Predmet T-295/20
Aquind Ltd i dr.
protiv
Europske komisije
Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 8. veljače 2023.
„Energija – Transeuropska energetska infrastruktura – Uredba (EU) br. 347/2013 – Delegirana uredba kojom se mijenja popis projekata od zajedničkog interesa– Članak 172. drugi stavak UFEU-a – Odbijanje države članice da odobri projekt elektroenergetskog interkonekcijskog voda u svrhu dodjele statusa projekta od zajedničkog interesa – Komisijino neuvrštavanje projekta na izmijenjeni popis – Obveza obrazlaganja – Načelo dobre uprave – Jednako postupanje – Pravna sigurnost – Legitimna očekivanja – Proporcionalnost – Članak 10. Ugovora o Energetskoj povelji”
Energija – Transeuropska energetska infrastruktura – Uredba br. 347/2013 – Delegiranje ovlasti Komisiji – Delegirana uredba kojom se mijenja popis projekata od zajedničkog interesa (PCI) Unije – Odbijanje države članice da odobri projekt elektroenergetskog interkonekcijskog voda u svrhu dodjele statusa PCI-ja – Diskrecijska ovlast dotične države članice – Komisijino neuvrštavanje projekta na izmijenjeni popis – Obveza obrazlaganja – Doseg – Komisijina diskrecijska ovlast – Nepostojanje
(čl. 172. drugi st. i čl. 290. UFEU-a; Uredba br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. st. 3. drugi podst. t. (a) i Prilog III. dio 2. točka 10.)
(t. 36.-40., 43.-45., 54.-56., 89., 90., 149., 150., 152.)
Kratak prikaz
Unutarnje energetsko tržište i popis projekata od zajedničkog interesa Unije: Opći sud odbija tužbu grupe Aquind.
Pravom Unije se državi članici na koju se projekt odnosi dodjeljuje ovlast da prihvati ili odbije njegovo uvrštavanje na popis PCI-ja, a da Komisija pritom ne može zanemariti odbijanje.
Tužitelji, društva Aquind Ltd, Aquind SAS i Aquind Energy Sàrl, promotori su projekta elektroenergetskog interkonekcijskog voda koji povezuje mreže za prijenos električne energije Ujedinjene Kraljevine i Francuske (u daljnjem tekstu: projekt interkonekcijskog voda Aquind). Budući da se taj projekt smatra temeljnim infrastrukturnim projektom potrebnim za uspostavu unutarnjeg tržišta energije, taj je projekt uvršten na popis „projekata od zajedničkog interesa” (u daljnjem tekstu: PCI-ji) Europske unije Delegiranom uredbom 2018/540(1).
Budući da se taj popis PCI-ja Unije sastavlja svake dvije godine, popis utvrđen Delegiranom uredbom 2018/540 zamijenjen je popisom koji je utvrđen Delegiranom uredbom 2020/389(2) (u daljnjem tekstu: pobijana uredba). Novim je popisom, koji se nalazi u prilogu pobijanoj uredbi, projekt interkonekcijskog voda Aquind uvršten na popis projekata koji se više ne smatraju PCI-jima Unije.
Tužitelji su zatim Općem sudu podnijeli tužbu za poništenje pobijane uredbe u dijelu u kojem se njome projekt interkonekcijskog voda Aquind uklanja s popisa PCI-ja Unije.
Opći sud odbio je tu tužbu u cijelosti. U svojoj je presudi među ostalim utvrdio da, kad država članica odbije uvrstiti PCI koji se nalazi na njezinu državnom području na popis predviđen Uredbom br. 347/2013(3), ta država članica ima diskrecijsku ovlast u tom području koju Europska komisija ne može dovesti u pitanje.
Ocjena Općeg suda
Kao prvo, Opći sud ispitao je može li se Komisijino obrazloženje o neuvrštavanju projekta interkonekcijskog voda Aquind u pobijanu uredbu kao PCI-ja Unije, koje se temelji na odbijanju Francuske Republike da odobri uvrštavanje tog projekta na popis PCI-ja Unije, smatrati dovoljnim obrazloženjem(4).
U tom pogledu, nakon što je podsjetio na tekst članka 172. drugog stavka UFEU-a, prema kojem smjernice i PCI-ji koji se odnose na državno područje države članice zahtijevaju odobrenje te države članice, Opći sud utvrdio je da se s obzirom na njegov jasan tekst, koji ne predstavlja nikakve poteškoće pri tumačenju, tom odredbom dotičnoj državi članici dodjeljuje diskrecijska ovlast da odobri uvrštavanje projekta na popis PCI-ja Unije ili da odbije to učiniti. Naime, zakonodavčev odabir uvođenja određenog oblika prava veta u korist države članice o kojoj je riječ objašnjava se činjenicom da politika transeuropskih mreža uključuje teritorijalne aspekte i interese te se stoga na neki način odnosi na prostorno planiranje, područje koje tradicionalno potpada pod suverenost država članica.
U ovom je slučaju Opći sud utvrdio da je Komisija ispunila obvezu obrazlaganja(5) time što je navela da je Francuska Republika odbila dati odobrenje za uvrštavanje projekta interkonekcijskog voda Aquind na popis PCI-ja Unije. Isto tako, Komisiji se ne može prigovoriti da nije zatražila od Francuske Republike da iznese obrazloženje o detaljnim razlozima za to odbijanje. U tom kontekstu, odredbe Uredbe br. 347/2013(6) ne mogu se tumačiti na način da se Komisija može smatrati odgovornom za moguću nezakonitost koju je počinila država članica kad je odbila dati odobrenje za projekt i da stoga treba odgovarati za moguću povredu obveze obrazlaganja koju je počinila ta država članica. Prema mišljenju Općeg suda, takav pristup protivan je pravilima kojima se uređuje podjela nadležnosti između država članica i Komisije, kako je predviđena člankom 172. UFEU-a i na koju se podsjeća u Uredbi br. 347/2013. Naime, UFEU-om su jasno utvrđena ograničenja nadležnosti Unije u području PCI-ja Unije, s obzirom na to da Komisija ne može na popis navedenih PCI-ja uvrstiti projekt koji nije odobrila država članica na čijem državnom području taj projekt treba provesti.
Kao drugo, Opći sud razmatrao je navodnu povredu postupovnih i materijalnih pravila predviđenih Uredbom br. 347/2013(7). U tom je pogledu utvrdio da tužitelji nisu dokazali da je činjenica da je projekt interkonekcijskog voda Aquind bio najnesigurniji među projektima koji su mogli biti uvršteni na popis PCI-ja Unije mogla dovesti u pitanje zakonitost pobijane uredbe. Opći sud naglasio je da je na temelju Uredbe br. 347/2013(8) Komisija bila dužna uzeti u obzir odbijanje Francuske Republike da odobri uvrštavanje projekta interkonekcijskog voda Aquind na popis PCI-ja Unije i da nije mogla dovoditi u pitanje razloge zbog kojih je taj projekt bio najnesigurniji. Dodao je da je Uredbom br. 347/2013(9) bilo predviđeno da razloge za odbijanje koje je navela država članica treba ispitati ako to zatraži država članica iz regionalne skupine. Dakle, Komisija nije bila ovlaštena zatražiti da se provede ispitivanje razloga na koje se poziva Francuska Republika i stoga nije počinila nikakvu pogrešku u tom pogledu. U ovom slučaju, nijedna država članica nije zatražila od Francuske Republike da objasni razloge svojeg odbijanja. Čak i pod pretpostavkom da utvrđenje Francuske Republike prema kojem je projekt interkonekcijskog voda Aquind bio najnesigurniji projekt proizlazi iz pogreške u ocjeni, Komisija nije bila ovlaštena ispraviti tu pogrešku, kao što ni Opći sud nije nadležan sâm razmotriti to pitanje.