PRESUDA SUDA (šesto vijeće)
27. ožujka 2019.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita potrošača – Direktiva 2011/83/EU – Članak 6. stavak 1. točka (k) i članak 16. točka (e) – Ugovor sklopljen na daljinu – Pravo odustajanja – Izuzeća – Pojam ‚originalno zatvorena rob[a] koja nije pogodna za povrat zbog zaštite zdravlja ili higijene, a koja je nakon isporuke otvorena’ – Madrac s kojeg je nakon isporuke potrošač uklonio zaštitu”
U predmetu C‑681/17,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka), odlukom od 15. studenoga 2017., koju je Sud zaprimio 6. prosinca 2017., u postupku
slewo - schlafen leben wohnen GmbH
protiv
Sasche Ledowskog
SUD (šesto vijeće),
u sastavu: C. Toader, predsjednica vijeća, A. Rosas i M. Safjan (izvjestitelj), suci,
nezavisni odvjetnik: H. Saugmandsgaard Øe,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za slewo – schlafen leben wohnen GmbH, F. Buchmann, Rechtsanwalt,
– za S. Ledowskog, H. G. Klink, Rechtsanwalt,
– za belgijsku vladu, P. Cottin i J. Van Holm, u svojstvu agenata,
– za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju P. Garofolija, avvocato dello Stato,
– za Europsku komisiju, M. Kellerbauer i N. Ruiz García, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 19. prosinca 2018.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 6. stavka 1. točke (k) i članka 16. točke (e) Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2011., L 304, str. 64.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 260.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između društva slewo – schlafen leben wohnen GmbH (u daljnjem tekstu: slewo) i Sasche Ledowskog u vezi s ostvarenjem njegova prava odustajanja prilikom kupovine madraca na internetskoj stranici društva slewo.
Pravni okvir
3 U skladu s uvodnim izjavama 3., 4., 7., 34., 37., 47. i 49. Direktive 2011/83:
„(3) Člankom 169. stavkom 1. i točkom (a) članka 169. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da postizanju visoke razine zaštite potrošača Unija treba pridonositi primjenom mjera koje se donose na temelju njegovoga članka 114.
(4) […] Usklađivanje određenih aspekata potrošačkih ugovora sklopljenih na daljinu […] nužno je za promicanje stvarnog potrošačkog unutarnjeg tržišta na kojem se postiže prava ravnoteža između visoke razine zaštite potrošača i konkurentnosti poduzeća, uz istodobno poštovanje načela supsidijarnosti.
[…]
(7) Potpuna usklađenost nekih ključnih regulatornih aspekata trebala bi znatno povećati pravnu sigurnost kako za potrošače tako i za trgovce. […] Nadalje, potrošači bi diljem Unije trebali uživati visoku zajedničku razinu zaštite.
[…]
(34) Trgovac bi trebao potrošaču pružiti jasnu i razumljivu informaciju prije nego što se kupac obveže ugovorom na daljinu […]
[…]
(37) Budući da u slučaju prodaje na daljinu potrošač nije u mogućnosti vidjeti robu prije sklapanja ugovora, trebao bi imati pravo odustajanja. Iz istog bi razloga potrošaču trebalo dozvoliti da robu koju je kupio isproba i pregleda u mjeri koja je potrebna da se utvrde narav, karakteristike i funkcioniranje te robe. […]
[…]
(47) Neki potrošači ostvaruju svoje pravo odustajanja nakon što su robu koristili u mjeri većoj nego što je to potrebno za utvrđivanje naravi, karakteristika i funkcioniranja robe. U tom slučaju potrošač ne bi trebao izgubiti pravo odustajanja, ali bi trebao biti odgovoran za eventualno umanjenu vrijednost robe. Radi utvrđivanja naravi, karakteristika i funkcioniranja robe potrošač bi trebao robom rukovati i pregledati je na isti način na koji mu se to dozvoljava u trgovini. Na primjer, odjeću bi potrošač trebao samo isprobati i ne treba mu dozvoliti da je nosi. Shodno tomu, tijekom roka za odustajanje potrošač bi trebao robom rukovati i pregledati je s dužnom pažnjom. Obveze potrošača u slučaju odustajanja ne bi trebale obeshrabriti potrošača da ostvari svoje pravo odustajanja.
[…]
(49) […] za ugovore na daljinu […] potrebna su određena izuzeća od prava odustajanja. Pravo odustajanja moglo bi biti neprimjereno zbog, na primjer, naravi određene robe ili usluga. […]”
4 Članak 1. te direktive, naslovljen „Predmet”, određuje:
„Svrha ove Direktive je doprinijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta usklađivanjem određenih aspekata zakona i drugih propisa u državama članicama o ugovorima koji se sklapaju između potrošača i trgovaca, postižući visoku razinu zaštite potrošača.”
5 Članak 6. navedene direktive, naslovljen „Obveze informiranja kod ugovora na daljinu i ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija”, u stavku 1. određuje:
„Prije nego što ugovor na daljinu ili ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija ili bilo koja odgovarajuća ponuda postanu obvezujući za potrošača, trgovac na jasan i razumljiv način pruža kupcu sljedeće informacije:
[…]
(k) kada pravo odustajanja nije predviđeno u skladu s člankom 16., informaciju da potrošač neće moći iskoristiti pravo odustajanja ili, kada je to primjenjivo, okolnosti pod kojima potrošač gubi pravo odustajanja;
[…]”
6 U stavku 1. članka 9. iste direktive, naslovljenom „Pravo odustajanja”, predviđeno je:
„Osim kad se primjenjuju izuzeci predviđeni u članku 16., potrošač ima rok od 14 dana da odustane od ugovora na daljinu ili […] a da za to ne navede nikakav razlog i da ne snosi troškove osim troškova predviđenih u članku 13. stavku 2. i članku 14.”
7 U skladu s člankom 12. Direktive 2011/83, naslovljenom „Učinci odustajanja”:
„Ostvarenjem prava odustajanja prestaju obveze stranaka da:
(a) izvrše ugovor na daljinu […]
[…]”
8 Članak 13. te direktive, naslovljen „Obveze trgovca u slučaju odustajanja”, u stavku 1. određuje:
„Sva plaćanja koja primi od potrošača, ako je primjenjivo uključujući i troškove isporuke, trgovac vraća bez nepotrebnog odlaganja, a u svakom slučaju najkasnije 14 dana od dana na koji je obaviješten o odluci potrošača da odustane od ugovora u skladu s člankom 11.
[…]”
9 Članak 14. navedene direktive, naslovljen „Obveze potrošača u slučaju odustajanja”, u stavku 2. propisuje:
„Potrošač je odgovoran za eventualnu umanjenu vrijednost robe samo kada je ona posljedica rukovanja robom koje prelazi okvir potreban da bi se utvrdila narav, karakteristike i funkcioniranje robe. […]”
10 Članak 16. iste direktive, naslovljen „Izuzeća od prava odustajanja”, glasi:
„Države članice ne predviđaju pravo odustajanja određeno u člancima 9. do 15. u odnosu na ugovore na daljinu […] u pogledu sljedećeg:
[…]
(e) isporuke originalno zatvorene robe koja nije pogodna za povrat zbog zaštite zdravlja ili higijene, a koja je nakon isporuke otvorena;
[…]”
Glavni postupak i prethodna pitanja
11 Slewo je poduzetnik koji se bavi internetskom prodajom, među ostalim, madraca.
12 S. Ledowski je 25. studenoga 2014. na internetskoj stranici društva slewo za vlastite potrebe naručio madrac po cijeni od 1094,52 eura. Opći uvjeti poslovanja, navedeni na računu koji je društvo slewo izdalo, sadržavali su, među ostalim, „uputu o odustajanju za potrošače” koja glasi kako slijedi:
„Mi snosimo troškove povrata robe. […] Vaše pravo odustajanja prijevremeno prestaje u sljedećim slučajevima: u slučaju ugovora o isporuci originalno zatvorene robe koja nije pogodna za povrat zbog zaštite zdravlja ili higijene, ako je roba nakon isporuke otvorena.”
13 Prilikom isporuke madrac koji je S. Ledowski naručio bio je omotan zaštitnom folijom, koju je on potom uklonio.
14 Porukom elektroničke pošte od 9. prosinca 2014., S. Ledowski obavijestio je društvo slewo o tome da želi vratiti predmetni madrac te je od potonjeg zatražio da se pobrine za njegov prijevoz.
15 Budući da se društvo slewo nije pobrinulo za taj prijevoz, S. Ledowski je sam snosio troškove prijevoza u iznosu od 95,59 eura.
16 S. Ledowski je pokrenuo postupak pred Amtsgerichtom Mainz (Općinski sud u Mainzu, Njemačka) zahtijevajući da mu društvo slewo naknadi kupoprodajnu cijenu i troškove prijevoza predmetnog madraca, u ukupnom iznosu od 1190,11 eura, uvećanom za kamate i odvjetničke troškove.
17 Presudom od 26. studenoga 2015., Amtsgericht Mainz (Općinski sud u Mainzu) prihvatio je tu tužbu.
18 Presudom od 10. kolovoza 2016. Landgericht Mainz (Zemaljski sud u Mainzu, Njemačka) potvrdio je navedenu presudu u žalbenom postupku.
19 U tim je okolnostima, društvo slewo podnijelo reviziju sudu koji je uputio zahtjev, Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud, Njemačka).
20 Sud koji je uputio zahtjev smatra da članak 16. točka (e) Direktive 2011/83 isključuje pravo odustajanja samo onda kada nakon otvaranja robu više nikako nije moguće staviti na tržište zbog zaštite zdravlja ili higijene, kao što je to slučaj, među ostalim, s određenim kozmetičkim ili higijenskim proizvodima, poput četkica za zube.
21 U vezi s tim sud koji je uputio zahtjev podsjeća na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, odredbe koje odstupaju od prava dodijeljenog pravom Unije, poput prava odustajanja o kojem je riječ u glavnom postupku, treba strogo tumačiti.
22 Međutim, za razliku od higijenskih proizvoda u užem smislu, madrac koji je potrošač vratio nakon otvaranja nije definitivno neprikladan za stavljanje na tržište. Taj zaključak osobito proizlazi iz uporabe madraca u hotelijerstvu, iz postojanja, osobito na internetu, tržišta rabljenih madraca kao i iz mogućnosti čišćenja rabljenih madraca.
23 Sud koji je uputio zahtjev smatra da, ako se članak 16. točku (e) Direktive 2011/83 treba tumačiti na način da se robu, poput madraca, koja može doći u izravan doticaj s ljudskim tijelom kada se upotrebljava u skladu s njezinom namjenom, čak i ako je trgovac odgovarajućim mjerama čišćenja može učiniti ponovno prikladnom za stavljanje na tržište, smatra robom koja nije pogodna za povrat radi zaštite zdravlja ili higijene, na koju se ta odredba odnosi, to postavlja pitanje o tome koje pretpostavke pakiranje te robe mora ispunjavati i treba li iz konkretnih okolnosti, među ostalim, iz otiskivanja „pečata” na pakiranje, jasno proizlaziti da nije riječ o pukom pakiranju u svrhu prijevoza, nego da je roba zatvorena zbog zaštite zdravlja ili higijene.
24 K tomu, sud koji je uputio zahtjev smatra da članak 6. stavak 1. točka (k) Direktive 2011/83 u dovoljnoj mjeri ne pojašnjava doseg informacija koje trgovac mora pružiti potrošaču prije nego što se potonji obveže ugovorom na daljinu, što se tiče okolnosti pod kojima potrošač gubi pravo odustajanja u skladu s člankom 16. točkom (e) te direktive.
25 U tim je okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Treba li članak 16. točku (e) Direktive 2011/83 tumačiti na način da se u robu navedenu u toj odredbi, a koja nije pogodna za povrat zbog zaštite zdravlja ili higijene, ubraja i roba (poput madraca) koja, kada je se upotrebljava u skladu s njezinom namjenom, može doći u izravan doticaj s ljudskim tijelom, ali je trgovac odgovarajućim mjerama (čišćenja) ponovno može učiniti prikladnom za stavljanje na tržište?
2. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje:
(a) koje uvjete treba ispunjavati ambalaža robe da bi se tu robu moglo smatrati originalno zatvorenom u smislu članka 16. točke (e) Direktive 2011/83
i
(b) treba li informacija koju trgovac u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (k) Direktive 2011/83 treba pružiti prije nego što se potrošač obveže ugovorom, biti pružena na način da se potrošača obavijesti da će, uzimajući konkretno u obzir predmet kupnje (u predmetnom slučaju, madrac) i činjenicu da je taj predmet originalno zatvoren, izgubiti pravo odustajanja ako ga otvori?”
O prethodnim pitanjima
Prvo pitanje
26 Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 16. točku (e) Direktive 2011/83 tumačiti na način da pojam „rob[a] koja nije pogodna za povrat zbog zaštite zdravlja ili higijene, a koja je nakon isporuke otvorena”, u smislu te odredbe, obuhvaća robu kao što je madrac, s kojeg je potrošač nakon njegove isporuke uklonio zaštitu.
27 Uvodno, kao prvo, valja podsjetiti na to da u skladu s člankom 9. stavkom 1. Direktive 2011/83, osim kad se primjenjuju izuzeci predviđeni u njezinu članku 16., potrošač ima rok od 14 dana da odustane od ugovora na daljinu, a da za to, među ostalim, ne navede nikakav razlog.
28 Kao drugo, treba istaknuti da iz članka 12. točke (a) te direktive proizlazi da ostvarenjem prava odustajanja prestaju obveze stranaka da izvrše ugovor na daljinu.
29 Članak 16. točka (e) navedene direktive predviđa izuzeće od prava odustajanja u odnosu na ugovore na daljinu u slučaju isporuke originalno zatvorene robe koja nije pogodna za povrat zbog zaštite zdravlja ili higijene, a koja je nakon isporuke otvorena.
30 Međutim, tekst te odredbe ne pruža dovoljno elementa za određivanje točnog dosega tog pojma „rob[a] koja nije pogodna za povrat zbog zaštite zdravlja ili higijene, a koja je nakon isporuke otvorena” na temelju kojih bi se sa sigurnošću moglo utvrditi koja je roba tim pojmom obuhvaćena i, u ovom slučaju, je li njime obuhvaćena roba kao što je madrac s kojeg je potrošač nakon njegove isporuke uklonio zaštitu.
31 Stoga, radi tumačenja članka 16. točke (e) Direktive 2011/83 treba voditi računa ne samo o tekstu te odredbe nego također o kontekstu u kojem se navedeni pojam koristi i ciljevima koji se žele postići propisom kojeg je sastavni dio (vidjeti u tom smislu presudu od 7. kolovoza 2018., Verbraucherzentrale Berlin, C‑485/17, EU:C:2018:642, t. 27. i od 13. rujna 2018., Starman, C‑332/17, EU:C:2018:721, t. 23.).
32 U tom pogledu, kao što to proizlazi iz članka 1. Direktive 2011/83, u vezi s njezinim uvodnim izjavama 3., 4. i 7., svrha je te direktive pridonositi postizanju visoke razine zaštite potrošača. Usto, u politikama Unije, zaštita potrošača, koji se nalaze u podređenom položaju u odnosu na trgovce pa ih se stoga treba smatrati manje informiranima, ekonomski slabijima i pravno manje iskusnima u odnosu na njihove suugovaratelje, sadržana je u članku 169. UFEU‑a i u članku 38. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (vidjeti u tom smislu presude od 2. ožujka 2017., Zentrale zur Bekämpfung unlauteren Wettbewerbs Frankfurt am Main, C‑568/15, EU:C:2017:154, t. 28.; od 4. listopada 2018., Kamenova, C‑105/17, EU:C:2018:808, t. 34. i od 23. siječnja 2019., Walbusch Walter Busch, C‑430/17, EU:C:2019:47, t. 34.).
33 Kad je riječ o pravu odustajanja, njegova je svrha zaštititi potrošača u specifičnoj situaciji prodaje na daljinu, u kojoj on ne može konkretno vidjeti proizvod ili se upoznati sa značajkama usluge prije sklapanja ugovora. Stoga je cilj tog prava nadomjestiti nepovoljniji položaj u kojem se potrošač nalazi prilikom sklapanja ugovora na daljinu tako što mu se daje primjeren rok za razmišljanje u kojem može pregledati i isprobati kupljenu robu (presuda od 23. siječnja 2019.,Walbusch Walter Busch, C‑430/17, EU:C:2019:47, t. 45.).
34 U vezi s tim članak 16. točku (e) Direktive 2011/83, koji čini izuzeće od prava odustajanja, kao odredbu prava Unije kojom se ograničavaju prava dodijeljena radi zaštite, treba usko tumačiti (vidjeti u tom smislu, presudu od 10. rujna 2014., C‑34/13, EU:C:2014:2189, t. 77.).
35 Odgovor na prvo pitanje mora se dati s obzirom na ova razmatranja.
36 U vezi s tim se, uvodnom izjavom 49. Direktive 2011/83 pojašnjava da izuzeće od prava odustajanja može biti opravdano zbog naravi određene robe.
37 Iz toga proizlazi da, u kontekstu članka 16. točke (e) te direktive, narav robe može opravdati zatvaranje njezina pakiranja zbog zaštite zdravlja ili higijene i da, posljedično, otvaranje takvog pakiranja robu lišava jamstva zaštite zdravlja ili higijene.
38 Jednom kad potrošač otvori njezino pakiranje i tako robu liši jamstva zaštite zdravlja ili higijene, postoji rizik da takvu robu treća osoba neće ponovno rabiti te je zbog toga trgovac neće moći ponovno staviti na tržište.
39 U tim okolnostima priznati potrošačevo pravo izvršavanja njegova prava odustajanja tako da trgovcu vrati otvorenu robu, bilo bi protivno volji zakonodavca Unije, izraženoj u uvodnoj izjavi 4. Direktive 2011/83, u skladu s kojom ta direktiva treba težiti uspostavi prave ravnoteže između visoke razine zaštite potrošača i konkurentnosti poduzeća.
40 Posljedično, valja smatrati da se, kao što to u točki 33. mišljenja ističe nezavisni odvjetnik, izuzeće od prava odustajanja predviđeno u članku 16. točki (e) Direktive 2011/83 primjenjuje samo u slučaju kad nakon otvaranja pakiranja robu koja se u njoj nalazi više nikako nije moguće staviti na tržište, zbog zaštite zdravlja ili higijene jer je zbog same naravi te robe, nemoguće ili pretjerano teško da trgovac poduzme mjere koje omogućuju njezino ponovno stavljanje u prodaju a da se pritom ne povrijedi neki od tih zahtjeva.
41 Iz toga proizlazi da, u ovom slučaju, madrac, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, s kojeg je potrošač nakon isporuke uklonio zaštitu, nije obuhvaćen izuzećem od prava odustajanja predviđenog u članku 16. točki (e) Direktive 2011/83.
42 Naime, s jedne strane, takav madrac, iako je potencijalno korišten, nije zbog same te činjenice definitivno neprikladan za ponovnu uporabu od strane treće osobe ili za ponovno stavljanje na tržište. U tom pogledu dovoljno je podsjetiti na to da, među ostalim, brojni gosti hotela upotrebljavaju isti madrac, da postoji tržište rabljenih madraca kao i mogućnost temeljitog čišćenja rabljenih madraca.
43 S druge strane, kad je riječ o pravu odustajanja, madrac se može izjednačiti s odjećom.
44 U tom smislu, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 37. i 47. Direktive 2011/83, namjera zakonodavca Unije bila je omogućiti kupcu odjeće u kontekstu prodaje na daljinu da je isproba kako bi joj „utvrdio narav, karakteristike i funkcioniranje” i, ovisno o slučaju, nakon tog isprobavanja ostvari svoje pravo odustajanja vraćajući je trgovcu.
45 Međutim, nije sporno da određena odjeća, kad je se isprobava u skladu s njezinom namjenom, može doći u izravan doticaj s ljudskim tijelom, kao što to ne može biti isključeno u slučaju madraca, a da se pritom na nju u praksi ne primjenjuju uvjeti posebne zaštite kako bi se izbjegao taj doticaj tijekom isprobavanja.
46 Takvo izjednačavanje tih dviju kategorija robe, odnosno odjeće i madraca je, kao što to iznosi nezavisni odvjetnik u točki 34. mišljenja, moguće jer se čak i u slučaju izravnog doticaja te robe s tijelom, može pretpostaviti je da trgovac nakon povrata može čišćenjem ili dezinfekcijom učiniti prikladnom za upotrebu od strane treće osobe, i posljedično za ponovno stavljanje na tržište a da pritom ne ugrozi zahtjeve zaštite zdravlja ili higijene.
47 S druge strane, u skladu s člankom 14. stavkom 2. Direktive 2011/83, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 47., potrošač je odgovoran za eventualnu umanjenu vrijednost robe samo kada je ona posljedica rukovanja robom koje prelazi okvir potreban da bi se utvrdila njezina narav, karakteristike i funkcioniranje, a da zbog toga ne izgubi svoje pravo odustajanja (vidjeti analogijom presudu od 3. rujna 2009., Messner, C‑489/07, EU:C:2009:502, t. 29.).
48 S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 16. točku (e) Direktive 2011/83 treba tumačiti na način da pojam „rob[a] koja nije pogodna za povrat zbog zaštite zdravlja ili higijene, a koja je nakon isporuke otvorena”, u smislu te odredbe, ne obuhvaća robu kao što je madrac, s kojeg je potrošač nakon njegove isporuke uklonio zaštitu.
Drugo pitanje
49 Uzimajući u obzir odgovor na prvo pitanje, nije potrebno odgovoriti na drugo pitanje.
Troškovi
50 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenoga, Sud (šesto vijeće) odlučuje:
Članak 16. točku (e) Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća treba tumačiti na način da pojam „originalno zatvoren[a] rob[a] koja nije pogodna za povrat zbog zaštite zdravlja ili higijene” u smislu te odredbe, ne obuhvaća robu kao što je madrac, s kojeg je potrošač nakon njegove isporuke uklonio zaštitu.