Language of document : ECLI:EU:C:2018:117

Predmet C-64/16

Associação Sindical dos Juízes Portugueses

protiv

Tribunal de Contas

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Supremo Tribunal Administrativo)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 19. stavak 1. UEU-a – Pravni lijekovi – Učinkovita pravna zaštita – Neovisnost sudaca – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članak 47. – Smanjenje plaća u nacionalnoj javnoj službi – Mjere proračunske štednje”

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 27. veljače 2018.

1.        Države članice – Obveze – Uspostava pravnih lijekova potrebnih za osiguranje djelotvorne sudske zaštite – Doseg

(čl. 2. UEU-a i čl. 19. UEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. st. 2.)

2.        Pravo Europske unije – Načela – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Načelo neovisnosti sudaca – Doseg

(čl. 19. st. 2. podst. 3. UEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. st. 2.)

3.        Države članice – Obveze – Uspostava pravnih lijekova potrebnih za osiguranje djelotvorne sudske zaštite – Poštovanje načela neovisnosti sudaca – Nacionalni propis kojim se privremeno smanjuju plaće u nacionalnoj javnoj službi – Povreda – Nepostojanje

(čl. 19. st. 1. podst. 2. UEU-a)

1.      Članak 19. UEU-a, kojim se konkretizira vrijednost vladavine prava navedena u članku 2. UEU-a, zadaću provođenja sudskog nadzora u pravnom poretku Unije povjerava ne samo Sudu već i sudovima država članica (vidjeti u tom smislu mišljenje 1/09 (Sporazum o stvaranju ujednačenog sustava rješavanja sporova koji se odnose na patente) od 8. ožujka 2011., EU:C:2011:123, t. 66.; presude od 3. listopada 2013., Inuit Tapiriit Kanatami i dr./Parlament i Vijeće, C-583/11 P, EU:C:2013:625, t. 90. i od 28. travnja 2015., T & L Sugars i Sidul Açúcares/Komisija, C-456/13 P, EU:C:2015:284, t. 45.).

Sâmo postojanje učinkovite pravne zaštite radi osiguranja poštovanja prava Unije svojstveno je vladavini prava (vidjeti u tom smislu presudu od 28. ožujka 2017., Rosneft, C-72/15, EU:C:2017:236, t. 73. i navedenu sudsku praksu). Iz toga slijedi da svaka država članica mora osigurati da tijela koja su, u svojstvu „suda”, u smislu prava Unije, dio njezina sustava pravnih lijekova u područjima obuhvaćenima pravom Unije, udovoljavaju zahtjevima učinkovite pravne zaštite. Kako bi se zajamčila ta zaštita, ključno je očuvanje neovisnosti takvog tijela, kako to potvrđuje članak 47. drugi stavak Povelje, koji među zahtjevima vezanima uz temeljno pravo na djelotvoran pravni lijek spominje pristup „neovisnom” sudu.

(t. 32., 36., 37. i 41.)

2.      Jamstvo neovisnosti, svojstveno zadaći suđenja (vidjeti u tom smislu presude od 19. rujna 2006., Wilson, C-506/04, EU:C:2006:587, t. 49.; od 14. lipnja 2017., Online Games i dr., C-685/15, EU:C:2017:452, t. 60. i od 13. prosinca 2017., El Hassani, C-403/16, EU:C:2017:960, t. 40.), nužno je, ne samo na razini Unije, za suce Unije i nezavisne odvjetnike Suda, kako je to propisano člankom 19. stavkom 2. trećim podstavkom UEU-a, nego i na razini država članica, za nacionalne sudove.

Pojam neovisnosti osobito znači da predmetno tijelo svoje sudske funkcije izvršava posve samostalno a da se pritom ni u kojem pogledu ne nalazi u hijerarhijskom ili podređenom odnosu i da ne prima naloge ili upute ikoje vrste te da je tako zaštićeno od vanjskih utjecaja ili pritisaka koji mogu ugroziti neovisnu prosudbu njegovih članova i utjecati na njihove odluke (vidjeti u tom smislu presude od 19. rujna 2006., Wilson, C-506/04, EU:C:2006:587, t. 51. i od 16. veljače 2017., Margarit Panicello, C-503/15, EU:C:2017:126, t. 37. i navedenu sudsku praksu). Međutim, baš kao i zabrana razrješenja članova predmetnog tijela (vidjeti osobito presudu od 19. rujna 2006., Wilson, C-506/04, EU:C:2006:587, t. 51.), to što oni primaju plaću koja je odgovarajuća s obzirom na važnost funkcija koje obavljaju predstavlja jamstvo svojstveno neovisnosti sudaca.

(t. 42., 44. i 45.)

3.      Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a treba tumačiti na način da se načelu neovisnosti sudaca ne protivi primjena na članove Tribunala de Contas (Revizorski sud, Portugal) općih mjera smanjenja plaća, poput onih u glavnom postupku, koje su vezane uz zahtjeve uklanjanja prekomjernog proračunskog deficita i uz program financijske pomoći Europske unije.

Tim je mjerama bilo predviđeno ograničeno smanjenje iznosa plaće, najviše do postotka koji se razlikuje ovisno o njezinoj visini. One su primijenjene ne samo na članove Tribunala de Contas (Revizorski sud) nego i šire na različite dužnosnike i osobe koje obavljaju funkcije u javnom sektoru, poput predstavnika zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti. Za navedene mjere stoga se ne može smatrati da su donesene posebno u odnosu na članove Tribunala de Contas (Revizorski sud). One su, nasuprot tomu, vezane uz opće mjere čija je svrha da svi članovi nacionalne javne službe pridonose nastojanju da se štedi, koje je nametnuto zahtjevima smanjenja prekomjernog deficita u proračunu Portugalske Države. Naposljetku, kao što to proizlazi iz naslova Zakona br. 75/2014 i iz samog izričaja njegova članka 1. stavka 1., mjere smanjenja plaća koje taj zakon uvodi, a koje su stupile na snagu 1. listopada 2014., bile su privremene. U tim okolnostima za mjere smanjenja plaća o kojima je riječ u glavnom postupku ne može se smatrati da ugrožavaju neovisnost članova Tribunala de Contas (Revizorski sud).

(t. 47.-52. i izreka)