PRESUDA OPĆEG SUDA (drugo vijeće)
21. travnja 2015.(*)
„Žig Zajednice – Postupak za proglašavanje žiga ništavim – Figurativni žig Zajednice koji prikazuje uzorak šahovnice smeđe i bež boje – Apsolutni razlog za odbijanje – Nepostojanje razlikovnog karaktera – Nepostojanje razlikovnog karaktera stečenog uporabom – Članak 7. stavak 1. točka (b) i članak 7. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Članak 52. stavci 1. i 2. Uredbe br. 207/2009“
U predmetu T‑359/12,
Louis Vuitton Malletier, sa sjedištem u Parizu (Francuska), koji zastupaju P. Roncaglia, G. Lazzeretti i N. Parrotta, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupa P. Bullock, u svojstvu agenta,
tuženik,
a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest
Nanu‑Nana Handelsgesellschaft mbH für Geschenkartikel & Co. KG, sa sjedištem u Berlinu (Njemačka), koji zastupaju T. Boddien i A. Nordemann, odvjetnici,
povodom tužbe podnesene protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM‑a od 4. svibnja 2012. (predmet R 1855/2011‑1), koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između društava Nanu‑Nana Handelsgesellschaft mbH für Geschenkartikel & Co. KG i Louis Vuitton Malletier,
OPĆI SUD (drugo vijeće),
u sastavu: M. E. Martins Ribeiro (izvjestiteljica), predsjednica, S. Gervasoni i L. Madise, suci,
tajnik: J. Weychert, administratorica,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 8. kolovoza 2012.,
uzimajući u obzir odgovor na žalbu koji je OHIM podnio tajništvu Općeg suda 13. studenoga 2012.,
uzimajući u obzir odgovor na žalbu koji je intervenijent podnio tajništvu Općeg suda 26. studenoga 2012.,
uzimajući u obzir repliku podnesenu tajništvu Općeg suda 9. travnja 2013.,
uzimajući u obzir odgovor na repliku koji je intervenijent podnio tajništvu Općeg suda 4. srpnja 2013.,
uzimajući u obzir rješenje od 14. veljače 2014. o spajanju predmeta T‑359/12 i T‑360/12 u svrhu usmenog postupka,
nakon rasprave održane 4. ožujka 2014.,
uzimajući u obzir rješenje o prekidu postupka od 5. rujna 2014.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj, društvo Louis Vuitton Malletier, podnijelo je 18. rujna 1996. prijavu za registraciju žiga Zajednice Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.), kako je izmijenjena [zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)].
2 Žig za koji je zatražena registracija sljedeći je figurativni znak:
3 Proizvodi za koje je zatražena registracija pripadaju razredu 18. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, a odgovaraju sljedećem opisu: „proizvodi od kože, imitacije kože koje nisu obuhvaćene drugim razredima; osobito kutije, kožne ili od kartonske kože, omotači od kože ili imitacija kože; putni sanduci, putne torbe i putni neseseri, odijela (torbe‑navlake za odijela) [za putovanja], kovčezi, torbe, prtljaga, kovčežići za toaletni pribor, naprtnjače, ručne torbe, torbe za plažu, torbe za namirnice, torbe koje se nose o ramenu, kovčežići, torbe za isprave, torbe, torbe za školu, džepovi, artikli kožne galanterije kao što su lisnice, novčarke od neplemenitih metala, vrećice za sitan novac, futrole za ključeve, korice za posjetnice i korice za blokove s čekovima; kišobrani, suncobrani, štapovi od trske, stolice-štapovi“.
4 Ta prijava objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 19/1998 od 16. ožujka 1998.
5 Tužitelju je 27. kolovoza 1998. odobrena registracija gore navedenog figurativnog žiga Zajednice pod brojem 370445.
6 Intervenijent, društvo Nanu‑Nana Handelsgesellschaft mbH für Geschenkartikel & Co. KG, podnio je 28. rujna 2009. zahtjev za proglašavanje žiga ništavim za sve proizvode zaštićene registracijom žiga Zajednice u skladu s člankom 52. stavkom 1. točkom (a) te člankom 7. stavkom 1. točkama (b) do (d), točkom (e) (iii) i točkom (f) Uredbe br. 207/2009. Taj zahtjev temeljio se na činjenici da je osporavani žig deskriptivan i da nema razlikovni karakter, da je postao uobičajen u svakodnevnom govoru ili u dobroj vjeri i ustaljenoj trgovačkoj praksi, da se sastoji isključivo od oblika koji proizvodima daje bitnu vrijednost i da je protivan javnom poretku ili prihvaćenim moralnim načelima. Osim toga, intervenijent je tvrdio da je tužitelj postupao u zloj vjeri u smislu članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 kada je podnosio prijavu žiga.
7 Odlukom od 11. srpnja 2011. Odjel za poništaje prihvatio je zahtjev za proglašavanje žiga ništavim na temelju članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, u vezi s člankom 52. stavkom 1. točkom (a) iste uredbe, te članka 7. stavka 3. navedene uredbe, u vezi s člankom 52. stavkom 2. te uredbe. Odjel za poništaje najprije je utvrdio da se žig Zajednice sastoji od uzorka šahovnice sa strukturom osnove i potke koji je namijenjen postavljanju na površinu predmetnih proizvoda. Nadalje, on je smatrao da je riječ o jednom od osnovnih uzoraka koji se koriste kao ukras, tako da ga relevantna javnost poima samo kao ukrasni uzorak, a ne kao znak koji označuje podrijetlo predmetnih proizvoda, odnosno da, u svakom slučaju, osporavani žig ne odstupa značajnije od standarda ili poslovne prakse u tom sektoru. Naposljetku, on je smatrao da dokumenti koje je podnio nositelj žiga Zajednice ne dokazuju da je žig Zajednice, na dan prijave za njegovu registraciju ili nakon te registracije, stekao razlikovni karakter uporabom barem u značajnom dijelu Europske unije, odnosno u Danskoj, Portugalu, Finskoj i Švedskoj.
8 Tužitelj je 9. rujna 2011. podnio žalbu protiv odluke Odjela za poništaje.
9 Odlukom od 4. svibnja 2012. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) prvo žalbeno vijeće OHIM‑a potvrdilo je odluku Odjela za poništaje i, dakle, odbilo tužbu.
10 Žalbeno vijeće je najprije u točki 37. pobijane odluke u biti istaknulo da je uzorak šahovnice, kako je prikazan u osporavanom žigu, osnovni i posve običan uzorak koji se sastoji od vrlo jednostavnih elemenata te da je opće poznato da se takav uzorak često koristi u ukrasne svrhe na raznim proizvodima, među kojima su i proizvodi iz razreda 18. Žalbeno vijeće potom je u točkama 41. i 42. pobijane odluke smatralo da osporavani žig, s obzirom na to ne sadrži elemente koji bi ga individualizirali u odnosu na druge prikaze šahovnica, ne može ispuniti svoju bitnu funkciju označivanja ili oznake podrijetla žiga. Usto, u točkama 43. i 47. iste odluke žalbeno vijeće je smatralo da struktura osnove i potke osporavanog žiga ne predstavlja bitno obilježje navedenog žiga i da mu ne daje razlikovni karakter. Osim toga, u skladu s točkom 46. pobijane odluke, činjenica da je struktura osnove i potke navedenog žiga bila kopirana ne dokazuje da relevantna javnost taj žig poima kao oznaku komercijalnog podrijetla. U skladu s točkom 48. pobijane odluke, isto vrijedi i za konkretnu kombinaciju boja, to jest smeđu i bež boju. Žalbeno vijeće stoga je u točki 49. pobijane odluke smatralo da je osporavani žig vrlo jednostavan i da ne sadržava elemente koji ga mogu individualizirati na način da ne izgleda kao osnovni i običan uzorak šahovnice. U točki 50. pobijane odluke žalbeno vijeće je dodalo i to da se znakovi kao što je osporavani žig obično koriste kao dodatni znakovi uz krovni žig proizvođača pa je u točki 51. pobijane odluke zaključilo da navedeni žig nema razlikovni karakter. Isto tako, žalbeno vijeće u točki 55. pobijane odluke ocijenilo je da dokumenti koje je podnio nositelj osporavanog žiga ne dokazuju da relevantna javnost o komercijalnom podrijetlu predmetnih proizvoda obično zaključuje na osnovi uzoraka. Naposljetku, žalbeno vijeće je u točkama 73. do 75. pobijane odluke smatralo da na temelju dokaza koje je podnio tužitelj nije utvrđeno da je osporavani žig stekao razlikovni karakter uporabom na značajnom dijelu relevantnog područja, to jest u Danskoj, Portugalu, Finskoj i Švedskoj, ni na dan prijave za registraciju ni nakon nje.
Zahtjevi stranaka
11 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži OHIM‑u snošenje troškova ovog postupka;
– naloži intervenijentu snošenje troškova postupaka pred Odjelom za poništaje i žalbenim vijećem.
12 OHIM i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
13 Intervenijent je na raspravi, odgovarajući na pitanje Općeg suda, izričito odustao od dodatnih argumenata na koje se već pozvao u svojem prvotnom zahtjevu za proglašavanje žiga ništavim i koje je ponovio u svojem odgovoru na žalbu, a koji su se temeljili na činjenici da su registracijom osporavanog žiga povrijeđene i odredbe članka 7. stavka 1. točaka (b) do (d), točke (e) (iii) i točke (f) Uredbe br. 207/2009, što je zabilježeno u zapisniku s rasprave.
Pravo
14 U prilog svojoj tužbi tužitelj navodi dva tužbena razloga, pri čemu se prvi temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) i članka 52. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, a drugi na povredi članka 7. stavka 3. i članka 52. stavka 2. navedene uredbe.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) i članka 52. stavka 1. Uredbe br. 207/2009
15 Valja istaknuti da se prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) i članka 52. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, sastoji od dva dijela. Prvim dijelom prvog tužbenog razloga tužitelj žalbenom vijeću u bitnome prigovara to da se nije ograničilo na ocjenu toga ima li osporavani žig minimalni razlikovni karakter, nego je utvrđivalo to posjeduje li navedeni žig druga obilježja koja bi mogla privući pažnju relevantnog potrošača, čime je za ovaj žig zahtijevalo viši prag razlikovnog karaktera. Nadalje, tužitelj žalbenom vijeću prigovara da je osporavani žig prikazalo na netočan način, kao da se radi o općoj prijavi uzorka šahovnice. Tužitelj također smatra da je žalbeno vijeće pogrešno ocijenilo, s jedne strane, osporavani žig u odnosu na proizvode iz razreda 18., i, s druge strane, predodžbu predmetne javnosti. Drugim dijelom prvog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće povrijedilo pravila o teretu dokazivanja.
Inherentni razlikovni karakter osporavanog žiga
16 U tom pogledu valja podsjetiti na to da se, u skladu s člankom 52. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 207/2009, na zahtjev podnesen OHIM‑u žig Zajednice proglašava ništavim kada je registriran protivno odredbama članka 7. iste uredbe.
17 Prema sudskoj praksi, apsolutni razlog za odbijanje valja tumačiti s obzirom na opći interes na kojem se on temelji. U slučaju članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 pojam općeg interesa očigledno se miješa s bitnom funkcijom žiga da potrošaču jamči istovjetnost podrijetla proizvoda ili usluga označenih žigom te da mu omogući da taj proizvod ili uslugu bez mogućnosti zablude razlikuje od proizvoda i usluga drugog podrijetla (vidjeti presudu od 8. svibnja 2008., Eurohypo/OHIM, C‑304/06 P, Zb., EU:C:2008:261, t. 55. i 56. i navedenu sudsku praksu).
18 Razlikovni karakter nekog žiga u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 znači da taj žig omogućava identifikaciju proizvoda za koji je registracija zatražena kao proizvoda koji potječe od određenog poduzetnika i time razlikovanje tog proizvoda od onih drugih poduzetnika (vidjeti presudu od 29. travnja 2004., Henkel/OHIM, C‑456/01 P i C‑457/01 P, Zb., EU:C:2004:258, t. 34. i navedenu sudsku praksu).
19 Razlikovni karakter nekog žiga treba, s jedne strane, ocjenjivati s obzirom na proizvode i usluge za koje je registracija zatražena i, s druge strane, s obzirom na predodžbu relevantne javnosti koja se sastoji od prosječnih potrošača navedenih proizvoda ili usluga koji su uobičajeno obaviješteni, razumno pažljivi i oprezni (presuda Henkel/OHIM, t. 18. supra, EU:C:2004:258, t. 35. i presuda od 22. lipnja 2006., Storck/OHIM, C‑25/05 P, Zb., EU:C:2006:422, t. 25.). Razina pažnje prosječnog potrošača za kojeg se smatra da je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan može varirati ovisno o kategoriji proizvoda ili usluga o kojima je riječ [presuda od 10. listopada 2007., Bang & Olufsen/OHIM (Oblik zvučnika), T‑460/05, Zb., EU:T:2007:304, t. 32.].
20 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, kriteriji ocjene razlikovnog karaktera trodimenzionalnih žigova koji se sastoje od izgleda samog proizvoda nisu drukčiji od kriterija koji se primjenjuju na ostale kategorije žigova [vidjeti presudu Storck/OHIM, t. 19. supra, EU:C:2006:422, t. 26. i navedenu sudsku praksu; presudu od 19. rujna 2012., Fraas/OHIM (Karirani uzorak u tamnosivoj, svijetlosivoj, crnoj, bež, tamnocrvenoj i svijetlocrvenoj boji), T‑50/11, EU:T:2012:442, t. 40.].
21 Međutim, prilikom primjene tih kriterija valja voditi računa o činjenici da predodžba prosječnog potrošača nije nužno ista kod trodimenzionalnog žiga koji se sastoji od izgleda samog proizvoda i kod verbalnog ili figurativnog žiga koji se sastoji od znaka koji je neovisan o izgledu proizvoda koje označava (vidjeti presudu Storck/OHIM, t. 19. supra, EU:C:2006:422, t. 27. i navedenu sudsku praksu; presudu Karirani uzorak u tamnosivoj, svijetlosivoj, crnoj, bež, tamnocrvenoj i svijetlocrvenoj boji, t. 20. supra, EU:T:2012:442, t. 40.).
22 Naime, kada ne postoji nikakav grafički ni tekstualni element, prosječni potrošači nemaju običaj zaključivati o podrijetlu proizvoda na osnovi njihova oblika ili oblika njihova pakiranja te stoga može biti teže utvrditi razlikovni karakter trodimenzionalnog žiga nego verbalnog ili figurativnog žiga (vidjeti presudu Storck/OHIM, t. 19. supra, EU:C:2006:422, t. 27. i navedenu sudsku praksu; presudu Karirani uzorak u tamnosivoj, svijetlosivoj, crnoj, bež, tamnocrvenoj i svijetlocrvenoj boji, t. 20. supra, EU:T:2012:442, t. 40.).
23 Osim toga, u skladu sa sudskom praksom, što je oblik za koji je zatražena registracija u svojstvu žiga bliži najvjerojatnijem obliku konkretnog proizvoda, to je više moguće da je taj oblik bez razlikovnog karaktera u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. U tim okolnostima samo onaj žig koji znatno odstupa od standarda ili poslovne prakse u tom sektoru, pa prema tome može ispuniti bitnu funkciju u vezi s podrijetlom, nije bez razlikovnog karaktera u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 [presuda Henkel/OHIM, t. 18. supra, EU:C:2004:258, t. 39. i presuda od 12. siječnja 2006., Deutsche SiSi‑Werke/OHIM, C‑173/04 P, Zb., EU:C:2006:20, t. 31.; vidjeti i presudu od 21. travnja 2010., Schunk/OHIM (Prikaz dijela brzostezne glave), T‑7/09, EU:T:2010:153, t. 19. i navedenu sudsku praksu].
24 Ta sudska praksa koja se oblikovala u odnosu na trodimenzionalne žigove koji se sastoje od izgleda samog proizvoda također vrijedi i kad je žig za koji je podnesena prijava figurativni žig koji se sastoji od dvodimenzionalnog prikaza navedenog proizvoda. Naime, u takvom slučaju žig se isto tako ne sastoji od znaka koji je neovisan o izgledu proizvoda koji označava [vidjeti u tom smislu presudu Storck/OHIM, t. 19. supra, EU:C:2006:422, t. 29.; rješenje od 13. rujna 2011., Wilfer/OHIM, C‑546/10 P, EU:C:2011:574, t. 59.; presude od 14. rujna 2009., Lange Uhren/OHIM (Geometrijska polja na brojčaniku ručnog sata), T‑152/07, EU:T:2009:324, t. 70. i Karirani uzorak u tamnosivoj, svijetlosivoj, crnoj, bež, tamnocrvenoj i svijetlocrvenoj boji, t. 20. supra, EU:T:2012:442, t. 42.].
25 Takav je također i slučaj figurativnog žiga koji se dijelom sastoji od oblika proizvoda koji označava, s obzirom na to da će ga relevantna javnost odmah i bez posebnog razmišljanja poimati kao prikaz osobito zanimljivog ili privlačnog detalja predmetnog proizvoda, a ne kao oznaku njegova komercijalnog podrijetla (presuda Karirani uzorak u tamnosivoj, svijetlosivoj, crnoj, bež, tamnocrvenoj i svijetlocrvenoj boji, t. 20. supra, EU:T:2012:442, t. 43.).
26 Argumente tužitelja usmjerene protiv zakonitosti pobijane odluke treba ispitati upravo s obzirom na ta razmatranja.
27 Kao prvo, valja istaknuti da u predmetnom slučaju stranke ne osporavaju ocjenu žalbenog vijeća iz točke 29. pobijane odluke, prema kojoj su proizvodi na koje se osporavani žig odnosi proizvodi široke potrošnje, što znači da relevantnu javnost čini prosječni potrošač iz Unije za kojeg se smatra da je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan. Osim toga, kako to pravilno ističe žalbeno vijeće, iz opisa predmetnih proizvoda ne proizlazi da se radi o luksuznim proizvodima odnosno proizvodima koji su tako sofisticirani ili skupocjeni da bi relevantna javnost u odnosu na njih bila osobito pažljiva.
28 Kao drugo, valja utvrditi da se u vezi s predmetnim proizvodima osporavani žig pojavljuje u obliku uzorka namijenjenog tome da bude postavljen na neki dio navedenih proizvoda ili tome da prekriva cijelu njihovu površinu, što je tužitelj izričito priznao na raspravi odgovarajući na pitanje Općeg suda.
29 Dakle, što se tiče predmetnih proizvoda, odnosno proizvoda od kože i imitacija kože, raznih torbi ili lisnica te kišobrana i suncobrana koji mogu sadržavati elemente od tkanine, sporni uzorak im može prekrivati veću ili manju površinu te tako činiti njihov vanjski izgled (vidjeti u tom smislu presudu Karirani uzorak u tamnosivoj, svijetlosivoj, crnoj, bež, tamnocrvenoj i svijetlocrvenoj boji, t. 20. supra, EU:T:2012:442, t. 50.).
30 Iz toga proizlazi da je žalbeno vijeće u točki 33. pobijane odluke pravilno smatralo da je odlučujući element osporavanog žiga to da on dovodi u zabludu u odnosu na izgled predmetnog proizvoda.
31 Stoga je, za razliku od onoga što ističe tužitelj koji tvrdi da je žalbeno vijeće pogriješilo kad je zahtijevalo da tužitelj dokaže da je osporavani žig dosegnuo viši prag razlikovnog karaktera, žalbeno vijeće, upravo suprotno, svoju ocjenu razlikovnog karaktera osporavanog žiga pravilno temeljilo na načelima primjenjivima na trodimenzionalne žigove. Naime, razmatranja u točkama 24. i 25. ove presude opravdavaju primjenu sudske prakse o trodimenzionalnim žigovima, navedene u točkama 20. do 23. ove presude, također i na figurativne žigove koji se sastoje od oblika predmetnog proizvoda ili oblika dijela predmetnog proizvoda s obzirom na to da takvi žigovi također nisu neovisni o izgledu proizvoda koji označuju (vidjeti, u tom smislu, presudu Karirani uzorak u tamnosivoj, svijetlosivoj, crnoj, bež, tamnocrvenoj i svijetlocrvenoj boji, t. 20. supra, EU:T:2012:442, t. 53.).
32 Kao treće, potrebno je ispitati argument tužitelja u skladu s kojim postoji praksa na temelju koje se u trgovini proizvodima na koje se osporavani žig odnosi takvi figurativni žigovi koriste radi uspostavljanja tržišnog identiteta pa je stoga javnost stekla naviku da razne znakove verbalnih žigova poima kao žigove, a osobito uzorke koji prekrivaju čitavu površinu raznih vrsta kožnih artikala. Tužitelj smatra da iz toga slijedi da osporavani žig ima minimalni stupanj razlikovnog karaktera potreban za zadržavanje odobrene registracije.
33 S tim u vezi valja podsjetiti na to da je Sud u rješenju Wilfer/OHIM, t. 24. supra (EU:C:2011:574, t. 55.) već odbacio tezu prema kojoj su proizvodi, u odnosu na koje se potrošač naviknuo da oblici određenih elemenata cijelog proizvoda služe kao oznaka njegova podrijetla, isključeni iz primjene sudske prakse navedene u točki 23. ove presude. Suprotno tome, Sud je istaknuo da iz te sudske prakse proizlazi da je jedini razlog, zbog kojeg izgled proizvodâ u danom sektoru ili izgled određenog elementa tih proizvoda služi kao oznaka njegova proizvođača, taj što se izgled dovoljnog broja tih proizvoda ili elemenata tih proizvoda znatno razlikuje od standarda ili poslovne prakse tog sektora (rješenje Wilfer/OHIM, t. 24. supra, EU:C:2011:574, t. 56. i presuda Karirani uzorak u tamnosivoj, svijetlosivoj, crnoj, bež, tamnocrvenoj i svijetlocrvenoj boji, t. 20. supra, EU:T:2012:442, t. 58.).
34 Iz toga u svakom slučaju proizlazi da nije relevantan argument tužitelja u skladu s kojim je potrošač naviknut prepoznavati uzorak kao oznaku komercijalnog podrijetla proizvoda jer okolnost da potrošači takve znakove prepoznaju kao žig ne znači nužno da oni imaju inherentni razlikovni karakter. Naime, moguće je da neki žig uporabom s vremenom stekne razlikovni karakter [presuda od 28. rujna 2010., Rosenruist/OHIM (Prikaz dviju vijuga na džepu), T‑388/09, EU:T:2010:410, t. 33.].
35 Kao četvrto, valja ispitati razlikuje li se osporavani uzorak znatno od standarda ili poslovne prakse u tom sektoru i tako omogućuje potrošaču da uzorak koji odgovara obliku osporavanog prikaza prepoznaje kao da potječe od određenog poduzetnika i da ga stoga razlikuje od uzoraka koji potječu od drugih poduzetnika.
36 U predmetnom se slučaju, kako je žalbeno vijeće pravilno istaknulo u točki 30. pobijane odluke, osporavani žig sastoji od pravilnog uzorka s kvadratima naizmjence postavljenima u dvije boje, smeđoj i bež, tako da čine oblik šahovnice. Struktura potke i osnove koja, kako ističe tužitelj, tvori uzorak u uzorku, pojavljuje se i unutar kvadrata tehnikom tkanja dviju isprepletenih niti.
37 S jedne strane, uzorak šahovnice osnovni je i obični figurativni motiv jer se sastoji od pravilnog niza kvadrata jednake veličine koji se razlikuju svojim izmjeničnim rasporedom u dvije različite boje, smeđoj i bež. Taj uzorak stoga ne sadržava nikakvu značajniju razliku u odnosu na uobičajene prikaze šahovnice i podudara se s klasičnim tipom takvog uzorka. Čak i kad je predmetni uzorak postavljen na proizvode poput onih iz razreda 18., on se ne razlikuje od standarda ili poslovne prakse u tom sektoru s obzirom na to da su takvi proizvodi vrlo često prekriveni raznim tkaninama, pri čemu se upravo uzorak šahovnice zbog svoje velike jednostavnosti može koristiti kao jedan od tih uzoraka.
38 U tom pogledu, kao što je to žalbeno vijeće pravilno istaknulo u točki 37. pobijane odluke, a tužitelj nije osporio, uzorak šahovnice je uzorak koji je oduvijek postojao i koristio se u sektoru dekorativnih umjetnosti. Međutim, te su umjetnosti, iako to tužitelj niječe, nesporno povezane s proizvodima iz razreda 18. S tim u vezi, iz elemenata sadržanih u spisu OHIM‑a u svakom slučaju jasno proizlazi da se taj uzorak koristi u dekorativnom sektoru općenito (posebice na odjeći i podnim pločicama) te da se pojavljuje i na tapiseriji iz Bayeuxa.
39 S druge strane, uzorak potke i osnove koji je sadržan u svakom kvadratu šahovnice odgovara željenom vizualnom učinku isprepletenosti dviju različitih tkanina neovisno o tome koje su one vrste (vuna, svila, koža itd.), što i jest uobičajeno za proizvode poput onih iz razreda 18.
40 Što se tiče primjene šahovnice na proizvode iz razreda 18. o kojima je riječ u ovom postupku, valja utvrditi da se, s grafičke točke gledišta, prikaz šahovnice u kojoj se izmjenjuju smeđa i bež boja i otisak isprepletenosti niti ne razlikuju značajnije od uobičajenih prikaza takvih proizvoda, zbog čega će predmetna javnost zapravo opaziti samo jedan običan i čest uzorak.
41 Valja istaknuti da kombinacija dvaju elemenata koji sami po sebi nisu razlikovni ne može promijeniti predodžbu predmetne javnosti s obzirom na nepostojanje razlikovnog karaktera osporavanog žiga ab initio. Naime, kombinacija šahovnice i uzorka potke i osnove ne sadržava nikakav element koji se razlikuje od standarda ili poslovne prakse u relevantnom sektoru pa stoga tužiteljeva argumentacija u skladu s kojom je osporavani žig složen, poseban i izvoran ne može biti uspješna (vidjeti, u tom smislu, presudu Karirani uzorak u tamnosivoj, svijetlosivoj, crnoj, bež, tamnocrvenoj i svijetlocrvenoj boji, t. 20. supra, EU:T:2012:442, t. 70).
42 Isto tako, tužitelj pogrešno tvrdi da je žalbeno vijeće pogrešno ocijenilo osporavani žig zato što ga je ograničilo na šahovnicu umjesto da ga je proučilo uzimajući u obzir sve njegove posebnosti (tj. uzorak šahovnice, strukturu potke i osnove te smeđu i bež boju).
43 Naime, osim što je žalbeno vijeće, kako dalje ističe tužitelj, u točki 30. pobijane odluke, osporavani žig ispravno opisalo na način da se on sastoji od šahovnice na kojoj se izmjenjuju smeđa i bež boja sa strukturom potke i osnove, iz nastavka pobijane odluke proizlazi da je žalbeno vijeće prvo proučilo uzorak šahovnice u točkama 37. do 42. pobijane odluke, potom strukturu potke i osnove u točkama 43. do 47. navedene odluke i naposljetku, kombinaciju korištenih boja, tj. smeđe i bež boje, u točki 48. te iste odluke kako bi u točkama 49. do 51. pobijane odluke, u okviru analize cjelokupnog dojma te kombinacije elemenata, zaključilo da osporavani žig nema razlikovni karakter.
44 Iako je točno da je žalbeno vijeće uzorak sa strukturom potke i osnove proučilo nakon što je zaključilo da uzorak šahovnice nema razlikovni karakter, valja podsjetiti na to da je za ocjenjivanje razlikovnog karaktera žiga koji se sastoji od više elemenata (složeni znak) njega potrebno promatrati kao cjelinu. Međutim, to nije nespojivo s uzastopnim ispitivanjem različitih sastavnih elemenata žiga [presuda od 20. studenoga 2002., Bosch/OHIM (Kit Pro i Kit Super Pro), T‑79/01 i T‑86/01, Zb., EU:T:2002:279, t. 22.; vidjeti u tom smislu i presudu od 19. rujna 2001., Procter & Gamble/OHIM (Bijela kvadratna pločica sa zelenim i blijedozelenim točkicama), T‑118/00, Zb., EU:T:2001:226, t. 59.].
45 Stoga žalbeno vijeće uzastopnim ispitivanjem raznih elemenata osporavanog žiga, s jedne strane, i ispitivanjem osporavanog žiga kao cjeline, s druge strane, nije povrijedilo članak 7. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 (vidjeti, u tom smislu, presudu Eurohypo/OHIM, t. 17. supra, EU:C:2008:261, t. 41. i navedenu sudsku praksu).
46 Iz prethodne analize također proizlazi da tužitelj pogrešno tvrdi da je žalbeno vijeće razne elemente od kojih se osporavani žig sastoji ispitivalo odvojeno umjesto da je žig smatralo cjelinom.
47 Kao peto, što se tiče argumenta tužitelja da su drugi znakovi slični osporavanom žigu registrirani kao žigovi Zajednice, valja podsjetiti da odluke o registraciji znaka kao žiga Zajednice, koje su žalbena vijeća dužna donijeti u skladu s Uredbom br. 207/2009, ta vijeća donose na temelju ograničene nadležnosti, a ne diskrecijske ovlasti. Stoga se zakonitost odluka žalbenih vijeća treba ocjenjivati samo na temelju te uredbe, kako je tumači sud Unije, a ne na temelju njihove ranije prakse prilikom donošenja odluka [presuda od 15. rujna 2005., BioID/OHIM, C‑37/03 P, Zb., EU:C:2005:547, t. 47., i presuda od 13. travnja 2011., Air France/OHIM (Oblik pravokutnika), T‑159/10, EU:T:2011:176, t. 37.].
48 Valja dodati da je, naravno, točno da je OHIM dužan svoje ovlasti izvršavati u skladu s općim načelima prava Unije kao što su načelo jednakog postupanja i načelo dobre uprave (presuda od 10. ožujka 2011., Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, C‑51/10 P, Zb., EU:C:2011:139, t. 73.).
49 S obzirom na ta dva načela, OHIM je u okviru postupka za proglašavanje ništavim žiga Zajednice dužan uzeti u obzir već donesene odluke o registraciji sličnih žigova i s posebnom pažnjom razmotriti pitanje treba li donijeti odluku u istom smislu ili ne (vidjeti u tom smislu presudu Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, t. 48. supra, EU:C:2011:139, t. 74., i navedenu sudsku praksu).
50 Neovisno o tome, načela jednakog postupanja i dobre uprave moraju biti usklađena s poštovanjem zakonitosti.
51 Prema tome, stranka koja se protivi zahtjevu za proglašavanje registriranoga žiga ništavim ne može se u svoju korist pozvati na eventualnu nezakonitost koja je bila počinjena u korist druge osobe kako bi ishodila istovjetnu odluku (vidjeti u tom smislu presudu Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, t. 48. supra, EU:C:2011:139, t. 76. i navedenu sudsku praksu).
52 U predmetnom slučaju pokazalo se da je žig Zajednice, s obzirom na proizvode za koje je bila odobrena registracija i predodžbu relevantne javnosti, obuhvaćen jednim od razloga za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, u vezi s člankom 52. stavkom 1. iste uredbe.
53 Iz prethodno navedenog proizlazi da valja odbiti prvi dio prvog tužbenog razloga.
Navodna povreda pravila o teretu dokazivanja od strane žalbenog vijeća
54 Tužitelj smatra da je, u slučaju kada je osporavani žig registriran, stranka koja osporava valjanost registracije ta koja mora osporiti pretpostavku valjanosti žiga.
55 Iz te premise proizlazi da je, kako to smatra tužitelj, onaj koji osporava razlikovni karakter registriranog žiga taj koji mora dokazati da je žalbeno vijeće pogriješilo kada je zaključilo da se osporavani žig može registrirati.
56 Tužitelj dodaje da žalbeno vijeće ne može otkloniti nedostatke podnositelja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim oslanjajući se samo na svoje „opće iskustvo“ kako bi oborilo pretpostavku valjanosti registracije osporavanog žiga.
57 U skladu s člankom 52. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 207/2009, žig Zajednice proglašava se ništavim kad je navedeni žig registriran protivno odredbama članka 7. navedene uredbe.
58 Članak 57. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 pojašnjava da u postupku ispitivanja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim OHIM poziva stranke da svaki put kad je potrebno podnesu primjedbe na podneske drugih stranaka ili na njegove odluke u roku koji im to on odredi U skladu sa stavkom 5. te iste odredbe, ako se ispitivanjem zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim utvrdi da žig nije trebao biti registriran u odnosu na neke ili u odnosu na sve proizvode ili usluge za koje je registriran, žig se proglašava ništavim za te proizvode ili usluge.
59 Osim toga, u skladu s člankom 76. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009, prilikom ispitivanja apsolutnih razloga za odbijanje ispitivači OHIM‑a i, kada je podnesena žalba, žalbena vijeća OHIM‑a po službenoj dužnosti ispituju okolnosti kako bi utvrdili je li žig za koji je zatražena registracija obuhvaćen nekim od razloga za odbijanje registracije iz članka 7. iste uredbe. Iz toga slijedi da se nadležna tijela OHIM‑a mogu naći u položaju da svoje odluke moraju temeljiti na činjenicama koje podnositelj prijave nije naveo. OHIM je obvezan po službenoj dužnosti ispitati relevantne okolnosti koje ga mogu navesti da primijeni apsolutni razlog za odbijanje [presuda Storck/OHIM, t. 19. supra, EU:C:2006:422, t. 50.; presuda od 15. ožujka 2006., Develey/OHIM (Oblik plastične boce), T‑129/04, Zb., EU:T:2006:84, t. 16. i presuda od 12. travnja 2011., Fuller & Thaler Asset Management/OHIM (BEHAVIOURAL INDEXING), T‑310/09 i T‑383/09, EU:T:2011:157, t. 29.].
60 Međutim, žalbenom se vijeću u okviru postupka za proglašavanje žiga ništavim ne može naložiti da ponovno provede ispitivanje relevantnih činjenica po službenoj dužnosti kakvo je već proveo ispitivač, a koje bi ga moglo navesti da primijeni apsolutne razloge za odbijanje. Iz odredbi članaka 52. i 55. Uredbe br. 207/2009 proizlazi da se žig Zajednice smatra valjanim sve dok ga OHIM ne proglasi ništavim nakon provedenog postupka za proglašavanje žiga ništavim. Žig dakle uživa pretpostavku valjanosti, što je logična posljedica nadzora koji OHIM provodi u okviru ispitivanja prijave za registraciju [presuda od 13. rujna 2013., Fürstlich Castell’sches Domänenamt/OHIM – Castel Frères (CASTEL), T‑320/10, Zb. (ulomci), EU:T:2013:424, t. 27.].
61 Ta pretpostavka valjanosti ograničava obvezu OHIM‑a iz članka 76. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 da po službenoj dužnosti ispita relevantne okolnosti koje ga mogu navesti da primijeni apsolutne razloge za odbijanje, na ispitivanje prijave žiga Zajednice koje provode ispitivači, odnosno, kada je podnesena žalba, žalbena vijeća. Međutim, budući da žig Zajednice uživa pretpostavku valjanosti, osoba koja je podnijela zahtjev za proglašavanje žiga ništavim mora u okviru postupka za proglašavanje žiga ništavim pred OHIM‑om navesti konkretne elemente koji dovode u pitanje valjanost tog žiga (presuda CASTEL, t. 60. supra, EU:T:2013:424, t. 28.).
62 Međutim, iako pretpostavka valjanosti registracije ograničava obvezu OHIM‑a da ispita relevantne okolnosti, ona ga ipak, osobito s obzirom na elemente koje navodi stranka koja osporava valjanost osporavanog žiga, ne sprječava da se oslanja ne samo na argumente i eventualne dokaze koje ta stranka priloži svojemu zahtjevu za proglašavanje žiga ništavim, nego također, suprotno onome što tvrdi tužitelj, i na općepoznate činjenice koje je OHIM utvrdio u okviru postupka za proglašavanje žiga ništavim [vidjeti, u tom smislu, presudu od 15. siječnja 2013., Welte‑Wenu/OHIM – Komisija (EUROPEAN DRIVESHAFT SERVICES), T‑413/11, EU:T:2013:12, t. 24. i navedenu sudsku praksu].
63 Stoga, kada je, kao u predmetnom slučaju, intervenijent osporavao valjanost osporavanog žiga oslanjajući se na elemente koje navodi u potporu svojem zahtjevu za proglašavanje žiga ništavim, žalbeno vijeće ima obvezu – koju je ovdje i ispunilo – da te okolnosti ispita, kao i da uzme u obzir postojanje općepoznatih činjenica koje je ispitivač eventualno previdio u okviru postupka registracije.
64 S tim u vezi valja utvrditi da je žalbeno vijeće u točki 37. pobijane odluke navelo da je utvrđenje, prema kojemu je šahovnica osnovni i posve običan uzorak sastavljen od vrlo jednostavnih elemenata, općepoznata činjenica (vidjeti u tom smislu i točku 44. pobijane odluke) te je također smatralo da je to utvrđenje potvrđeno elementima na koje se pozvao intervenijent, a koji su se odnosili na to da, s obzirom na dokaze o tome da je uzorak šahovnice već bio korišten u sektoru dekorativnih umjetnosti, osporavani žig nije bio razlikovan ab initio.
65 Valja utvrditi da žalbeno vijeće postupajući tako ni na koji način nije povrijedilo pravila o teretu dokazivanja.
66 Iz prethodno navedenog proizlazi da valja odbiti drugi dio prvog tužbenog razloga i stoga prvi tužbeni razlog u cijelosti.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 3. i članka 52. stavka 2. Uredbe br. 207/2009
67 U prvom dijelu ovog tužbenog razloga tužitelj žalbenom vijeću u bitnome prigovara da je prilikom utvrđivanja toga je li osporavani žig stekao razlikovni karakter uzelo u obzir pogrešan datum, dok mu u drugome dijelu tužbenog razloga prigovara da je zahtijevalo podnošenje dokaza o stečenom razlikovnom karakteru osporavanog žiga za svaku državu članicu a ne za značajni dio Unije.
Pogreška u pogledu datuma koji valja uzeti u obzir pri utvrđenju toga je li osporavani žig stekao razlikovni karakter
68 Tužitelj smatra da je žalbeno vijeće, time što je utvrdilo da su datumi relevantni za primjenu članka 7. stavka 3. i članka 52. Uredbe br. 207/2009 datum podnošenja prijave za osporavani žig (18. rujna 1996.), odnosno datum njegove registracije (27. kolovoza 1998.), uzelo u obzir pogrešan datum. Naime, žalbeno vijeće trebalo je uzeti u obzir situaciju u trenutku kad je intervenijent podnio svoj zahtjev za proglašavanje žiga ništavim, to jest 28. rujna 2009.
69 Valja istaknuti da, prema članku 52. stavku 2. Uredbe br. 207/2009, kad je žig Zajednice registriran protivno odredbama članka 7. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) navedene uredbe, on ipak ne može biti proglašen ništavim ako je zbog svoje uporabe nakon registracije stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran.
70 Stoga je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, kako bi se mogao primijeniti članak 52. stavak 2. Uredbe br. 207/2009, potrebno da je žig za koji je zatraženo proglašavanje ništavosti stekao razlikovni karakter u razdoblju od datuma registracije do datuma podnošenja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim. Nositelj žiga dužan je podnijeti primjerene i dovoljne dokaze o tome da je žig stekao razlikovni karakter [rješenje od 2. prosinca 2009., Powerserv Personalservice/OHIM, C‑553/08 P, Zb., EU:C:2009:745, t. 91.; vidjeti presudu od 9. ožujka 2011., Longevity Health Products/OHIM – Performing Science (5 HTP), T‑190/09, EU:T:2011:78, t. 46. i navedenu sudsku praksu].
71 Svakako, iako je, kako to ističe tužitelj, žalbeno vijeće u točki 70. pobijane odluke navelo da su „datumi relevantni za primjenu članka 7. stavka 3. i članka 52. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 […] datum podnošenja prijave osporavanog žiga Zajednice (18. rujna 1996.), odnosno datum njegove registracije (27. kolovoza 1998.)“, valja utvrditi da je tom formulacijom žalbeno vijeće samo odredilo razdoblje po kojem se valja ravnati u okviru članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, odnosno datum podnošenja prijave žiga, s jedne strane, i u okviru članka 52. stavka 2. navedene uredbe, odnosno nakon registracije osporavanog žiga, s druge strane.
72 To je uostalom potvrđeno i u točki 71. pobijane odluke, u kojoj je žalbeno vijeće, navodeći datume 18. rujna 1996. i 27. kolovoza 1998., smatralo da je potrebno utvrditi „ili da je osporavani žig Zajednice stekao razlikovni karakter zbog uporabe u petnaest država članica Unije na dan podnošenja prijave ili da je taj karakter zbog tadašnje uporabe u petnaest država članica stekao nakon registracije“.
73 Time što se pozivalo na uporabu osporavanog žiga nakon njegove registracije žalbeno se vijeće nužno oslonilo na dokaze koje je naveo tužitelj i koji su uslijedili nakon registracije osporavanog žiga.
74 Nadalje, iz točke 72. pobijane odluke proizlazi da je žalbeno vijeće, navodeći dokaze na koje se pozvao tužitelj i pozivajući se na 1996. i 2010. kada je riječ o brojčanim podacima o prodaji tužiteljevih proizvoda u razdoblju između te dvije godine, uzelo u obzir sve dokaze a da pritom nije proglasilo nedopustivima ni dokaze iz razdoblja nakon registracije osporavanog žiga ni dokaze iz razdoblja nakon podnošenja zahtjeva za proglašavanje navedenog žiga ništavim (28. rujna 2009.).
75 Iz toga pak proizlazi da, bez obzira na dvosmisleni izričaj točke 70. pobijane odluke, kao što je to uostalom istaknuo OHIM, iz navedene odluke ni na koji način ne proizlazi da je žalbeno vijeće pogriješilo u pogledu datuma koji valja uzeti u obzir kako bi se utvrdilo je li osporavani žig uporabom stekao razlikovni karakter kao ni da je propustilo ili odbilo uzeti u obzir sve dokaze koje je podnio tužitelj, neovisno o datumu na koji se oni odnose, tako da je prigovor tužitelja da je žalbeno vijeće uzelo u obzir pogrešan datum kako bi se utvrdilo je li osporavani žig stekao razlikovni karakter neosnovan.
76 Iz prethodno navedenog proizlazi da valja odbiti prvi dio drugog tužbenog razloga.
Navodna pogreška prilikom utvrđivanja stjecanja razlikovnog karaktera osporavanog žiga
77 Što se tiče navodne pogreške glede opsega područja na kojem je osporavani žig stekao razlikovni karakter, tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće pogriješilo kad je zahtijevalo da se podnesu dokazi za svaku od petnaest država članica od kojih se tada sastojala Unija jer je jedino trebalo zahtijevati da se podnese dokaz samo o tome da je navedeni žig uporabom stekao razlikovni karakter u značajnom dijelu Unije, čak i kad se popratni dokazi ne bi odnosili na svaku pojedinu državu članicu.
78 Budući da se, prema mišljenju tužitelja, iz rasuđivanja žalbenog vijeća može zaključiti da je ono dokumente koje je podnio tužitelj ocijenilo kao dovoljan dokaz toga da je osporavani žig uporabom stekao razlikovni karakter najmanje u jedanaest država članica, tužitelj smatra da je ta brojka više nego dostatna za dostizanje „praga značajnog dijela“. U svakom slučaju tužitelj smatra da je podnio i dokaze relevantne uporabe osporavanog žiga u Danskoj, Portugalu, Finskoj i Švedskoj (prilozi 4. i 7. uz podnesak od 11. studenoga 2011. o tužbenim razlozima tužitelja).
79 Na temelju članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, apsolutni razlog iz članka 7. stavka 1. točke (b) te uredbe ne protivi se registraciji žiga ako je on slijedom uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija.
80 Isto tako, članak 52. stavak 2. Uredbe br. 207/2009., među ostalim, određuje da žig Zajednice, kad je registriran protivno odredbama članka 7. stavka 1. točke (b), ipak ne može biti proglašen ništavim ako je zbog svoje uporabe nakon registracije stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran.
81 S tim u vezi također valja pojasniti da se, u skladu s odredbama članka 165. stavaka 1. i 4. Uredbe br. 207/2009, razlikovni karakter stečen uporabom mora dokazati samo u državama koje su bile članice Unije na dan podnošenja prijave za registraciju osporavanog žiga, odnosno u ovom slučaju u Uniji koju je 18. rujna 1996. činilo petnaest država članica.
82 Znak koji nema inherentni razlikovni karakter, ali koji je zbog upotrebe prije podnošenja prijave za njegovu registraciju kao žiga Zajednice takav karakter stekao za proizvode i usluge na koje se odnosi prijava za registraciju, može se registrirati na temelju članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 ako nije riječ o žigu „registriranom protivno odredbama članka 7.“. U tom slučaju članak 52. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 nije relevantan. Ta se odredba odnosi na žigove koji su registrirani protivno razlozima za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točkama (b) do (d) Uredbe br. 207/2009 i koji bi, kad takva odredba ne bi postojala, na temelju članka 52. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 morali biti proglašeni ništavima. Cilj članka 52. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 upravo je taj da žigovi koji su uporabom u međuvremenu, tj. nakon registracije, stekli razlikovni karakter za proizvode ili usluge na koje se registracija odnosi i dalje ostanu registrirani unatoč okolnosti da je ta registracija, u trenutku kad se dogodila, bila protivna članku 7. Uredbe br. 207/2009 [presuda od 15. listopada 2008., Powerserv Personalservice/OHIM – Manpower (MANPOWER), T‑405/05, Zb., EU:T:2008:442, t. 127.].
83 Isto tako valja podsjetiti da članak 7. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 ne predviđa nikakvo autonomno pravo na registraciju žiga. On sadrži iznimku u odnosu na razloge za odbijanje utvrđene člankom 7. stavkom 1. točkama (b) do (d) navedene uredbe. Stoga se njegov doseg mora tumačiti u odnosu na te razloge za odbijanje [presude Geometrijska polja na brojčaniku ručnog sata, t. 24. supra, EU:T:2009:324, t. 121., i od 17. svibnja 2011., Diagnostiko kai Therapeftiko Kentro Athinon „Ygeia“/OHIM (υγεία), T‑7/10, EU:T:2011:221, t. 39.].
84 Osim toga, valja podsjetiti da, u skladu s člankom 1. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009, žig Zajednice ima „jedinstveni karakter“, što znači da ima „jednak učinak u cijeloj Zajednici“. Iz jedinstvenog karaktera žiga Zajednice proizlazi da znak, kako bi se mogao registrirati, mora imati razlikovni karakter u cijeloj Uniji. Zato je, u skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009, potrebno odbiti registraciju ako žig nema razlikovni karakter u jednom dijelu Unije [presuda od 30. ožujka 2000., Ford Motor/OHIM (OPTIONS), T‑91/99, Zb., EU:T:2000:95, točke 23. do 25.]. Dio Unije na koji se odnosi navedeni stavak 2. može u određenim slučajevima činiti i samo jedna država članica [presude Storck/OHIM, t. 19. supra, EU:C:2006:422, t. 83., i od 7. rujna 2006., Bovemij Verzekeringen, C‑108/05, Zb., EU:C:2006:530, t. 28.; vidjeti i točku 45. mišljenja nezavisne odvjetnice E. Sharpston u istom predmetu; presude od 10. studenoga 2004., Storck/OHIM (Oblik ovitka za bombon), T‑402/02, Zb., EU:T:2004:330, t. 85., 86., 88. i 89.; od 12. rujna 2007., Glaverbel/OHIM (Tekstura staklene površine), T‑141/06, EU:T:2007:273, t. 35., 38. i 40.; Geometrijska polja na brojčaniku ručnog sata, t. 24. supra, EU:T:2009:324, t. 134; od 29. rujna 2010., CNH Global/OHIM (Prikaz traktora u crvenoj, crnoj i sivoj boji), T‑378/07, Zb., EU:T:2010:413, t. 49.; od 9. prosinca 2010., Earle Beauty/OHIM (NATURALLY ACTIVE), T‑307/09, EU:T:2010:509, t. 49; υγεία, t. 83. supra, EU:T:2011:221, t. 40.; od 6. srpnja 2011., Audi i Volkswagen/OHIM (TDI), T‑318/09, Zb., EU:T:2011:330, t. 46., i od 1. veljače 2013., Ferrari/OHIM (PERLE’), T‑104/11, EU:T:2013:51, t. 38.].
85 Članak 7. stavak 3. Uredbe br. 207/2009, koji omogućava registraciju znakova koji su uporabom stekli razlikovni karakter, mora se tumačiti s obzirom na te zahtjeve. Slijedom toga, potrebno je dokazati razlikovni karakter stečen uporabom na čitavom području na kojem ga žig ab initio nije imao (presuda Storck/OHIM, t. 19. supra, EU:C:2006:422, t. 83.; presude Prikaz traktora u crvenoj, crnoj i sivoj boji, t. 84. supra, EU:T:2010:413, t. 30., i υγεία, t. 83. supra, EU:T:2011:221, t. 41.).
86 Osim toga, iz jedinstvenog karaktera žiga Zajednice proizlazi da znak, kako bi mogao biti registriran, mora posjedovati ili inherentni ili uporabom stečen razlikovni karakter u cijeloj Uniji. Naime, bilo bi proturječno, s jedne strane, na temelju članka 3. stavka 1. točke (b) Direktive br. 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica vezano uz žigove (SL L 299, str. 25.), da neka država članica mora odbiti registraciju kao žiga znaka koji nema razlikovni karakter na njezinom području a da, s druge strane, ta ista država ima obvezu poštovati žig Zajednice koji se odnosi na taj isti znak samo zato što je ovaj stekao razlikovni karakter na području neke druge države članice [presuda od 14. prosinca 2011., Vuitton Malletier/OHIM – Friis Group International (Prikaz uređaja za zaključavanje), T‑237/10, EU:T:2011:741, t. 100.].
87 Nadalje, što se tiče neverbalnih žigova, poput onoga o kojem je riječ u predmetnom slučaju, valja pretpostaviti da je ocjena razlikovnog karaktera jednaka u cijeloj Uniji, osim ako ne postoje konkretne naznake o suprotnome. Budući da u predmetnom slučaju iz spisa ne proizlazi da je to tako, valja smatrati da s obzirom na prijavljeni žig postoji apsolutni razlog za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 u cijeloj Uniji. Dakle, kako bi se mogao registrirati na temelju članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, potrebno je da je taj žig uporabom stekao razlikovni karakter u cijeloj Uniji [presude od 29. travnja 2004., Eurocermex/OHIM (Oblik pivske boce), T‑399/02, Zb., EU:T:2004:120, t. 47.; Oblik ovitka za bombon, t. 84. supra, EU:T:2004:330, t. 86.; od 10. ožujka 2009., Piccoli/OHIM (Oblik školjke), T‑8/08, EU:T:2009:63, t. 37. do 39. i od 17. prosinca 2010., Chocoladefabriken Lindt & Sprüngli/OHIM (Oblik čokoladnog zeca), T‑395/08, EU:T:2010:550, t. 53.].
88 Nadalje, iz sudske prakse proizlazi da se za stjecanje razlikovnog karaktera žiga uporabom zahtijeva da barem značajan dio relevantne javnosti zbog tog žiga prepoznaje da proizvodi ili usluge na koje se on odnosi potječu od određenog poduzetnika [presude Oblik pivske boce, t. 87. supra, EU:T:2004:120, t. 42.; od 15. prosinca 2005., BIC/OHIM (Oblik upaljača s kremenom), T‑262/04, Zb., EU:T:2005:463, t. 61., i υγεία, t. 83. supra, EU:T:2011:221, t. 42.]. Međutim, kada je riječ o okolnostima u kojima se taj uvjet može smatrati ispunjenim, one se ne mogu utvrditi samo na osnovi općih i apstraktnih podataka (presuda od 4. svibnja 1999., Windsurfing Chiemsee, C‑108/97 i C‑109/97, Zb., EU:C:1999:230, t. 52.; presuda υγεία, t. 83. supra, EU:T:2011:221, t. 45.).
89 Sud je pojasnio da, kako bi nadležno tijelo utvrdilo je li neki žig uporabom stekao razlikovni karakter, ono mora sveobuhvatno ocijeniti okolnosti koje mogu dokazati da je žig stekao takva svojstva da omogućava identifikaciju predmetnog proizvoda kao proizvoda koji potječe od određenog poduzetnika i time razlikovanje tog proizvoda od proizvoda drugih poduzetnika (presuda Windsurfing Chiemsee, t. 88. supra, EU:C:1999:230, t. 49.; presude Oblik upaljača s kremenom, t. 88. supra, EU:T:2005:463, t. 63. i υγεία, t. 83. supra, EU:T:2011:221, t. 43.).
90 U tom pogledu valja uzeti u obzir, među ostalim, tržišni udio tog žiga, intenzitet, zemljopisni doseg i trajanje uporabe žiga, značaj poduzetnikovih ulaganja u njegovu promidžbu, udio zainteresirane javnosti koja zbog žiga proizvod identificira kao proizvod koji potječe od određenog poduzetnika, izjave trgovačkih i industrijskih komora ili drugih strukovnih udruga kao i ispitivanja javnog mnijenja (vidjeti presudu Oblik upaljača s kremenom, t. 88. supra, EU:T:2005:463, t. 64., i navedenu sudsku praksu; presuda υγεία, t. 83. supra, EU:T:2011:221, t. 44.).
91 Iz prethodno navedenog, a osobito iz točke 84. ove presude, nužno proizlazi da se, ako osporavani žig ne posjeduje razlikovni karakter u cijeloj Uniji, moraju podnijeti dokazi stečenog razlikovnog karaktera navedenog žiga za svaku pojedinu državu članicu.
92 Sud je smatrao da bi bilo pretjerano, iako je točno, u skladu s presudom Storck/OHIM, t. 19. supra (EU:C:2006:422), da je potrebno dokazati da je žig uporabom stekao razlikovni karakter u dijelu Unije u kojem nije imao takav karakter ab initio, zahtijevati da se takvo stjecanje dokaže za svaku pojedinu državu članicu (presuda od 24. svibnja 2012., Chocoladefabriken Lindt & Sprüngli/OHIM, C‑98/11 P, Zb., EU:C:2012:307, t. 62.).
93 Ipak, valja istaknuti da Sud, pozvavši se u točkama 60. i 61. presude u predmetu Chocoladefabriken Lindt & Sprüngli/OHIM, t. 92. supra (EU:C:2012:307), na sudsku praksu u skladu s kojom se žig može registrirati samo ako je podnesen dokaz da je on uporabom stekao razlikovni karakter u dijelu Unije u kojem nije imao takav karakter ab initio i da to mora biti cijela Unija, nije odstupio od svoje sudske prakse, a posebno ne od presude Storck/OHIM, t. 19. supra (EU:C:2006:422).
94 Upravo s obzirom na ta razmatranja valja provjeriti je li žalbeno vijeće pravilno smatralo da tužitelj nije podnio dokaze o uporabom stečenom razlikovnom karakteru osporavanoga žiga.
95 U tom pogledu potrebno je, prije svega, podsjetiti na sve elemente koje je tužitelj dostavio OHIM‑u, a koje su i Odjel za poništaje i žalbeno vijeće uzeli u obzir, tj. elemente navedene u točki 72. pobijane odluke:
– „dokaz 1.: dokument naslovljen „Damier Canvas Trademark Portfolio“ [portfelj žigova s uzorkom šahovnice], koji sadržava popis žigova nositelja žigova Zajednice registriranih u raznim zemljama svijeta. Popis uključuje i sporni žig, kao i njemu slične žigove. Nositelj žiga Zajednice navodi sljedeće podatke: zemlju registracije žiga, međunarodni razred proizvoda/usluga, broj prijave registracije, datum prijave, broj registracije, datum registracije i status (u očekivanju/registriran). U nekim slučajevima naveden je predviđeni datum obnove registracije te druge napomene (problemi, obnova u tijeku);
– dokaz 2.: nedatirane fotografije proizvoda na kojima se nalazi uzorak šahovnice;
– dokaz 3.: slike proizvoda sa slavnim žigovima koji sadržavaju uzorak (Lady Dior s uzorkom pletera, cvjetni uzorak modne kuće Gucci, uzorak modne kuće Burberry);
– dokaz 4.: tablica s brojčanim podacima o prodaji proizvoda nositelja žiga Zajednice od 1996. do 2010., prometu u eurima i ukupnoj količini proizvoda prodanih pod predmetnim žigom Zajednice u sljedećim zemljama: Belgija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Češka Republika, Mađarska, Rumunjska, Cipar, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Danska, Finska, Švedska, Portugal, Španjolska, Irska i Ujedinjena Kraljevina;
– dokaz 5.: zbirka članaka i oglasa objavljenih u raznim časopisima u kojima se pojavljuju proizvodi nositelja žiga Zajednice s uzorkom šahovnice. Časopisi potječu iz sljedećih zemalja: Francuska, Belgija, Luksemburg, Austrija, Ujedinjena Kraljevina, Njemačka, Švicarska, Nizozemska, Španjolska, Švedska, Italija, Češka Republika, Grčka, Turska, Norveška, Mađarska i Rumunjska. Dokazni predmet br. 5 sadrži i unos o Louis Vuittonu s Wikipedije;
– dokaz 6.: katalozi i brošure za proizvode „Louis Vuitton“;
– dokaz 7.: popis trgovina „Louis Vuitton“. Kada je riječ o državama članicama Unije, navedene su trgovine nositelja žiga Zajednice u sljedećim zemljama: Francuska, Austrija, Belgija, Cipar, Republika Češka, Danska, Finska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal, Rumunjska, Španjolska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo;
– dokaz 8.: fotografije proizvoda koji sadržavaju uzorak šahovnice, ali ne potječu od nositelja žiga Zajednice, a koje se prilažu kao primjeri imitacija proizvoda nositelja žiga Zajednice.“
96 Također valja pojasniti da se tužitelj pozvao na ispitivanje javnog mnijenja koje je žalbeno vijeće uzelo u obzir u točkama 18. i 55. pobijane odluke. Osim toga, tužitelj tvrdi da je podnio i dokaze o relevantnoj uporabi osporavanog žiga u Danskoj, Portugalu, Finskoj i Švedskoj.
97 Prije svega, uvodno valja podsjetiti na to da u okviru postupka pred OHIM‑om, kako u točki 63. pobijane odluke pravilno ističe žalbeno vijeće, tužitelj nikada nije tvrdio da su gore navedeni elementi namijenjeni dokazivanju uporabom stečenog razlikovnog karaktera osporavanog žiga.
98 Tako je tužitelj u svojem podnesku od 22. rujna 2010. pred Odjelom za poništaje, odgovarajući na argument intervenijenta koji je smatrao da se tužitelj poziva na razlikovni karakter stečen uporabom, pojasnio da „nositelj nikada nije tvrdio da je osporavani žig uporabom stekao razlikovni karakter“ i da je „uvijek tvrdio da je ŠAHOVNICA originalno razlikovna, te je samo upozorio na činjenicu da se taj razlikovni karakter pojačao intenzivnom uporabom tijekom gotovo 15 godina“.
99 Isto tako, tužitelj je u svojem podnesku od 11. studenoga 2011. pred žalbenim vijećem podsjetio na to da su dokumenti navedeni u točki 95. ove presude bili namijenjeni dokazivanju „pojačanog“ razlikovnog karaktera osporavanog žiga, a da nisu bili namijenjeni dokazivanju njegovog uporabom stečenog razlikovnog karaktera.
100 Kada je riječ o tužiteljevoj argumentaciji pred Općim sudom, osobito o tvrdnji koju je tužitelj ponovio na raspravi odgovarajući na pitanje Općeg suda, na osnovi pobijane odluke ne može se zaključiti da je žalbeno vijeće smatralo da su dokumenti koje je dostavio tužitelj, navedeni u točki 95. ove presude, dovoljni za dokazivanje razlikovnog karaktera stečenog uporabom u najmanje jedanaest država članica.
101 Valja istaknuti da je Odjel za poništaje utvrdio samo to da je zaključak o nepostojanju razlikovnog karaktera stečenog uporabom u najmanje četiri države članice Unije, koju je tada činilo petnaest država članica, odnosno u Kraljevini Danskoj, Republici Portugalu, Republici Finskoj i Kraljevini Švedskoj, dovoljan za utvrđenje da dokazi koje je podnio tužitelj ne dokazuju razlikovni karakter osporavanog žiga, stečen uporabom u Uniji.
102 Oslanjajući se na sudsku praksu u skladu s kojom se dokazi o uporabom stečenom razlikovnom karakteru moraju podnijeti u svakoj državi članici u kojoj osporavani žig taj karakter nije imao ab initio, Odjel za poništaje je implicitno, ali nužno zaključio da nije neophodno provjeravati istinitost i dokaznu vrijednost dokumenata koji se odnose na drugih jedanaest država članica.
103 Žalbeno vijeće je u točkama 73. i 74. pobijane odluke potvrdilo to utvrđenje time što je izjavilo da se slaže sa zaključkom Odjela za poništaje u skladu s kojim, osobito što se tiče Danske, Portugala, Finske i Švedske, „bez jasne naznake znaka i relevantnih proizvoda (dokaz 4.) nije moguće izvesti nikakav zaključak o predodžbi relevantne javnosti ni na osnovi popisa registriranih žigova (dokaz 1.) ni na osnovi podnesenih brojčanih podataka o prodaji i prometu, kao ni na osnovi pukog postojanja trgovine u određenoj zemlji (dokaz 7.)“.
104 Valja istaknuti da u pogledu predmetnih četiriju država članica, tj. Danske, Portugala, Finske i Švedske, tužitelj nije, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 90. ove presude, uvrstio u spis nijedan dokument koji bi sadržavao podatke o tržišnom udjelu osporavanog žiga, intenzitetu i veličini poduzetnikovih ulaganja u promidžbu, kao ni o udjelu zainteresirane javnosti koja zbog osporavanog žiga proizvod identificira kao proizvod koji potječe od određenog poduzetnika, niti je priložio bilo kakvu izjavu trgovačkih i industrijskih komora ili drugih strukovnih udruga.
105 Na raspravi je zastupnik tužitelja, odgovarajući na pitanje Općeg suda, potvrdio da nije dostavio nijedan od dokumenata navedenih u točki 104. ove presude zbog toga što tužitelj ne poznaje sudsku praksu i jer su u okviru upravnog postupka bili korišteni samo podaci koji su mu stavljeni na raspolaganje.
106 Čak i pod pretpostavkom da tužitelj tvrdi da dokumenti podneseni na ocjenu žalbenom vijeću, navedeni u točki 95. ove presude, dokazuju razlikovni karakter osporavanog žiga stečen uporabom u Danskoj, Portugalu, Finskoj i Švedskoj, potrebno je dati sljedeće primjedbe.
107 S tim u vezi, kao prvo, u pogledu dokumenta koji potječe od tužitelja, a u kojem se navodi promet ostvaren prodajom proizvoda označenih osporavanim žigom (dokaz 4., naveden u točki 95. ove presude), valja utvrditi da su brojčani podaci zabilježeni na običnom papiru bez ikakvog drugog pojašnjenja ili potvrde.
108 U pogledu dokumenata uvrštenih u spis, a koji potječu od samog poduzetnika, Opći je sud presudio da, kako bi se ocijenila njihova dokazna vrijednost, najprije treba provjeriti vjerodostojnost u njima sadržanih podataka. On je dodao da pritom osobito treba uzeti u obzir izdavatelja dokumenta, okolnosti njegove izrade i njegova adresata te razmotriti doima li se on po svom sadržaju smislen i pouzdan [presude od 7. lipnja 2005., Lidl Stiftung/OHIM – REWE‑Zentral (Salvita), T‑303/03, Zb., EU:T:2005:200, t. 42. i od 16. studenoga 2011., Dorma/OHIM – Puertas Doorsa (doorsa FÁBRICA DE PUERTAS AUTOMÁTICAS), T‑500/10, EU:T:2011:679, t. 49.].
109 U predmetnom slučaju valja utvrditi da dokument u kojem se navodi promet ostvaren prodajom proizvoda označenih osporavanim žigom, a koji potječe od samog tužitelja s obzirom na svoj izvor ne može, sam za sebe, predstavljati dovoljan dokaz uporabom stečenog razlikovnog karaktera navedenog žiga. Stoga su u njemu sadržani brojčani podaci samo pokazatelji koje treba potkrijepiti drugim dokazima (vidjeti, u tom smislu, presudu Oblik upaljača s kremenom, t. 88. supra, EU:T:2005:463, t. 79.).
110 Stoga je potrebno, s obzirom na to da ne postoji nikakav drugi dokaz koji bi potkrijepio podatke sadržane u tom dokumentu, posebice drugi računovodstveni dokumenti ovjereni u za to ovlaštenom uredu koji bi mogli potkrijepiti u tom dokumentu sadržane brojčane podatke, utvrditi da taj dokument, ispitan u kontekstu svih drugih dokaza koje je tužitelj podnio u okviru upravnog postupka, ne može dokazati to da je osporavani žig uporabom stekao razlikovni karakter.
111 Ako bi se bez ikakvog drugog objektivnog dokaza i bez ikakvog opravdanja povjerenje poklonilo samo jednom dokumentu na običnom papiru, takvim bi se dokazom potom mogao poslužiti svaki poduzetnik u potporu tomu da su kao standard dokazivanja razlikovnog karaktera stečenog uporabom dovoljna vjerojatnost ili pretpostavka, što je sudska praksa oduvijek odbijala [vidjeti, u tom smislu, presudu od 10. rujna 2008., Boston Scientific/OHIM – Terumo (CAPIO), T‑325/06, EU:T:2008:338, t. 34. i navedenu sudsku praksu].
112 Kao drugo, postojanje trgovina u raznim državama članicama (dokaz 7., naveden u točki 95. ove presude) također ne daje nikakve naznake o predodžbi osporavanog žiga u predmetnoj javnosti.
113 Kao treće, kada je riječ o izvatcima iz kataloga i brošura, oglasima i fotografijama javnih osoba koje nose proizvode označene osporavanim žigom, odnosno raznih modela tužiteljevih proizvoda označenih osporavanim žigom, kao i o fotografijama proizvoda koje prikazuju uzorak šahovnice osporavanog žiga, koji su bili uvršteni u spis (dokazi 2., 5. i 6. navedeni u točki 95. ove presude), oni su, čak i ispitani u kontekstu svih ostalih elemenata koje je priložio tužitelj, navedenih u točki 95. ove presude, nedovoljan dokaz toga da će značajan dio relevantne javnosti zbog osporavanog žiga predmetne proizvode identificirati kao proizvode koji potječu od tužitelja.
114 S jedne strane, katalozi i brošure podneseni su samo na francuskom i engleskom jeziku tako da se njima, ako tužitelj ne dokaže da postoje različiti katalozi, ne može dokazati razlikovni karakter stečen uporabom u barem četiri predmetne države članice. Osim toga, ne postoji dokaz o tome da su ti katalozi distribuirani među relevantnom javnosti i da oni nisu namijenjeni za tužiteljevu internu uporabu na način da su stavljeni na raspolaganje njegovim zaposlenicima samo radi prodaje u njima sadržanih artikala u trgovini.
115 S druge strane, fotografije raznih javnih osoba koje nose proizvode označene osporavanim žigom ili oglasi za proizvode označene istim žigom dokazuju samo to da se tužitelj služio uzorkom šahovnice sa smeđim i bež poljima, ali ne dokazuje da javnost kojoj su namijenjeni predmetni proizvodi navedeni žig poima kao oznaku komercijalnog podrijetla (vidjeti, u tom smislu, presudu Prikaz traktora u crvenoj, crnoj i sivoj boji, t. 84. supra, EU:T:2010:413, t. 57.).
116 Kao četvrto, u pogledu ispitivanja javnog mnijenja o predodžbi zainteresiranih osoba koje je tužitelj priložio u okviru upravnog postupka i koje je žalbeno vijeće uzelo u obzir u točkama 18. i 55. pobijane odluke, valja utvrditi da je to ispitivanje javnog mnijenja provedeno samo među potrošačima luksuznih proizvoda od kože, i to samo u Njemačkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji i Ujedinjenoj Kraljevini. Osim što se to ispitivanje javnog mnijenja ne odnosi na prosječne potrošače iz Unije za koje se smatra da su uobičajeno obaviješteni, razumno pažljivi i oprezni (vidjeti točku 27. ove presude), nego samo na potrošače luksuznih proizvoda iz pet država članica Unije, ono se ne odnosi ni na predodžbu osporavanog žiga nego žiga „Louis Vuitton“ kao takvog, tako da njime nisu pribavljeni nikakvi podaci o predodžbi samog osporavanog žiga u tom, pa makar i ograničenom, segmentu javnosti na kojem je navedeno ispitivanje javnog mnijenja bilo provedeno.
117 Zbog svih navedenih razloga valja utvrditi da tužitelj u svakom slučaju nije dokazao da je osporavani žig uporabom u Danskoj, Portugalu, Finskoj i Švedskoj stekao razlikovni karakter.
118 Naime, osobito iz presude Tekstura staklene površine, točka 84. supra (EU:T:2007:273, t. 35., 38. i 40.), proizlazi da je nepostojanje dokaza u pogledu Danske, Finske, Švedske, Grčke i Irske dovoljno opravdanje za odbijanje registracije.
119 Kada je riječ o argumentaciji tužitelja koja se temelji na proširivanju sudske prakse o stjecanju ugleda na odredbe iz članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, pri čemu taj ugled treba dokazati u značajnom dijelu Unije a ne u svim državama članicama, Opći je sud već presudio da se sudska praksa o članku 7. stavku 3. Uredbe br. 207/2009 ne smije miješati sa sudskom praksom koja pojašnjava izraz „ima ugled“ u nekoj državi članici ili u Uniji u smislu članka 9. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009, koji je uvjet koji registrirani žig mora ispuniti kako bi imao pravo na zaštitu proširenu na proizvode i usluge koji nisu slični. Naime, u tom slučaju nije riječ o ispitivanju toga ispunjava li neki znak uvjete da bude registriran kao žig Zajednice u cijeloj Uniji. Riječ je o tome da se spriječi uporaba znaka kada postojeći žig ima ugled bilo u nekoj od država članica bilo u Uniji i kad uporaba tog znaka bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled navedenog žiga ili im šteti. Stoga je Sud smatrao da je, u pogledu područja, postojanje ugleda u značajnom dijelu Zajednice dovoljna osnova za zabranu uporabe navedenog znaka [presude Prikaz traktora u crvenoj, crnoj i sivoj boji, t. 84. supra, EU:T:2010:413, t. 47. i od 29. siječnja 2013., Germans Boada/OHIM (Ručna rezalica za keramičke pločice), T‑25/11, EU:T:2013:40, t. 70.; vidjeti u tom smislu i presude od 14. rujna 1999., General Motors, C‑375/97, Zb., EU:C:1999:408, t. 28. i 29., i od 6. listopada 2009., PAGO International, C‑301/07, Zb., EU:C:2009:611, t. 27. i 30.].
120 Tužitelj je dakle bio dužan dokazati uporabom stečeni razlikovni karakter u dijelu Unije u kojem osporavani žig ab initio nije imao nikakav razlikovni karakter, odnosno, u ovom slučaju, u cijeloj Uniji. Međutim, kako proizlazi iz točke 104. ove presude, tužitelj nije uvrstio u spis nijedan od dokaza koji se spominju u sudskoj praksi navedenoj u točki 90. ove presude, a dokazi koje jest podnio, navedeni u točki 95. ove presude, ne pokazuju da je osporavani žig stekao razlikovni karakter uporabom u Danskoj, Portugalu, Finskoj i Švedskoj.
121 Iz prethodno navedenog proizlazi da valja odbiti drugi dio drugog tužbenog razloga kao i drugi tužbeni razlog u cijelosti.
122 Iz toga slijedi da tužbu valja u cijelosti odbiti.
Troškovi
123 U skladu s odredbama članka 87. stavka 2. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, treba mu naložiti snošenje troškova, sukladno zahtjevu OHIM‑a i intervenijenta.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (drugo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Društvu Louis Vuitton Malletier nalaže se snošenje troškova.
Martins Ribeiro | Gervasoni | Madise |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 21. travnja 2015.
Potpisi