PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)
16. rujna 2013.
Predmet T‑618/11 P
Carlo De Nicola
protiv
Europske investicijske banke (EIB)
„Žalba – Javna služba – Zaposlenici EIB‑a – Ocjenjivanje – Promaknuće – Ocjenjivanje i promaknuća za 2008. godinu – Odluka žalbenog odbora – Doseg nadzora – Izvješće o ocjeni – Prigovor nezakonitosti – Razuman rok – Zahtjev za poništenje – Zahtjev za naknadu štete – Litispendencija“
Predmet: Žalba na presudu Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 28. rujna 2011., De Nicola/EIB (F‑13/10) radi ukidanja te presude.
Odluka: Ukida se presuda Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 28. rujna 2011., De Nicola/EIB (F‑13/10) u dijelu u kojem odbija tužbeni zahtjev Carla De Nicole za poništenje odluke žalbenog odbora Europske investicijske banke (EIB). Odbija se tužba koju je C. De Nicola podnio Službeničkom sudu u predmetu F‑13/10. C. De Nicola snosit će vlastite troškove, kao i polovinu troškova EIB‑a nastalih u postupku pred Službeničkim sudom i u ovom postupku. EIB će snositi polovinu vlastitih troškova nastalih u postupku pred Službeničkim sudom i u ovom postupku.
Sažetak
1. Tužbe dužnosnikâ – Osoblje Europske investicijske banke – Tužba protiv odluke žalbenog odbora u području ocjenjivanja – Sudski nadzor – Opseg
(čl. 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike; čl. 22. Pravilnika o osoblju Europske investicijske banke)
2. Žalba – Razlozi – Pogrešna ocjena činjenica i dokaza – Nedopuštenost – Nadzor Općeg suda nad ocjenom činjenica i dokaza – Isključenje osim u slučaju iskrivljavanja
(čl. 58. Statuta Suda i čl. 11. Priloga I. Statutu Suda)
3. Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Detaljan prikaz razloga i argumenata istaknutih pred Službeničkim sudom
(čl. 21. Statuta Suda; čl. 35. st. 1. t. (e) Poslovnika Službeničkog suda)
4. Pravo Europske unije – Načela – Poštovanje razumnog roka – Upravni postupak – Sudski postupak – Kriteriji za ocjenu
(čl. 47. i čl. 52. st. 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; čl. 41. Pravilnika o osoblju Europske investicijske banke)
5. Žalba – Razlozi – Nadzor Općeg suda nad pravilnošću pravne kvalifikacije činjenica koje je utvrdio Službenički sud – Dopuštenost
(čl. 58. Statuta Suda i čl. 11. Priloga I. Statutu Suda)
6. Tužbe dužnosnikâ – Osoblje Europske investicijske banke – Tužba za poništenje koja nije podnesena u roku – Tužba za naknadu štete s istim ciljem – Nedopuštenost
7. Sudski postupak – Prigovor litispendencije – Istovjetnost stranaka, predmeta i razloga u dvjema tužbama – Nedopuštenost kasnije podnesene tužbe
8. Žalba – Razlozi – Nadzor od strane Općeg suda nad odbijanjem Službeničkog suda da donese mjere upravljanja postupkom ili izvođenja dokazâ – Opseg
(čl. 256. st. 2. UFEU‑a; čl. 11. Priloga I. Statutu Suda)
1. Čak i ako tužbeni zahtjev podnesen protiv odluke žalbenog odbor Europske investicijske banke ima za učinak podnošenje sudu Unije izvješća o ocjeni protiv koje je podnesena upravna žalba, ta okolnost sama po sebi ne opravdava to da se sud Unije ograniči na ispitivanje dijela tužbenog zahtjeva podnesenog protiv spornog izvješća, ili čak ne provede nadzor nad osnovanošću odluke žalbenog odbora, s obzirom na to da taj odbor raspolaže punom ovlašću nadzora koja mu dopušta da svojim ocjenama zamijeni one iz navedenog izvješća, što je ovlast na koju se Službenički sud sa svoje strane ne može osloniti. Naime, eventualno i pogrešno neprovođenje punog nadzora od strane žalbenog odbora ekvivalentno je oduzimanju jednog stupnja nadzora osobi u pitanju predviđenog internim propisom Banke čime joj se nanosi šteta, na način da to neprovođenje mora moći biti predmetom nadzora suda u prvostupanjskom postupku.
Pored toga, uzimajući u obzir ovlast punog nadzora žalbenog odbora, koja je prema tome šira od one kojom raspolaže sud, kad je riječ o procjenama i ocjenama u spornom izvješću, neophodno je da sud u prvostupanjskom postupku provjeri, dakako u okviru svojeg ograničenog nadzora, je li i u kojoj mjeri je navedeni odbor ispunio svoju dužnost punog nadzora sukladno primjenjivim pravilima. Upravo zbog tog punog nadzora se pravni učinci odluke žalbenog odbora nužno ne poklapaju s onima izvješća o ocjeni podvrgnutog njegovom nadzoru te stoga mogu na drugi način nanijeti štetu, čiju zakonitost mora ocijeniti sud pred kojim je u vezi s tim pokrenut postupak.
(t. 42. i 43.)
Izvori:
Opći sud: 23. veljače 2001., De Nicola/EIB, T‑7/98, T‑208/98 i T‑109/99, Zb. SS, str. I‑A‑49. i II‑185., t. 132.; 22. listopada 2002., Pflugradt/ESB, T‑178/00 i T‑341/00, Zb., str. II‑4035., t. 69.; 27. travnja 2012., De Nicola/EIB, T‑37/10 P, t. 46., 49., 52. do 54.
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 52.)
Izvori:
Sud: 2. listopada 2001., EIB/Hautem, C‑449/99 P, Zb., str. I‑6733., t. 44.; 5. lipnja 2003., O’Hannrachain/Parlament, C‑121/01 P, Zb., str. I‑5539., t. 35.; 27. travnja 2006., L/Komisija, C‑230/05 P, neobjavljeno u Zborniku, t. 45.
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 57.)
Izvori:
Opći sud: 12. ožujka 2008., Giannini/Komisija, T‑100/04, Zb. SS, str. I‑A‑2‑9. i II‑A‑2‑37., t. 61. i 62. i navedena sudska praksa
4. Kad trajanje postupka nije određeno odredbom prava Unije, razumnost roka u kojem je institucija donijela akt u pitanju mora se ocijeniti s obzirom na sve okolnosti svojstvene svakom pojedinom slučaju, a posebice s obzirom na značaj spora za dotičnu osobu, složenost predmeta i ponašanje stranaka postupka. Prema tome, razumnost roka ne može se utvrditi upućivanjem na točno određenu gornju granicu, utvrđenu na apstraktan način, već se mora ocijeniti u svakom pojedinom slučaju s obzirom na okolnosti u pitanju. S druge strane, s obzirom na zahtjev dosljednosti, valja primijeniti pojam razumnog roka na isti način kad je riječ o tužbi ili zahtjevu za čije podnošenje nijedna odredba prava Unije nije predvidjela rok. U ta dva slučaja, sud Unije dužan je uzeti u obzir okolnosti svojstvene slučaju.
(t. 74.)
Izvori:
Opći sud: 28. veljače 2013., Réexamen Arango Jaramillo i dr./EIB, C‑334/12 RX‑II, t. 25. do 46.
5. Vidjeti tekst odluke.
(t. 77.)
Izvori:
Opći sud: 18. srpnja 2011., Marcuccio/Komisija, T‑450/10 P, neobjavljeno u Zborniku, t. 31.
6. Vidjeti tekst odluke.
(t. 96.)
7. Tužba podnesena nakon prve tužbe, koja ima iste stranke, temelji se na istim razlozima i traži poništenje istog pravnog akta, mora se odbaciti kao nedopuštena zbog litispendencije a da pritom nije potrebno da je taj prigovor propisan izričitim pravnim pravilom. U tom pogledu, tužiteljevo razlikovanje između sudova različitih stupnjeva ne može se prihvatiti jer je bit predmeta spora istovjetna pred svim tim stupnjevima.
(t. 98.)
Izvori:
Sud. 24. studenoga 2005., Italija/Komisija, C‑138/03, C‑324/03 i C‑431/03, Zb., str. I‑10043., t. 64.; 9. lipnja 2011., Diputación Foral de Vizcaya/Komisija, C‑465/09 P do C‑470/09 P, neobjavljeno u Zborniku, t. 58.
8. Vidjeti tekst odluke.
(t. 106.)
Izvori:
Sud: 24. rujna 2009., Erste Group Bank i dr./Komisija, C‑125/07 P, C‑133/07 P, C‑135/07 P i C‑137/07 P, Zb., str. I‑8681., t. 319.; 10. lipnja 2010., Thomson Sales Europe/Komisija, C‑498/09 P, neobjavljeno u Zborniku, t. 138.