Predmet T‑82/14

Copernicus‑Trademarks Ltd

protiv

Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo

„Žig Europske unije – Postupak proglašavanja žiga ništavim – Verbalni žig Europske unije LUCEO – Apsolutni razlog za odbijanje – Prijava za registraciju u zloj vjeri – Članak 52. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”

Sažetak – Presuda Općeg suda (deveto vijeće) od 7. srpnja 2016.

1.      Sudski postupak – Ispitivanje merituma prije ispitivanja dopuštenosti – Dopuštenost

2.      Žig Europske unije – Odricanje, opoziv i ništavost – Apsolutni razlozi za ništavost – Podnositelj prijave koji je u zloj vjeri prilikom podnošenja prijave žiga – Kriteriji za ocjenu – Uzimanje u obzir svih relevantnih čimbenika koji su postojali u trenutku podnošenja prijave za registraciju – Namjera podnositelja prijave – Podrijetlo spornog znaka – Poslovna logika na kojoj se temelji registracija spornog znaka kao žiga Europske unije – Kronologija događaja koji su obilježavali podnošenje prijave žiga

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 52. st. 1. t. (b))

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 21.)

2.      Pojam zle vjere u smislu članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 o žigu Europske unije odnosi se na subjektivnu motivaciju podnositelja prijave za registraciju žiga, odnosno neiskrenu namjeru ili drugi nepošteni motiv. Odnosi se na ponašanje koje odstupa od priznatih načela etičkog ponašanja ili dobre poslovne prakse u industriji i trgovini.

Kako bi se ocijenilo je li podnositelj prijave postupao u zloj vjeri, osobito treba ispitati je li namjeravao upotrebljavati prijavljeni žig. U tom smislu valja najprije podsjetiti da je bitna funkcija žiga jamstvo potrošaču ili krajnjem korisniku u pogledu istovjetnosti porijekla proizvoda ili usluge koju označuje taj žig, tako što mu omogućuje razlikovanje tog proizvoda ili usluge od proizvoda ili usluga drugog porijekla, a da pritom ne dođe u zabludu.

Namjera sprečavanja stavljanja proizvoda na tržište može, u određenim okolnostima, predstavljati zlu vjeru podnositelja prijave. O tome je osobito riječ kada se naknadno pokaže da je potonji registrirao znak kao žig Europske unije, a da ga nije namjeravao rabiti, samo kako bi spriječio ulazak treće strane na tržište.

Namjera podnositelja prijave u relevantnom trenutku subjektivan je element koji se mora ocijeniti na temelju svih relevantnih čimbenika koji su specifični za pojedini slučaj i koji postoje u trenutku prijave znaka kao žiga Europske unije. Ta se namjera obično može utvrditi na temelju objektivnih kriterija, kao što je, među ostalim, poslovna logika na kojoj se temelji prijava.

U okviru sveobuhvatne analize u skladu s člankom 52. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009 mogu se uzeti u obzir i porijeklo pobijanog znaka i njegova upotreba od izrade, poslovna logika na kojoj se temeljila prijava tog znaka kao žiga Europske unije te kronologija događaja tijekom prijave.

Osoba koja se želi pozvati na taj apsolutni razlog ništavosti mora dokazati okolnosti koje dovode do zaključka da je nositelj žiga Europske unije postupao u zloj vjeri prilikom podnošenja prijave za registraciju tog žiga.

(t. 28.‑33.)