Tužba podnesena 3. lipnja 2022. – Stöttingfjällets Miljöskyddsförening/Komisija
(predmet T-345/22)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Stöttingfjällets Miljöskyddsförening (Lycksele, Švedska) (zastupnik: G. Byrne, Barrister-at-Law)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
poništi Komisijinu odluku dostavljena dopisom od 1. travnja 2022., kojom se tužiteljev zahtjev za interno preispitivanje od 15. prosinca 2021. odbacuje kao nedopušten, zbog povrede Ugovorâ;
dodatno i/ili podredno, utvrdi da je Komisija nezakonito propustila djelovati na temelju članka 265. UFEU-a kad ju je tužitelj na to pozvao dopisom od 15, prosinca 2021. i/ili da nije zauzela stajalište o tužiteljevoj pritužbi iz tog dopisa;
utvrdi da je Komisija, u okolnostima u kojima švedski integrirani nacionalni energetski i klimatski plan iz siječnja 2020. (u daljnjem tekstu: švedski NECP) nije u skladu s Aarhuškom konvencijom, nezakonito ocijenila i/ili usvojila i/ili objavila taj plan te je time stoga povrijedila pravo Unije i međunarodno pravo i/ili da je on nezakonit;
utvrdi da je Komisija, u okolnostima u kojima su postojale te i dalje postoje ozbiljne povrede okolišnog prava, propustila ispuniti pozitivne obveze koje ima na temelju prava Unije i međunarodnog prava time što nije poduzela potrebne i prikladne mjere kako bi riješila i/ili otklonila neusklađenost švedskog NECP-a s Aarhuškom konvencijom;
utvrdi da Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća1 ne provodi odredbe Aarhuške konvencije, uključujući njezin članak 7., te da kao takva nije u skladu s okolišnim pravom Unije i međunarodnim okolišnim pravom te je stoga nezakonita;
uzimajući u obzir neusklađenost NECP-ova, a osobito švedskog NECP-a, s Aarhuškom konvencijom, utvrdi da Komisijino propuštanje da ispuni obveze na temelju Uredbe (EU) 2018/1999 čini povredu te uredbe, povredu Konvencije te usto predstavlja povredu pozitivnih obveza koje Komisija ima na temelju Ugovorâ;
naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da bi Komisijina odluka koja je tužitelju priopćena dopisom od 1. travnja 2022. trebala biti poništena. Tužitelj je Komisiji podnio zahtjev dopisom od 15. prosinca 2021. U odgovoru na tužiteljev zahtjev Komisija je prethodno navedenim dopisom ocijenila da je tužiteljev odgovor nedopušten. Tužitelj tvrdi da je Komisijina odluka u tom pogledu suštinski pogrešna te da predstavlja povredu okolišnog prava Unije i međunarodnog okolišnog prava kao i povredu Ugovorâ. Tužitelj tvrdi da je Komisija povrijedila svoje pozitivne obveze na temelju Ugovorâ i međunarodnog prava, uključujući članke 3., 6. i 7. Konvencije Gospodarskog povjerenstva Ujedinjenih naroda za Europu o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija). Tužitelj dodatno ističe da je pobijanom Komisijinom odlukom povrijeđeno sekundarno pravo Unije, uključujući članke 9. i 10. Uredbe (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća1 . Tužitelj ističe da je Komisijinom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pristup pravosuđu na temelju Aarhuške konvencije i Uredbe br. 1367/2006. Osim toga, tužitelj tvrdi da Komisijin upravni akt, kako je definiran u Uredbi br. 1367/2006, predstavlja povredu Ugovorâ.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji, dodatno ili podredno prvom tužbenom razlogu, na Komisijinu propuštanju djelovanja u smislu članka 265. UFEU-a u pogledu NECP-ova koje je Komisija ocijenila, usvojila i objavila, uključujući osobito sporni švedski NECP. Time što nije djelovala povodom tužiteljeva zahtjeva za interno preispitivanje podnesenog u skladu s člankom 265. UFEU-a, Komisija je povrijedila svoje pozitivne obveze koje proizlaze iz Ugovorâ, uključujući osobito članak 3. UEU-a i članak 191. UFEU-a. Ta povreda također odražava očitu povredu međunarodnog i europskog običajnog prava i prava koje proizlazi iz međunarodnih ugovora, uključujući članke 3., 6. i 7. Aarhuške konvencije, članke 9. i 10. Uredbe br. 1367/2006 te Odluku VII/8f sa sastanka stranaka Aarhuške konvencije o usklađenosti Europske unije s njezinim obvezama iz Konvencije (kako je izmijenjena), donesenu 21. listopada 2021.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisijin propust da osigura potpunu usklađenost švedskog NECP-a s Aarhuškom konvencijom znači da navedeni NECP jest i da je cijelo relevantno razdoblje bio ocijenjen, usvojen i objavljen očitim kršenjem prava Unije i međunarodnog prava te da je stoga nezakonit. U vezi s tim tužitelj u pogledu navedenog NECP-a ističe prigovor nezakonitosti na temelju članka 277. UFEU-a.
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da se Uredbom (EU) 2018/1999 ne provode odredbe Aarhuške konvencije, uključujući njezin članak 7., te da kao takva nije u skladu s okolišnim pravom Unije i međunarodnim okolišnim pravom. Stoga tužitelj smatra da Uredba (EU) 2018/1999 povređuje Ugovore i da je treba proglasiti nezakonitom.
____________
1 Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2018., L 328, str. 1.)
1 Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL 2006., L 264, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15. svezak 20., str. 29.)