Predmet T‑489/10
Islamic Republic of Iran Shipping Lines i dr.
protiv
Vijeća Europske unije
„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja prema Iranu s ciljem sprječavanja širenja nuklearnog oružja – Zamrzavanje financijskih sredstava – Obveza obrazlaganja – Pogreška u ocjeni“
Sažetak – Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 16. rujna 2013.
1. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Granice – Sigurnost Unije i država članica ili vođenje njihovih međunarodnih odnosa – Obveza priopćenja obrazloženja zainteresiranoj osobi istodobno kad i akta koji je na njezinu štetu – Otklanjanje nedostatka u obrazloženju tijekom sudskog postupka – Nedopuštenost
(čl. 296. st. 2. UFEU‑a; Odluka Vijeća 2010/413/ZVSP, čl. 24. st. 3.; uredbe Vijeća br. 423/2007, čl. 15. st. 3., br. 961/2010, čl. 36. st. 3. i br. 267/2012, čl. 46. st. 3.)
2. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Mjere ograničavanja koje se temelje na alternativnim kriterijima – Odluka koja se odnosi na kontekst koji je poznat zainteresiranoj osobi, što joj omogućuje razumijevanje dosega mjera donesenih u odnosu na nju – Dopuštenost obrazloženja koje se temelji na elementima koje su pružila druga tijela ili institucije
(čl. 296. st. 2. UFEU‑a; Odluka Vijeća 2010/413/ZVSP, čl. 24. st. 3.; uredbe Vijeća br. 423/2007, čl. 15. st. 3., br. 961/2010, čl. 36. st. 3. i br. 267/2012, čl. 46. st. 3.)
3. Europska unija – Sudski nadzor zakonitosti akata institucija – Mjere ograničavanja protiv Irana – Mjere donesene u okviru borbe protiv širenja nuklearnog oružja – Opseg nadzora
4. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Ponašanje koje odgovara potpori tom širenju – Nepostojanje – Opasnost od potpore širenju nuklearnog oružja u budućnosti – Nedovoljna opasnost za opravdanje zamrzavanja financijskih sredstava
(Odluka Vijeća 2010/413/ZVSP, čl. 20. st. 1. t. (b); uredbe Vijeća br. 423/2007, čl. 7. st. 2., br. 961/2010, čl. 16. st. 2. t. (a) i br. 267/2012, čl. 23. st. 2. t. (a))
5. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Obveza proširenja te mjere na subjekte u vlasništvu ili pod kontrolom tog subjekta
6. Tužba za poništenje – Presuda o poništenju – Učinci – Ograničenje koje je odredio Sud – Mjere ograničavanja protiv Irana – Djelomično poništenje dvaju akata koji sadržavaju istovjetne mjere ograničavanja u dva različita trenutka – Opasnost od ozbiljnog utjecaja na pravnu sigurnost – Zadržavanje učinaka prvog od tih akata do početka učinka poništenja drugog akta
(čl. 264. st. 2. UFEU‑a i članak 280. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 60. st. 2.; Odluka Vijeća 2010/413/ZVSP; Uredba Vijeća br. 267/2012)
7. Tužba za poništenje – Presuda o poništenju – Učinci – Djelomično poništenje uredbe i odluke koje se odnose na donošenja mjera ograničavanja protiv Irana – Početak učinka poništenja uredbe od isteka žalbenog roka ili od odbijanja žalbe – Primjena tog roka na početak učinka poništenja odluke
(čl. 264. st. 2. UFEU‑a i članak 280. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 60. st. 2.; Odluka Vijeća 2010/413/ZVSP; Uredba Vijeća br. 267/2012)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 28., 29., 31.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 30., 33., 35., 37., 39.)
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 42.)
4. Izričaj koji je upotrijebio zakonodavac Unije u članku 20. stavku 1. točki (b) Odluke 2010/413 o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP, članku 7. stavku 2. Uredbe br. 423/2007 o mjerama ograničavanja protiv Irana, članku 16. stavku 2. točki (a) Uredbe br. 961/2010 o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe br. 423/2007 i članku 23. stavku 2. točki (a) Uredbe br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe br. 961/2010 ukazuje na to da donošenje mjera ograničavanja u pogledu jedne osobe ili subjekta, zbog potpore koju su pružili širenju nuklearnog oružja, podrazumijeva da su oni doista i usvojili ponašanje koje odgovara tom kriteriju. Naprotiv, samo rizik da će dotična osoba ili subjekt u budućnosti pružiti potporu širenju nuklearnog oružja nije dovoljan. Nadalje, donošenje i održavanje mjera ograničavanja ne može se valjano temeljiti na presumpciji koja nije predviđena mjerodavnim propisom i koja nije u skladu s ciljem tog propisa. U tom pogledu, ako Vijeće ocijeni da mu mjerodavni propisi ne omogućuju dovoljno učinkovitu intervenciju radi borbe protiv širenja nuklearnog oružja, ono ima pravo prilagoditi ih u svojoj ulozi zakonodavca, uz mogućnost nadzora zakonitosti od strane suda Unije, radi proširenja slučajeva u kojima se mjere ograničavanja mogu donijeti.
Nasuprot tome, želja da se osigura najveći mogući preventivni učinak mjera ograničavanja ne može imati za posljedicu tumačenje propisa na snazi protivno njihovom jasnom izričaju. Posljedično, čak i ako je možda opravdano smatrati da činjenica da je subjekt bio umiješan u incidente oko prijevoza vojnog materijala kršeći time zabranu predviđenu rezolucijom Vijeća sigurnosti povećava sumnju da bi mogao također biti uključen i u incidente oko prijevoza materijala povezanog sa širenjem nuklearnog oružja, ta okolnost ipak ne opravdava, prema postojećim mjerodavnim propisima, donošenje i zadržavanje mjera ograničavanja prema njemu.
(t. 48., 57., 59., 62., 64.‑66.)
5. Vidjeti tekst odluke.
(t. 75.)
6. Vidjeti tekst odluke.
(t. 81., 83.)
7. Vidjeti tekst odluke.
(t. 82.)