MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE
JULIANE KOKOTT
od 28. veljače 2019. (1)
Predmet C‑624/17
Openbaar Ministerie
protiv
Tronex BV
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Gerechtshof Den Haag (Žalbeni sud u Haagu, Nizozemska))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Okoliš – Direktiva 2008/98 – Otpad – Pojam – Električna oprema koju potrošači vrate – Preostale zalihe – Direktiva 2012/19 – Otpadna električna i elektronička oprema – Pošiljke rabljene električne i elektroničke opreme – Kazneno pravo – Zahtjev određenosti”
I. Uvod
1. Sud se u okviru predmetnog zahtjeva za prethodnu odluku ponovno suočava s pitanjima u vezi s tumačenjem pojma otpada iz Direktive o otpadu(2). Ovaj put treba pojasniti treba li električnu opremu, koju potrošači vrate, od koje neku zbog nedostataka više nije moguće upotrijebiti, te preostale zalihe smatrati otpadom koji se smije izvoziti samo u skladu sa zahtjevima Uredbe o pošiljkama otpada(3).
2. Doista je točno da se pojam otpada ne smije usko tumačiti i da treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. Međutim, predmetni se slučaj ne odnosi samo na ocjenu pojedinačnog slučaja nego otvara i pitanje kakvo značenje imaju smjernice zakonodavca Unije koje proizlaze iz Direktive o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi(4), koja se u spornom razdoblju još nije primjenjivala. Osim toga treba pojasniti kako pojam otpada treba primijeniti u okviru kaznenog prava.
II. Pravni okvir
A. Povelja Europske unije o temeljnim pravima
3. Članak 49. stavak 1. Povelje utvrđuje načelo zakonitosti kazni:
„Nitko ne smije biti osuđen zbog bilo kojeg kaznenog djela ili propusta koji, u trenutku počinjenja, nije bio kazneno djelo u skladu s nacionalnim i međunarodnim pravom. […]”
B. Uredba o pošiljkama otpada
4. U skladu s člankom 2. točkom 1. Uredbe o pošiljkama otpada „otpad” ima značenje utvrđeno u članku 1. stavku 1. točki (a) konsolidirane Direktive o otpadu iz 2006.(5), koju je u međuvremenu zamijenila sada važeća Direktiva o otpadu.
5. Članak 2. točka 35. podtočka (a) Uredbe o pošiljkama otpada pojam „nezakonita pošiljka” definira, među ostalim, kao svaku pošiljku otpada koja se otprema bez obavijesti svim relevantnim nadležnim tijelima prema toj uredbi.
6. Članak 50. stavak 1. Uredbe o pošiljkama otpada uređuje sankcioniranje povreda:
„Države članice utvrđuju pravila o primjeni sankcija za povredu odredaba ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu provedbu. Utvrđene sankcije moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. […]”
C. Direktiva o otpadu
7. Prema članku 3. točki 1. Direktive o otpadu, koji u skladu s njezinim člankom 41. i Prilogom V. toj direktivi odgovara članku 1. stavku 1. točki (a) konsolidirane Direktive o otpadu iz 2006., „‚otpad’ znači svaka tvar ili predmet koji posjednik odbacuje ili namjerava ili mora odbaciti”.
D. Direktiva o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi
8. Direktiva o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi donesena je 4. srpnja 2012. te je u nacionalno pravo morala biti prenesena do 14. veljače 2014. Nizozemski propis za prenošenje te direktive, Regeling van de Staatssecretaris van Infrastructuur en Milieu, van 3 februari 2014, nr. IENM/BSK-2014/14758, houdende vaststelling regels met betrekking tot afgedankte elektrische en elektronische apparatuur (Uredba državnog tajnika za infrastrukturu i okoliš od 3. veljače 2014., br. IENM/BSK-2014/14758, o utvrđivanju odredbi koje se odnose na otpadnu električnu i elektroničku opremu), s obzirom na navedeno stupio je na snagu 14. veljače 2014.
9. Članak 3. stavak 1. točka (e) Direktive o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi tu opremu definira na sljedeći način:
„električna i elektronička oprema koja je otpad u smislu članka 3. stavka 1. [Direktive o otpadu] […]”.
10. Članak 23. Direktive o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi uređuje inspekcijsku kontrolu i praćenje. Predmet stavka 2. su pošiljke opreme:
„Države članice osiguravaju da se pošiljke [rabljene električne i elektroničke opreme] za koj[u] se sumnja da je [otpadna električna i elektronička oprema] otpremaju u skladu s minimalnim zahtjevima iz Priloga VI. i da se takve pošiljke s tim u skladu prate.”
11. Prilog VI. Direktivi o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi sadržava minimalne zahtjeve za pošiljke. Točka 1. uređuje obveze u vezi s podnošenjem dokumenata:
„Da bi bilo moguće razlikovati [električnu i elektroničku opremu] i [otpadnu električnu i elektroničku opremu], u slučajevima kad imatelj predmeta tvrdi da namjerava slati ili da šalje [električnu i elektroničku opremu] a ne [otpadnu električnu i elektroničku opremu], države članice zahtijevaju da imatelj podastre sljedeće dokaze za svoju tvrdnju:
(a) kopije računa i ugovora koji se odnose na prodaju i/ili prijenos vlasništva [električne i elektroničke opreme], u kojima je navedeno da je oprema namijenjena za izravnu ponovnu uporabu i da je potpuno funkcionalna;
(b) dokaz o ocjenjivanju ili ispitivanju u obliku kopije zapisa (potvrda o ispitivanju, dokaz o funkcionalnosti) o svakoj stavci u pošiljci i protokol koji sadrži sve informacije o zapisima u skladu s točkom 3.;
(c) izjavu imatelja koji organizira prijevoz [električne i elektroničke opreme] da ništa od materijala ili opreme u pošiljci nije otpad kako je definiran člankom 3. stavkom 1. [Direktive o otpadu]; i
(d) odgovarajuću zaštitu od oštećenja tijekom prijevoza, utovara i istovara, posebno uporabom odgovarajuće ambalaže i pravilnim slaganjem tereta.”
12. Točka 5. Priloga VI. Direktivi o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi uređuje posljedice nepoštovanja tih obveza:
„U nedostatku dokaza da je predmet [rabljena električna i elektronička oprema] a ne [otpadna električna i elektronička oprema] u obliku odgovarajuće dokumentacije koja se zahtijeva u točkama 1., 2., 3. i 4. i odgovarajuće zaštite od oštećenja tijekom prijevoza, utovara i istovara, posebno uporabom odgovarajuće ambalaže i pravilnim slaganjem tereta, što su obveze imatelja koji organizira prijevoz, tijela država članica smatraju da je predmet [otpadna električna i elektronička oprema] i pretpostavljaju da tovar sadrži nezakonitu pošiljku. […]”
E. Nizozemsko kazneno pravo
13. Iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da su u skladu s člankom 10.60 drugim stavkom Wet van 13 juni 1979, houdende regelen met betrekking tot een aantal algemene onderwerpen op het gebied van de milieuhygiëne (Wet Milieubeheer) (Zakon od 13. lipnja 1979. o pravilima koja se odnose na opća pravila iz područja zaštite okoliša (Zakon o upravljanju okolišem)) radnje u smislu članka 2. točke 35. Uredbe o pošiljkama otpada zabranjene. Nepoštovanje zabrane je u skladu s člankom 1.a točkom 1. Wet van 22 juni 1950, houdende vaststelling van regelen voor de opsporing, de vervolging en de berechting van economische delicten (Zakon od 22. lipnja 1950. o utvrđivanju pravila za istraživanje, progon i suđenje gospodarskih kaznenih djela) gospodarsko kazneno djelo, koje je kažnjivo u skladu s člankom 6. tog zakona.
III. Činjenično stanje i zahtjev za prethodnu odluku
14. Tronex BV obavlja djelatnost veleprodaje preostalih zaliha. Dana 10. veljače 2014. utvrđeno je da je namjeravao otpremiti određenu pošiljku električne opreme u kontejneru trećoj osobi u Tanzaniji kojoj je tu pošiljku prodao za ukupni iznos od 2396,01 euro. Tronex je robu kupio od trgovaca na malo, trgovaca na veliko i/ili uvoznika. Roba se sastojala od električnih kuhala za vodu, parnih glačala, ventilatora i uređaja za brijanje. Oprema je većim dijelom bila u izvornom pakiranju, ali se u pošiljkama robe nalazila i oprema bez pakiranja. Pošiljka se s jedne strane sastojala od opreme koju su potrošači vratili na temelju jamstva za proizvod, a s druge strane od robe koja se primjerice zbog promjene ponude više nije (redovno) prodavala ili nije mogla prodati. Na nekoliko kutija u koje je oprema bila pakirana nalazila se obavijest kojom se upozoravalo na nedostatke robe. Staklo na nekoliko kuhala za vodu bilo je oštećeno. Pošiljka je provedena bez obavijesti ili odobrenja koji su potrebni u skladu s Uredbom o pošiljkama otpada.
15. Rechtbank Rotterdam (Sud u Rotterdamu, Nizozemska) je društvo Tronex u prvostupanjskom postupku uvjetno osudio na plaćanje 5000 eura s rokom kušnje od dvije godine jer je iz Nizozemske u Tanzaniju slao pošiljke otpada, pri čemu su te pošiljke provedene bez obavijesti svim predmetnim nadležnim tijelima koja se zahtijeva tom uredbom i/ili bez njihova odobrenja.
16. Društvo Tronex podnijelo je žalbu protiv te presude. Tvrdi da se sporna oprema ne može smatrati otpadom.
17. Gerechtshof Den Haag (Žalbeni sud u Haagu, Nizozemska) je stoga Sudu postavio sljedeća pitanja:
„Pitanje 1.
1.1. Treba li trgovca na malo, koji predmet koji je potrošač vratio ili koji je u njegovoj ponudi postao višak vrati svojem dobavljaču na temelju sporazuma koji postoji između njega i tog dobavljača (dakle, uvoznika, trgovca na veliko, distributera, proizvođača ili druge osobe od koje je nabavio predmet), smatrati posjednikom koji odbacuje predmet u smislu članka 3. točke 1. Direktive o otpadu?
1.2. Ovisi li odgovor na pitanje 1.1. o tome radi li se pri tome o predmetu kod kojega postoji nedostatak ili kvar koji je lako otkloniti?
1.3. Ovisi li odgovor na pitanje 1.1. o tome radi li se pri tome o predmetu kod kojeg postoji tako velik ili težak nedostatak ili kvar da predmet zato više nije prikladan ili upotrebljiv za svoju izvornu namjenu?
Pitanje 2.
2.1. Treba li trgovca na malo ili dobavljača, koji predmet koji je potrošač vratio ili koji je u njegovoj ponudi postao višak preproda kupcu (preostalih zaliha), smatrati posjednikom koji odbacuje predmet u smislu članka 3. točke 1. Direktive o otpadu?
2.2. Ovisi li odgovor na pitanje 2.1. o tome koliko iznosi kupovna cijena koju kupac treba platiti trgovcu na malo ili dobavljaču?
2.3. Ovisi li odgovor na pitanje 2.1. o tome radi li se pri tome o predmetu kod kojega postoji nedostatak ili kvar koji je lako otkloniti?
2.4. Ovisi li odgovor na pitanje 2.1. o tome radi li se pri tome o predmetu kod kojeg postoji tako velik ili težak nedostatak ili kvar da predmet zato više nije prikladan ili upotrebljiv za svoju izvornu namjenu?
Pitanje 3.
3.1. Treba li kupca, koji veliku količinu robe koja je kupljena kod trgovaca na malo ili dobavljača koju su potrošači vratili i/ili je postala višak preproda (inozemnoj) trećoj osobi, smatrati posjednikom koji odbacuje pošiljku robe u smislu članka 3. točke 1. Direktive o otpadu?
3.2. Ovisi li odgovor na pitanje 3.1. o tome koliko iznosi kupovna cijena koju treća osoba treba platiti kupcu?
3.3. Ovisi li odgovor na pitanje 3.1. o tome nalazi li se u toj pošiljci robe i roba kod koje postoji nedostatak ili kvar koji je lako otkloniti?
3.4. Ovisi li odgovor na pitanje 3.1. o tome nalazi li se u pošiljci robe i roba kod koje postoji tako velik ili težak nedostatak ili kvar da dotični predmet zato više nije prikladan ili upotrebljiv za svoju izvornu namjenu?
3.5. Ovisi li odgovor na pitanje 3.3. ili pitanje 3.4. o tome koliki je postotak neispravne robe u cjelokupnoj količini robe koja je preprodana trećoj osobi? U slučaju potvrdnog odgovora, koji postotak tada predstavlja prag?”
18. Pisana očitovanja podnijeli su Tronex B. V., Openbaar Ministerie, Ressortsparket vestiging Den Haag (Državno odvjetništvo u Haagu, Nizozemska), Kraljevina Nizozemska, Republika Austrija, Kraljevina Norveška i Europska komisija. Na usmenoj raspravi 12. prosinca 2018. sudjelovali su Tronex, Nizozemska i Komisija.
IV. Pravna analiza
19. Nacionalni sud pita treba li spornu električnu opremu, u trenutku kad je potrošač vrati trgovcu (prvo pitanje), kad je ona prodana društvu Tronex (drugo pitanje) ili kad je otkrivena prilikom inspekcije (treće pitanje) smatrati otpadom. U biti on mora odlučiti samo treba li opremu smatrati otpadom u zadnje navedenom trenutku. U glavnom postupku stoga treba odlučiti može li se društvo Tronex kazniti zbog nezakonite pošiljke otpada. Međutim, čini se svrsishodnim zajedno odgovoriti na sva tri pitanja.
20. U tu svrhu najprije ću ispitati pojam otpada iz Direktive o otpadu, a zatim ću se baviti Direktivom o električnoj i elektroničkoj opremi, koja potvrđuje predloženo tumačenje Direktive o otpadu te naposljetku poteškoćama povezanim s primjenom pojma otpada u kaznenom pravu s obzirom na zahtjev određenosti kaznenih propisa.
A. Pojam otpada iz Direktive o otpadu
21. Članak 2. točka 1. Uredbe o pošiljkama otpada u pogledu pojma „otpad” upućuje na odgovarajuću definiciju u članku 1. stavku 1. točki (a) konsolidirane Okvirne direktive o otpadu iz 2006. Ta je direktiva u međuvremenu zamijenjena novom Okvirnom direktivom o otpadu. U skladu s člankom 41. u vezi s Prilogom V. novoj Okvirnoj direktivi o otpadu upućivanje u članku 2. točki 1. Uredbe o pošiljkama otpada smatra se upućivanjem na članak 3. točku 1. nove Okvirne direktive o otpadu.
22. U skladu s navedenom odredbom otpad znači svaka tvar ili predmet koji posjednik odbacuje ili namjerava ili mora odbaciti.
23. Stoga treba pojasniti treba li kupca, koji veliku količinu od trgovca na malo ili dobavljača kupljene robe, koju su potrošači vratili i/ili robu koja je postala višak preproda (inozemnoj) trećoj osobi, smatrati posjednikom koji odbacuje robu u smislu članka 3. točke 1. Direktive o otpadu.
24. Direktiva o otpadu doista ne određuje mjerila na temelju kojih bi se moglo utvrditi odbacivanje, tako da države članice u načelu u nedostatku pravila Unije mogu slobodno izabrati u kojem obliku treba podnijeti dokaz o ispunjenju različitih uvjeta. Međutim ta pravila o dokazivanju ne smiju ugroziti djelotvornost prava Unije i osobito Direktive o otpadu(6).
25. Stoga nacionalni sudovi pri primjeni mogućih pravila o dokazivanju u okviru ocjene jesu li određeni predmeti ili tvari otpad moraju uzeti u obzir mjerila koja je Sud razvio u tom pogledu.
26. Izraz „odbaciti” treba u skladu sa sudskom praksom tumačiti vodeći računa o cilju Direktive o otpadu, koji se u skladu s njezinom šestom uvodnom izjavom sastoji od smanjenja na najmanju moguću mjeru negativnih učinaka nastajanja otpada i gospodarenja otpadom na zdravlje ljudi i okoliš, te s obzirom na članak 191. stavak 2. UFEU‑a, koji određuje da je politika Europske unije u području okoliša usmjerena prema postizanju visokog stupnja zaštite i da se temelji osobito na načelu opreznosti te na načelu preventivnog djelovanja. Iz toga slijedi da se izraz „odbaciti”, a prema tome i pojam „otpad” u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) Direktive o otpadu ne može usko tumačiti(7).
27. Najprije treba obratiti posebnu pozornost na okolnost da sporni predmet ili tvar njegov posjednik ne upotrebljava ili više neće upotrebljavati, tako da je predmet ili tvar teret koji posjednik namjerava odbaciti(8). Ako je to doista slučaj, postoji opasnost da posjednik odbaci predmet ili tvar koju posjeduje na način kojim bi se mogla nanijeti šteta okolišu, osobito tako da je ostavi, odbaci ili ukloni na nekontrolirani način(9).
28. U ovom predmetu to nije slučaj jer je Tronex prodao električnu opremu i stoga je očekivao da će od isporuke dobiti financijsku korist.
29. Međutim, Sud je također već odlučio da se tvari ili predmeti koje posjednik odbacuje u smislu Direktive o otpadu također mogu smatrati otpadom i kada se mogu ponovno gospodarski iskoristiti(10), osobito kada se u okviru gospodarske djelatnosti prikupljaju u svrhu recikliranja, obnavljanja ili ponovne uporabe(11).
30. Tronex električnu opremu doista ne namjerava reciklirati ni obnoviti, nego je ona očito izvezena s ciljem ponovne uporabe.
31. Osim toga, prikupljene predmete koje je prijašnji posjednik odbacio treba razlikovati od onih koje prijašnji posjednik nije odbacio. Sama okolnost prikupljanja s ciljem ponovne uporabe ne znači odbacivanje. Stvarno je tako s gospodarskog gledišta i s gledišta učinkovite uporabe resursa smisleno da se oprema koja se na prvotnom tržištu više ne može prodati ponudi na drugim tržištima, gdje je prodaja još moguća.
32. Osobito u pogledu preostalih zaliha u neotvorenom izvornom pakiranju u zahtjevu za prethodnu odluku tako ne postoji dovoljno indicija na temelju kojih bi se moglo zaključiti o odbacivanju.
33. S druge strane, opremu koja je vraćena, a koja se zbog velikih nedostataka više ne može upotrijebiti i koju nije moguće popraviti bez velikih napora, bez sumnje treba smatrati otpadom.
34. Nasuprot tomu, Tronex ne može uspjeti s prigovorom da se i određeni dio nove robe zbog nedostataka ne može upotrebljavati. Naime, u slučaju nove robe treba polaziti od toga da je ona u pravilu funkcionalna(12).
35. U slučaju opreme koju potrošači vrate suprotno tomu takva pretpostavka nije opravdana. Naime, povrat je povezan s opasnošću da je potrošač preuzeo robu s nedostatkom ili da je robu sam oštetio prije povrata. Stoga je a priori dvojbeno može li se roba koja je vraćena prodati u svrhu njezine predviđene uporabe.
36. Ipak, te sumnje još ne znače da se roba u potrošačevu posjedu već smatra otpadom. Povrat uz naknadu kupovne cijene nema isto značenje kao odbacivanje. Ne može ga se smatrati ni odlaganjem ili oporabom niti se može očekivati da će potrošač robu odbaciti na način kojim bi se mogla nanijeti šteta okolišu(13).
37. Međutim, čim je vraćena roba ponovno u trgovčevu posjedu, situacija je bitno drukčija jer su dvojbe oko mogućnosti prodaje robe u svrhe njezine predviđene uporabe odlučujuće za njezinu daljnju sudbinu.
38. Doista nije opravdano podvrgnuti odredbama Direktive o otpadu, čija je svrha osigurati da se postupci oporabe i odlaganja otpada provode bez ugrožavanja zdravlja ljudi i da se ne koriste postupci ili metode kojima bi se mogla nanijeti šteta okolišu, dobra, tvari ili proizvode koje posjednik namjerava iskorištavati ili prodavati pod povoljnim uvjetima neovisno o bilo kakvom postupku oporabe. Međutim, s obzirom na obvezu širokog tumačenja pojma otpada potrebno je ograničiti ovu argumentaciju na situacije u kojima ponovno iskorištavanje dobra ili tvari o kojima je riječ nije samo moguće nego i sigurno, bez potrebe prethodne primjene jednog od postupaka oporabe otpada iz Direktive o otpadu(14).
39. Zbog navedenih dvojbi u slučaju vraćane robe a priori nedostaje ta sigurnost. Stoga, ako se te dvojbe ne mogu odmah otkloniti pregledom opreme, potonju treba smatrati otpadom.
40. Ako pregled pokaže da se roba i dalje može funkcionalno upotrebljavati, isključuje se njezin status otpada. Isto vrijedi za robu s manjim nedostacima, koji samo neznatno ograničavaju njezinu funkcionalnost, što znači da se roba i dalje može prodati bez popravka, u nekim slučajevima po smanjenoj cijeni.
41. S druge strane, ako se otkriju nedostaci koji zahtijevaju popravak da bi se roba mogla funkcionalno upotrijebiti, onda se radi o otpadu jer nema sigurnosti da će trgovac stvarno izvršiti popravak. U tom pogledu nije odlučujuće iziskuje li popravak manji ili veći trošak jer je roba koja nije funkcionalna teret, a njezina namjeravana upotreba je dvojbena.
42. Nametanje trgovcu takve obveze pregleda i ovisno o slučaju obveze popravka prikladno je, nužno i primjereno, i stoga proporcionalno, s obzirom na to da on odlučuje o daljnjoj sudbini vraćene robe(15). Zbog sličnih razloga poduzetnici, u okviru kojih nastaju nusproizvodi, kao što su ostaci kamenja i pijesak preostao od postupaka obogaćivanja rude dobivene iskapanjem rudnika(16) ili gnojnica u poljoprivredi,(17) moraju dokazati da u tom slučaju nije riječ o otpadu pri proizvodnji.
43. Iz zahtjeva za prethodnu odluku posebno u vezi s pošiljkama opreme koja je predmet spora proizlazi daljnji indicij da je Tronex odbacio barem neku opremu. Naime, određena oprema, kako proizlazi iz zahtjeva za prethodnu odluku, nije bila zapakirana. Zbog toga se nije moglo očekivati da se neće oštetiti tijekom prijevoza.
44. Kao međuzaključak treba utvrditi da pošiljke velike količine električne opreme, kupljene od trgovaca na malo ili od dobavljača, koju su potrošači vratili treba smatrati pošiljkama otpada u smislu Uredbe o pošiljkama otpada ako prethodno nije utvrđeno da je vraćena oprema funkcionalna ili oprema nije odgovarajuće zaštićena od oštećenja tijekom prijevoza.
B. Direktiva o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi
45. Takvo tumačenje pojma „odbaciti” također je u skladu s Direktivom o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi, iako ona još nije bila primjenjiva prilikom inspekcije društva Tronex 10. veljače 2014. To je zato što je Nizozemska Direktivu, unutar određenog roka, prenijela tek 14. veljače 2014.
46. Točka 1. Priloga VI. Direktivi o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi sadržava zahtjeve koji omogućuju razlikovanje rabljene elektroničke opreme od otpadne u slučaju da posjednik predmeta tvrdi da namjerava poslati rabljenu električnu opremu, a ne otpadnu električnu opremu.
47. To je razlikovanje bitno za pojam otpada jer je otpadna električna oprema u skladu s definicijom iz članka 3. stavka 1. točke (e) Direktive o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi oprema koju treba smatrati otpadom u smislu članka 3. točke 1. Direktive o otpadu. Tako točka 5. Priloga VI. predviđa da se pošiljke električne opreme koja ne zadovoljava zahtjeve iz tog priloga smatraju nezakonitom pošiljkom u smislu Uredbe o pošiljkama otpada.
48. Iz Priloga VI. Direktivi o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi tako proizlaze dva temeljna zahtjeva koji moraju biti ispunjeni da se pošiljka rabljene električne opreme ne bi smatrala pošiljkom otpada. Prvo, kao što to proizlazi osobito iz točke 1. podtočke (b) te točke 3., mora biti dokazano da je sva oprema funkcionalna i, drugo, oprema mora imati odgovarajuću zaštitu od oštećenja tijekom prijevoza, kao što to proizlazi iz točke 1. podtočke (d) i točke 5. Točka 2. dopušta ograničenja funkcionalnosti samo u slučaju pošiljaka radi popravka.
49. Tako navedene odredbe Direktive o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi čine kodifikaciju prethodno navedenog tumačenja pojma otpada u pogledu vraćene električne opreme ili opreme koja nije odgovarajuće zaštićena od oštećenja tijekom prijevoza.
C. Primjena navedenog tumačenja pojma otpada u vezi s kaznenopravnim sankcijama
50. No, također treba uzeti u obzir da je s pojmom otpada u predmetnom slučaju povezana kaznenopravna sankcija, predviđena u nizozemskom pravu. Najprije, navedeno proizlazi iz prava Unije jer se na temelju članka 50. Uredbe o pošiljkama otpada zahtijeva donošenje učinkovitih kazni za povrede Uredbe. Za druge povrede prava u području otpada, koje se također nadovezuju na pojam otpada, članak 36. stavak 2. Direktive o otpadu sadržava usporedivu obvezu.
51. Međutim, može se dvojiti oko toga je li pojam otpada dovoljno detaljno određen da bi se na tom temelju u glavnom postupku mogla izreći kaznenopravna sankcija. Naime, u skladu s prvom rečenicom članka 49. stavka 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima velika važnost pridaje se, i u pravnom poretku Unije i u nacionalnim pravnim porecima, zahtjevima koje načelo zakonitosti kaznenih djela i kazni (nullum crimen, nulla poena sine lege) nameće u pogledu predvidljivosti i preciznosti(18).
52. Iz zahtjeva određenosti zakona, koji je izraz načela zakonitosti kaznenih djela i kazni, proizlazi da zakon koji određuje kaznena djela i za njih zaprijećene kazne mora biti jasan Taj je uvjet ispunjen ako pojedinac može na temelju teksta relevantne odredbe i, ovisno o slučaju, njezina tumačenja od strane sudova saznati zbog kojih će radnji ili propuštanja biti kazneno odgovoran(19).
53. U pogledu pojma otpada točno je da pojedinci mogu prepoznati da na pitanje je li predmet odbačen treba odgovoriti uz poštovanje svih okolnosti pojedinačnog slučaja i da pojam „odbaciti” treba široko tumačiti. Osim toga, postoje brojne situacije koje su ili već neposredno bile predmet sudske prakse ili su barem dovoljno slične situacijama obuhvaćenima sudskom praksom, na temelju čega se o njima može jasno odlučiti.
54. U pogledu predmetnog slučaja, međutim, dosad nema neposredno relevantne sudske prakse. Osobito, Sud dosad nije tumačio pojam otpada s obzirom na pošiljke opreme s nedostacima ili neodgovarajuće zapakirane opreme.
55. Međutim, svakom upućenom subjektu koji primjenjuje pravo bit će jasno da opremu koja se zbog velikih nedostataka više ne može upotrebljavati te se ne može popraviti bez velikih troškova treba smatrati otpadom. Isto vrijedi za robu koja je poslana bez odgovarajuće zaštite od oštećenja tijekom prijevoza.
56. Treba li nasuprot tomu vraćenu robu smatrati otpadom samo zbog toga što njezina funkcionalnost nije provjerena ili popravak koji je potreban za njezinu ponovnu funkcionalnost još nije proveden dosad još nije bilo jasno – barem ne prije potpunog prenošenja Direktive o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi.
57. Nije potrebno – ni moguće – na temelju dostupnih informacija razjasniti mogu li dokumenti poput „Correspondents’ Guidelines”(20), koje navode Komisija i Tronex, promijeniti to stajalište. Naime, Sud ne raspolaže informacijama jesu li u vrijeme činjeničnog stanja, 10. veljače 2014., postojali takvi dokumenti i jesu li trebali biti poznati poduzetniku kao što je Tronex.
58. Stoga Sudu predlažem da za potrebe utvrđenja kaznene odgovornosti ograniči vremenske učinke tumačenja pojma otpada koje predlažem, to jest u pogledu vraćene robe čija funkcionalnost nije provjerena ili za čiju je ponovnu funkcionalnost potreban popravak. U tom pogledu prethodno navedeno tumačenje pojma otpada u slučaju kaznenopravnih sankcija za povrede treba primijeniti samo ako su one nastale nakon potpunog prenošenja Priloga VI. Direktivi 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi ili najkasnije nakon presude Suda u ovom predmetu.
V. Zaključak
59. Stoga predlažem Sudu da odluči kako slijedi:
Pošiljke velike količine električne opreme, kupljene od trgovaca na malo ili od dobavljača, koju su potrošači vratili, treba smatrati pošiljkama otpada u smislu Uredbe (EZ) br. 1013/2006 o pošiljkama otpada u verziji iz Uredbe (EU) br. 255/2013 ako prethodno nije utvrđeno da je vraćena oprema funkcionalna ili oprema nije odgovarajuće zaštićena od oštećenja tijekom prijevoza. S druge strane, električna oprema koja je postala višak, a nalazi se u neotvorenom izvornom pakiranju, bez dodatnih indicija ne može se smatrati otpadom.
U pogledu vraćene robe čija funkcionalnost nije provjerena ili za čiju je ponovnu funkcionalnost potreban popravak prethodno navedeno tumačenje pojma otpada u slučaju kaznenopravnih sankcija za povrede treba primijeniti samo ako su one nastale nakon potpunog prenošenja Priloga VI. Direktivi 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi ili najkasnije nakon presude Suda u ovom predmetu.