PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)

5. studenoga 2014.

Predmet T‑669/13 P

Europska komisija

protiv

Florence Thomé

„Žalba – Javna služba – Dužnosnici – Postupak zapošljavanja – Obavijest o natječaju – Odbijanje zapošljavanja – Postojanje diplome koja ispunjava uvjete iz obavijesti o natječaju zbog priznavanja – Financijska i nematerijalna šteta“ 

Predmet:      Žalba na presudu Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 7. listopada 2013., Thomé/Komisija (F‑97/12, Zb. SS, EU:F:2013:142) radi ukidanja te presude.

Odluka:      Žalba se odbija. Nalaže se snošenje troškova Europskoj komisiji.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Postupak zapošljavanja – Natječaj – Natječaj temeljen na kvalifikacijama i testovima – Potrebna sveučilišna diploma – Pojam sveučilišne diplome – Ocjena s obzirom na zakonodavstvo države odvijanja studija – Diskrecijska ovlast povjerenstva za odabir i tijela za imenovanje – Sudski nadzor – Granice – Opseg

(čl. 5. Priloga III. Pravilniku o osoblju za dužnosnike)

2.      Pravo Europske unije – Načela – Pravo na obranu – Načelo kontradiktornosti – Opseg – Pravo institucija Unije da se na to načelo pozivaju kao stranke postupka

3.      Žalba – Razlozi – Nadzor općeg suda nad ocjenom pravila nacionalnog prava koja uvjetuju zakonitost pobijanog akta – Isključenje osim u slučaju iskrivljavanja

(čl. 257. UFEU‑a; čl. 11. st. 1. Priloga I. Statutu Suda)

1.      Ako ne postoji nikakva suprotna odredba ili u uredbi ili u direktivi primjenjivoj na natječaj za zapošljavanje ili u obavijesti o natječaju, potreba držanja sveučilišne diplome o kojoj ovisi pristup otvorenom natječaju mora se nužno shvatiti u smislu koji tom izrazu daje vlastito zakonodavstvo države članice u kojoj je kandidat pohađao studij na koji se poziva.

U tom pogledu, odbijanje pristupa testiranjima koje izriče povjerenstvo za odabir na natječaju iz razloga što diploma koju je podnio kandidat nije one razine koju zahtijeva obavijest o natječaju ne potpada pod marginu prosudbe priznatu navedenom povjerenstvu za odabir i prema tome mora biti dostupna za puni sudski nadzor.

Ista razina nadzora mora se primijeniti kad je riječ o ocjeni tijela za imenovanje u vezi s postojanjem diplome ili s njezinim ispunjavanjem uvjeta iz obavijesti o natječaju. Naime, razmatranja koja dovode sud Unije do toga da provede puni sudski nadzor takvih ocjena kad ih daje povjerenstvo za odabir, tj. nad poštovanjem jednakog postupanja prema kandidatima, kao i pravnu narav analize prikladnosti diploma uvjetima iz obavijesti o natječaju, mogu se primijeniti na nadzor nad tim tijelom kad ono odluči zamijeniti ocjenu povjerenstva za odabir svojom vlastitom.

(t. 26., 27. i 42.)

Izvori:

Opći sud: presude od 11. veljače 1992., Panagiotopoulou/Parlament, T‑16/90, Zb. EU:T:1992:11, t. 39. i od 3. ožujka 1994., Cortes Jimenez i dr./Komisija, T‑82/92, Zb. SS, EU:T:1994:24, t. 33. i 34.

2.      Načelo kontradiktornosti primjenjuje se na svaki postupak koji može dovesti do odluke institucije ili tijela Unije koja značajno utječe na interese neke osobe. Ono općenito podrazumijeva pravo stranaka u postupku da zauzmu stajalište o činjenicama i dokumentima na kojima će se temeljiti sudska odluka, kao i raspraviti dokaze i očitovanja podnesena pred sudom, kao i pravne razloge koje je sud istaknuo po službenoj dužnosti, na kojima potonji namjerava temeljiti svoju odluku. Naime, za zadovoljavanje zahtjeva koji se odnose na pravo na pravično suđenje, potrebno je da stranke mogu raspravljati kako o činjeničnim tako i o pravnim pitanjima koja su odlučujuća za ishod postupka.

Sudovi Unije brinu o tome da se pred njima poštuje i da oni sami poštuju načelo kontradiktornosti. Svaka stranka u postupku pred sudom Unije ima pravo na to da se to načelo poštuje, neovisno o njezinu pravnom položaju. Institucije i organi Unije se slijedom toga također mogu pozivati na to načelo kad su stranke takva postupka.

(t. 31. i 32.)

Izvori:

Sud: presuda od 17. prosinca 2009., Preispitivanje M/EMEA, C‑197/09 RX‑II, Zb. EU:C:2009:804, t. 41. i 42.

3.      Kad je riječ o nadzoru koji Opći sud mora provesti nad ocjenama prvostupanjskog suda koje se ne odnose na pravo Unije, nego na tumačenje i primjenu nacionalnog prava države članice o kojem ovisi zakonitost odluka osporavanih pred njim, takve ocjene moraju se sankcionirati samo u slučajevima u kojima počivaju na iskrivljavanju mjerodavnog nacionalnog prava ili predstavljaju očitu pogrešku u njihovu tumačenju ili primijeni.

Štoviše, iskrivljavanje mora biti očito iz dokumenata spisa a da pritom nije potrebno provesti novu ocjenu činjenica i dokaza.

(t. 46. i 47.)

Izvori:

Sud: presuda od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM, C‑263/09 P, Zb. EU:C:2011:452, t. 44. do 53.

Opći sud: presuda od 18. lipnja 2013., Heath/ESB, T‑645/11 P, Zb. SS, EU:T:2013:326, t. 101. i navedena sudska praksa