PRESUDA SUDA (osmo vijeće)
7. srpnja 2022.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Zračni prijevoz – Uredba (EZ) br. 261/2004 – Odšteta i pomoć putnicima – Otkazivanje ili dulje kašnjenje leta – Članak 5. stavak 3. – Oslobođenje od obveze isplate odštete – Izvanredne okolnosti – Opći kvar u sustavu za dovod goriva zrakoplovima u zračnoj luci”
U predmetu C‑308/21,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Tribunal Judicial da Comarca dos Açores (Juízo Local Cível de Ponta Delgada – Juiz 4) (Sud sudskog okruga Azori, građansko vijeće br. 4 u Ponta Delgadi, Portugal), odlukom od 25. siječnja 2021., koju je Sud zaprimio 14. svibnja 2021., u postupku
KU,
OP,
GC
protiv
SATA International – Azores Airlines SA,
SUD (osmo vijeće),
u sastavu: N. Jääskinen, predsjednik vijeća, K. Jürimäe (izvjestiteljica), predsjednica trećeg vijeća, i N. Piçarra, sudac,
nezavisni odvjetnik: N. Emiliou,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za portugalsku vladu, P. Barros da Costa, C. Chambel Alves, A. Luz i P. Pisco Santos, u svojstvu agenata,
– za njemačku vladu, J. Möller, J. Heitz i M. Hellmann, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, L. Santiago de Albuquerque i K. Simonsson, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta […] te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21. i ispravak SL 2019., L 119, str. 202.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između osoba KU, OP i GC, s jedne strane, i društva SATA International – Azores Airlines SA (u daljnjem tekstu: SATA International), s druge strane, u vezi s pravom na odštetu putnicima na temelju te uredbe, nakon što je zbog općeg kvara u sustavu za dovod goriva u zračnoj luci došlo do kašnjenja duljeg od tri sata odnosno do otkazivanja leta.
Pravni okvir
3 U uvodnim izjavama 1., 14. i 15. Uredbe br. 261/2004 navodi se:
„(1) Aktivnost Zajednice u području zračnog prijevoza usmjerena je, pored ostalih stvari, na osiguravanje visoke razine zaštite putnika. Uz to, u potpunosti bi trebalo voditi računa o obvezama zaštite potrošača općenito.
[…]
(14) U skladu s […] [K]onvencijom [o ujednačavanju određenih pravila u međunarodnom zračnom prijevozu, sklopljenom u Montréalu 28. svibnja 1999., koju je Europska zajednica potpisala 9. prosinca 1999., a koja je u njezino ime odobrena Odlukom Vijeća 2001/539/EZ od 5. travnja 2001. (SL 2001., L 194, str. 38.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 21., str. 5.)], obveze stvarnih zračnih prijevoznika trebale bi biti ograničene ili u potpunosti isključene, u slučajevima kada je događaj uzrokovan izvanrednim okolnostima koje se nisu mogle izbjeći niti poduzimanjem svih odgovarajućih [razumnih] mjera. Takve se okolnosti mogu posebno pojaviti u slučajevima političke nestabilnosti, meteoroloških uvjeta koji onemogućuju izvođenje predmetnog leta, sigurnosnih rizika, neočekivanih nedostataka po pitanju sigurnosti leta i štrajkova koji utječu na operacije stvarnih zračnih prijevoznika.
(15) Smatrat će se da postoje izvanredne okolnosti onda kad je utjecaj odluke, koju je donijela uprava zračnog prometa, u vezi s određenim zrakoplovom određenog dana dovela [doveo] do dugog kašnjenja leta, kašnjenja leta preko noći, ili do otkazivanja jednog ili više letova tim zrakoplovom, iako su sve odgovarajuće [razumne] mjere poduzete od strane dotičnog zračnog prijevoznika kako bi se izbjeglo kašnjenje ili otkazivanje letova.”
4 U članku 5. te uredbe, naslovljenom „Otkazivanje leta”, određuje se:
„1. U slučaju otkazivanja leta, dotični putnici:
[…]
(c) imaju pravo na odštetu od strane stvarnog zračnog prijevoznika u skladu s člankom 7., osim ako:
i. su obaviješteni o otkazivanju leta najmanje dva tjedna prije vremena polaska predviđenog redom letenja; ili
ii. su obaviješteni o otkazivanju leta u roku od dva tjedna do sedam dana prije vremena polaska predviđenog redom letenja i ponuđeno im je preusmjeravanje koje im omogućuje da otputuju ne više od dva sata prije vremena polaska predviđenog redom letenja i da stignu na konačno odredište unutar četiri sata od planiranog vremena dolaska; ili
iii. su obaviješteni o otkazivanju leta u roku od sedam dana prije vremena polaska predviđenog redom letenja i ponuđeno im je preusmjeravanje, čime im je omogućeno da otputuju ne više od sat vremena ranije od predviđenog vremena polaska i da stignu na konačno odredište unutar dva sata od planiranog vremena dolaska.
[…]
3. Stvarni zračni prijevoznik nije dužan platiti odštetu u skladu s člankom 7., ako može dokazati da je do otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nije moglo izbjeći čak ni ako su sve razumne mjere poduzete.
[…]”
5 Članak 7. navedene uredbe, naslovljen „Pravo na odštetu”, glasi:
„1. Pozivanjem na ovaj članak, putnici ostvaruju pravo na odštetu u iznosu od:
(a) 250 EUR za sve letove dužine 1500 km ili kraće;
(b) 400 EUR za sve letove unutar Zajednice, duže od 1500 km i za sve druge letove dužine između 1500 km i 3500 km;
(c) 600 EUR za sve letove koji ne spadaju pod točke (a) ili (b).
U određivanju udaljenosti, kao baza se uzima mjesto [krajnjeg] odredišta na koje će, zbog uskraćivanja ukrcaja ili otkazivanja leta, putnici stići s određenim vremenskim zakašnjenjem u odnosu na vrijeme dolaska predviđenim redom letenja.
[…]”
Glavni postupak i prethodno pitanje
6 Osoba GC kupila je kartu za let S4321 kompanije SATA International koji je bio predviđen za 10. svibnja 2017., s polaskom iz Lisabona (Portugal) u 12:50 i planiranim dolaskom istoga dana u zračnu luku u Ponta Delgadi (Azori, Portugal) u 14:15 (po lokalnom vremenu). Osoba GC stigla je na odredište u 19:30, odnosno s kašnjenjem od 5 sati i 15 minuta u odnosu na prvotno planirani dolazak.
7 Osoba KU rezervirala je povezani let predviđen za 10. svibnja 2017. iz Lisabona u Santa Mariju (Azori, Portugal) preko Ponta Delgade. Taj povezani let, koji je predmet jedinstvene rezervacije, sastojao se od dvaju letova kompanije SATA International, to jest leta S4321 i leta SP107, za koji je polazak bio predviđen istoga dana u 18:45 (po lokalnom vremenu). Zbog kašnjenja u dolasku leta S4321, osoba KU nije se uspjela ukrcati na let SP107 za Santa Mariju.
8 Osoba OP kupila je kartu za let S4142 kompanije SATA International koji je bio predviđen za 10. svibnja 2017., s polaskom iz Pica (Azori, Portugal) u 17:35 i planiranim dolaskom u Lisabon u 21:05 (po lokalnom vremenu). Budući da je let S4142 otkazan, osoba OP preusmjerena je 10. svibnja 2017. na let S4136 s polaskom iz Terceire (Azori, Portugal) u 21:25 i dolaskom u Lisabon.
9 Kašnjenje leta S4321 i otkazivanje leta S4142 bili su uzrokovani iznenadnim i nepredviđenim kvarom u sustavu za dovod goriva zračne luke u Lisabonu, do kojeg je došlo 10. svibnja 2017. u 13:19.
10 Zbog tog kvara, koji je doveo do reorganizacije svih aktivnosti zračnog prijevoza u toj zračnoj luci, valjalo se opskrbiti gorivom iz skladišta obližnjih zračnih luka.
11 Na temelju Uredbe br. 261/2004, putnici GC, KU i OP zatražili su od društva SATA International naknadu štete koju su pretrpjeli zbog, u slučaju prvih dviju osoba, kašnjenja leta duljeg od tri sata odnosno, u slučaju treće, otkazivanja leta koji je također doveo do kašnjenja duljeg od tri sata u dolasku. SATA International odbila je te zahtjeve s obrazloženjem da se navedena kašnjenja njoj ne mogu pripisati, nego proizlaze iz kvara u sustavu punjenja gorivom u zračnoj luci koji je usto bio nepredvidljiv i neočekivan.
12 Tužitelji u glavnom postupku stoga su podnijeli tužbu Tribunalu Judicial da Comarca dos Açores (Juízo Local Cível de Ponta Delgada – Juiz 4) (Sud sudskog okruga Azori, građansko vijeće br. 4 u Ponta Delgadi, Portugal). Taj se sud pita predstavlja li navedeni kvar „izvanrednu okolnost”, u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004, što bi društvo SATA International u potpunosti oslobodilo od odgovornosti. On osobito dvoji o tumačenju pojma „izvanredna okolnost” u smislu te odredbe kada je, kao u predmetnom slučaju, do kašnjenja duljeg od tri sata ili do otkazivanja leta došlo zbog kvara u sustavu za dovod goriva u polazišnoj zračnoj luci za predmetne letove odnosno na predmetnom zrakoplovu, a ta je zračna luka odgovorna za upravljanje navedenim sustavom.
13 Podsjećajući na sudsku praksu Suda, sud koji je uputio zahtjev dvoji o tome je li događaj poput onog opisanog u prethodnoj točki obuhvaćen pojmom „izvanredna okolnost” ili ga valja smatrati dijelom redovnog obavljanja djelatnosti predmetnog zračnog prijevoznika, u kojem se slučaju on ne može osloboditi svoje obveze odštete.
14 U tim je okolnostima Tribunal Judicial da Comarca dos Açores (Juízo Local Cível de Ponta Delgada – Juiz 4) (Sud sudskog okruga Azori, građansko vijeće br. 4 u Ponta Delgadi, Portugal) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Predstavljaju li kašnjenje dulje od tri sata ili otkazivanje letova zbog kvara u sustavu za dovod goriva u zračnoj luci polaska, ako je ona odgovorna za upravljanje tim sustavom, ‚izvanrednu okolnost’, u smislu i za potrebe članka 5. stavka 3. [Uredbe br. 261/2004]?”
O prethodnom pitanju
15 Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 5. stavak 3. Uredbe br. 261/2004 tumačiti na način da se opći kvar u sustavu za dovod goriva može smatrati „izvanrednom okolnošću” u smislu te odredbe u situaciji u kojoj odgovornost za upravljanje sustavom za dovod goriva zrakoplovima snosi polazišna zračna luka za predmetne letove odnosno predmetni zrakoplov.
16 Uvodno valja podsjetiti na to da se u članku 5. stavku 1. točki (c) Uredbe br. 261/2004 propisuje da u slučaju otkazivanja leta dotični putnici imaju pravo na odštetu od strane stvarnog zračnog prijevoznika u skladu s člankom 7. stavkom 1. te uredbe, osim ako su prethodno obaviješteni o tom otkazivanju u rokovima predviđenima u podtočkama i. do iii. navedene točke (c).
17 Međutim, članak 5. stavak 3. Uredbe br. 261/2004, u vezi s njezinim uvodnim izjavama 14. i 15., oslobađa stvarnog zračnog prijevoznika te obveze odštete ako on može dokazati da je do otkazivanja leta došlo zbog „izvanrednih okolnosti” koje se nije moglo izbjeći čak ni da su poduzete sve razumne mjere.
18 U slučaju nastanka takvih okolnosti, Sud je ocijenio da je na stvarnom zračnom prijevozniku da dokaže da je poduzeo mjere koje odgovaraju situaciji upotrijebivši sve osoblje i sva materijalna i financijska sredstva kojima raspolaže kako bi izbjegao da one dovedu do otkazivanja predmetnog leta. Ipak, od njega se ne može zahtijevati nepodnošljiva žrtva u pogledu kapaciteta njegova poduzeća u relevantnom trenutku (presuda od 23. ožujka 2021., Airhelp, C‑28/20, EU:C:2021:226, t. 22. i navedena sudska praksa).
19 Osim toga, Sud je također presudio da putnici imaju pravo na odštetu na temelju članka 7. Uredbe br. 261/2004 u slučaju da im let u dolasku kasni tri sata ili dulje (vidjeti u tom smislu presude od 19. studenoga 2009., Sturgeon i dr., C‑402/07 i C‑432/07, EU:C:2009:716, t. 60. i 61., i od 23. listopada 2012., Nelson i dr., C‑581/10 i C‑629/10, EU:C:2012:657, t. 34. i 40.). Ipak, takvim kašnjenjem ne nastaje pravo na odštetu u korist putnika ako zračni prijevoznik može dokazati da je dulje kašnjenje uzrokovano izvanrednim okolnostima koje se nisu mogle izbjeći niti poduzimanjem svih razumnih mjera (presude od 19. studenoga 2009., Sturgeon i dr., C‑402/07 i C‑432/07, EU:C:2009:716, t. 69., i od 23. listopada 2012., Nelson i dr., C‑581/10 i C‑629/10, EU:C:2012:657, t. 40.).
20 U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, pojam „izvanredne okolnosti” u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004 obuhvaća događaje koji prema svojoj naravi ili zbog svojeg uzroka nisu dio redovnog obavljanja djelatnosti predmetnog zračnog prijevoznika te su izvan njegove stvarne kontrole, pri čemu su ta dva uvjeta kumulativna, a to jesu li oni ispunjeni treba ocjenjivati od slučaja do slučaja (presuda od 23. ožujka 2021., Airhelp, C‑28/20, EU:C:2021:226, t. 23. i navedena sudska praksa).
21 Kao prvo, valja stoga utvrditi može li u predmetnom slučaju opći kvar u sustavu za dovod goriva predstavljati, prema svojoj naravi ili zbog svojeg uzroka, događaj koji nije dio redovnog obavljanja djelatnosti predmetnog zračnog prijevoznika u situaciji u kojoj odgovornost za upravljanje sustavom za dovod goriva snosi polazišna zračna luka za predmetne letove odnosno predmetni zrakoplov.
22 Budući da je gorivo nužno za zračni prijevoz putnika, radnje punjenja gorivom načelno su dio redovnog obavljanja djelatnosti zračnog prijevoznika. Nadalje, tehnički problem koji se javio prilikom radnje punjenja izvedene u suradnji s osobljem dotičnog zračnog prijevoznika može predstavljati događaj koji je dio redovnog obavljanja te djelatnosti (vidjeti po analogiji presudu od 4. travnja 2019., Germanwings, C‑501/17, EU:C:2019:288, t. 30.).
23 Međutim, kada je do problema u punjenju gorivom došlo zbog općeg kvara u sustavu za dovod kojim upravlja zračna luka, taj događaj valja razlikovati od onog navedenog u prethodnoj točki, imajući u vidu da se ne može izjednačiti s tehničkim problemom, koji je, po svojoj prirodi, povezan sa samim zrakoplovom. Spomenuti problem u punjenju ne može se, dakle, smatrati bitno povezanim s funkcioniranjem zrakoplova koji je trebao izvršiti predmetni otkazani let odnosno koji je izvršio zakašnjeli let (vidjeti po analogiji presudu od 26. lipnja 2019., Moens, C‑159/18, EU:C:2019:535, t. 18.). Prema tome, navedeni događaj ne može predstavljati, prema svojoj naravi ili zbog svojeg uzroka, događaj koji je dio redovnog obavljanja djelatnosti predmetnog zračnog prijevoznika.
24 Imajući u vidu navedeno, a s obzirom na to da su dva konstitutivna uvjeta u vezi s pojmom „izvanredne okolnosti” u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004 kumulativna, valja, kao drugo, utvrditi je li navedeni događaj u potpunosti izvan stvarne kontrole dotičnog zračnog prijevoznika.
25 U tom pogledu, iz sudske prakse Suda koja se tiče pojma „izvanredne okolnosti” u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004 proizlazi da događaje čiji je uzrok „unutarnji” treba razlikovati od onih čiji je uzrok „vanjski” u odnosu na stvarnog zračnog prijevoznika (presuda od 23. ožujka 2021., Airhelp, C‑28/20, EU:C:2021:226, t. 39.). Tako su tim pojmom, kao „vanjski” događaji, obuhvaćeni oni koji proizlaze iz djelatnosti zračnog prijevoznika i vanjskih okolnosti koje su više ili manje česte u praksi, ali nad kojima zračni prijevoznik nema kontrolu jer im je uzrok prirodni događaj ili radnja treće osobe, poput drugog zračnog prijevoznika ili javnog ili privatnog subjekta koji ometa djelatnost zračnog prijevoza ili zračne luke (vidjeti u tom smislu presudu od 23. ožujka 2021., Airhelp, C‑28/20, EU:C:2021:226, t. 40. i 41.).
26 Prema tome, kad sustavom za dovod goriva u zračnoj luci upravlja ta luka odnosno treća osoba, opći kvar u navedenom sustavu valja smatrati događajem čiji je uzrok vanjski u odnosu na zračnog prijevoznika i koji je, prema tome, izvan njegove stvarne kontrole.
27 Kao što proizlazi iz točaka 17. do 19. ove presude, s obzirom na to da zračni prijevoznik čiji je let dulje kasnio ili je otkazan zbog izvanredne okolnosti u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004, u vezi s njezinim uvodnim izjavama 14. i 15., da bi se oslobodio svoje obveze odštete, mora dokazati da se ta okolnost nije mogla izbjeći čak ni da su poduzete sve razumne mjere i da je poduzeo mjere koje odgovaraju situaciji kako bi izbjegao njezine posljedice, sud koji je uputio zahtjev mora, uzimajući u obzir sve okolnosti glavnog postupka i dokaze koje je podnio dotični zračni prijevoznik, ocijeniti je li potonji, bez snošenja nepodnošljive žrtve u pogledu kapaciteta svojeg poduzeća u relevantnom trenutku, poduzeo takve mjere, osobito primjenom svih sredstava koja mu stoje na raspolaganju, kako bi osigurao razumno i najranije moguće preusmjeravanje po zadovoljavajućim uvjetima putnika čiji let dulje kasni ili je otkazan, u skladu s, među ostalim, ciljem osiguravanja visoke razine njihove zaštite, navedenim u uvodnoj izjavi 1. spomenute direktive (vidjeti u tom smislu rješenje od 30. ožujka 2022., Orbest, C‑659/21, neobjavljeno, EU:C:2022:254, t. 26.).
28 S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 5. stavak 3. Uredbe br. 261/2004 treba tumačiti na način da se opći kvar u sustavu za dovod goriva može smatrati „izvanrednom okolnošću” u smislu te odredbe u situaciji u kojoj odgovornost za upravljanje sustavom za dovod goriva zrakoplovima snosi polazišna zračna luka za predmetne letove odnosno predmetni zrakoplov.
Troškovi
29 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (osmo vijeće) odlučuje:
Članak 5. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta […] te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 treba tumačiti na način da se opći kvar u sustavu za dovod goriva može smatrati „izvanrednom okolnošću” u smislu te odredbe u situaciji u kojoj odgovornost za upravljanje sustavom za dovod goriva zrakoplovima snosi polazišna zračna luka za predmetne letove odnosno predmetni zrakoplov.
Potpisi