Language of document :

Žalba koju je 22. ožujka 2024. podnio Oil company „Lukoilˮ PAO protiv rješenja Općeg suda (treće vijeće) od 25. siječnja 2024. u predmetu T-280/23, Lukoil/Parlament i dr.

(predmet C-223/24 P)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Oil company „Lukoilˮ PAO (zastupnici: B. Lebrun, C. Alter, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Registar transparentnosti, Europski parlament, Vijeće Europske unije, Europska komisija

Žalbeni zahtjevi

Žalitelj od Sud zahtijeva da:

ukine, na temelju članka 256. stavka 1. drugog podstavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije, rješenje Općeg suda Europske unije od 25. siječnja 2024., Lukoil/Parlament i dr., T-280/23 (ECLI:EU:T:2024:41), kojim je utvrđeno da se tužba za poništenje koju je žalitelj podnio 17. svibnja 2023. – radi poništenja Odluke tajništva Registra transparentnosti Ares (2023) 1618717 od 6. ožujka 2023. kojom se utvrđuje da žalitelj više ne ispunjava uvjete za upis u Registar transparentnosti zbog nepridržavanja točke (e) Etičkog kodeksa Registra transparentnosti, te se žalitelja isključuje iz Registra transparentnosti (u daljnjem tekstu: Odluka) – odbacuje kao očito nedopuštena; i

naloži tuženicima snošenje svih troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti svoje žalbe žalitelj ističe tri žalbena razloga.

1. Prvi žalbeni razlog koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava

Prvim razlogom za ukidanje Općem se sudu Europske unije (u daljnjem tekstu: Opći sud) prigovara da je počinio pogrešku koja se tiče prava kada je ocijenio da je Odluka, kojom je žalitelj isključen iz Registra transparentnosti, bila uredno dostavljena.

Prvo, u Odluci koju je dostavilo tajništvo Registra transparentnosti (u daljnjem tekstu: Tajništvo) ne preciziraju se odgovarajući pravni lijekovi kako se to izričito određuje u točki 7.1. (zadnja rečenica) Priloga III. Međuinstitucijskom sporazumu.

Nadalje, Odluka nije bila dostavljena zainteresiranoj strani (društvu PJSC Lukoil, sa sjedištem u Moskvi) niti osobi koja je bila zakonski opunomoćena za zaprimanje pravno obvezujućih odluka kojima se sankcionira navedeni subjekt.

Odluka stoga nije bila valjano dostavljena svojem adresatu, pa stoga rok za podnošenje tužbe nije počeo teći.

Drugo, čak i pod pretpostavkom da je Odluka bila dostavljena svojem adresatu (quod non), Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava jer je zamijenio pojam primitka Odluke s pojmom mogućnosti odgovarajućeg upoznavanja s tom odlukom (koji se primjenjuje u ovom slučaju). Taj zaključak proizlazi iz miješanja dvaju različitih sustava pravila. Opći se sud oslonio na činjenicu utvrđenu u postupku preispitivanja pred Tajništvom kako bi iz nje izvukao posljedicu u postupku povodom tužbe pred Općim sudom te pritom pogrešno zaključio da se adresat mogao na odgovarajući način upoznati s odlukom na dan dostave, odnosno 6. ožujka 2023.

Treće, Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdio da izjava žaliteljevih zastupnika predstavlja priznanje da je Odluka doista bila dostavljena u smislu članka 263. UFEU-a, unatoč tome što zastupnici nisu imali mogućnost iznijeti takvo priznanje u ime žalitelja i što se izjava odnosila na činjenicu koja ne može proizvoditi nikakve pravne posljedice.

2. Drugi žalbeni razlog koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja

Drugim razlogom za ukidanje Općem se sudu prigovara da je povrijedio obvezu obrazlaganja jer je prihvatio argumentaciju tuženikâ iako nijedna od njihovih tvrdnji na kojima počiva teret dokazivanja nije bila potkrijepljena iznošenjem konkretnih dokaza, već se one zasnivaju isključivo na namjernom miješanju pravila koja se primjenjuju na računanje rokova, odnosno, s jedne strane, pravila koja se primjenjuju u slučaju kad se od Tajništva traži preispitivanje Odluke i, s druge strane, pravila koja vrijede u slučaju podnošenja tužbe na temelju članka 263. UFEU-a.

3. Treći žalbeni razlog koji se temelji na povredi načela pravne sigurnosti

Trećim razlogom za ukidanje Općem se sudu prigovara da je počinio pogrešku koja se tiče prava kršeći načelo pravne sigurnosti te žaliteljeva prava obrane, točnije njegovo pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo na pristup nepristranom sudu (članak 47. Povelje o temeljnim pravima) te njegovo pravo na pravično suđenje (članak 6. Europske konvencije o ljudskim pravima).

____________