Spojeni predmeti T-479/11 RENV i T-157/12 RENV
Francuska Republika i IFP Énergies nouvelles
protiv
Europske komisije
Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 5. listopada 2020.
„Državna potpora – Istraživanje nafte – Program potpora koji je provela Francuska – Prešutno i neograničeno državno jamstvo koje IFPEN ostvaruje jer mu je priznat status EPIC-a – Prednost – Presumpcija postojanja prednosti – Proporcionalnost”
1. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Dodjela prednosti korisnicima – Državno jamstvo u korist poduzetnika na kojeg se ne primjenjuju redovni postupci restrukturiranja i likvidacije – Komisijina obveza dokazivanja postojanja prednosti – Ocjena u pogledu svih relevantnih elemenata – Presumpcija prednosti u odnosima poduzetnika korisnika tog jamstva s njegovim dobavljačima i klijentima – Pretpostavke – Prethodna provjera postoje li tržišni uvjeti koji opravdavaju pretpostavku o prednosti sličnu onoj koja postoji u odnosima između poduzetnika korisnika te bankarskih i financijskih institucija – Nepostojanje
(t. 74., 75., 82., 83., 87.-92., 94.-104.)
2. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Dodjela prednosti korisnicima – Državno jamstvo u korist poduzetnika na kojeg se ne primjenjuju redovni postupci restrukturiranja i likvidacije – Dokazivanje postojanja prednosti na temelju presumpcije poboljšanja financijskog položaja tog poduzetnika – Obaranje navedene presumpcije – Pretpostavke – Dokazivanje nepostojanja stvarne gospodarske prednosti u prošlosti i u budućnosti
(čl. 107. st. 1. UFEU-a)
(t. 77., 124.-132., 140.-151.)
3. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijina odluka – Ocjena zakonitosti s obzirom na informacije dostupne u trenutku donošenja odluke
(čl. 107. st. 1. UFEU-a)
(t. 132., 133.)
4. Potpore koje dodjeljuju države – Upravni postupak – Komisijine obveze – Nepristrano i savjesno ispitivanje – Uzimanje u obzir najiscrpnijih i najpouzdanijih elemenata – Opseg obveze
(čl. 107. i čl. 108. st. 2. UFEU-a)
(t. 134.-143.)
5. Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem pod određenim uvjetima – Povreda načela proporcionalnosti
(čl. 107. st. 1. UFEU-a)
(t. 202.-207.)
Kratak prikaz
Institut français du pétrole, danas pod imenom IFP Énergies nouvelles (u daljnjem tekstu: IFPEN), je francuska javna ustanova kojoj su povjerene zadaće istraživanja i razvoja, osposobljavanja, informiranja i dokumentiranja. Do 2006. IFPEN je bio ustrojen kao privatnopravna osoba pod ekonomskom i financijskom kontrolom francuske vlade. Godine 2006. IFPEN je preoblikovan u javnopravnu osobu, odnosno u javnu ustanovu za obavljanje industrijskih i trgovačkih djelatnosti (EPIC).
Godine 2011.(1) Europska komisija je utvrdila da je davanje IFPEN-u tog statusa imalo učinak povjeravanja neograničenog javnog jamstva za sve njegove djelatnosti. Ona je iz toga zaključila da pokrivenost tim jamstvom IFPEN-ovih gospodarskih aktivnosti (primjerice prijenosa tehnologija i ugovornog istraživanja) predstavlja državnu potporu. Komisija je naime zaključila da IFPEN ostvaruje gospodarsku prednost iz prešutnog i neograničenog državnog jamstva, ne samo u odnosima s bankarskim i financijskim ustanovama već i u odnosima s dobavljačima i klijentima. Prema njoj, ta je prednost bila selektivna jer IFPEN‑ovi konkurenti, na koje su se u slučaju insolventnosti primjenjivali postupci predviđeni općim propisom, nisu ostvarivali slično državno jamstvo. Međutim, Komisija je zaključila da bi, pod pretpostavkom ispunjavanja određenih uvjeta, tako dodijeljena državna potpora mogla predstavljati potporu spojivu s unutarnjim tržištem.
Francuska Republika i IFPEN su pokrenuli postupak pred Općim sudom Europske unije za poništenje pobijane odluke. Prvotnom presudom od 26. svibnja 2016.(2) Opći sud je djelomično prihvatio tužbe te je pobijanu odluku poništio u dijelu u kojem je njome jamstvo koje proizlazi iz IFPEN-ova statusa EPIC-a kvalificirano kao državna potpora. U svojoj prvotnoj presudi, Opći sud je presudio da se radi dokazivanja postojanja gospodarske prednosti IFPEN-a u njegovu odnosu s dobavljačima i klijentima, Komisija ne može koristiti presumpcijom gospodarske prednosti dodijeljene EPIC-u na temelju prešutnog i neograničenog državnog jamstva povezanog s njegovim statusom, a koju je Sud uspostavio(3). Nadalje, Opći sud je također presudio da je, u odnosima IFPEN-a s bankarskim i financijskim institucijama, ta presumpcija prednosti oborena jer IFPEN nije ostvario nikakvu stvarnu gospodarsku prednost u obliku povoljnijih uvjeta kreditiranja tijekom razdoblja ispitanog u pobijanoj odluci. U tom pogledu, Opći sud je također smatrao da se, s obzirom na to da je presumpcija bila oborena za razdoblje razmatrano u odluci, ona bez suštinske promjene okolnosti u kojima je oborena ne može ponovno isticati u budućnosti.
Povodom Komisijine žalbe Sud je svojom presudom ukinuo prvotnu presudu(4), smatrajući da je Opći sud povrijedio doseg presumpcije gospodarske prednosti. Prije svega, sama činjenica da korisnik prešutnog i neograničenog državnog jamstva povezanog s njegovim statusom EPIC‑a nije u prošlosti ostvario nikakvu stvarnu gospodarsku prednost, nije sama po sebi dostatna kako bi se oborila presumpcija prednosti. Sud je pojasnio da se ta jednostavna presumpcija može oboriti samo ako se dokaže da EPIC nije u prošlosti ostvario niti je vjerojatno da će u budućnosti ostvariti bilo kakvu stvarnu gospodarsku prednost od tog jamstva. Nadalje, Sud je smatrao da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je presudio to da je presumpcija prednosti ograničena na odnose koji uključuju transakciju financiranja, posebice na odnose između EPIC‑a i bankarskih i financijskih institucija. Međutim, Sud je pojasnio da se ta presumpcija ne može automatski primijeniti na odnose EPIC‑a s njegovim dobavljačima i klijentima bez prethodnog ispitivanja bi li, uzimajući u obzir ponašanje tih sudionika na tržištu, prednost koju ustanova može steći bila slična onoj koja proizlazi iz njenog odnosa s bankarskim i financijskim institucijama, a što je na Komisiji da provjeri.
Svojom presudom od 5. listopada 2020., koja je donesena nakon što mu je Sud vratio predmet na ponovno odlučivanje, Opći je sud djelomično poništio pobijanu odluku jer u njoj nije dokazano postojanje prednosti koju IFPEN može ostvariti iz državnog jamstva u odnosima s njegovim dobavljačima i klijentima i jer su obveze koje su određene radi provjere njihove usklađenosti bile neproporcionalne.
Opći sud podsjeća da, kako bi se primijenila presumpcija prednosti na odnose EPIC-a s njegovim dobavljačima i klijentima, prema presudi donesenoj povodom žalbe, Komisija mora provjeriti opravdava li postupanje dobavljača i klijenata na tržištu pretpostavku prednosti slučnu onoj koja postoji u odnosima EPIC-a s bankarskim i financijskim institucijama. Međutim, Opći sud utvrđuje da Komisija nije izvršila tu prethodnu provjeru. S jedne strane, što se tiče odnosa IFPEN-a s njegovim dobavljačima, Komisija priznaje da pobijana odluka ne dokazuje pretpostavku prednosti sličnu onoj koja postoji u odnosima IFPEN-a s bankarskim i financijskim institucijama. S druge strane, što se tiče IFPEN-ovih odnosa s njegovim klijentima, Opći sud ističe da je Komisija pribjegla hipotetskom zaključivanju i da nije provela prethodnu provjeru ekonomskog i pravnog konteksta, što bi omogućilo da se prihvati uvjerljivost pretpostavke o prednosti u IFPEN-ovim odnosima s klijentima koja je slična onoj koja postoji u odnosima tog EPIC-a s bankarskim i financijskim institucijama. Stoga Opći sud smatra da Komisija nije ispunila svoju obvezu dokazivanja postojanja državne potpore što se tiče IFPEN-ovih odnosa s dobavljačima i klijentima. S obzirom na tu tvrdnju, obveza nametnuta IFPEN-u, s ciljem ocijene usklađenosti potpora čije postojanje nije dokazano, da Komisiji svake godine dostavlja podatke o iznosima roba koje je nabavio od svojih dobavljača i o gospodarskim aktivnostima koje je obavljao sa svojim klijentima ne smatra se prikladnom ni nužnom za postizanje ciljeva koji slijede iz propisa o državnim potporama. Stoga Opći sud djelomično prihvaća tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti.
S druge strane, Opći sud smatra da je Komisija s pravom utvrdila da jamstvo kojim se IFPEN koristi zbog svojeg statusa EPIC-a daje ovom potonjem gospodarsku prednost u njegovim odnosima s bankarskim i financijskim institucijama. U tom pogledu, Opći sud ističe da, iako je presumpcija prednosti oborena u odnosu na prošlost, Francuska i IFPEN nisu uspjeli oboriti tu presumpciju u odnosu na budućnost kako se zahtjeva u presudi donesenoj povodom žalbe, zbog nedopuštenosti argumenata koje su istaknuli. Ti argumenti se naime odnose na činjenične elemente o kojima je Komisija trebala biti obaviještena tijekom službenog ispitnog postupka i na činjenične elemente koji su nastali nakon donošenja pobijane odluke.