Language of document : ECLI:EU:T:2013:525

RJEŠENJE OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)

13. rujna 2013.

Predmet T‑358/12 P

Rosella Conticchio

protiv

Europske komisije

„Žalba – Javna služba – Dužnosnici – Mirovine – Odluka o utvrđivanju prava na mirovinu – Žalba djelomično očito nedopuštena, a djelomično neosnovana“

Predmet:      Žalba na rješenje Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 12. srpnja 2012., Conticchio/Komisija (F‑22/11) radi poništenja tog rješenja.

Odluka:      Žalba se odbacuje. Svaka stranka snosit će vlastite troškove.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Akt kojim se nanosi šteta – Pojam – Odluka o utvrđivanju stupnja dužnosnika sadržana u njegovoj mjesečnoj potvrdi o plaći – Uključenost – Odluka koja nije bila predmet pisane obavijesti – Nepostojanje utjecaja

(čl. 25., čl. 90. st. 2. i čl. 91. st. 1. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

2.      Tužbe dužnosnikâ – Prethodna žalba u upravnom postupku – Rokovi – Dan od kojega rok počinje teći

(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

3.      Žalba – Razlozi – Razlog koji se prvi put iznosi u žalbi – Nedopuštenost

(čl. 48. st. 2., čl. 139. st. 2. i čl. 144. Poslovnika Općeg suda)

4.      Postupak – Odluka donesena obrazloženim rješenjem – Osporavanje – Pretpostavke – Obveza osporavanja ocjene tih pretpostavaka koju je donio Službenički sud

(čl. 76. Poslovnika Službeničkog suda)

5.      Žalba – Razlozi – Nedostatnost obrazloženja – Korištenje implicitnog obrazloženja od strane Službeničkog suda – Dopuštenost – Pretpostavke

(čl. 36. Statuta Suda i čl. 7. st. 1. Priloga I. Statutu Suda)

1.      Prethodna žalba u upravnom postupku i kasnija tužba moraju obje biti usmjerene protiv akta kojim se nanosi šteta tužitelju, u smislu članka 90. stavka 2. i članka 91. stavka 1. Pravilnika o osoblju. Akt kojim se nanosi šteta je onaj koji stvara obvezne pravne učinke takve naravi da izravno i trenutačno utječu na interese tužitelja na način da značajno mijenjaju njegov pravni položaj.

U tom pogledu, svojstvo akta kojim se nanosi šteta koje ima odluka o utvrđivanju stupnja dužnosnika sadržana u njegovoj mjesečnoj potvrdi o plaći ne može se dovesti u pitanje činjenicom da ta odluka nije bila predmet pisane obavijesti sukladno članku 25. Pravilnika o osoblju. Naime, iako članak 25. Pravilnika o osoblju propisuje pisanu obavijest dužnosniku bez odgode o svakoj odluci koja se odnosi na njega, ta je obavijest ipak akt koji slijedi nakon odluke koja mu prethodi. Obavijest o odluci stoga nije odlučujuća za ocjenu naravi te odluke kao akta kojim se nanosi šteta. To također potvrđuje članak 90. stavak 2. Pravilnika o osoblju prema kojem se akt kojim se nanosi šteta također može sastojati u nepoduzimanju mjere, koje po svojoj naravi nije predmet pisane obavijesti institucije.

Nadalje, iako potvrda o plaći prema svojoj naravi i predmetu kao takva nema svojstva akta kojim se nanosi šteta, jer samo izražava opseg ranijih pravnih odluka o dužnosnikovu položaju u financijskim terminima, ipak potvrda o plaći može u postupovnom smislu predstavljati akt koji stvara konkretne pravne učinke prema svojem adresatu. Naime, dostava mjesečne potvrde o plaći ima za učinak početak računanja rokova za žalbu i tužbu protiv upravne odluke ako su iz te potvrde jasni njezino postojanje i opseg. U tim okolnostima, potvrde o plaći, koje se mjesečno šalju i sadrže obračun financijskih prava, mogu predstavljati akte kojima se nanosi šteta, koji mogu biti predmet žalbe i, po potrebi, tužbe.

(t. 21. do 23.)

Izvori:

Sud: 21. veljače 1974., Kortner i dr./Vijeće i dr., 15/73 do 33/73, 52/73, 53/73, 57/73 do 109/73, 116/73, 117/73, 123/73, 132/73 i 135/73 do 137/73, Zb., str. 177., t. 18.; 21. siječnja 1987., Stroghili/Revizorski sud, 204/85, Zb., str. 389., t. 6.

Opći sud: 19. listopada 1995., Obst/Komisija, T‑562/93, Zb. SS, str. I‑A‑247. i II‑737., t. 23.; 23. travnja 1996., Mancini/Komisija, T‑113/95, Zb. SS, str. I‑A‑185. i II‑543., t. 23.; 6. lipnja 1996., Baiwir/Komisija, T‑391/94, Zb. SS, str. I‑A‑269. i II‑787., t. 34.; 24. ožujka 1998., Becret‑Danieau i dr./Parlament, T‑232/97, Zb. SS, str. I‑A‑157. i II‑495., t. 31. i 32.; 16. veljače 2005., Reggimenti/Parlament, T‑354/03, Zb. SS, str. I‑A‑33. i II‑147., t. 38. i 39.; 22. ožujka 2006., Strack/Komisija, T‑4/05, Zb. SS, str. I‑A‑2‑83. i II‑A‑2‑361., t. 35.

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 26.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 39.)

Izvori:

Sud: 30. ožujka 2000., VBA/VGB i dr., C‑266/97 P, Zb., str. I‑2135., t. 79.; 21. rujna 2006., JCB Service/Komisija, C‑167/04 P, Zb., str. I‑8935., t. 114.; 21. siječnja 2010., Iride i Iride Energia/Komisija, C‑150/09 P, neobjavljeno u Zborniku, t. 73. i 74.

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 45.)

Izvori:

Sud: 3. lipnja 2005., Killinger/Njemačka i dr., C‑396/03 P, Zb., str. I‑4967., t. 9.; 19. veljače 2009., Gorostiaga Atxalandabaso/Parlament, C‑308/07 P, Zb., str. I‑1059., t. 36.

Opći sud: 16. prosinca 2010., Meister/OHIM, T‑48/10 P, t. 29.

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 54.)

Izvori:

Sud: 6. rujna 2012., Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej i Poljska/Komisija, C‑422/11 P i C‑423/11 P, t. 48. i navedena sudska praksa