Predmet T‑299/11

(objavljeno u ulomcima)

European Dynamics Luksemburg SA i dr.

protiv

Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

„Javna nabava usluga – Postupak javne nabave – Pružanje vanjskih usluga u vezi s upravljanjem programima i projektima kao i tehničko savjetovanje u području informatičkih tehnologija – Razvrstavanje ponuditelja u postupku prema kaskadnoj metodi – Kriteriji za sklapanje ugovora – Jednake mogućnosti – Transparentnost – Očita pogreška u ocjeni – Obveza obrazlaganja – Izvanugovorna odgovornost – Propuštena prilika“

Sažetak – Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 7. listopada 2015.

1.      Javna nabava Europske unije – Postupak javne nabave – Obveza poštovanja načela jednakog postupanja prema ponuditeljima – Nužnost osiguravanja jednakih mogućnosti i usklađivanja s načelom transparentnosti – Doseg – Ponderiranje različitih podkriterija navedenih u sklopu kriterija za sklapanje ugovora koje nije predviđeno specifikacijama te o kojemu ponuditelji nisu prethodno obaviješteni – Nedopuštenost

(Uredba Vijeća br. 1605/2002, čl. 89. st. 1.)

2.      Javna nabava Europske unije – Sklapanje ugovora nakon poziva na nadmetanje – Diskrecijska ovlast institucija – Sudski nadzor – Granice

3.      Javna nabava Europske unije – Postupak javne nabave – Dodjela ugovora – Kriteriji dodjele – Obveza poštovanja načela jednakog postupanja prema ponuditeljima i načela transparentnosti – Doseg – Nedostatak jasnoće i preciznosti – Povreda obveze obrazlaganja

(čl. 296. drugi stavak UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1605/2002, čl. 100. st. 2.)

4.      Akti institucija – Obrazloženje – Činjenična pogreška ili pogreška u izračunu u obrazloženju odluke koje je, izuzev to, dostatno – Nepostojanje utjecaja na zakonitost odluke

(čl. 296. UFEU‑a)

5.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Odluka o neprihvaćanju ponude u postupku provedbe javne nabave usluga – Obveza obavješćivanja, na pisani zahtjev, o značajkama i relativnim prednostima odabrane ponude kao i o imenu ponuditelja s kojim je ugovor sklopljen – Obveza javnog naručitelja da provede detaljnu usporednu analizu odabrane ponude i ponude neuspješnog ponuditelja – Nepostojanje – Uzimanje u obzir u obrazloženju odgovora institucije na zahtjeve neuspješnog ponuditelja – Granice

(Uredba Vijeća br. 1605/2002, čl. 100. st. 2.; Uredba Komisije br. 2342/2002, čl. 3.)

6.      Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Uzročna veza – Šteta nastala ponuditelju zbog nedodjeljivanja ugovora u postupku javne nabave – Odluka institucije o sklapanju ugovora kojom su povrijeđena načela jednakih mogućnosti i transparentnosti te počinjene očite pogreške u ocjeni – Postojanje uzročne veze

(čl. 340. drugi stavak UFEU‑a)

7.      Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Stvarna i izvjesna šteta prouzročena nezakonitim aktom – Pojam – Gubitak prilike za sklapanje ugovora – Uključenost – Ocjenjivanje – Mjerila

(čl. 340. drugi stavak UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.)

8.      Izvanugovorna odgovornost – Šteta – Ocjenjivanje – Nepostojanje dokaza na temelju kojih sud Unije može donijeti odluku u okviru presude o utvrđenju nezakonitosti koje je počinila Unija – Odluka da se naknada štete odredi u kasnijoj fazi postupka

(čl. 340. UFEU‑a)

9.      Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Stvarna i izvjesna šteta prouzročena nezakonitim aktom – Šteta nastala povredom ugleda i vjerodostojnosti neuspješnog ponuditelja u postupku javne nabave koji je sud Unije poništio – Poništenje pobijanog akta kojim se osigurava primjerena naknada pretrpljene štete

(čl. 340. UFEU‑a)

1.      Na temelju načela jednakog postupanja javni je naručitelj u svakoj fazi postupka javne nabave dužan paziti na poštovanje načela jednakog postupanja te, slijedom toga, na jednake mogućnosti svih ponuditelja. Isto tako, načelo jednakog postupanja znači da svi ponuditelji moraju biti ravnopravni, kako u trenutku u kojem pripremaju svoje ponude tako i u trenutku kada ih javni naručitelj ocjenjuje. To posebno podrazumijeva da kriteriji za sklapanje ugovora moraju u tehničkim specifikacijama ili u pozivu na nadmetanje biti oblikovani na takav način da svim razumno obaviještenim i uobičajeno opreznim ponuditeljima omogućuju njihovo tumačenje na isti način te da se pri ocjeni tih ponuda ti kriteriji moraju objektivno i ujednačeno primjenjivati na sve ponuditelje. Nadalje, načelo transparentnosti, koje ima za cilj jamčiti odsutnost rizika protekcionizma i proizvoljnosti javnog naručitelja, podrazumijeva da su svi uvjeti i modaliteti postupka sklapanja ugovora formulirani u pozivu na nadmetanje ili u specifikacijama na jasan, precizan i jednoznačan način, tako da, kao prvo, omogućuju svim razumno obaviještenim i uobičajeno opreznim ponuditeljima da razumiju njihov točan opseg i protumače ih na isti način te, kao drugo, da omoguće javnom naručitelju stvarnu provjeru toga odgovaraju li ponude ponuditeljâ kriterijima koji uređuju ugovor o kojemu je riječ.

U tim uvjetima, javni naručitelj ne može provesti ponderiranje potkriterija o kojem prethodno nije obavijestio ponuditelje. Slijedom toga, primjenom ponderiranja različitih potkriterija navedenih u sklopu tog kriterija za sklapanje ugovora koje nije predviđeno specifikacijama te o kojemu ponuditelji nisu prethodno obaviješteni javni naručitelj je na štetu tužiteljâ povrijedio načelo jednakih mogućnosti i transparentnosti.

(t. 44., 48., 53.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 58.)

3.      Valja zaključiti da postoji nedostatak u obrazloženju u smislu drugog stavka članka 296. UFEU‑a, u vezi s drugim stavkom članka 100. stavkom 2. Uredbe br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica, u slučaju kad zbog manjka preciznosti specifikacija te sažete i nejasne naravi odluke odbora za ocjenjivanje ponuda, ni neuspješni ponuditelji ni sud Unije ne mogu provjeriti vjerodostojnost kritike iznesene u smislu uključivanja glavnog voditelja projekta i voditelja projekta te je stoga nemoguće pružiti odgovor na pitanje je li zahvaćena očitom pogreškom u ocjeni.

(t. 85., 86.)

4.      Jednostavne činjenične pogreške ili pogreške u računanju, koje ne mogu utjecati na ishod postupka, ne mogu opravdati poništenje pobijanog akta.

(t. 107.)

5.      U skladu s člankom 100. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica, od javnog naručitelja ne može se zahtijevati da, prvo, ponuditelju čija ponuda nije bila uspješna pošalje, osim obrazloženja za odbijanje ponude, detaljan sažetak načina na koji je u postupku procjene njegove ponude u obzir uzeta svaka njezina pojedinost te da, drugo, u okviru obavještavanja o značajkama i relativnim prednostima odabrane ponude izvrši detaljnu usporednu analizu odabrane ponude s onom neuspješnog ponuditelja. Isto tako, javni naručitelj neuspješnom ponuditelju na njegov zahtjev ne mora dostaviti potpune preslike izvješća o procjeni. Međutim, sud Unije provjerava je li metoda koju je javni naručitelj primijenio u sklopu postupka tehničkog ocjenjivanja ponuda jasno opisana u specifikacijama, uključujući različite kriterije za sklapanje ugovora, njihovu važnost u smislu ocjenjivanja, odnosno izračun ukupnog broja bodova kao i najmanji i najveći broj bodova za svaki kriterij.

Nadalje, ako javni naručitelj pošalje dopis nakon primitka zahtjeva za dodatna objašnjenja u smislu odluke o sklapanju ugovora prije podnošenja tužbe, ali nakon datuma utvrđenog u članku 149. stavku 3. Uredbe 2342/2002 o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe br. 1605/2002, taj dopis također može biti uzet u obzir tijekom ispitivanja dostatnosti obrazloženja u predmetnom slučaju. Naime, obvezu obrazlaganja treba ocjenjivati prema podacima kojima je tužitelj raspolagao u trenutku podnošenja tužbe, pri čemu se podrazumijeva da instituciji nije dopušteno da početno obrazloženje zamijeni potpuno novim.

(t. 129., 130.)

6.      Da bi postojala izvanugovorna odgovornost Unije, u smislu članka 340. drugog stavka UFEU‑a, zbog nezakonitog postupanja njezinih institucija mora se kumulativno ispuniti nekoliko uvjeta, tj. postupanje institucija mora biti nezakonito, mora se pretrpjeti stvarna šteta i mora postojati uzročna veza između navedenog postupanja i štete na koju se poziva.

Kad je riječ o odluci o sklapanju ugovora koja sadržava brojne nedostatke u obrazloženju, ne može se smatrati da postoji uzročna veza između tih nedostataka u obrazloženju i štete koju je navodno pretrpio neuspješni ponuditelj, s obzirom na to da nedostatak u obrazloženju sam po sebi nije dovoljan za stvaranje odgovornosti Unije, posebice jer nije takav da se može dokazati da bi, da nije bilo nedostatka u obrazloženju, ugovor bio sklopljen s tužiteljem.

S druge strane, što se tiče uzročne veze između utvrđenih materijalnih nezakonitosti, odnosno povrede načelâ jednakih mogućnosti i transparentnosti te očitih pogrešaka u ocjeni, s jedne strane, i propuštene prilike, s druge strane, uzimajući u obzir svoju široku diskrecijsku ovlast javnog naručitelja, javni naručitelj ne može se ograničiti na tvrdnju da, s obzirom na svoju široku diskrecijsku ovlast, nije bio obvezan potpisati okvirni ugovor s tužiteljima. Međutim, valja utvrditi da su materijalne nezakonitosti koje je javni naručitelj počinio u sklopu pojedinačnog i usporednog ocjenjivanja ponuda ponuditeljâ bile takve da su utjecale na mogućnost prvog tužitelja da bude razvrstan na prvo ili drugo mjesto u kaskadnom sustavu. To posebno vrijedi za usporedno ocjenjivanje tih ponuda s obzirom na prvi kriterij za sklapanje ugovora, u sklopu kojega se javni naručitelj vodio očito pogrešnim tumačenjem specifikacija.

(t. 140.‑144.)

7.      Kad je riječ o tužbi neuspješnog ponuditelja za naknadu navodno pretrpljene štete zbog gubitka prilike sklapanja ugovora, uzimajući u obzir široku diskrecijsku ovlast javnog naručitelja u pogledu sklapanja predmetnog ugovora, gubitak prilike koji je u ovom slučaju pretrpio prvi tužitelj predstavlja stvarnu i odredivu štetu.

U tom pogledu, u situaciji u kojoj nakon provođenja spora pred Općim sudom postoji znatan rizik da je predmetni ugovor već u cijelosti izvršen, sama činjenica da sud Unije nije priznao gubitak takve prilike i nužnost dodjeljivanja odštete u tom smislu bila bi suprotna načelu djelotvorne sudske zaštite utvrđenom u članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Naime, u takvom slučaju retroaktivno poništenje odluke o sklapanju ugovora više ne predstavlja nikakvu korist za oštećenog ponuditelja, što znači da je propuštena prilika nepopravljiva. Osim toga, valja uzeti u obzir činjenicu da je, zbog uvjeta kojima se uređuju postupci privremene pravne zaštite pred predsjednikom Općeg suda, u praksi rijetko da ponuditelji čija je ponuda ocijenjena i nezakonito odbijena ostvare suspenziju primjene takve odluke.

Kad je riječ o iznosu naknade štete pretrpljene uslijed gubitka prilike, valja voditi računa o procijenjenoj vrijednosti predmetnog ugovora, kako je utvrđena u pozivu na nadmetanje, vjerojatnosti uspjeha ponude tužitelja, trajanju prvog ponuditelja trajanju ugovora sklopljenog s ponuditeljem, o neto dobiti koju je prvi tužitelj mogao ostvariti tijekom izvršenja tog ugovora i o dobiti koju je prvi tužitelj ostvario na drukčiji način od nesklapanja predmetnog ugovora kako bi se izbjegla prevelika naknada štete. Usto, u svrhu utvrđivanja ukupnog iznosa naknade štete koja je nastala zbog propuštene prilike, valja pomnožiti utvrđenu neto dobit sa stopom vjerojatnosti uspjeha.

(t. 144., 145., 149.‑154.)

8.      Ako sud Unije s obzirom na elemente spisa ne može donijeti konačnu odluku o iznosu odštete koju Unija mora dodijeliti prvom tužitelju s naslova propuštene prilike, prikladno je zbog razloga povezanih s načelom ekonomičnosti postupka, u prvoj fazi donijeti međupresudu o odgovornosti Unije. Iznos naknade štete nastale zbog nezakonitog postupanja Unije utvrdit će se u kasnijoj fazi međusobnim dogovorom stranaka ili, u slučaju nepostizanja dogovora, odlukom Općeg suda.

(t. 147.)

9.      Kad je riječ o tužbi neuspješnog ponuditelja kojim traži naknadu štete pretrpljene zbog navodnog narušavanja njegova ugleda i vjerodostojnosti, moguće poništenje odluke o sklapanju ugovora od strane suda Unije načelno je dovoljno za popravak štete nastale tim narušavanjem ugleda, te nije potrebno odlučivati o tome predstavlja li možebitno nepravedno razvrstavanje ponude prvog tužitelja sukladno kaskadnom sustavu takvo narušavanje ugleda.

(t. 155.)