih različitih detalja, nije također ni stručnjak odnosno specijalist koji bi bio sposoban u detalje primijetiti minimalne razlike koje bi mogle postojati između dizajnâ koji su u sukobu (presuda PepsiCo/Grupo Promer Mon Graphic, točka 21. gore, točka 59.).
23 Obilježje „korisnika“ podrazumijeva da osoba o kojoj se radi upotrebljava proizvod u kojem je sadržan dizajn u skladu sa svrhom kojoj je proizvod namijenjen (presuda Općeg suda od 22. lipnja 2010. Shenzhen Taiden/OHIM – Boch Security Systems (Komunikacijska oprema) T‑153/08, Zb., str. II‑2517, točka 46.). Obilježje „upućeni“ sugerira, među ostalim, da korisnik poznaje različite dizajne koji postoje u predmetnom sektoru, da raspolaže određenim stupnjem znanja u odnosu na obilježja koja ti dizajni uobičajeno sadrže i kao rezultat svog interesa za navedene proizvode pokazuje relativno visok stupanj pažnje kada se njima koristi, a sve to da nije dizajner ili tehnički stručnjak (presuda PepsiCo/Grupo Promer Mon Graphic, točka 21. gore, točka 59. i prije navedena presuda Komunikacijska oprema, točka 47.).
24 Pojam upućenog korisnika stoga se može tumačiti na način da označava korisnika koji primjenjuje ne prosječnu pažnju, već poseban oprez, bilo zbog svojeg profesionalnog iskustva ili zbog sveobuhvatnog poznavanja predmetnog sektora (presuda PepsiCo/Grupo Promer Mon Graphic, točka 21. gore, točka 53. i presuda Općeg suda od 25. travnja 2013., Bell & Ross/OHIM – KIN (Ručni sat), T‑80/10, točka 103.).
25 Ipak, ova okolnost ne podrazumijeva da je upućeni korisnik sposoban, izvan okvira iskustva koje je stekao koristeći se predmetnim proizvodom, razlikovati svojstva izgleda proizvoda koja određuje njegova tehnička funkcija od njegovih arbitrarnih aspekata. Riječ je, dakle, o osobi koja u određenoj mjeri poznaje dizajne u sektoru o kojem se radi a da pritom ne zna koja su obilježja predmetnog proizvoda određena tehničkom funkcijom (presuda Općeg suda – Ručni sat, točka 24. gore, točka 104. i presuda od 9. rujna 2011., Kwang Yang Motor/OHIM – Honda Giken Kogyo (Motor s unutarnjim izgaranjem), T‑11/08, još neobjavljena u Zborniku, točka 26.).
26 U predmetnom slučaju žalbeno vijeće prvo je u točki 16. osporavane odluke navelo da je „predmetni sektor onaj koji se odnosi na vadičepove, dakle proizvode koji služe vađenju čepa iz boce vina“. Iz točke 19. osporavane odluke, koja opisuje funkcionalne dijelove ovih proizvoda, proizlazi da je, suprotno onome što navodi tužitelj, žalbeno vijeće odredilo predmetni sektor kao sektor vadičepova s polugom. Nakon toga žalbeno vijeće u točki 17. osporavane presude utvrdilo je da upućeni korisnik može biti „kako pojedinac koji […] koristi [ove proizvode] u osobne svrhe, tako i profesionalac (konobar, sommelier) koji se navedenima služi u restoranu“. Prema žalbenom vijeću, korisnik je upućen u smislu da „je upućen u vina i dodatke koji služe za konzumaciju vina i da je zahvaljujući svom interesu i svojim sklonostima stekao određena znanja o onome što tržište nudi u sektoru otvarača za boce vina“. Drugim riječima, prema mišljenju žalbenog vijeća ta je osoba, a da nije stručnjak u pitanjima industrijskog dizajna, u tijeku s ponudom na tržištu tih proizvoda i s njihovim glavnim obilježjima.
27 Dakle, suprotno navodima tužitelja, ova je definicija upućenog korisnika ispravna i u skladu s načelima sudske prakse koja su izložena u prije navedenim točkama 21. do 25. Doista, u skladu s navedenom sudskom praksom upućeni korisnik poznaje različite dizajne koji postoje u predmetnom sektoru, raspolaže određenim stupnjem znanja kada se radi o svojstvima koja ovi dizajni uobičajeno imaju i zbog svog interesa za predmetne proizvode pokazuje povišen stupanj pažnje kada ih upotrebljava, na način da se pojam upućenog korisnika može razumjeti u smislu korisnika koji je posebno pažljiv zbog svog osobnog iskustva ili zbog svog širokog poznavanja sektora o kojem se radi.
28 U ovom pogledu valja, među ostalim, napomenuti da ne samo da tužitelj nije dokazao svoje navode prema kojima bi, s jedne strane, upućeni korisnik bio isključivo „stručnjak u području poznavanja vina odnosno njegove konzumacije“, a prema kojima bi, s druge strane, pojedinac rijetko koristio vadičep s polugom poput predmetnog vadičepa, budući da se navedeni proizvod inače ne prodaje u maloprodajnim trgovinama, nego nije dokazao ni da bi se ograničavanjem pojma upućenog korisnika na same stručnjake dovela u pitanje definicija upućenog korisnika koju je iznijelo žalbeno vijeće u točki 17., drugoj rečenici osporavane odluke.
29 Drugim riječima, i pod pretpostavkom da se, kako navodi tužitelj, osporavani dizajn može smatrati promidžbenim artiklom koji proizvođači vina daruju nakon personalizacije na vidljivoj površini drška, definicija upućenog korisnika ne bi se promijenila budući da uključuje, kako navodi žalbeno vijeće, s jedne strane stručnjaka koji pribavlja takve proizvode s ciljem da ih distribuira krajnjim korisnicima i, s druge strane, te krajnje korisnike (u ovom smislu vidjeti presudu Općeg suda od 14. lipnja 2011., Sphere Time/OHIM – Punch (Sat na lančiću), T‑68/10, Zb., str. II‑2275, točku 53.).
30 Žalbeno vijeće nije pogriješilo ocijenivši da je upućeni korisnik navedenog dizajna kako pojedinac tako i stručnjak koji se služi proizvodima zaštićenima ovim dizajnom.
Stupanj slobode dizajnera
31 Valja podsjetiti da, u okviru ocjene individualnog karaktera dizajna i njegovih vidljivih obilježja i, dakle, ukupnog dojma koji dizajn ostavlja na upućenog korisnika, treba uzeti u obzir stupanj slobode dizajnera u razvoju osporavanog dizajna (vidjeti presudu Motor s unutarnjim izgaranjem, točku 25. gore, točku 31. i citiranu sudsku praksu).
32 Iz sudske prakse proizlazi da je stupanj slobode dizajnera određenog dizajna posebice definiran zahtjevima vezanima za karakteristike koje nameće tehnička funkcija proizvoda ili elementa proizvoda, ili dodatno zakonskim propisima koji se primjenjuju na proizvod. Ti zahtjevi dovode do standardizacije određenih karakteristika, koje postaju zajedničke raznim dizajnima koji se primjenjuju na navedeni proizvod (vidjeti presudu Motor s unutarnjim izgaranjem, točku 25. gore, točku 31. i citiranu sudsku praksu).
33 Prema tome, što je veća sloboda dizajnera u razvoju dizajna, to je manje vjerojatno da će sitne razlike između dizajnâ u sukobu biti dovoljne kako bi se ostavio drugačiji ukupan dojam na upućenog korisnika. I obrnuto, što je sloboda dizajnera u razvoju dizajna više ograničena, to je vjerojatnije da će sitne razlike između dizajnâ u sukobu biti dovoljne kako bi se ostavio drugačiji ukupan dojam na upućenog korisnika. Također, povećan stupanj slobode dizajnera u razvoju dizajna ide u prilog zaključku u skladu s kojim dizajni koji nisu u bitnome različiti ostavljaju isti dojam na upućenog korisnika (vidjeti presudu Motor s unutarnjim izgaranjem, točku 25. gore, točku 33. i citiranu sudsku praksu).
34 U ovom predmetu, u točki 19. osporavane odluke, žalbeno vijeće zauzelo je stav da, iako postoje određeni elementi koje vadičep treba sadržavati da bi ispunio svoju funkciju, stupanj slobode dizajnera takvog proizvoda u velikoj mjeri ostaje širok. Doista, činjenica da vadičep mora nužno sadržavati dijelove poput spiralnog svrdla koje se treba zabosti u čep i ondje učvrstiti, drška za pričvršćivanje vadičepa, jedne ili dviju poluga za prislanjanje vadičepa na grlo boce te male oštrice za rezanje omota koja pokriva čep ne sprječava da se ti dijelovi osmisle i spoje na različite načine, čuvajući pritom svoju funkcionalnost. Primjera radi, žalbeno vijeće nadodalo je da se mala oštrica mogla smjestiti kako na jedan kraj vadičepa tako i na drugi te da je držak mogao biti u različitim oblicima kao i različite duljine i širine a da to ne utječe na funkcionalnost ili ergonomičnost vadičepa.
35 Tužitelj osporava ovakvu ocjenu. Navodi da su strukturne karakteristike vadičepova ovog tipa nametnute i određene njihovom funkcijom kao i potrebama korisnika, koji su, prema tužitelju, profesionalci u sektoru hotelijerstva i proizvođači vina. Preciznije, među četirima elementima koji su određeni tehničkom funkcijom vadičepa, dakle spiralnim svrdlom, dvjema polugama, drškom i malom oštricom, samo se posljednja dva mogu dizajnirati na drugačiji način. Štoviše, kada se radi o oštrici, tužitelj navodi da bi je svako drukčije smještanje na dršku, kada se radi o predmetnim vadičepovima, naposljetku učinilo neučinkovitom, nefunkcionalnom i opasnom. Doseg slobode dizajnera tipa vadičepa s dvostrukom polugom stoga je ograničen.
36 U ovom pogledu valja napomenuti da je zasigurno točno da su određeni elementi vadičepova s polugom nužni i moraju postojati u svakom vadičepu te vrste da bi mogao obavljati svoju funkciju. U svakom slučaju, kako ispravno navode OHIM i intervenijent, zahtjevi koji su funkcionalne prirode i koji se odnose na prisutnost određenih elemenata u vadičepu s polugom ne mogu u znatnoj mjeri utjecati na njegov oblik i opći izgled (u ovom smislu vidjeti presudu Ručni sat, točku 24. gore, točku 118.), budući da su jedini tehnički zahtjevi koji se moraju poštovati dimenzije poluge, bilo da ih ima jedna ili dvije, postojanje zubaca na završetku poluge kao i pozicija svrdla i njegova udaljenost od oštrice. Također, držak, koji, kako ispravno navodi žalbeno vijeće, predstavlja središnji i najveći dio vadičepa, može biti različitih oblika i dimenzija kao što i mala oštrica može biti drukčije smještena.
37 Doista, kako proizlazi iz spisa u postupku pred OHIM‑om koji je proslijeđen Općem sudu, postoje dizajni vadičepova s polugom različitih oblika i konfiguracija koji su drukčiji od onih upotrijebljenih u slučaju osporavanog dizajna. Primjera radi, treba prije svega primijetiti da se može utvrditi postojanje razlika kako u odnosu na dimenzije i oblik drška, koji može biti ravan ili zakrivljen, okrugao ili četvrtast, tako i u odnosu na vidljive dijelove ostalih elemenata vadičepa koji se mogu ugraditi u držak. Postoje također razlike kada se radi o postojanju i smještanju otvarača ili male oštrice. U ovom pogledu valja utvrditi da tužitelj nije iznio informacije kojima bi dokazao svoju tvrdnju prema kojoj bi smještanje male oštrice na drugome mjestu drška učinilo držak nefunkcionalnim i, štoviše, opasnim.
38 Iz navedenog slijedi da dizajn i oblik drška kao i raspored gore navedenih elemenata nisu uvjetovani funkcionalnim zahtjevima. Prema tome, postojanje tehničkih ograničenja ne određuje ukupan izgled vadičepa, koji može znatno varirati.
39 Žalbeno vijeće stoga je u točki 19. osporavane odluke u biti pravilno zauzelo stav da je stupanj slobode dizajnera vadičepa širok.
Usporedba ukupnih dojmova koje predmetni dizajni ostavljaju na upućenog korisnika
40 Prema mišljenju žalbenog vijeća, ukupan dojam koji osporavani dizajn ostavlja na upućenog korisnika u biti se ne razlikuje od onoga koji ostavlja raniji dizajn zbog, u biti, sličnosti u obliku, položaju i veličini različitih elemenata vadičepa.
41 Žalbeno vijeće zauzelo je stav da je ukupan dojam na upućenog korisnika određen prije svega izgledom drška kao i smještanjem određenih elemenata vadičepa. Žalbeno je vijeće nadodalo da u odnosu na karakteristike ovog tipa vadičepova, kojima je glavno obilježje da se mogu sklopiti i spremiti u džep, dizajn i oblik drška imaju odlučujuću ulogu u ukupnom dojmu koji navedeni dizajni ostavljaju.
42 Tužitelj osporava ovu ocjenu. Prije svega, tužitelj predbacuje žalbenom vijeću da je pogriješilo u ocjeni kada je predmetne dizajne promatralo isključivo u sklopljenom položaju, a ne u rasklopljenom položaju ili u položaju u kojem su spremni za uporabu. Nadalje, tužitelj napominje da se tijekom uporabe vadičepova mogu uočiti razlike kod drška, oštrice, spiralnog svrdla i dvostruke poluge. Tužitelj također podnosi detaljnu analizu predmetnih dizajnâ iznoseći da njihova obilježja nisu identična i da su posljedično ukupni dojmovi koje ostavljaju kada se promatraju u rasklopljenom položaju različiti.
43 Na prvome mjestu treba napomenuti da prigovor prema kojem je žalbeno vijeće pogrešno analiziralo opći vanjski izgled predmetnog dizajna isključivo u sklopljenom položaju proizlazi iz pogrešnog razumijevanja osporavane odluke. Doista, iz osporavane odluke proizlazi da se žalbeno vijeće na predmetni proizvod u sklopljenom položaju referiralo sporadično u točki 21. pod (a) i u točki 24. osporavane odluke isključivo u svrhu podupiranja tvrdnje o nepostojanju znatnih razlika u dizajnu ručke predmetnih dizajnâ, koji ostavljaju vidljivima iste dijelove svrdla i poluge kada su sklopljeni. Štoviše, treba također primijetiti da iz točke 5. osporavane odluke proizlazi da je odjel za poništaje zauzeo stav da se mnogobrojne sličnosti između dvaju predmetnih dizajnâ mogu ocijeniti na isti način bilo da su vadičepovi rasklopljeni ili sklopljeni. Tužitelj pred žalbenim vijećem nije osporio taj zaključak. Prema sudskoj praksi, kada žalbeno vijeće u cijelosti potvrdi odluku donesenu na nižem stupnju OHIM‑a, ta odluka odjela za poništaje kao i njezino obrazloženje čine dio konteksta u kojem su doneseni kao i kontekst koji poznaje tužitelj i koji sucu dopušta da u potpunosti izvrši sudsku kontrolu osnovanosti ocjene individualnog karaktera predmetnog dizajna (vidjeti u ovom smislu presude Općeg suda od 6. listopada 2011., Industrias Francisco Ivars/OHIM – Motive (Mehanički smanjivač brzine), T‑246/10, još neobjavljenu u Zborniku, točku 20., i od 22. svibnja 2012., Sport Eybl & Sports Experts/OHIM – Seven (SEVEN SUMMITS), T‑179/11, točku 50.). Stoga, suprotno onome što navodi tužitelj pri svojoj ocjeni sličnosti između predmetnih dizajnâ, može se zaključiti da je žalbeno vijeće, kao i odjel za poništaje, razmatralo vadičep i u sklopljenom i u rasklopljenom položaju.
44 U ovom pogledu treba najprije navesti da je držak osporavanog dizajna samo malo kraći od drška ranijeg dizajna i da se ne može utvrditi nikakva bitna razlika kada se radi o općim dimenzijama kao i proporcijama i rasporedu različitih elemenata na dršcima predmetnih dizajnâ, bilo da su u rasklopljenom ili sklopljenom položaju. Kako je naveo tužitelj, izravna usporedba uzoraka stvarnih proizvoda koji se nalaze u spisu OHIM‑a koji je proslijeđen Općem sudu ne dovodi u pitanje tu činjenicu.
45 Dodatno, ako bi se, kako navodi tužitelj, trebalo uzeti u obzir isključivo ukupne dojmove koje dva dizajna ostavljaju na upućenog korisnika pri uporabi predmetnog proizvoda, dakle kada je navedeni proizvod načelno rasklopljen, treba primijetiti da se prilikom uporabe, koja započinje njegovim rasklapanjem, vadičep uvijek nalazi u korisnikovoj šaci. Da bi se ocijenio ukupan dojam koji ostavljaju predmetni dizajni, treba uzeti u obzir da će upućeni korisnik pri uporabi vadičepova na koje je primijenjen predmetni dizajn, u skladu s njihovom svrhom, uvijek vidjeti (barem) dijelove vadičepova, u biti dvostruku polugu i otvarač koji se u njoj nalazi kao i malu oštricu i spiralno svrdlo. Dakle, u takvom slučaju navedeni korisnik zbog načina na koji se vadičep upotrebljava u praksi neće vidjeti detalje proizvoda prikazanih predmetnim dizajnom, a koje navodi tužitelj, te će zbog toga oni imati malen utjecaj na doživljaj koji u odnosu na navedene dizajne ima takav korisnik (u ovom smislu vidjeti presudu: Ručni sat, točku 24. gore, točke 133. i 134.).
46 U ovim se okolnostima, uzimajući u obzir da se, kao što je to istaknula i sudska praksa, ocjena mora temeljiti na odnosu na ukupan dojam što ga dizajn ostavlja na upućenog korisnika, uključujući također način uporabe proizvoda prikazanih navedenim dizajnom (u ovom smislu vidjeti presudu Komunikacijska oprema, točku 23. gore, točku 66. i presudu Sat na lančiću, točku 29. gore, točku 78.), ne može prigovoriti žalbenom vijeću što je u odnosu na karakteristike vadičepova s polugom, koji su posebno osmišljeni na način da budu složivi, također uzelo u obzir dojam koji ostavlja predmetni dizajn na upućenog korisnika kada su navedeni vadičepovi u sklopljenom položaju. Dodatno, iz spisa u postupku pred OHIM‑om koji je proslijeđen Općem sudu proizlazi da su u industrijskom sektoru o kojem se radi predmetni proizvodi ponajprije, a katkad i jedino, predstavljeni u sklopljenom položaju, koji je osnovni položaj u kojem se prikazuje vadičep s polugom. Štoviše, upravo kada je vadičep sklopljen moguće je doživjeti cjelokupan oblik dizajna koji je njime predstavljen.
47 Na drugome mjestu treba napomenuti da su razlike između predmetnih dizajnâ koje je naveo tužitelj i koje podrazumijevaju ispitivanje proizvoda koji sadrže predmetne dizajne u rasklopljenom položaju ili nebitne ili zanemarive. Isto je i u odnosu na funkcionalne detalje koje je naveo tužitelj, koji nisu dovoljno izraženi da bi utjecali na ukupan dojam koji ostavljaju navedeni dizajni.
48 Prvo, kada se radi o dršku, točno je da, kako navodi i žalbeno vijeće u točki 24. osporavane odluke, postoji razlika između predmetnih dizajnâ koja se osobito odnosi na dizajn naličja, koje u ranijem dizajnu ima sitne zareze, dok je u osporavanom dizajnu glatko. Ipak, važnost te razlike nije dovoljno naglašena, uzimajući u obzir, s jedne strane, da su zakrivljenosti drška proizvoda prikazanog osporavanim dizajnom i proizvoda prikazanog ranijim dizajnom vrlo slične, iako je prva manje izražena, i s druge strane, da je raspored različitih elementa oko drška kod dizajnâ o kojima se radi isti, kao i dio navedenih koji ostaje vidljiv kada je držak u sklopljenom položaju. Dakle, valja utvrditi da malo drukčiji dizajn drška osporavanog dizajna ne može, kako je ispravno navelo i žalbeno vijeće, neutralizirati sličnosti koje su utvrđene te, posljedično, nije dovoljan da bi dao individualni karakter navedenom dizajnu.
49 Drugo, kada se radi o maloj oštrici, suprotno onome što navodi tužitelj, treba prije svega utvrditi da iz usporedbe dizajnâ u predmetnom slučaju ne proizlazi da je mala oštrica prethodnog dizajna manja, manje vidljiva ili drukčijeg oblika od one osporavanog dizajna. Nadalje, kada se radi o strani za rezanje oštrice, dovoljno je napomenuti da iz slika ranijeg dizajna ne proizlazi jasno da je ondje oštrica bila glatka, ili u svakom slučaju bez zubaca. S druge strane, ako se, kako navodi tužitelj, pristupi ispitivanju uzoraka proizvoda u stvarnosti koje je dostavio u spis OHIM‑a koji je proslijeđen Općem sudu, iz navedenog proizlazi da mala oštrica ranijeg dizajna nije u potpunosti glatka, već ima, poput one u osporavanom dizajnu, nazupčani završetak za rezanje. U svakom slučaju, ne može se utvrditi nikakva bitna razlika između oštrica proizvoda prikazanih predmetnim dizajnima.
50 Treće, kada se radi o spiralnom svrdlu proizvoda prikazanih predmetnim dizajnima, tužitelj tvrdi da postoji s jedne strane razlika u bojama između tih svrdala te s druge strane razlika u materijalima od kojih su izrađena ili kojima su prekrivena. Prema mišljenju tužitelja, te razlike također proizlaze iz uzoraka stvarnih proizvoda koje je tužitelj dostavio u spis OHIM‑a koji je proslijeđen Općem sudu. U ovom pogledu treba napomenuti da nije bitna činjenica da je svrdlo osporavanog dizajna crne boje, dok je ono ranijeg dizajna bijele boje, s obzirom na to da za osporavani dizajn nije bila zatražena nikakva boja (u ovom smislu vidjeti presudu Sat na lančiću, točku 29. gore, točku 82). U svakom slučaju, treba primijetiti da, protivno navodima tužitelja, iz usporedbe uzoraka stvarnih proizvoda proizlazi da je boja svrdla crna, kako kod proizvoda prikazanog osporavanim dizajnom tako i kod proizvoda prikazanog ranijim dizajnom. Isto vrijedi i u odnosu na materijal od kojeg se navodno sastoje ili kojim su navodno prekrivena ta dva svrdla.
51 Četvrto, vezano za dvostruku polugu, treba razmotriti da razlike koje se odnose na završetke na dvama potpornim zupcima na koje se poziva tužitelj nisu vidljive iz usporedbe slika predmetnih dizajnâ. U svakom slučaju, toliko su neprimjetne da bi njihovo otkrivanje omogućio samo detaljan i podroban tehnički pregled stvarnih proizvoda – koji ne odgovara pregledu koji obavlja upućeni korisnik, kako je i navedeno u točki 22. ove presude. Vezano za razliku koja se tiče dijela površine dviju poluga, koja bi kod osporavanog dizajna bila glatka, a kod ranijeg dizajna izbrazdana, treba utvrditi da nedostatak takvog ukrasa kod osporavanog dizajna ne može imati znatan utjecaj na ukupan dojam koji dizajn ostavlja na upućenog korisnika te sam po sebi nije dovoljan za davanje individualnog karaktera navedenom dizajnu.
52 Peto, vezano za nedostatke ili teškoće pri uporabi koje se odnose na držak, malu oštricu, svrdlo i dvostruku polugu ranijeg dizajna, koji su navodno uklonjeni dizajniranjem osporavanog dizajna, valja napomenuti da, čak i ako bi postojali, takvi nedostaci ili teškoće pri uporabi nisu odlučujući u dokazivanju individualnog karaktera osporavanog dizajna. Doista, individualni karakter dizajna procjenjuje se, u skladu s člankom 6. Uredbe br. 6/2002, uspoređujući ukupne dojmove koje ostavljaju dizajni u sukobu na upućenog korisnika i uzimajući u obzir stupanj slobode dizajnera. Prema tome, kriterij na koji se poziva tužitelj koji se odnosi na nedostatke ili različite teškoće pri uporabi ranijeg dizajna, koji su navodno bili riješeni u osporavanom dizajnu, ne predstavljaju kriterije koji se mogu uzeti u obzir pri ocjeni individualnog karaktera dizajna. Uostalom, kao što proizlazi iz članaka 1. i 3. Uredbe 6/2002, pravo dizajna namijenjeno je zaštiti vanjskog izgleda proizvoda, a ne zaštiti dizajna svojstava u vezi s uporabom proizvoda ili njegovim funkcioniranjem. Naposljetku, u svakom slučaju treba uzeti u obzir da, s jedne strane, tužitelj nije dokazao svoje navode i da, s druge strane, nije dokazao da se u predmetnom slučaju zaključci o kvaliteti ili funkcioniranju proizvoda prikazanih predmetnim dizajnom mogu izvesti iz jednostavne usporedbe navedenih dizajnâ.
53 Ostale razlike koje navodi tužitelj u dijelu koji se odnosi na određena obilježja operativnog dijela drška, male oštrice, otvarača, dijela u kojem je pričvršćena spirala kao i dijela namijenjenog za otvaranje nisu važne u ukupnom dojmu koji ostavljaju predmetni dizajni. Te razlike nisu dovoljno važne da bi dovele do toga da upućeni korisnik vadičepove doživljava kao različite jer upućeni korisnik, kako je istaknuto u gore navedenoj točki 22., neće ići dalje od određenog stupnja ispitivanja i detalja.
54 Žalbeno vijeće, prema tome, nije pogriješilo ocijenivši, u točki 26. osporavane odluke, da osporavani dizajn i raniji dizajn ne ostavljaju drugačije ukupne dojmove na upućenog korisnika i zaključivši da osporavani dizajn nema individualni karakter u smislu članka 6. Uredbe br. 6/2002.
55 S obzirom na sva prethodna razmatranja, tužbu treba odbiti u cijelosti.
Troškovi
56 Na temelju članka 87. stavka 2., stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
57 Budući da je tužitelj izgubio spor, treba mu se naložiti snošenje troškova, sukladno zahtjevu OHIM‑a i intervenijenta.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (šesto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Nalaže se El Hogar Perfecto del Siglo XXI, SL snošenje troškova.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 21. studenoga 2013.
Potpisi