Predmet T‑461/12

(objavljeno u ulomcima)

Hansestadt Lübeck

protiv

Europske komisije

„Državne potpore − Pristojbe zračnih luka − Zračna luka Lübeck – Odluka o otvaranju postupka propisanog u članku 108. stavku 2. UFEU‑a − Članak 107. stavak 1. UFEU‑a − Očita pogreška u ocjeni − Članak 10. Uredbe (EZ) br. 659/1999“

Sažetak – Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 9. rujna 2014.

Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Selektivni karakter mjere – Pravilnik o pristojbama određene zračne luke – Pravilnik koji se primjenjuje samo na zračne prijevoznike koji se koriste tom zračnom lukom – Kriterij koji nije dovoljan za utvrđivanje selektivnosti navedenog pravilnika

(čl. 107. UFEU‑a)

Selektivni karakter državne mjere predstavlja jedno od obilježja pojma državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Naime, taj članak zabranjuje potpore kojima se određeni poduzetnici ili proizvodnja određene robe stavljaju u povoljniji položaj, to jest zabranjuje selektivne potpore. Stoga prednosti koje proizlaze iz opće mjere primjenjive bez razlike na sve gospodarske subjekte ne predstavljaju državne potpore u smislu tog članka.

U svrhu ocjene selektivnosti državne mjere treba ispitati predstavlja li ta mjera u okviru određenog pravnog sustava prednost za određene poduzetnike u odnosu na druge poduzetnike koji se nađu u činjenično i pravno usporedivoj situaciji.

Međutim, pojam državne potpore ne odnosi se na državne mjere koje uvode razliku između poduzetnika i koje su time a priori selektivne, kada ta razlika potječe iz prirode ili strukture sustava kojeg su one dio.

U tom pogledu, u svrhu procjene eventualno selektivnog karaktera tarifne tablice u odnosu na određene poduzetnike, a koju je sastavio javni subjekt radi korištenja posebne robe ili usluge u određenom sektoru, valja osobito uputiti na sve poduzetnike koji koriste ili mogu koristiti tu robu ili usluge te ispitati koriste li eventualnu prednost ili je mogu koristiti samo neki među njima. Situacija poduzetnika koji ne žele ili ne mogu koristiti predmetnu robu ili uslugu također nije neposredno relevantna za ocjenu postojanja prednosti. Drugim riječima, selektivni karakter mjere koja se sastoji od tarifne tablice koju je sastavilo javno tijelo za korištenje robe ili usluge koju je stavilo na raspolaganje to tijelo može se ocijeniti samo s obzirom na postojeće ili moguće korisnike navedenog subjekta ili predmetne posebne robe ili usluge, a ne može osobito s obzirom na klijente drugih poduzetnika iz sektora koji stavljaju na raspolaganje sličnu robu ili usluge. Štoviše, ako se mora zaključiti da svaka nediskriminatorna tarifna tablica koju primjenjuje javno tijelo u zamjenu za određenu robu ili uslugu ima selektivni karakter, to bi u biti dovelo do pretjeranog proširenja pojma potpora „stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj“ iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Također, ako se eventualnom prednošću koju je javno tijelo dalo u okviru isporuke određenih dobara ili usluga stavlja određene poduzetnike u povoljniji položaj, potrebno je da poduzetnici koji koriste ili žele koristiti tu robu ili uslugu ne uživaju ili ne mogu uživati navedenu prednost koju daje taj subjekt u tom konkretnom okviru.

Prema tome, u okviru tužbe za poništenje podnesene protiv odluke Komisije o pokretanju službenog istražnog postupka predviđenog u članku 108. stavku 2. UFEU‑a, u vezi s različitim mjerama koje se odnose na određenu zračnu luku, među kojima je pravilnik o zračnim pristojbama te zračne luke, sama okolnost da se navedeni pravilnik primjenjuje samo na zračne prijevoznike koji se koriste tom zračnom lukom ne predstavlja relevantan kriterij za zaključak da taj pravilnik ima selektivni karakter.

(t. 44.‑46., 53., 54.)