Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. srpnja 2021. uputio Obersten Gerichtshofs (Austrija) – Grand Production d.o.o./GO4YU GmbH u.a.
(predmet C-423/21)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Oberster Gerichtshof
Stranke glavnog postupka
Podnositelj revizije (u daljnjem tekstu: tužitelj): Grand Production d.o.o.
Druge stranke u revizijskom postupku: GO4YU GmbH, DH, GO4YU d.o.o., MTEL Austria GmbH
Prethodna pitanja
Treba li izraz „priopćavanje djela javnosti” iz članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29/EZ1 tumačiti na način da takvo priopćavanje provodi neposredni operator platforme za internetski prijenos (koji u ovom slučaju nema sjedište u Uniji), koji
samostalno odlučuje o sadržaju i zatamnjenju televizijskih emisija koje on emitira te navedeno provodi u tehničkom smislu,
ima isključiva administratorska prava u pogledu platforme za internetski prijenos,
može utjecati na to koje televizijske programe krajnji korisnik može primati u okviru usluge, ali ne može utjecati na sadržaj programâ,
je isključiva kontrolna točka u pogledu toga koji su programi i sadržaji dostupni u kojem razdoblju na kojim područjima,
ako se pritom
korisniku ne omogućuje samo pristup emitiranim sadržajima čiju su internetsku upotrebu odobrili odgovarajući nositelji prava, nego i zaštićenim sadržajima za koje ne postoji odgovarajući pristanak, te
neposredni operator platforme za internetski prijenos zna da se njegovom uslugom omogućuje i prijem zaštićenih emitiranih sadržaja, a da nositelji prava na to nisu pristali, tako što krajnji korisnici upotrebljavaju usluge virtualne privatne mreže (VPN) zbog čega se čini da se adresa internetskog protokola (IP) i uređaj krajnjih korisnika nalaze u područjima za koja postoji pristanak nositelja prava, ali je
prijem zaštićenih emitiranih sadržaja preko platforme za internetski prijenos bio zapravo moguć više tjedana bez da su nositelji prava na to nisu pristali, pri čemu nije uspostavljen ni VPN tunel?
2. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje:
Treba li izraz „priopćavanje djela javnosti” iz članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29/EZ tumačiti na način da takvo priopćavanje provode i treće strane (koje u ovom slučaju imaju sjedište u Uniji), koje su ugovorno i/ili strukturno povezane s operatorom platforme opisanim u prvom prethodnom pitanju te koje nemaju utjecaj na zatamnjenje emisija te na programe i sadržaje koji se emitiraju na platformi za internetski prijenos, ali
koje oglašavaju operatorovu platformu za internetski prijenos i njezine usluge, i/ili
koje s korisnicima sklapaju probne pretplate koje automatski istječu nakon 15 dana, i/ili
koje korisnicima platforme za internetski prijenos pružaju podršku kao služba za korisnike, i/ili
koje na svojoj internetskoj stranici nude pretplate s obvezom plaćanja za platformu za internetski prijenos multimedijskih sadržaja neposrednog operatora, a zatim djeluju kao ugovorni partneri korisnikâ i kao primatelji plaćanja, pri čemu se pretplate s obvezom plaćanja sklapaju tako da se izričito upućuje na to da određeni programi nisu dostupni samo ako korisnik prilikom sklapanja ugovora izričito navede da želi gledati te programe, ali ako korisnici to ne navedu ili konkretno ne traže, korisnike se na to unaprijed ne upućuje?
3. Treba li članak 2. točke (a) i (e) i članak 3. stavak 1. Direktive 2001/29/EZ u vezi s člankom 7. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1215/20121 tumačiti na način da je u slučaju navodne povrede autorskog i srodnih prava koja jamči država članica suda pred kojim je pokrenut postupak, taj sud – zbog tog što načelo teritorijalnosti isključuje nadležnost nacionalnih sudova da odlučuju u pogledu povreda počinjenih u inozemstvu – nadležan samo za odlučivanje o šteti nastaloj na državnom području države članice kojoj taj sud pripada, ili taj sud može odnosno mora odlučiti i o kaznenim djelima koja su, u skladu s tvrdnjama autora čija su prava povrijeđena, počinjena izvan tog državnog područja (diljem svijeta)?
____________
1 Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL 2001., L 167, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.)
1 Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci SL 2014., L 160, str. 40. i SL 2016., L 202, str. 57.)