Predmet C‑417/13

ÖBB Personenverkehr AG

protiv

Gottharda Starjakoba

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Direktiva 2000/78/EZ – Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja – Članak 2. stavci 1. i 2. točka (a) – Članak 6. stavak 1. – Diskriminacija na temelju dobi – Nacionalni propis prema kojem se razdoblja službe ostvarena prije navršenih 18 godina mogu uzeti u obzir radi određivanja plaće pod uvjetom produljenja rokova za napredovanje – Opravdanje – Prikladnost za ostvarenje željenog cilja – Mogućnost ulaganja prigovora na produžetak rokova za napredovanje“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 28. siječnja 2015.

1.        Socijalna politika – Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja – Direktiva 2000/78/EZ – Zabrana diskriminacije na temelju dobi – Nacionalni propis prema kojem se razdoblja službe ostvarena prije navršenih 18 godina mogu uzeti u obzir radi određivanja plaće pod uvjetom produljenja rokova za napredovanje – Propis koji sadrži diskriminaciju – Opravdanje koje se temelji na ostvarivanju legitimnih ciljeva – Poštovanje stečenih prava i zaštita legitimnih očekivanja – Proporcionalnost – Nepostojanje

(Direktiva Vijeća 2000/78, čl. 2. i čl. 6. st. 1.)

2.        Socijalna politika – Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja – Direktiva 2000/78/EZ – Zabrana diskriminacije na temelju dobi – Povreda načela zabrane diskriminacije na temelju dobi nacionalnim propisom o plaći – Posljedice – Obveza retroaktivne dodjele diskriminiranim službenicima iznosa koji odgovara razlici stvarno isplaćene plaće i one koju su primili službenici u povoljnijem položaju – Nepostojanje – Pravo diskriminiranih službenika na iste prednosti koje su dodijeljene službenicima u povoljnijem položaju

(Direktiva Vijeća 2000/78, čl. 16.)

3.        Socijalna politika – Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja – Direktiva 2000/78/EZ – Zabrana diskriminacije na temelju dobi – Povreda načela zabrane diskriminacije na temelju dobi nacionalnim propisom o plaći – Posljedice – Nacionalni propis kojim je za diskriminirane službenike propisana obveza dostave dokaza koji se odnose na ta razdoblja svojem poslodavcu – Dopuštenost – Odbijanje suradnje i podnošenje tužbe kojom se zahtijeva isplata radi uspostavljanja jednakosti postupanja – Nepostojanje zloporabe prava

(Direktiva Vijeća 2000/78, čl. 16.)

4.        Pravo Europske unije – Prava dodijeljena pojedincima – Nacionalna postupovna pravila – Poštovanje načela djelotvornosti – Nacionalna odredba kojom se utvrđuje rok zastare – Rok koji počinje teći prije datuma proglašenja presude Suda kojom se u tom području razjašnjava pravna situacija – Dopuštenost

(čl. 267. UFEU‑a)

1.        Pravo Unije, osobito članak 2. i članak 6. stavak 1. Direktive 2000/78 o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti na način da mu je protivan nacionalni propis koji, radi dokidanja diskriminacije na temelju dobi, uračunava razdoblja službe koja prethode 18. godini života ali koji istodobno sadrži pravilo koje se u biti primjenjuje samo na službenike koji su žrtva te diskriminacije, koje produžuje za jednu godinu razdoblje potrebno za napredovanje u svakom od prva tri platna stupnja i koje time zasigurno održava različito postupanje na temelju dobi.

Naime, ukoliko se produljenje razdoblja za jednu godinu primjenjuje samo na službenike koji su ostvarili razdoblja službe prije navršene 18. godine, utoliko valja zaključiti da gorenavedeni nacionalni propis sadrži različito postupanje koje se izravno temelji na dobi u smislu članka 2. stavka 2. točke (a) Direktive 2000/78.

Kad je riječ o opravdanju za takvo različito postupanje, treba navesti, s jedne strane, da proračunska pitanja ne mogu sama po sebi biti legitiman cilj, u smislu članka 6. stavka 1. Direktive 2000/78. Što se tiče, s druge strane, poštovanja stečenih prava i zaštite legitimnih očekivanja službenika u povoljnijem položaju prema ranijem uređenju u pogledu njihovih plaća, treba istaknuti da su to legitimni ciljevi politike zapošljavanja i tržišta rada koji tijekom prijelaznog razdoblja mogu opravdati zadržavanje ranijih plaća, a slijedom toga i zadržavanje sustava koji diskriminira na temelju dobi.

Međutim, ti ciljevi ne mogu opravdati mjeru koja, iako samo u odnosu na određene osobe, trajno zadržava različito postupanje na temelju dobi koje reforma diskriminirajućeg sustava, u okvir koje ulazi i ta mjera, ima za cilj ukloniti. Takva mjera, premda može osigurati zaštitu stečenih prava i legitimnih očekivanja u odnosu na službenike koji su u povoljnijem položaju prema prethodnom uređenju, nije prikladna za uspostavljanje nediskriminatornog sustava za službenike koji su u nepovoljnijem položaju prema navedenom ranijem uređenju.

(t. 31., 36., 37., 39., 40., t. 1. izreke)

2.        Pravo Unije, osobito članak 16. Direktive 2000/78 o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti na način da nacionalni propis čiji je cilj dokinuti diskriminaciju na temelju dobi treba nužno omogućiti službeniku, kod kojeg razdoblja službe prije navršene 18. godine nisu uračunata prilikom izračuna njegova napredovanja, dobivanje novčane naknade koja odgovara isplati razlike između plaće koja bi mu bila isplaćena da nije postojala takva diskriminacija i one koja je doista isplaćena.

Temeljem stalne sudske prakse, kada je utvrđena diskriminacija koja je u suprotnosti s pravom Unije te tako dugo dok mjere koje uspostavljaju jednako postupanje nisu usvojene, poštovanje načela jednakosti može biti osigurano jedino davanjem osobama koje se nalaze u nepovoljnijem položaju istih prednosti koje imaju osobe u privilegiranom položaju, a taj sustav, uslijed nepravilne primjene prava Unije, ostaje jedini valjani referentni sustav.

To rješenje treba primijeniti samo u slučaju postojanja jednog takvog valjanog referentnog sustava.

Stoga, u slučaju o kojem je riječ i sve dok sustav koji dokida diskriminaciju na temelju dobi na način koji je sukladan onom što predviđa Direktiva 2000/78 ne bude usvojen, uspostavljanje jednakog postupanja podrazumijeva davanje službenicima u nepovoljnijem položaju u prethodnom sustavu istih povlastica kao što su one kojima se mogu koristiti službenici u povoljnijem položaju u tom sustavu, u pogledu uračunavanja razdobljâ službe prije navršene 18. godine kao i napredovanja u tablici plaća.

(t. 45.‑47., 49., t. 2. izreke)

3.        Pravo Unije, osobito članak 16. Direktive 2000/78 o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti na način da mu nije protivno uređenje prema kojem nacionalni zakonodavac propisuje obvezu suradnje radi uračunavanja razdoblja službe prije navršene 18. godine, temeljem koje službenik treba poslodavcu dostaviti dokaze koji se odnose na ta razdoblja.

Ni članak 16. Direktive 2000/78 ni bilo koja druga odredba te direktive ne sprečavaju da se nacionalnim propisom predvidi obveza suradnje temeljem koje službenik mora dostaviti svojem poslodavcu, radi uračunavanja, dokaze o razdobljima službe koja su prethodila 18. godini života.

Utvrđenje postojanja zloporabe zahtijeva spoj objektivnog i subjektivnog elementa. U pogledu objektivnog elementa, iz svih objektivnih okolnosti mora proizlaziti da, unatoč formalnom poštovanju pretpostavki predviđenih propisom Unije, željeni cilj tog propisa nije postignut. U pogledu subjektivnog elementa, mora biti vidljivo da postoji namjera postizanja nedopuštene koristi putem pravila prava Unije kroz umjetno stvaranje uvjeta potrebnih za postizanje tog cilja.

Ne predstavlja zloporabu prava činjenica da službenik odbija suradnju prilikom primjene nacionalnog propisa koji sadrži diskriminaciju na temelju dobi, u suprotnosti s Direktivom 2000/78, kao ni njegova tužba kojom zahtijeva isplatu radi uspostavljanja jednakosti postupanja u usporedbi sa službenicima u povoljnijem položaju u prethodnom sustavu.

(t. 54., 56., 58., t. 3. izreke)

4.        Načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da mu nije protivan nacionalni rok zastare kod prava utemeljenih na pravu Unije koji počinje teći prije datuma proglašenja presude Suda kojom se u tom području razjašnjava pravna situacija.

Naime, tumačenje pojedinačnog pravila prava Unije koje mu Sud prida prilikom izvršavanja nadležnosti na temelju članka 267. UFEU‑a po potrebi razjašnjava i određuje značenje i doseg toga pravila onako kako ga treba ili ga je trebalo razumjeti i primjenjivati od trenutka njegova stupanja na snagu. Drugim riječima, presuda u vezi s prethodnim pitanjem nije konstitutivne, nego isključivo deklaratorne naravi, što znači da njezine posljedice načelno nastaju na dan stupanja na snagu pravila koje je Sud tumačio.

Osim toga, što se tiče početka roka zastare, on načelno proizlazi iz nacionalnog prava i moguće utvrđenje Suda o povredi prava Unije načelno nema utjecaja na početak tog roka.

(t. 63., 64., 69., t. 4. izreke)