Predmet T‑359/12

Louis Vuitton Malletier

protiv

Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajn) (OHIM)

„Žig Zajednice – Postupak za proglašenje žiga ništavim – Figurativni žig Zajednice koji prikazuje uzorak šahovnice smeđe i bež boje – Apsolutni razlog za odbijanje – Nepostojanje razlikovnoga karaktera – Nepostojanje razlikovnoga karaktera stečenog uporabom – Članak 7. stavak 1. točka (b) i stavak 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Članak 52. stavci 1. i 2. Uredbe br. 207/2009“

Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 21. travnja 2015.

1.      Žig Zajednice – Definicija i stjecanje žiga Zajednice – Apsolutni razlozi za odbijanje – Žigovi koji nemaju razlikovni karakter – Trodimenzionalni žigovi koji se sastoje od oblika proizvoda – Razlikovni karakter – Kriteriji za ocjenu

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 7. st. 1. t. (b))

2.      Žig Zajednice – Definicija i stjecanje žiga Zajednice – Apsolutni razlozi za odbijanje – Žigovi koji nemaju razlikovni karakter – Figurativni žig koji se sastoji od dvodimenzionalnog prikaza proizvoda – Razlikovni karakter – Kriteriji za ocjenu

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 7. st. 1. t. (b))

3.      Žig Zajednice – Odricanje, opoziv i ništavost – Apsolutni razlozi za ništavost – Registracija protivno članku 7. stavku 1. točki (d) Uredbe br. 207/2009 – Iznimka – Stjecanje razlikovnog karaktera uporabom – Figurativni žig Zajednice koji prikazuje uzorak šahovnice smeđe i bež boje

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 7. st. 1. t. (d) i čl. 52.)

4.      Žig Zajednice – Odluke Ureda – Načelo jednakog postupanja – Načelo dobre uprave – Ranija praksa Ureda – Načelo zakonitosti

5.      Žig Zajednice – Postupovne odredbe – Ispitivanje činjeničnog stanja po službenoj dužnosti – Postupak za proglašenje žiga ništavim u vezi s apsolutnim razlozima za odbijanje – Ispitivanje koje je ograničeno na tužbene razloge

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 7. st. 1., čl. 52., čl. 55., čl. 57. st. 1. i čl. 76. st. 1.)

6.      Žig Zajednice – Odricanje, opoziv i ništavost – Apsolutni razlozi za ništavost – Registracija protivno članku 7. stavku 1. točkama (b) do (d) Uredbe br. 207/2009 – Iznimka – Stjecanje razlikovnog karaktera uporabom – Pretpostavke

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 7. st. 1. t. (b) do (d) i st. 3., čl. 52. st. 2., i čl. 165. st. 1. i 4.)

7.      Žig Zajednice – Definicija i stjecanje žiga Zajednice – Apsolutni razlozi za odbijanje – Žigovi koji nemaju razlikovni karakter – Iznimka – Stjecanje razlikovnog karaktera uporabom – Žig koji nema razlikovni karakter u čitavoj Uniji

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 1. st. 1. i čl. 7. st. 3.)

1.      Kriteriji ocjene razlikovnog karaktera trodimenzionalnih žigova koji se sastoje od izgleda samog proizvoda nisu drukčiji od kriterija koji se primjenjuju na ostale kategorije žigova.

Međutim, prilikom primjene tih kriterija valja voditi računa o činjenici da predodžba prosječnog potrošača nije nužno ista kod trodimenzionalnog žiga koji se sastoji od izgleda samog proizvoda i kod verbalnog ili figurativnog žiga koji se sastoji od znaka koji je neovisan o izgledu proizvoda koje označava.

Naime, kada ne postoji nikakav grafički ni tekstualni element, prosječni potrošači nemaju običaj zaključivati o podrijetlu proizvoda na osnovi njihova oblika ili oblika njihova pakiranja te stoga može biti teže utvrditi razlikovni karakter trodimenzionalnog žiga nego verbalnog ili figurativnog žiga.

Osim toga, što je oblik za koji je zatražena registracija u svojstvu žiga bliži najvjerojatnijem obliku konkretnog proizvoda, to je više moguće da je taj oblik bez razlikovnog karaktera u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. U tim okolnostima samo onaj žig koji znatno odstupa od standarda ili poslovne prakse u tom sektoru, pa prema tome može ispuniti bitnu funkciju u vezi s podrijetlom, nije bez razlikovnog karaktera u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) navedene uredbe.

(t. 20.‑23.)

2.      Sudska praksa koja se odnosi na kriterije za ocjenu razlikovnog karaktera trodimenzionalnih žigova koji se sastoje od izgleda samog proizvoda također vrijedi i kad je žig za koji je podnesena prijava figurativni žig koji se sastoji od dvodimenzionalnog prikaza navedenog proizvoda. Naime, u takvom slučaju žig se isto tako ne sastoji od znaka koji je neovisan o izgledu proizvoda koji označava.

Takav je također i slučaj figurativnog žiga koji se dijelom sastoji od oblika proizvoda koji označava, s obzirom na to da će ga relevantna javnost odmah i bez posebnog razmišljanja poimati kao prikaz osobito zanimljivog ili privlačnog detalja predmetnog proizvoda, a ne kao oznaku njegova komercijalnog podrijetla.

(t. 24., 25.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 35.‑45., 104., 120.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 47.‑51.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 58.‑62.)

6.      Na temelju članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 o žigu Zajednice, apsolutni razlog za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (b) iste uredbe ne protivi se registraciji žiga ako je žig slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode za koje je zatražena registracija.

Isto tako, članak 52. stavak 2. Uredbe br. 207/2009, među ostalim, određuje da žig Zajednice, kad je registriran protivno odredbama članka 7. stavka 1. točke (b), ipak ne može biti proglašen ništavim ako je zbog svoje uporabe nakon registracije stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran.

U skladu s odredbama članka 165. stavaka 1. i 4. Uredbe br. 207/2009, razlikovni karakter stečen uporabom mora se dokazati samo u državama koje su bile članice Unije na dan podnošenja prijave za registraciju osporavanog žiga.

Znak koji nema inherentni razlikovni karakter, ali koji je zbog upotrebe prije podnošenja prijave za njegovu registraciju kao žiga Zajednice takav karakter stekao za proizvode i usluge na koje se odnosi prijava za registraciju, može se registrirati na temelju članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 ako nije riječ o žigu „registriranom protivno odredbama članka 7.“. U tom slučaju članak 52. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 nije relevantan. Ta se odredba odnosi na žigove koji su registrirani protivno razlozima za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točkama (b) do (d) Uredbe br. 207/2009 i koji bi, kad takva odredba ne bi postojala, na temelju članka 52. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 morali biti proglašeni ništavima. Cilj članka 52. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 upravo je taj da žigovi koji su uporabom u međuvremenu, tj. nakon registracije, stekli razlikovni karakter za proizvode ili usluge na koje se registracija odnosi i dalje ostanu registrirani unatoč okolnosti da je ta registracija, u trenutku kad se dogodila, bila protivna članku 7. Uredbe br. 207/2009.

(t. 79.‑82.)

7.      U skladu s člankom 1. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009 o Žigu Zajednice, žig ima „jedinstveni karakter“, što znači da ima „jednak učinak u cijeloj Zajednici“. Iz jedinstvenog karaktera žiga Zajednice proizlazi da znak, kako bi se mogao registrirati, mora imati razlikovni karakter u cijeloj Uniji. Zato je, u skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009, potrebno odbiti registraciju ako žig nema razlikovni karakter u jednom dijelu Unije.

Članak 7. stavak 3. Uredbe br. 207/2009, koji omogućava registraciju znakova koji su uporabom stekli razlikovni karakter, mora se tumačiti s obzirom na te zahtjeve. Slijedom toga, potrebno je dokazati razlikovni karakter stečen uporabom na čitavom području na kojem ga žig ab initio nije imao.

Iz prethodno navedenoga nužno proizlazi da se, ako osporavani žig ne posjeduje razlikovni karakter u cijeloj Uniji, moraju podnijeti dokazi stečenog razlikovnog karaktera navedenog žiga za svaku pojedinu državu članicu.

Sud je smatrao da bi bilo pretjerano, iako je točno da je potrebno dokazati da je žig uporabom stekao razlikovni karakter u dijelu Unije u kojem nije imao takav karakter ab initio, zahtijevati da se takvo stjecanje dokaže za svaku pojedinu državu članicu.

Ipak, valja istaknuti da Sud – pozvavši se na sudsku praksu u skladu s kojom se žig može registrirati samo ako je podnesen dokaz da je on uporabom stekao razlikovni karakter u dijelu Unije u kojem nije imao takav karakter ab initio i da to mora biti cijela Unija – nije odstupio od svoje sudske prakse.

(t. 84., 85., 91.‑93.)