PRESUDA OPĆEG SUDA (sedmo vijeće)
26. veljače 2015.(*)
„EFSJP – Komponente za jamstva – EFJP i EPFRR – Troškovi isključeni iz financiranja – Mjere ruralnog razvoja – ,Prirodna ograničenja’ i agrookoliš – Prikladnost kontrola – Paušalni financijski ispravci – Proporcionalnost“
U predmetu T‑365/13,
Republika Litva, koju zastupaju D. Kriaučiūnas, R. Krasuckaitė i A. Petrauskaitė, u svojstvu agenata,
tužitelj,
protiv
Europske komisije, koju zastupaju A. Steiblytė i G. von Rintelen, u svojstvu agenata,
tuženik,
povodom zahtjeva za poništenje Provedbene odluke Komisije 2013/214/EU od 2. svibnja 2013. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Komponente za jamstva Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP), u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 123, str. 11.),
OPĆI SUD (sedmo vijeće),
u sastavu: M. van der Woude (izvjestitelj), predsjednik, I. Wiszniewska‑Białecka i I. Ulloa Rubio, suci,
tajnik: C. Heeren, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 11. rujna 2014.,
donosi sljedeću
Presudu(1)
Okolnosti spora
1 Provedbenom odlukom Komisije 2013/214/EU od 2. svibnja 2013. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Komponente za jamstva Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP), u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 123, str. 11., u daljnjem tekstu: pobijana odluka), Europska komisija isključila je iz izdataka isključenih od financiranja Zajednice određene izdatke koje je ostvarila Republika Litva i prijavila tijekom financijskih godina 2008 i 2009. Isključeni izdaci odnose se na mjere potpore EPFRR‑a, koje obuhvaćaju os 2 programa ruralnog razvoja Litve, za 2007.‑2013. (u daljnjem tekstu: program), odobrene Odlukom Komisije C (2007) 5086 od 19. listopada 2007., zadnji put izmijenjene Odlukom Komisije C (2009) 10216 od 14. prosinca 2009.
2 Pobijana odluka usvojena je nakon istrage provedene u Litvi od 21. do 25. rujna 2009. u okviru namirenja računa EPFRR‑a kako bi se provjerilo je li sustav upravljanja osi 2 programa u skladu sa zakonodavstvom Europske unije.
3 Izvještaj o reviziji utvrđen nakon te istrage priopćen je Republici Litvi dopisom od 10. prosinca 2009. Komisija je 1. veljače 2010. zaprimila odgovor litavskih tijela.
4 Komisija je sazvala bilateralni sastanak koji se održao 21. listopada 2010. Tijekom tog sastanka predstavnici Republike Litve i Komisije raspravili su rezultate revizije. Zapisnik s tog sastanka poslan je litavskim tijelima 13. prosinca 2010.
5 Dopisom od 10. studenoga 2011. Komisija je priopćila Republici Litvi svoje zaključke istrage sukladno članku 11. stavku 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 885/2006 od 21. lipnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 u pogledu akreditacije agencija za plaćanja i drugih tijela te poravnanja računa EFJP‑a i EPFRR‑a (SL L 171, str. 90.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 14., svezak 1., str. 44.) Tim dopisom Komisija je predložila, kad je riječ o izdacima koji se odnose na zahtjeve podnesene 2008. i 2009., primjenu financijskih ispravaka od 5 % na agrookolišne mjere, (mjera br. 214) i 2 % na mjeru pomoći za poljoprivrednike koji se nalaze u područjima s prirodnim ograničenjima osim brdsko‑planinskih područja (mjera br. 212) (u daljnjem tekstu: mjera u vezi s prirodnim ograničenjima).
6 Dopisom od 22. prosinca 2011. litavska tijela uputila su tijelu za mirenje prijedlog financijskog ispravka sukladno članku 16. Uredbe br. 885/2006. Tijelo za mirenje 30. ožujka 2012. donijelo je svoj konačni izvještaj. Komisija je djelomično uzela u obzir zaključke iz tog izvještaja.
7 Dopisom od 23. studenoga 2012. Komisija je izmijenila svoje konačno stajalište.
8 Pobijana odluka bila je dostavljena Republici Litvi 3. ožujka 2013. uz objedinjeni izvještaj u kojem su navedeni razlozi financijskog ispravka. Navedenom odlukom financijski ispravak od 3.448.510 eura bio je primijenjen za godine 2008. i 2009. za podnošenje zahtjeva kad je riječ o mjerama 1 i 9 osi 2 programa.
9 Komisija je u biti opravdavala odluku o financijskom ispravku sljedećim obrazloženjem:
– nisu poštovani kriteriji dopuštenosti koji se odnose na gustoću životinja kad je riječ o mjerama u vezi s prirodnim ograničenjima;
– obveze koje se odnose na agrookolišne mjere nisu provjerene na 100 % poljoprivrednih parcela;
– kontrola obveza koje se odnose na upotrebu gnojiva nije bila dovoljna jer je provedena samo vizualna provjera.
Postupak i zahtjevi stranaka
10 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 12. srpnja 2013. Republika Litva uložila je predmetni pravni lijek.
11 Republika Litva od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku u dijelu u kojemu ona isključuje iz financiranja Zajednice određene troškove koje je ona izvršila na temelju EFJP‑a;
– naloži Komisiji snošenje troškova.
12 Komisija od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži Republici Litvi snošenje troškova.
Pravo
13 U prilog svojoj tužbi Republika Litva navodi pet tužbenih razloga. Prva dva razloga odnose se na mjeru u vezi s prirodnim ograničenjima. Prvi razlog tiče se povrede članaka 10. i 15. Uredbe Komisije (EZ) br. 1975/2006 o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbu Vijeća (EZ) br. 1698/2005 vezano uz primjenu postupaka kontrole, kao i uvjeta višestruke sukladnosti u vezi s mjerama ruralnog razvoja (SL L 368, str. 74.) i članka 48. Uredbe Komisije (EZ) br. 1974/2006 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća br. 1698/2005 o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 368, str. 15.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 19., str. 59.). Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu članka 31. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 od 21. lipnja 2005. o financiranju zajedničke poljoprivredne politike (SL L 209, str. 1.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 14., svezak 1., str. 44.) i načela proporcionalnosti.
14 Ostali tužbeni razlozi odnose se na agrookolišne mjere. Treći tužbeni razlog tiče se povrede članka 14. stavka 2. Uredbe br. 1974/2006 i članka 29. Uredbe Komisije br. 796/2004 o detaljnim pravilima za provedbu višestruke sukladnosti, modulacije i integriranog administrativnog i kontrolnog sustava predviđenih Uredbom Vijeća (EZ) br. 73/2009 te za provedbu višestruke sukladnosti predviđene Uredbom Vijeća (EZ) br. 479/2008 (SL L 141, str. 18.), u vezi s kontrolom obveza na svim parcelama. Četvrti i peti tužbeni razlog tiču se, s jedne strane, povrede članka 10. Uredbe br. 1975/2006 i, s druge strane, povrede članka 31. stavka 2. Uredbe br. 1290/2005 kao i načela proporcionalnosti te se odnose na provjeru obveza u vezi s upotrebom gnojiva.
[omissis]
Peti tužbeni razlog koji se tiče povrede članka 31. stavka 2. Uredbe br. 1290/2005 kao i načela proporcionalnosti
108 Republika Litva osporava određivanje financijskog ispravka od 5 % za agrookolišne mjere koje se tiču kriterija za upotrebu gnojiva, temeljenog na Komisijinu zaključku o tome da su provedene vizualne provjere nedostatne. Ona navodi da financijski ispravak od 5 % nije proporcionalan u odnosu na navodnu povredu i prelazi ono što je prikladno i nužno za zaštitu financijskih interesa Unije.
109 Republika Litva ističe da je tijelo za mirenje u svojem izvješću sumnjalo u osnovanost financijskog ispravka od 5 %. Naime, naknadno provedene kontrole pokazale su kako nije postojala nikakva povreda, tako da je navodna povreda predstavljala ograničeni rizik za EPFRR.
110 Valja podsjetiti da, prema članku 31. stavku 2. Uredbe br. 1290/2005, Komisija procjenjuje iznose koji se isključuju iz financiranja Zajednice uzimajući u obzir, s jedne strane, vrstu i težinu povrede i, s druge strane, financijsku štetu prouzročenu Zajednici.
111 U tom smislu, dokument br. VI/5330/97 predviđa financijski ispravak od 5 % kad su provedene sve ključne kontrole, ali pritom nije poštovan broj, učestalost ili strogost koje preporučuju uredbe, iz čega se stoga može razumno zaključiti da te kontrole ne pružaju razinu jamstva pravilnosti zahtjeva i da je rizik gubitaka za proračun Zajednice značajan (vidjeti točku 55. gore).
112 U ovom slučaju, kad je riječ, kao prvo, o vrsti i težini povrede, Komisija pravilno tvrdi da, ako su provjere kriterija u vezi s upotrebom gnojiva samo vizualne, takvu manjkavost treba smatrati pogreškom koja utječe na bitan element kontrole, što može načelno opravdati paušalni ispravak od 5 %, sukladno dokumentu br. VI/5330/97 (vidjeti točku 111. gore).
113 Štoviše, kako ističe Komisija, takav je paušalni ispravak bio primijenjen samo na mjere koje se tiču kriterija u vezi s upotrebom gnojiva. To proizlazi iz objedinjenog izvještaja i to tužitelj ne osporava.
114 Međutim, kad je riječ, kao drugo, o važnosti financijskog rizika koji predstavlja manjkavost kontrola mjera koje se tiču kriterija u vezi s upotrebom gnojiva, valja provjeriti je li Komisija mogla pravilno zaključiti da je takva manjkavost predstavljala rizik značajnih gubitaka za proračun Unije sukladno dokumentu br. VI/5330/97 (vidjeti točku 111. gore).
115 Prema sudskoj praksi, ako Komisija mora dokazati postojanje povrede pravila Unije, kad se takva povreda utvrdi, država članica mora dokazati, ovisno o slučaju, da je Komisija počinila pogrešku u pogledu nastalih financijskih posljedica (presuda od 7. srpnja 2005., Grčka/Komisija, C‑5/03, Zb., EU:C:2005:426, t. 38.).
116 U ovom je predmetu Republika Litva, koju je Opći sud pozvao da na raspravi pojasni vrstu iscrpnijih naknadnih kontrola provedenih kako bi se provjerila pouzdanost vizualnih provjera iz 2008. i 2009., objasnila da su naknadne kontrole, nakon navedenih preporuka u izvještaju o reviziji priopćenom litavskim tijelima 10. prosinca 2009., bile provedene u skladu s metodama koje je preporučila Komisija, pri čemu su osobito provjereni računi i računovodstvo 10 % poljoprivrednika u pitanju.
117 Komisija nije osporila da su metode primijenjene pri naknadnim kontrolama sukladne njezinim preporukama. Ona je navela da takve kontrole nisu uklonile prvotnu manjkavost.
118 S obzirom na to da takvim naknadnim kontrolama, zasnovanima na kombinaciji metoda i provedenima na uzorku od 10 %, kod 215 kontroliranih podnositelja zahtjeva nije ustanovljena nikakva povreda (vidjeti točku 109. gore), valja smatrati da je Republika Litva u dovoljnoj mjeri pravno dokazala da je nepostojanje unakrsnih kontrola sukladno zakonodavstvu Unije prouzročilo samo manji financijski rizik za proračun Unije. Međutim, prema odredbama dokumenta br. VI/5330/97 (vidjeti točku 55. gore), takav rizik ne opravdava primjenu financijskog ispravka od 5 % kad je riječ o mjerama u pitanju, koji je određen jedino ako je rizik gubitaka za proračun Unije značajan.
119 Prema tome, primjena financijskog ispravka od 5 % kad je riječ o agrookolišnim mjerama na koje se odnosi kriterij u vezi s upotrebom gnojiva suprotna je članku 31. stavku 2. Uredbe br. 1290/2005 i načelu proporcionalnosti.
120 Prema tome, valja zaključiti da je peti tužbeni razlog osnovan. Tužbu treba odbiti u dijelu kojem se ona temelji na ostalim četirima tužbenim razlozima.
121 Iz toga slijedi da pobijanu odluku treba poništiti, s obzirom na to da ona određuje financijski ispravak od 5 % koji se tiče agrookolišnih mjera na koje se odnosi kriterij u vezi s upotrebom gnojiva.
Troškovi
122 Sukladno članku 87. stavku 2. Poslovnika, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, Opći sud može podijeliti troškove.
123 U ovom predmetu svakoj stranci valja naložiti snošenje svojih troškova.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (sedmo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se Provedbena odluka Komisije 2013/214/EU od 2. svibnja 2013. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Komponente za jamstva Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP), u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), u dijelu u kojem ona primjenjuje na financijski ispravak od 5 % koji se odnosi na agrookolišne mjere na koje se odnosi kriterij u vezi s upotrebom gnojiva.
2. U preostalom dijelu tužba se odbija.
3. Republika Litva i Europska komisija snosit će vlastite troškove.
Van der Woude | Wiszniewska‑Białecka | Ulloa Rubio |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 26. veljače 2015.
Potpisi