Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 12. prosinca 2013. – Umbra Packaging

(predmet C‑355/13)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Poslovnik – Članak 53. stavak 2. i članak 99. – Odgovor na prethodno pitanje koji se može jasno izvesti iz sudske prakse – Očito nedopušten zahtjev – Elektroničke komunikacijske mreže i usluge – Direktiva 2002/20/EZ (Direktiva o ovlaštenju) – Članak 3. – Uvođenje administrativne pristojbe kod ugovora o telefonskoj pretplati – Pristojba koja nije primijenjena u slučaju pretplatničke telefonske kartice – Članak 102. UFEU‑a”

1.                     Usklađivanje zakonodavstava – Elektroničke komunikacijske mreže i usluge – Ovlaštenje i pravni okvir – Direktiva 2002/20 – Pretplate na usluge mobilne telefonije – Nacionalni propis koji pretplatnicima nameće naknadu za javnu koncesiju za korištenje usluge mobilne telefonije – Dopustivost (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2002/20, čl. 3.) (t. 17.‑20. i izreka)

2.                     Prethodna pitanja – Dopuštenost – Nužnost dostavljanja Sudu zadovoljavajućih objašnjenja o činjeničnom i pravnom kontekstu – Doseg obveze u području tržišnog natjecanja – Nedovoljne informacije o navedenom kontekstu – Očita nedopuštenost (čl. 267. UFEU‑a; Poslovnik Suda, čl. 53. st. 2. i čl. 94. t. (a)) (t. 22.‑26., 28., 29.)

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Commissione Tributaria Regionale dell'Umbria – Tumačenje članka 3. Direktive 20/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o ovlaštenju u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Direktiva o ovlaštenju) (SL L 108, str. 21.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 53., str. 62.) i članka 102. UFEU‑a – Nacionalni propis prema kojem operatori mobilne telefonije moraju plaćati pristojbu – Uvođenje administrativne pristojbe kod ugovora o telefonskoj pretplati – Pristojba koja nije primijenjena u slučaju pretplatničke telefonske kartice.

Izreka

Članak 3. Direktive 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o ovlaštenju u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Direktiva o ovlaštenju) treba tumačiti na način da mu nije protivan nacionalni propis poput onoga koji se odnosi na pristojbu na aktivnosti izvršene u okviru javne koncesije.