Rješenje Općeg suda (peto vijeće) od 24. lipnja 2014. – Léon Van Parys protiv Komisije

(predmet T‑603/13)

„Tužba za poništenje – Carinska unija – Zahtjev Komisije belgijskim tijelima da dostave dodatne podatke – Dopis kojim se izvješćuje tužitelja o tom zahtjevu – Akt koji se ne može pobijati – Nedopuštenost“

1.                     Tužba za poništenje – Nadležnost Suda Unije – Zahtjev za donošenje deklaratorne presude – Nedopuštenost (čl. 263. UFEU‑a) (t. 12.)

2.                     Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Zahtjev Komisije nacionalnim tijelima da dostave dodatne podatke u vezi sa zahtjevom za otpust carine – Dopis kojim se izvješćuje tužitelja o produljenju roka za obradu – Isključenje (čl. 263. UFEU‑a) (t. 17., 36.‑38.)

Predmet

Zahtjev za poništenje dopisa Komisije od 16. rujna 2013. kojim od belgijske uprave za carine i trošarine zahtijeva dodatne podatke i dopisa Komisije od istog dana kojim izvješćuje tužitelja o tom zahtjevu i o produljenju roka za obradu sukladno članku 907. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. godine o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 253, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 1., str. 3.) te, s druge strane, zahtjev da se utvrdi da je članak 909. Uredbe br. 2454/93 proizveo pravne učinke u odnosu na tužitelja temeljem presude Općeg suda od 19. ožujka 2013., Firma Van Parys/Komisija (T‑324/10, Zb.).

Izreka

1. Tužba se odbija kao nedopuštena.

2. Firma Leon Van Parys snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.