PRESUDA SUDA (drugo vijeće)
15. siječnja 2015.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 96/9/EZ – Pravna zaštita baza podataka – Baza podataka koja nije zaštićena ni autorskim pravom ni pravom sui generis – Ugovorno ograničenje prava korisnika baze podataka“
U predmetu C‑30/14,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska), odlukom od 17. siječnja 2014., koju je Sud zaprimio 22. siječnja 2014., u postupku
Ryanair Ltd
protiv
PR Aviation BV,
SUD (drugo vijeće),
u sastavu: R. Silva de Lapuerta, predsjednica vijeća, K. Lenaerts (izvjestitelj), potpredsjednik Suda, J.-C. Bonichot, A. Arabadjiev i J. L. da Cruz Vilaça, suci,
nezavisni odvjetnik: Y. Bot,
tajnik: C. Strömholm,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 12. studenoga 2014.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Ryanair Ltd, prvotno van Heezik, A. van Aerde i R. Le Poole, a zatim A. van Aerde i R. Le Poole, advocaten,
– za PR Aviation BV, A. Groen, advocaat,
– za Europsku komisiju, J. Samnadda i F. Wilman, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez njegova mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Direktive 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka (SL L 77, str. 20.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 36.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između Ryanaira Ltd (u daljnjem tekstu: Ryanair) i PR Aviationa BV (u daljnjem tekstu: PR Aviation), u vezi s korištenjem podacima s Ryanairove internetske stranice u komercijalne svrhe.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 Direktiva 96/9 sadrži četiri poglavlja.
4 U poglavlju I. Direktive, naslovljenom „Područje primjene“, članak 1., koji nosi istovjetan naslov, u stavcima 1. i 2. propisuje:
„1. Ova se Direktiva odnosi na pravnu zaštitu baza podataka u bilo kojem obliku.
2. U smislu ove Direktive ,baza podatakaʼ znači zbirku samostalnih djela, podataka ili druge građe uređenih po određenom sustavu ili određenoj metodi i pojedinačno dostupnih elektroničkim ili drugim sredstvima.“
5 U poglavlju II. te direktive, naslovljenom „Autorsko pravo“, nalazi se članak 3., koji nosi naslov „Predmet zaštite“ i koji u stavku 1. predviđa:
„U skladu s ovom Direktivom baze podataka koje zbog izbora ili rasporeda svojega sadržaja čine autorove vlastite intelektualne tvorevine zaštićene su kao takve autorskim pravom. Nijedan drugi kriterij za određivanje njihove podobnosti za zaštitu ne primjenjuje se.“
6 U poglavlju II. navedene direktive članak 5., naslovljen „Ograničeni postupci“, glasi:
„S obzirom na izražaj baze podataka koja je zaštićena autorskim pravom, proizvođač baze podataka ima isključivo pravo izvršiti ili odobriti:
(a) privremeno ili trajno reproduciranje bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku, u cijelosti ili djelomično;
(b) prijevod, prilagodbu, obradu i bilo koju drugu promjenu;
(c) bilo koji oblik distribucije baze podataka ili njezinih primjeraka javnosti. [...]
(d) svako priopćavanje, svako prikazivanje ili svaku izvedbu što su namijenjeni javnosti;
(e) svako reproduciranje, svaku distribuciju, svako priopćavanje, svako prikazivanje ili svaku izvedbu namijenjenu javnosti rezultata postupaka koji se navode pod (b).“
7 U istom poglavlju Direktive članak 6., naslovljen „Iznimke od ograničenih postupaka“, u stavku 1. propisuje:
„Poduzimanje bilo kojeg postupka navedenog u članku 5. od strane zakonitog korisnika baze podataka ili njezina primjerka koji je potreban za pristup sadržajima baza podataka, i redovito korištenje tih sadržaja od strane zakonitog korisnika ne iziskuje odobrenje autora te baze podataka. Kad je zakoniti korisnik ovlašten koristiti se samo dijelom baze podataka, ova se odredba primjenjuje samo na taj dio.“
8 U poglavlju III. Direktive 96/9, naslovljenom „Pravo sui generis“, nalazi se članak 7., koji nosi naslov „Predmet zaštite“ i koji u stavcima 1. i 5. određuje:
„1. Države članice omogućuju stvaratelju baze podataka, koji pokaže da je došlo do kvalitativnog i/ili kvantitativnog znatnog ulaganja u postizanje, verifikaciju ili predstavljanje njezina sadržaja, pravo sprečavanja izvlačenja i/ili ponovnog korištenja cjelokupnoga ili znatnog dijela, kvalitativno ili kvantitativno, sadržaja takve baze podataka.
[...]
5. Ne smije se dopustiti ponavljano i sustavno izvlačenje i/ili ponovno korištenje neznatnih dijelova sadržaja baze podataka što uključuje postupke koji su u suprotnosti s redovitim korištenjem te baze podataka ili koji neopravdano dovode u pitanje zakonite interese proizvođača baze podataka.“
9 U istom poglavlju Direktive članak 8., naslovljen „Prava i obveze zakonitih korisnika“, propisuje:
„1. Proizvođač baze podataka koja je na bilo koji način stavljena na raspolaganje javnosti ne smije spriječiti zakonitog korisnika te baze podataka da izvlači i/ili ponovno koristi neznatne dijelove, kvalitativno i/ili kvantitativno, njezina sadržaja u bilo koju svrhu. Kad je zakoniti korisnik ovlašten izvlačiti i/ili ponovno koristiti samo jedan dio baze podataka, ovaj se stavak odnosi samo na taj dio.
2. Zakoniti korisnik baze podataka koja je na bilo koji način stavljena na raspolaganje javnosti ne smije poduzimati postupke koji su u suprotnosti s redovitim iskorištavanjem baze podataka ili koji neopravdano dovode u pitanje zakonite interese proizvođača baze podataka.
3. Zakoniti korisnik baze podataka koja je na bilo koji način stavljena na raspolaganje javnosti ne smije nanijeti štetu nositelju autorskog prava ili srodnog prava u pogledu djela ili predmeta sadržanih u bazi podataka.“
10 U poglavlju IV. Direktive 96/9, koje nosi naslov „Opće odredbe“, članak 15., naslovljen „Obvezujuća priroda određenih odredaba“, propisuje:
„Svaka ugovorna odredba koja je u suprotnosti s člankom 6. stavkom 1. i člankom 8. ništavna je.“
Nizozemsko pravo
11 Direktiva 96/9 prenesena je u nizozemsko pravo Zakonom o prilagodbi nizozemskog zakonodavstva Direktivi 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka (Wet houdende aanpassing van de Nederlandse wetgeving aan richtlijn 96/9/EG van het Europees Parlement en de Raad van 11 maart 1996 betreffende de rechtsbescherming van databanken) od 8. srpnja 1999. (Stb. 1999, str. 303.; u daljnjem tekstu: Zakon o bazama podataka).
12 Zakon o autorskim pravima (Auteurswet; u daljnjem tekstu: Aw) u članku 1. određuje:
„Autorsko pravo isključivo je pravo autora književnog, znanstvenog ili umjetničkog djela ili njegovih sljednika da to djelo objave i reproduciraju, uz ograničenja predviđena zakonom.“
13 Članak 10. Awa propisuje:
„1. Književnim, znanstvenim ili umjetničkim djelima prema ovom zakonu smatraju se:
(1) knjige, brošure, novine, periodične publikacije i sva druga pisana djela;
[...]
3. Zbirke samostalnih djela, podataka ili druge građe uređene po određenom sustavu ili određenoj metodi i pojedinačno dostupne elektroničkim ili drugim sredstvima zaštićene su kao samostalna djela, ne dirajući time u druga prava na zbirci te u autorsko pravo ili druga prava na djelima, podacima ili ostaloj građi koja je dio zbirke.
[...]“
14 U skladu s člankom 24.a Awa:
„1. Ne smatra se povredom autorskog prava na zbirci u smislu članka 10. stavka 3. reprodukcija zakonitog korisnika zbirke koja je potrebna za ostvarivanje pristupa bazi podataka i za redovito korištenje tom bazom.
[...]
3. Sporazum o odstupanjima od stavaka 1. i 2. na štetu zakonitog korisnika nije dopušten.“
Glavni postupak i prethodno pitanje
15 PR Aviation upravlja internetskom stranicom na kojoj potrošači mogu pretraživati podatke o letovima niskobudžetnih zrakoplovnih kompanija, uspoređivati cijene i, uz plaćanje provizije, rezervirati let. Podatke potrebne za pojedinačno pretraživanje navedeni poduzetnik prikuplja automatski, među ostalim, iz zbirke podataka povezane s Ryanairovom internetskom stranicom, koja je također dostupna potrošačima.
16 Pristup navedenoj internetskoj stranici pretpostavlja da je njezin posjetitelj označivanjem odgovarajućeg polja prihvatio primjenu Ryanairovih općih uvjeta poslovanja. Na dan nastanka činjenica u glavnom postupku navedeni uvjeti sadržavali su sljedeće odredbe:
„2. Isključiva distribucija. Ova internetska stranica i Ryanairov pozivni centar isključivi su distributeri Ryanairovih usluga. Ryanair.com jedina je internetska stranica ovlaštena za prodaju karata za Ryanairove letove. Ryanair ne odobrava drugim internetskim stranicama prodaju karata za svoje letove, bilo da je riječ o rezervaciji samoga leta ili o rezervaciji paketa s noćenjima (package). [...]
3. Dopušteno korištenje. Korištenje ovom internetskom stranicom moguće je isključivo u sljedeće zasebne i nekomercijalne svrhe: (i) posjećivanje ove internetske stranice; (ii) rezerviranje leta; (iii) provjera/izmjena rezervacije; (iv) provjera informacija o dolascima/polascima; (v) mrežna prijava za let (vi) odlazak na druge internetske stranice preko poveznica na ovoj internetskoj stranici (vii) korištenje drugim funkcijama dostupnima na ovoj internetskoj stranici.
Korištenje automatskim sustavima ili programskom opremom radi izvlačenja podataka s ove internetske stranice ili s internetske stranice www.bookryanair.com u komercijalne svrhe (struganje zaslona) (screen scraping) zabranjuje se, osim ako su treće osobe s Ryanairom izravno i u pisanom obliku sklopile ugovor o licenciji u kojem je dotičnoj stranci, isključivo radi usporedbe cijena, omogućen pristup Ryanairovim informacijama o cijenama, letovima i rasporedu letova.“
17 Pozivajući se na Direktivu 96/9, Zakon o bazama podataka i Aw, Ryanair ističe da je PR Aviation prisvojio njegova prava koja se odnose na zbirku i da je postupao protivno općim uvjetima korištenja njegovom internetskom stranicom, iako je te uvjete prihvatio. Zatražio je da se PR Aviationu naloži, pod prijetnjom novčane kazne, da se suzdrži od svih povreda njegovih prava te mu naknadi štetu.
18 Presudom od 28. srpnja 2010. Rechtbank Utrecht (sud u Utrechtu) odbio je Ryanairov zahtjev u dijelu u kojem se temelji na povredi Direktive 96/9 i Zakona o bazama podataka. Suprotno tomu, prihvatio je zahtjev u dijelu u kojem se temelji na Awu, naloživši PR Aviationu da se suzdrži od svih povreda Ryanairovih autorskih prava na podacima o letovima te da mu naknadi pretrpljenu štetu.
19 PR Aviation podnio je žalbu protiv te presude. Ryanair je uložio protužalbu s namjerom da ospori ocjenu Rechtbanka Utrecht prema kojoj se ne može koristiti zaštitom koju predviđaju Direktiva 96/9 i Zakon o bazama podataka.
20 Presudom od 13. ožujka 2012. Gerechtshof te Amsterdam (žalbeni sud u Amsterdamu) ukinuo je presudu Rechtbanka Utrecht i odbio Ryanairovu protužalbu.
21 Taj je sud glede autorskog prava u bitnom ocijenio da, čak i uz pretpostavku da su digitalne informacije koje je Ryanair objavio zaštićene kao pisana djela („geschriftenbescherming“) u smislu članka 10. stavka 1. točke (1) Awa, PR Aviation nije povrijedio Ryanairova prava jer je njegovo postupanje predstavljalo redovito korištenje Ryanairovom internetskom stranicom u smislu članka 24.a stavka 1. Awa, koje je stoga i zakonito. Navedeni sud dodaje da zabrana korištenja Ryanairovom internetskom stranicom u komercijalne svrhe, sadržana u njegovim općim uvjetima poslovanja, ne može dovesti u pitanje prethodni zaključak, osobito kada se uzme u obzir članak 24.a stavak 3. Awa, koji odgovara članku 15. Direktive 96/9.
22 U pogledu prava sui generis, Gerechtshof te Amsterdam ocijenio je da Ryanair nije dokazao postojanje „znatnog ulaganja“ u stvaranje svoje zbirke podataka u smislu Direktive 96/9 i Zakona o bazama podataka.
23 Ryanair je protiv presude Gerechtshofa te Amsterdam podnio žalbu Hoge Raad der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske). U prilog njezinoj osnovanosti istaknuo je jedan žalbeni razlog sastavljen od dvaju dijelova.
24 U okviru prvog dijela žalbenog razloga Ryanair osporava ocjenu drugostupanjskog suda prema kojoj se ne može koristiti zaštitom pisanih djela na temelju članka 10. stavka 1. točke (1) Awa.
25 U tom smislu, međutim, sud koji je uputio zahtjev smatra da za potrebe zaštite autorskim pravom nije moguće uzeti u obzir nijedan drugi kriterij osim originalnosti. Naglašavajući da iz presude Gerechtshofa te Amsterdam proizlazi da Ryanairova zbirka podataka ne udovoljava tom kriteriju, sud koji je uputio zahtjev zaključuje da taj dio Ryanairova žalbenog zahtjeva ne može dovesti do ukidanja navedene presude.
26 U okviru drugog dijela žalbenog razloga, koji se iznosi podredno, Ryanair u bitnom ističe da je Gerechtshof te Amsterdam pogrešno ocijenio kako postupanje PR Aviationa protivno ugovornoj zabrani da u komercijalne svrhe izvlači podatke iz Ryanairove baze ako s tim društvom nije sklopio ugovor o licenciji u pisanom obliku ne predstavlja povredu koja se može pripisati tom društvu.
27 U tom smislu, sud koji je uputio zahtjev dvoji o tome obuhvaća li područje primjene Direktive 96/9 i one baze podataka koje nisu zaštićene ni autorskim pravom na temelju poglavlja II. te direktive ni pravom sui generis na temelju njezina poglavlja III. te vrijede li, prema tome, za takve baze podataka ograničenja ugovorne slobode koja proizlaze iz članka 6. stavka 1. i članaka 8. i 15. spomenute direktive.
28 U tim je okolnostima Hoge Raad der Nederlanden odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Proteže li se učinak Direktive [96/9] i na mrežne baze podataka, koje nisu zaštićene ni autorskim pravom na temelju poglavlja II. [te] direktive ni pravom sui generis na temelju poglavlja III. [navedene direktive], i to u smislu da se slobodno korištenje takvim bazama podataka temeljem primjene (per analogiam ili doslovno) članka 6. stavka 1. i članka 8. u vezi s člankom 15. Direktive [96/9] ne može ugovorno ograničiti?“
O prethodnom pitanju
29 Svojim pitanjem, koje počiva na premisi da je Ryanairova zbirka podataka o kojoj je riječ u glavnom postupku baza podataka u smislu članka 1. stavka 2. Direktive 96/9, no koja nije zaštićena ni autorskim pravom na temelju poglavlja II. te direktive ni pravom sui generis temeljem njezina poglavlja III., a čiju valjanost treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev, potonji u biti pita treba li Direktivu 96/9 tumačiti na način da na temelju zajedničke primjene članka 6. stavka 1. te članaka 8. i 15. te direktive nije moguće ugovorno ograničiti slobodu korištenja takvom bazom podataka.
30 Prije svega, valja podsjetiti da prema ustaljenoj sudskoj praksi direktiva ne može stvarati obveze za pojedinca te se stoga protiv njega nije moguće pozivati na direktivu kao takvu (vidjeti osobito presude Faccini Dori, C‑91/92, EU:C:1994:292, t. 20.; Kücükdeveci, C‑555/07, EU:C:2010:21, t. 46. i Dominguez, C‑282/10, EU:C:2012:33, t. 37.).
31 Također je ustaljena sudska praksa da su nacionalni sudovi obvezni, kada primjenjuju unutarnje pravo, u najvećoj mogućoj mjeri tumačiti to pravo u svjetlu teksta i svrhe predmetne direktive (vidjeti osobito presude Pfeiffer i dr., C‑397/01 do C‑403/01, EU:C:2004:584, t. 114.; Kücükdeveci, EU:C:2010:21, t. 48. i Dominguez, EU:C:2012:33, t. 24.).
32 Nakon tih uvodnih pojašnjenja, valja istaknuti da je pojam „baza podataka“ definiran u poglavlju I. članku 1. stavku 2. Direktive 96/9.
33 Iako navedena odredba, na što upozorava PR Aviation, daje tom pojmu široko značenje, bez formalnih, pravnih ili materijalnih ograničenja (vidjeti u tom smislu presudu Fixtures Marketing, C‑444/02, EU:C:2004:697, t. 20. do 32.), definiciju iz članka 1. stavka 2. Direktive, prema samom tekstu te odredbe, treba razumijevati „[u] smislu [te] [d]irektive“.
34 U skladu sa svojim člankom 1. stavkom 1., Direktiva 96/9 ima za predmet „pravnu zaštitu baza podataka“. U tom smislu spomenutom se direktivom ustanovljuju dva oblika pravne zaštite takvih baza. Prvi oblik, uređen člancima 3. do 6. navedene direktive, koji se nalaze u njezinu poglavlju II., sastoji se u zaštiti autorskim pravom koja je, u skladu s člankom 3. stavkom 1. te direktive, mjerodavna za baze podataka koje zbog izbora ili rasporeda svojega sadržaja čine autorove vlastite intelektualne tvorevine. Drugi oblik zaštite, uređen člancima 7. do 11. Direktive 96/9, koji se nalaze u njezinu poglavlju III., sastoji se u zaštiti pravom sui generis koja je, u skladu s člankom 7. stavkom 1. te direktive, mjerodavna za baze podataka kod kojih pribavljanje, verifikacija i predstavljanje sadržaja svjedoče o znatnom kvalitativnom ili kvantitativnom ulaganju. Ta dva oblika pravne zaštite predmet su općih odredaba sadržanih u člancima 12. do 16. navedene direktive i smještenih u njezino IV. poglavlje.
35 Prema tome, suprotno tvrdnji PR Aviationa, to što određena baza podataka odgovara pojedinim elementima definicije iz članka 1. stavka 2. Direktive 96/9 nije dovoljno za ocjenu da se na nju primjenjuju odredbe navedene direktive o autorskom pravu i/ili pravu sui generis, ako ta baza ne ispunjava uvjet za korištenje zaštitom autorskim pravom iz članka 3. stavka 1. navedene direktive ili uvjet za korištenje zaštitom pravom sui generis iz njezina članka 7. stavka 1.
36 Što se tiče odredaba Direktive 96/9 koje je u svojem pitanju konkretno istaknuo sud koji je uputio zahtjev, treba dodati da njezin članak 6. stavak 1., koji pod određenim uvjetima dopušta da zakoniti korisnik podataka bez odobrenja autora te baze poduzima radnje navedene u članku 5. te direktive, pripada, kao i potonji članak, njezinu poglavlju posvećenom autorskom pravu, zbog čega tu odredbu nije moguće primijeniti na baze podataka koje tim pravom nisu zaštićene.
37 Članak 8. Direktive 96/9, kojim se, među ostalim, utvrđuju prava zakonitog korisnika baze podataka, nalazi se u njezinu poglavlju posvećenom pravu sui generis, zbog čega ga nije moguće primijeniti na baze podataka koje nisu zaštićene tim pravom.
38 Članak 15. Direktive 96/9, kojim se utvrđuje obvezujuća narav njezinih pojedinih odredaba i proglašava ništavom svaka ugovorna odredba koja je s njima u suprotnosti, izričito navodi samo članak 6. stavak 1. i članak 8. te direktive.
39 Slijedom navedenog, iz predmeta i strukture Direktive 96/9 proizlazi da članak 6. stavak 1. te članci 8. i 15. te direktive, koji zakonitim korisnicima daju prava obvezujuće naravi, nisu primjenjivi na bazu podataka koju temeljem navedene direktive ne štite ni autorsko pravo ni pravo sui generis, tako da ne predstavljaju prepreku usvajanju ugovornih odredaba kojima će se ustanoviti uvjeti za korištenje takvom bazom podataka.
40 Tu ocjenu potkrepljuje opća shema Direktive 96/9. Kako su to naglasili Ryanair i Europska komisija, ta direktiva počiva na ravnoteži između, s jedne strane, prava osobe koja stvara bazu podataka i, s druge strane, prava zakonitih korisnika takve baze, to jest trećih osoba kojima je stvaratelj baze odobrio da se njome koriste. U tom kontekstu, primjena članka 6. stavka 1. te članaka 8. i 15. Direktive 96/9, koji dodjeljuju prava zakonitim korisnicima, istodobno ograničavajući prava osobe koja je stvorila bazu podataka, moguća je samo onda kada postoji baza podataka na kojoj njezin stvaratelj ima prava koja se temelje bilo na autorskom pravu kako je utvrđeno u članku 5. te direktive bilo na pravu sui generis utvrđenom u njezinu članku 7. Suprotno tomu, Direktiva 96/9 nije mjerodavna kada je riječ o bazi podataka čiji stvaratelj na temelju te direktive ne uživa nijedno od gore navedenih prava.
41 Suprotno tvrdnjama PR Aviationa, takvo tumačenje Direktive 96/9 ne može dovesti do smanjenja interesa za pravnom zaštitom koja je ustanovljena tom direktivom na način da stvaratelj baze podataka koju ona zaštićuje ne bi, za razliku od stvaratelja baze podataka koja njome nije zaštićena, raspolagao ugovornom slobodom da korisnicima svoje baze ograniči prava.
42 Naime, takva argumentacija zanemaruje pravnu i gospodarsku korist koju osoba koja je uložila u stvaranje baze podataka ima od sustava automatske zaštite usklađenog na razini država članica, a koji je na temelju autorskog prava povezan s njegovim isključivim pravom na različite postupke navedene u članku 5. Direktive 96/9 te s pravom da, na temelju prava sui generis, korisnicima svoje baze zabrani postupke navedene u članku 7. stavcima 1. i 5. te u članku 8. stavku 2. te direktive. Kako je to Komisija naglasila na raspravi, pravo na zaštitu nije uvjetovano ispunjavanjem bilo kakve administrativne formalnosti niti traži postojanje prethodnog ugovornog aranžmana.
43 Prema tome, ako stvaratelj baze podataka zaštićene Direktivom 96/9 odluči odobriti korištenje tom bazom ili njezinim primjerkom, dopušteno mu je, kako to potvrđuje uvodna izjava 34. navedene direktive, ograničiti to korištenje ugovorom koji sklapa sa zakonitim korisnikom u kojem, u skladu s odredbama navedene direktive, podrobnije određuje „svrhu i [...] način [...]“ korištenja navedenom bazom ili njezinim primjerkom.
44 Kada je, suprotno tome, riječ o bazi podataka na koju Direktiva 96/9 nije primjenjiva, stvaratelj te baze ne koristi se sustavom pravne zaštite koji je ustanovljen tom direktivom pa zaštitu te baze može tražiti samo na temelju mjerodavnog nacionalnog prava.
45 S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da Direktivu 96/9 treba tumačiti na način da nije primjenjiva na bazu podataka koja nije zaštićena na temelju te direktive ni autorskim pravom ni pravom sui generis, zbog čega članak 6. stavak 1. te članci 8. i 15. navedene direktive nisu zapreka da stvaratelj takve baze podataka, ne dirajući time u mjerodavno nacionalno pravo, trećim osobama ugovorno ograniči korištenje bazom.
Troškovi
46 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) odlučuje:
Direktivu 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka treba tumačiti na način da nije primjenjiva na bazu podataka koja nije zaštićena na temelju te direktive ni autorskim pravom ni pravom sui generis, zbog čega članak 6. stavak 1. te članci 8. i 15. navedene direktive nisu zapreka da stvaratelj takve baze podataka, ne dirajući time u mjerodavno nacionalno pravo, trećim osobama ugovorno ograniči korištenje bazom.
Potpisi