Tužba podnesena 8. ožujka 2024. – CW/Europol i Eurojust

(predmet T-148/24)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: CW (zastupnik: J. Reisinger, odvjetnik)

Tuženik: Agencija Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i Agencija Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

mu na temelju čl. 268. UFEU-a u vezi s člankom 340. UFEU-a dodijeli naknadu štete u iznosu od 10 000 eura za štetu koju je pretrpio zbog sporazuma o osnivanju zajedničkog istražnog tima Francuska–Nizozemska, potpisanog 10. travnja 2020. i povezanih radnji Europola i Eurojusta;

tuženiku naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj svoju tužbu protiv radnji Europola i Eurojusta u pogledu Operation EncroChata temelji na tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog u kojem navodi da su osobni podaci prikupljeni i obrađeni nezakonito i neproporcionalno.

prilikom prikupljanja i obrade (konkretno prilikom pohrane, analize i širenja) EncroChat podataka povrijeđena su temeljna ljudska prava potrošača, među kojima i tužiteljeva. Konkretno, došlo je do povrede članka 18., 28. i 38. Uredbe 2016/794¹ , članaka 9., 26. i 27. Uredbe 2018/1727² te članaka 71. i 72. Uredbe 2018/1725³ .

došlo je do povrede članaka 7., 8. i 10. do 12. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) u vezi s njezinim člancima 51. i 52. kao i članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP) te članka 17. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (ICCPR).

tužitelj tvrdi da je pretrpio štetu zbog toga što nije bilo ni nužno ni proporcionalno hakirati sve EncroChat korisnike umjesto poduzimanja ciljanih i individualiziranih radnji. Osim toga, u tu svrhu nije dano nikakvo prethodno ni naknadno opravdanje.

Drugi tužbeni razlog u kojem navodi da ne postoji mogućnost provjere korisnosti dokaza u kaznenim predmetima ili, u svakom slučaju da ne postoje formalna i materijalna jamstva.

tužitelj tvrdi da EncroChat podaci, među njima i njegovi osobni podaci, nisu bili prikupljeni i obrađeni na prikladan način s obzirom na svrhu uporabe tih podataka u kaznenim predmetima. Time su povrijeđene odredbe navedene u prvom tužbenom razlogu kao i članak 28. Uredbe 2016/794, članci 71. i 74. Uredbe 2018/1725, članci 47. i 48. Povelje, članak 6. EKLJP-a te članci 14. i 15. ICCPR-a.

Treći tužbeni razlog u kojem navodi da ne postoji prikladna zaštita prilikom prikupljanja i obrade EncroChat podataka.

tužitelj tvrdi da ne može biti riječ o prikladnoj zaštiti kako je predviđena u naprijed navedenim uredbama, s obzirom na prirodu, opseg i složenost prikupljenih podataka. Nadalje, tvrdi da voditelj obrade mora procijeniti učinke predviđenih postupaka obrade. Nije jasno da li je to učinjeno. Ako to nije slučaj, to je moglo prouzročiti dodatnu štetu.

____________

¹ Uredba (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za

suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća

2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP (SL 2016., L 135, str. 53.)

¹ Uredba (EU) 2018/1727 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o Agenciji Europske

unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) te zamjeni i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća

2002/187/PUP (SL 2018., L 295, str. 138. i ispravak SL 2019., L 204, str. 125.)

¹ Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi

s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju

takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL 2018., L 295, str. 39.)