Predmet T‑465/12

(objava u ulomcima)

AGC Glass Europe SA e.a.

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Europsko tržište automobilskog stakla – Objava odluke kojom se utvrđuje povreda članka 81. UEZ‑a – Odbijanje zahtjeva za povjerljivo postupanje s podacima koje Komisija namjerava objaviti – Obveza obrazlaganja – Povjerljivost – Poslovna tajna – Program oslobađanja odnosno smanjenja kazni – Legitimna očekivanja – Jednako postupanje“

Sažetak – Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 15. srpnja 2015.

1.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poslovna tajna – Službenik za usmene rasprave – Nadležnost – Doseg i granice

(čl. 101. i 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 28. st. 2.; Odluka Komisije 2011/695, čl. 8.)

2.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Suradnja poduzetnika za koje se smatra da su sudjelovali u zabranjenom sporazumu – Dobrovoljno pruženi podaci Komisiji radi dodjele programa oslobađanja odnosno smanjenja kazni – Nepostojanje utjecaja na građanskopravne posljedice sudjelovanja u povredi

(čl. 101., 102. i 339. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 30. st. 2.; obavijesti Komisije 2002/C 45/03 i 2006/C 298/11)

3.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Objava podataka koje je Komisiji dobrovoljno pružio poduzetnik koji je sudjelovao u povredi kako bi mu bio dodijeljen program oslobađanja odnosno smanjenja kazni – Obavijesti o suradnji – Opseg – Zabrana objavljivanja podataka iz zahtjeva za oslobađanje ili smanjenje kazni – Nepostojanje

(čl. 101., 102. i 339. UFEU‑a; Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 30. st. 2.; obavijesti Komisije 2002/C 45/03 i 2006/C 298/11, t. 6., 31. do 35.)

1.      U skladu s člankom 8. Odluke predsjednika Europske komisije o funkciji i opisu posla službenika za usmene rasprave u određenim postupcima tržišnog natjecanja, intervencija službenika za usmene rasprave sastoji se od primjene pravila kojima se štite poduzetnici zbog povjerljivosti podatka o kojem je riječ. Cilj intervencije službenika za usmene rasprave je stoga dodavanje stadija dodatne kontrole od strane tijela neovisnog o Komisiji. To je tijelo usto dužno odgoditi početak važenja svoje odluke, čime se poduzetniku o kojem je riječ daje mogućnost da od suca privremene pravne zaštite zatraži odgodu izvršenja ako su ispunjeni potrebni uvjeti.

Slijedom toga, treba razlikovati, s jedne strane, primjenu pravnih pravila o povjerljivosti podatka kao takvog i, s druge strane, pravna pravila navedena s ciljem odobrenja povjerljivog postupanja s podatkom neovisno o pitanju je li on po svojoj naravi povjerljiv. U vezi s time, pod pretpostavkom da objava podatka koji nije poslovna tajna predstavlja povredu pravila koje pripada u drugu od dviju gorespomenutih kategorija, ta okolnost ne čini prividnom zaštitu pruženu pravilima koja se odnose na spomenutu tajnu. Takva povreda, kad bi se utvrdilo da je počinjena, može biti osnova za određivanje primjerenih korektivnih mjera, poput naknade štete, ako su ispunjeni uvjeti za izvanugovornu odgovornost Unije. Posljedično, ispitivanje biti tvrdnji koje pripadaju u tu kategoriju pravila izvan je okvira ciljeva opisa posla dodijeljenog službeniku za usmene rasprave na temelju članka 8. Odluke 2011/695.

(t. 59.)

2.      Iz Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela iz 2002. i 2006. proizlazi da je jedini cilj tih obavijesti utvrditi uvjete pod kojima poduzetnik može ostvariti oslobođenje odnosno smanjenje novčane kazne. Tako se te obavijesti odnose isključivo na iznose novčanih kazni i ne predviđaju nikakvu drugu prednost koju poduzetnik može zahtijevati u zamjenu za svoju suradnju. Pravila pojašnjavaju da činjenica da je dodijeljeno oslobađanje ili smanjenje novčane kazne ne može zaštititi poduzetnika od građanskopravnih posljedica njegova sudjelovanja u povredi članka 101. UFEU‑a.

Predmet obavijesti o suradnji iz 2002. i 2006. je provedba politike razlikovanja između adresata odluke kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a ovisno o stupnju suradnje svakog od njih, samo u odnosu na iznos novčane kazne. Slijedom toga, svrha obavijesti o kojima je riječ nije utjecanje na građanskopravne posljedice sudjelovanja podnositelja zahtjeva za oslobađanje odnosno smanjenje kazni u povredi.

(t. 66., 67., 73.)

3.      Iz točke 6. Obavijesti Komisije o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela proizlazi da poduzetnik ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj u okviru eventualnih građanskih tužbi pokrenutih protiv njega samo zbog činjenice da je samoinicijativno Komisiji pisanim putem predao izjavu za oslobođenje odnosno smanjenje od kazni, koja može biti predmet naloga o podnošenju dokumenata. U okviru te posebne želje za zaštitom izjava za oslobođenje odnosno smanjenje kazni Komisija je, u točkama 31. do 35. Obavijesti o suradnji iz 2006., propisala posebna pravila koja uređuju načine podnošenja tih izjava, pristup tim izjavama i njihovo korištenje. Ta se pravila odnose isključivo na dokumente i izjave, pisane ili snimljene, zaprimljene na temelju obavijesti o suradnji iz 2002. ili 2006. za koje Komisija načelno smatra da bi njihova objava ugrozila svrhe nadzora i istrage u smislu članka 4. Uredbe br. 1049/2001, kao što je navedeno u točkama 32. i 40. spomenutih obavijesti. Slijedom toga, ni predmet niti cilj tih pravila nije sprečavanje Komisije da u svojoj odluci o okončanju upravnog postupka objavi podatke o opisu povrede koji su joj pruženi u okviru programa oslobađanja odnosno smanjenja kazni i ti podaci u tom pogledu ne stvaraju legitimna očekivanja.

Slijedom navedenog, takva objava, učinjena na temelju članka 30. Uredbe br. 1/2003, ne ugrožava legitimna očekivanja koja tužitelji mogu imati na temelju obavijesti o oslobađanju odnosno smanjenju kazni iz 2002. i 2006., koja se odnose na izračun iznosa novčane kazne i postupanje s posebno navedenim dokumentima i izjavama.

Posljedično, članak 4. Uredbe br. 1049/2001 odnosi se na pristup dokumentima koji su dio istražnog spisa, osim odluke koju Komisija donosi po okončanju upravnog postupka, čiji je sadržaj definiran člankom 30. Uredbe br. 1/2003. Slijedom toga, na temelju članka 4. Uredbe br. 1049/2001 kod tužiteljâ se nisu mogla stvoriti legitimna očekivanja glede sadržaja javne verzije odluke o kojoj je riječ.

(t. 70.‑72.)