Privremena verzija
MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE
JULIANE KOKOTT
od 30. svibnja 2024.(1)
Predmet C-297/23 P
Harley-Davidson Europe Ltd.
i
Neovia Logistics Services International
protiv
Europske komisije
„Žalba – Carinska unija – Uredba (EU) br. 952/2013 – Carinski zakonik – Trgovinski sporovi između država – Utvrđivanje nepovlaštenog podrijetla određenih motocikala – Pojam gospodarski opravdane prerade ili obrade – Delegirana uredba (EU) 2015/2446 – Izbjegavanje ili zaobilaženje carine – Manipulacija podrijetlom – Delegirana regulatorna ovlast”
I. Uvod
1. Najkasnije od filma „Goli u sedlu” Harley-Davidson je simbol tipičnog američkog motocikla. No je li Harley-Davidson iz Tajlanda i dalje američki motocikl? Možda je iznenađujuće, ali to je u konačnici Komisijino mišljenje, koje Harley-Davidson u ovom postupku žestoko osporava. Razlog je trgovinski spor između Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije, u kojem su obje strane uvele prohibitivne dodatne carine na određenu robu druge strane, a Unija ih je konkretno uvela na navedene motocikle. Harley-Davidson svoju je proizvodnju za europsko tržište nakon toga premjestio iz Sjedinjenih Američkih Država u Tajland. Međutim, spornom provedbenom odlukom(2) Komisija je odbila tu zemlju priznati kao mjesto podrijetla.
2. Pobijanom presudom(3) Opći sud odbio je tužbu koju je Harley-Davidson podnio protiv sporne provedbene odluke. U ovom žalbenom postupku osobito treba pojasniti može li Komisija odbiti priznati premještanje proizvodnje samo zato što je cilj tog premještanja izbjeći carine uvedene u vezi s trgovinskim sporom između država.
II. Pravni okvir
A. Carinski zakonik
3. Članak 33. Carinskog zakonika(4) carinskim tijelima omogućuje izdavanje odluka koje se odnose na obvezujuće informacije o podrijetlu robe. U skladu s člankom 34. stavkom 11. Komisija može od država članica zahtijevati opoziv tih odluka „kako bi osigurala ispravno i ujednačeno razvrstavanje u Carinsku tarifu ili utvrđivanje podrijetla robe”.
4. Člankom 59. Carinskog zakonika propisuje se na koja se određivanja primjenjuju pravila o podrijetlu robe:
„Članci 60. i 61. [Carinskog zakonika] utvrđuju pravila za određivanje nepovlaštenog podrijetla robe u svrhu primjene sljedećeg:
(a) Zajedničke carinske tarife, uz iznimku mjera iz članka 56. stavka 2. točaka (d) i (e);
(b) mjera, osim tarifnih mjera, koje se utvrđuju odredbama Unije i koje uređuju određena područja koja se odnose na trgovinu robom;
(c) drugih mjera Unije koje se odnose na podrijetlo robe.”
5. U članku 56. stavku 2. točkama (d) i (e) Carinskog zakonika navode se povlaštene tarifne mjere.
6. Člankom 60. Carinskog zakonika uređuje se podrijetlo robe u svrhu primjene carinske tarife:
„1. Roba koja je u cijelosti dobivena u jednoj zemlji ili području smatra se robom koja ima podrijetlo iz te zemlje ili tog područja.
2. Roba čija proizvodnja uključuje više od jedne zemlje ili područja smatra se robom koja potječe iz zemlje ili područja gdje je obavljena posljednja značajna, gospodarski opravdana obrada ili prerada, u poduzeću opremljenom za taj postupak, što rezultira izradom novog proizvoda ili predstavlja značajan stupanj izrade.”
7. U skladu s člankom 62. Carinskog zakonika Komisija je ovlaštena „donijeti delegirane akte […], kojima se utvrđuju pravila sukladno kojima se roba, čije je određivanje nepovlaštenog podrijetla potrebno za primjenu mjera Unije iz članka 59., smatra u cijelosti dobivena u jednoj zemlji ili području ili da je na njoj napravljena posljednja značajna, gospodarski opravdana obrada ili prerada, u poduzeću opremljenom za taj postupak, što rezultira izradom novog proizvoda ili predstavlja značajan stupanj izrade u zemlji ili području, u skladu s člankom 60.”.
B. Delegirana uredba 2015/2446 o dopuni Carinskog zakonika
8. U članku 33. Delegirane uredbe 2015/2446(5) konkretizira se kada se smatra da prerada ili obrada nisu gospodarski opravdane u smislu članka 60. stavka 2. Carinskog zakonika:
„Smatra se da prerada ili obrada koje se obavljaju u drugoj zemlji ili teritoriju nisu gospodarski opravdane ako se na temelju dostupnih činjenica utvrdi da se tom radnjom namjeravala izbjeći primjena mjera iz članka 59. Zakonika.
Za robu obuhvaćenu Prilogom 22-01 primjenjuju se preostala pravila Poglavlja.
Za robu koja nije obuhvaćena Prilogom 22-01, ako se posljednja obrada ili prerada ne smatraju gospodarski opravdanima, smatra se da je na robi obavljena posljednja bitna, gospodarski opravdana prerada ili obrada, što rezultira izradom novog proizvoda ili čini bitan stupanj izrade, u zemlji ili teritoriju iz kojeg potječe najveći dio materijala, kako je utvrđeno na temelju vrijednosti materijala.”
9. U uvodnoj izjavi 21. Delegirane uredbe 2015/2446 članak 33. objašnjava se kako slijedi:
„Kako bi se spriječile manipulacije podrijetlom uvezene robe s ciljem izbjegavanja primjene mjera trgovinske politike, posljednja bitna prerada ili obrada ne bi se u nekim slučajevima trebala smatrati gospodarski opravdanom.”
10. Sporni motocikli ne navode se u Prilogu 22-01 Delegiranoj uredbi 2015/2446.
C. Odredbe o trgovinskim sporovima između država
1. Uredba br. 654/2014
11. Sporne carine temelje se na Uredbi (EU) br. 654/2014 o ostvarivanju prava Unije na primjenu i provedbu međunarodnih trgovinskih pravila(6). U uvodnim izjavama 2. i 3. objašnjava se cilj takvih mjera:
„(2) Bitno je da Unija posjeduje odgovarajuće instrumente za djelotvorno ostvarivanje svojih prava u okviru međunarodnih trgovinskih sporazuma kako bi štitila svoje gospodarske interese. To je osobito slučaj u situacijama kada treće zemlje donesu mjere ograničavanja trgovine kojima se umanjuju koristi koje gospodarskim subjektima Unije pripadaju prema međunarodnim trgovinskim sporazumima. Unija bi trebala biti u poziciji brzo i na fleksibilan način reagirati u kontekstu postupaka i rokova određenih u međunarodnim trgovinskim sporazumima koje je sklopila. Stoga postoji potreba za pravilima kojima se utvrđuje okvir za ostvarivanje prava Unije u određenim posebnim situacijama.
(3) Mehanizmima za rješavanje sporova koji su uspostavljeni Ugovorom o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO-a) i drugim trgovinskim sporazumima, uključujući regionalne ili bilateralne sporazume, nastoji se pronaći pozitivno rješenje svih sporova između Unije i druge stranke ili drugih stranaka tih sporazuma. Unija bi ipak trebala moći suspendirati koncesije ili druge obveze u skladu s tim mehanizmima za rješavanje sporova kada su se druge mogućnosti u traženju pozitivnog rješenja spora pokazale neuspješnima. Djelovanja koja Unija poduzima u takvim slučajevima trebala bi služiti tome da se treću zemlju o kojoj je riječ potakne na pridržavanje odgovarajućih međunarodnih trgovinskih pravila kako bi se ponovno uspostavila situacija koja dovodi do uzajamne koristi.”
12. U uvodnoj izjavi 8. Uredbe br. 654/2014 uređuje se osmišljavanje mjera trgovinske politike:
„Mjere trgovinske politike donesene na temelju ove Uredbe trebale bi biti odabrane i osmišljene na temelju objektivnih kriterija, uključujući djelotvornost mjera u poticanju trećih zemalja na poštovanje međunarodnih trgovinskih pravila i njihov potencijal za pružanje potpore gospodarskim subjektima unutar Unije koji su pogođeni mjerama trećih zemalja te cilj smanjivanja negativnih gospodarskih utjecaja na Uniju na najmanju moguću mjeru, uključujući u odnosu na osnovne sirovine.”
13. Predmet Uredbe br. 654/2014 definiran je u članku 1.:
„Ovom se Uredbom određuju pravila i postupci za osiguravanje djelotvornog i pravodobnog ostvarivanja prava Unije na suspenziju ili povlačenje koncesija ili drugih obveza u okviru međunarodnih trgovinskih sporazuma, s namjerom:
(a) reagiranja na kršenja međunarodnih trgovinskih pravila od strane trećih zemalja koja pogađaju interese Unije, s ciljem pronalaska zadovoljavajućeg rješenja kojim se ponovno uspostavljaju koristi za gospodarske subjekte Unije;
(b) ponovne uspostave ravnoteže koncesija ili drugih obveza u trgovinskim odnosima s trećim zemljama ako je način postupanja odobren za robu iz Unije izmijenjen na način koji pogađa interese Unije.”
2. Provedbena uredba 2018/724
14. Provedbenom uredbom 2018/724(7) Komisija je najavila sporne carine i obrazložila ih osobito u uvodnim izjavama 1. do 3. te u uvodnoj izjavi 6.:
„(1) Sjedinjene Američke Države (‚Sjedinjene Države’) 8. ožujka 2018. donijele su zaštitne mjere u obliku povećanja carine na uvoz određenih proizvoda od čelika i aluminija koje su stupile na snagu 23. ožujka 2018. na neograničeno razdoblje. Datum stupanja na snagu povećanja carine u odnosu na Europsku uniju odgođen je 22. ožujka na 1. svibnja 2018.
(2) Iako ih Sjedinjene Države opisuju kao sigurnosne mjere, riječ je zapravo o zaštitnim mjerama. Sastoje se od korektivne mjere kojom se remeti ravnoteža koncesija i obveza koje proizlaze iz Sporazuma o Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (‚Sporazum o WTO-u’) i ograničava uvoz u cilju zaštite domaće industrije od inozemne konkurencije radi ostvarivanja trgovinskog blagostanja te industrije. Iznimke u vezi sa sigurnošću iz Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. (‚GATT iz 1994.’) ne primjenjuju se na te zaštitne mjere niti ih opravdavaju te ne utječu na pravo ponovnog postizanja ravnoteže u skladu s odgovarajućim odredbama Sporazuma o WTO-u.
(3) Sporazumom WTO-a o zaštitnim mjerama predviđeno je pravo bilo koje članice izvoznice pogođene zaštitnom mjerom da suspendira primjenu bitno istovjetnih koncesija ili drugih obveza na trgovinu članice WTO-a koja primjenjuje zaštitnu mjeru, pod uvjetom da se savjetovanjima ne postigne zadovoljavajuće rješenje i da se tome ne usprotivi Vijeće WTO-a za trgovinu robom.
[…]
(6) Komisija na temelju članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. 654/2014 ostvaruje pravo na suspenziju primjene bitno istovrijednih koncesija ili drugih obveza s namjerom ponovnog postizanja ravnoteže koncesija ili drugih obveza u trgovinskim odnosima s trećim zemljama. Odgovarajuće je djelovanje u obliku mjera trgovinske politike koje se, među ostalim, mogu sastojati od suspenzije carinskih koncesija i određivanja novih ili povećanih carina.”
D. Primjenjive carinske stope
15. Sporni motocikli obuhvaćeni su tarifnim brojem 8711 50 00 kombinirane nomenklature(8), u koji spadaju „[m]otocikli (uključujući i mopede), bicikli i slična vozila s pomoćnim motorom, sa ili bez bočne prikolice [kao i] bočne prikolice […] s klipnim motorom s unutarnjim izgaranjem, obujma cilindara većeg od 800 cm3”. Za takvu robu Zajedničkom carinskom tarifom predviđa se carina od 6 %.
16. Komisija je sporne dodatne carine utvrdila Provedbenom uredbom (EU) 2018/886(9):
„Članak 1.
Unija primjenjuje dodatne carine na uvoz u Uniju proizvoda navedenih u Prilogu I. i Prilogu II. ovoj Uredbi s podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država (‚Sjedinjene Države’).
Članak 2.
Dodatne carine na te proizvode primjenjuju se kako slijedi:
(a) U prvoj fazi dodatna carina ad valorem od 10 % i 25 % primjenjuje se na uvoz proizvoda navedenih u Prilogu I., kako je u njemu određeno, od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.
(b) U drugoj fazi daljnja dodatna carina ad valorem od 10 %, 25 %, 35 % ili 50 % primjenjuje se na uvoz proizvoda navedenih u Prilogu II., kako je u njemu određeno:
– od 1. lipnja 2021. […]”
17. U skladu s Prilogom I. Provedbenoj uredbi (EU) 2018/886 na robu s oznakom nomenklature 8711 50 00 u prvoj fazi primjenjuje se dodatna carina od 25 %, a u skladu s Prilogom II. u drugoj fazi primjenjuje se daljnja dodatna carina od 25 %. Zbog toga je na motocikle žalitelja Harley-Davidson koji su uvezeni iz SAD-a u Europu trebalo, umjesto uobičajene carinske stope od 6 %, od 22. lipnja 2018. primjenjivati ukupnu carinsku stopu od 31 %, a od 1. lipnja 2021. ukupnu carinsku stopu od 56 %.
18. Međutim, Unija još nije primijenila carine u drugoj fazi, nego ih je suspendirala prije nego što su postali primjenjive(10). Od 1. siječnja 2022. suspendirala je i carine u prvoj fazi(11).
III. Okolnosti žalbe
19. Tužitelj u prvostupanjskom postupku i žalitelj, Harley-Davidson Europe Ltd, dio je grupe Harley-Davidson. Riječ je o poznatom poduzetniku iz SAD-a specijaliziranom za proizvodnju motocikala. Drugi tužitelj u prvostupanjskom postupku i također žalitelj, Neovia Logistics Services International, carinski je zastupnik društva Harley-Davidson.
A. Činjenice
20. Činjenice opisane u točkama 20. do 38. pobijane presude mogu se sažeti kako slijedi.
21. Kao odgovor na dodatne carine na čelik i aluminij koje je uveo SAD, Komisija je Provedbenom uredbom (EU) 2018/886 od 20. lipnja 2018. također uvela dodatne carine, najprije od 25 %, a zatim od 50 %, na „uobičajenu” robu iz SAD-a, koje vrijede i za motocikle koje proizvodi Harley-Davidson.
22. Harley-Davidson obavijestio je svoje dioničare o posljedicama tih dodatnih carina na njegovu gospodarsku djelatnost 25. lipnja 2018. takozvanim Form 8-K Current Report (u daljnjem tekstu: obrazac 8-K), koji je podnio Komisiji SAD-a za vrijednosne papire i burzu (SEC). U njemu je društvo Harley-Davidson najavilo da će, „[k]ako bi dugoročno riješilo značajan trošak tog carinskog opterećenja, […] provest[i] […] plan za premještanje proizvodnje motocikala namijenjenih [Uniji] iz Sjedinjenih Američkih Država u svoje međunarodne proizvodne pogone kako bi [zaobišlo] carinsko opterećenje”(12). Konkretno, Harley-Davidson premjestio je nakon toga proizvodnju svojih motocikala namijenjenih tržištu Unije u tvornicu u Tajlandu.
23. Žalitelji su 25. siječnja 2019. belgijskim tijelima podnijeli dva službena zahtjeva za obvezujuće informacije o podrijetlu robe u pogledu dviju vrsta motocikala koje se proizvode u Tajlandu. Iako je Komisija izrazila dvojbe u pogledu toga da se može priznati podrijetlo iz Tajlanda, belgijska su tijela 24. lipnja 2019. izdala dvije odluke o obvezujućim informacijama o podrijetlu robe, u kojima su utvrdila da je Tajland zemlja podrijetla dviju vrsta motocikala društva Harley-Davidson.
24. Komisija je za to saznala 21. kolovoza 2019., a 31. ožujka 2021. donijela je spornu Provedbenu odluku (EU) 2021/563 o valjanosti određenih odluka koje se odnose na obvezujuće informacije o podrijetlu robe(13). Tom odlukom obvezala je belgijska tijela na opoziv odluka. Belgijska tijela postupila su u skladu s tom provedbenom odlukom i dopisom od 16. travnja 2021. opozvala obje odluke.
B. Pobijana presuda
25. Tužbom od 11. lipnja 2021. žalitelji su zatražili poništenje sporne provedbene odluke.
26. Pritom su istaknuli pet tužbenih razloga. Kao prvo, Komisija je povrijedila bitne postupovne odredbe, i to time što je nedovoljno obrazložila spornu provedbenu odluku i povrijedila postupak savjetodavnog odbora Komisije. Kao drugo, sporna provedbena odluka temeljila se na Komisijinoj očitoj pogrešci u ocjeni činjenica. Kao treće, Komisija je zlouporabila svoju ovlast opoziva iz članka 34. stavka 11. Carinskog zakonika jer je pogrešno tumačila članak 33. Delegirane uredbe 2015/2446. Kao četvrto, Delegirana uredba 2015/2446 nije u skladu s uvjetima za delegiranje iz članka 290. UFEU-a. Kao peto, sporna provedbena odluka dovodi do povrede općih načela prava Unije i Povelje Europske unije o temeljnim pravima.
27. Pobijanom presudom od 1. ožujka 2023. Opći sud odbio je tužbu te žaliteljima naložio snošenje troškova postupka.
IV. Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka
28. Žalitelji su 11. svibnja 2023. podnijeli predmetnu žalbu kojom zahtijevaju da Sud
– ukine pobijanu presudu,
– poništi spornu provedbenu odluku i
– naloži Komisiji snošenje troškova žaliteljâ pred tim sudom i Općim sudom.
29. Europska komisija zahtijeva da se
– žalba odbije i
– žaliteljima naloži snošenje troškova postupka.
30. Stranke su podnijele pisana očitovanja. Sud je na temelju članka 76. stavka 2. Poslovnika odlučio da neće održati raspravu jer smatra da raspolaže dovoljnim informacijama.
V. Pravna ocjena
31. U ovom sporu riječ je o tome da Komisija odbija priznati Tajland kao mjesto podrijetla motocikala na kojima je Harley-Davidson ondje obavio posljednju preradu ili obradu.
32. Člankom 60. stavkom 2. Carinskog zakonika određuje se da se roba čija proizvodnja uključuje više od jedne zemlje ili područja smatra robom koja potječe iz zemlje ili područja gdje je obavljena posljednja značajna, gospodarski opravdana obrada ili prerada, u poduzeću opremljenom za taj postupak, što rezultira izradom novog proizvoda ili predstavlja značajan stupanj izrade.
33. Kako bi se izbjegli nesporazumi, treba pojasniti da se stranke ne spore o tome obavlja li Harley-Davidson u Tajlandu stvarnu preradu ili obradu, odnosno je li ona u smislu članka 60. stavka 2. Carinskog zakonika toliko značajna da u načelu može opravdati pretpostavku da je Tajland mjesto podrijetla. Točno je da belgijska tijela tvrde da su to ispitala prije utvrđivanja tog podrijetla(14). Međutim, ni Komisija ni Opći sud nisu se očitovali o tom pitanju.
34. Naprotiv, Opći sud potvrdio je Komisijino mišljenje da prerada ili obrada koja se obavlja u Tajlandu nije gospodarski opravdana u skladu s člankom 33. stavkom 1. Delegirane uredbe 2015/2446.
35. U skladu s člankom 33. stavkom 1. Delegirane uredbe 2015/2446 smatra se da prerada ili obrada koje se obavljaju u drugoj zemlji ili teritoriju nisu gospodarski opravdane ako se na temelju dostupnih činjenica utvrdi da se tom radnjom namjeravala izbjeći primjena mjera iz članka 59. Carinskog zakonika(15).
36. Ako se uzmu u obzir izjave društva Harley-Davidson, Komisijino mišljenje na prvi je pogled opravdano jer je taj poduzetnik prema točki 26. pobijane presude u obrascu 8-K izričito najavio da je svrha premještanja proizvodnje u Tajland „[zaobići] porezno opterećenje”.
37. Međutim, treba istaknuti da je samo u njemačkoj verziji članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446, sporne provedbene odluke i pobijane presude riječ o „zaobilaženju” carine. Taj je pojam, primjerice, na engleskom preveden kao to circumvent, a na francuskom kao contourner.
38. Ne može se osporavati da članak 33. stavak 1. Delegirane uredbe 2015/2446 u smislu njemačke verzije treba shvatiti kao zabranu zaobilaženja(16). Međutim, zaobilaženje propisa može se pretpostaviti samo ako ga treba primijeniti prema njegovu cilju, ali se ta primjena spriječi(17). U nastavku ću pokazati da priznavanje premještanja proizvodnje u Tajland ne dovodi do povrede svrhe predmetnih carina.
39. Međutim, u svim ostalim jezičnim verzijama triju tekstova najprije Komisija, a zatim i Opći sud, upotrebljavaju pojmove kao što su to avoid na engleskom(18) ili éviter na francuskom(19), koje bi na njemački prije trebalo prevesti kao zu vermeiden (izbjeći). Harley-Davidson je u obrascu 8-K također upotrijebio formulaciju to avoid the tariff burden („kako bi se izbjeglo carinsko opterećenje”).
40. Stoga Opći sud i Komisija članak 33. stavak 1. Delegirane uredbe 2015/2446 tumače kao zabranu izbjegavanja. Ona ima znatno prošireno područje primjene u odnosu na zabranu zaobilaženja: bez iznimke obuhvaća sve mjere čiji je cilj izbjeći carinu a da pritom nije relevantan cilj carine.
41. Pretpostavka o takvoj zabrani iznenađujuća je, osobito u njezinoj verziji kojom se konkretizira gospodarsko opravdanje, jer je izbjegavanje carinskih opterećenja u visini od 25 % ili čak 50 % prima facie legitiman gospodarski cilj.
42. U nastavku ću prikazati da žalitelji stoga s pravom osporavaju tumačenje članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446 kao zabranu izbjegavanja. Tu odredbu treba ili tumačiti drukčije (prvi žalbeni razlog) ili je Komisija nije smjela donijeti (drugi žalbeni razlog). Suprotno tomu, vjerojatno će manje uspješan biti treći žalbeni razlog, kojim ističu navodne povrede prava na saslušanje, kao i pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja.
A. Prvi žalbeni razlog – tumačenje članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446
43. Točno je da žalitelji prvim žalbenim razlogom osporavaju brojna utvrđenja Općeg suda(20) o tumačenju i primjeni članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446. Međutim, ona se sva temelje na središnjem razmatranju utvrđenom u točki 62., ali i točki 57. pobijane presude, o tome da je u skladu s tom odredbom već cilj izbjegavanja carine dovoljan da bi se isključilo gospodarsko opravdanje predmetne mjere. Stoga Opći sud u toj odredbi vidi zabranu izbjegavanja.
44. Činjenica da se u njemačkoj verziji pobijane presude upotrebljava pojam „zaobilaženje” ništa ne mijenja u tom pogledu jer se u obvezujućoj verziji presude na engleskom kao jeziku postupka upotrebljava pojam to avoid, a na francuskom kao radnom jeziku Općeg suda upotrebljava se pojam éviter. Osim toga, Opći sud ne ispituje želi li Harley-Davidson zaobići carinu, nego samo želi utvrditi cilj izbjegavanja.
45. Žalitelji u prvom dijelu prvog žalbenog razloga navode da se tim tumačenjem Općeg suda zanemaruju cilj i strukturni kontekst članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446. Drugim dijelom osporavaju zaključak tumačenja Općeg suda o tome da je gospodarski motiviran odgovor na dodatne carine praktički isključen. Treći dio odnosi se na posljedice povezane s teretom dokazivanja, koje dovode do toga da predmetni poduzetnik treba dokazati potpuno drukčiji glavni cilj kada se premještanje proizvodnje odvija u vremenskoj vezi s uvođenjem dodatnih carina.
46. Taj je argument uvjerljiv, kao što to pokazuje ispitivanje članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446 primjenom klasičnih metoda tumačenja.
1. Tekst
47. Kad je riječ o tekstu članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446, treba istaknuti već navedene razlike među jezičnim verzijama i pojam gospodarskog opravdanja.
a) Različite jezične verzije
48. Kad je riječ o tekstu članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446, već sam prikazala da je njemačka verzija formulirana kao zabrana zaobilaženja, dok su sve ostale jezične verzije formulirane kao zabrana izbjegavanja(21).
49. Njemačka jezična verzija članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446 izolirani je slučaj, ali ne može se bez daljnjega zamijeniti ostalim jezičnim verzijama jer nijedna jezična verzija nema prednost u odnosu na druge jezične verzije(22). Naprotiv, treba ih ujednačeno tumačiti(23). Stoga su u takvim slučajevima posebno važni opća struktura i cilj odredbe(24), kao i, u određenim okolnostima, povijest nastanka(25).
b) Gospodarsko opravdanje
50. Osim toga, treba podsjetiti na to da se u članku 33. stavku 1. Delegirane uredbe 2015/2446 na temelju svrhe izbjegavanja ili zaobilaženja zaključuje da predmetna prerada ili obrada nije gospodarski opravdana.
51. Točno je da ne može svaki gospodarski interes opravdati neku mjeru. Naime, pojam opravdanja podrazumijeva da postoji pravno priznati prevladavajući interes. Ono u pravilu ne postoji u slučaju nezakonitih mjera ili zaobilaženja propisa(26), primjerice carina, radi zlouporabe.
52. Suprotno tomu, samo izbjegavanje carinskih opterećenja po sebi nije nezakonito niti se može osporavati iz drugih razloga. Kao što to ističu žalitelji, Sud je u području propisa o PDV-u priznao, naprotiv, da porezni obveznik načelno ima pravo izabrati strukturu svojeg poslovanja tako da ograniči porezni dug(27). Stoga su porezni obveznici općenito slobodni izabrati organizacijske strukture i transakcijske modalitete za koje smatraju da najbolje odgovaraju njihovim gospodarskim aktivnostima i ograničenju njihova poreznog opterećenja(28).
53. U ovom slučaju primjena zabrane izbjegavanja značila bi veliko zadiranje u konkurentski položaj društva Harley-Davidson. Dodatnom carinom od 25 % ili čak 50 % znatno se smanjuju izgledi za prodaju. U obrascu 8-K Harley-Davidson procjenjuje prosječno opterećenje na temelju dodatnih carina od 25 % na 2200 američkih dolara (USD) po motociklu, a godišnje opterećenje za poduzetnika na otprilike 90 do 100 milijuna USD. Izuzetno je dvojbeno da bi druge mjere osim izbjegavanja te carine mogle imati sličan utjecaj na cijenu i konkurentski položaj predmetne robe. Stoga takvo opterećenje može gospodarski opravdati visoki trošak njegova izbjegavanja.
54. Načelno gospodarsko opravdanje premještanja proizvodnje vidljivo je i usporedbom poduzetnika koji kao neposredan odgovor na uvođenje dodatnih carina premjesti posljednju bitnu preradu ili obradu robe iz dotične zemlje u drugu zemlju s drugim poduzetnicima koji ondje obavljaju takvu proizvodnju. Naime, ako su ti poduzetnici to već prije učinili ili kasnije, možda prešutno zbog dodatnih carina, ondje po prvi put uspostave istovjetnu proizvodnju, protiv njih se ne bi mogao primijeniti članak 33. stavak 1. Delegirane uredbe 2015/2446, čak ni ako se tumači kao zabrana izbjegavanja. Međutim, ti poduzetnici ne razlikuju se s gospodarskog stajališta.
55. Stoga tumačenje članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446 kao zabrane izbjegavanja ne dovodi do konkretizacije pojma gospodarskog opravdanja, nego ga, suprotno njegovu značenju, uvelike ograničava.
2. Cilj
56. Tumačenju članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446 kao zabrane izbjegavanja protivi se i njegov cilj utvrđen u uvodnoj izjavi 21. Naime, u skladu s njemačkom verzijom te uvodne izjave, propisom treba spriječiti manipulacije podrijetlom uvezene robe s ciljem zaobilaženja primjene mjera trgovinske politike.
57. Kad je riječ o pojmu „zaobilaženje”, koji se upotrebljava u njemačkoj verziji uvodne izjave 21. Delegirane uredbe 2015/2446, točno je da se primjenjuju ista razmatranja kao u pogledu upotrebe tog pojma u članku 33. stavku 1.(29).
58. Međutim, u skladu s uvodnom izjavom 21. Delegirane uredbe 2015/2446 u svim jezičnim verzijama(30) člankom 33. samo treba spriječiti manipulacije podrijetlom uvezene robe.
59. Etimološki se pojam manipulacije odnosi na upotrebu ruke, na latinskom manus, odnosno u širem smislu na rukovanje nekim predmetom ili njegovu obradu, što u nekim jezicima dolazi do izražaja i u praktičnoj upotrebi(31). Međutim, čini se isključenim da pojam iz uvodne izjave 21. Delegirane uredbe 2015/2446 treba imati to značenje jer nije riječ o rukovanju mjestom podrijetla ili njegovoj obradi, a osobito ne o upotrebi ruku.
60. Naprotiv, treba pretpostaviti da ga treba tumačiti kao utjecaj, često na temelju prijevare(32), u skladu s njegovom češćom upotrebom. U tom se smislu člankom 12. Uredbe o zlouporabi tržišta(33) i njezinim Prilogom I. konkretizira pojam (zabranjenog) manipuliranja financijskim tržištima s obzirom na nekoliko slučajeva, osobito davanje lažnih ili obmanjujućih signala (članak 12. stavak 1. točka (a) podtočka i. i članak 12. stavak 1. točka (c)), upotreba fiktivnih postupaka ili upotreba bilo kojeg drugog oblika obmane ili prijevare (članak 12. stavak 1. točke (b) i (d)). U drugim propisima Unije pojam manipulacije također se povezuje s pojmom prijevare(34). Naposljetku, u slučaju optužbi za zabranjeni sporazum također se češće govori o manipulaciji(35), uglavnom s obzirom na cijene.
61. Stoga uvodna izjava 21. Delegirane uredbe 2015/2446 pokazuje da člankom 33. stavkom 1. ne treba isključiti gospodarsko opravdanje posljednje bitne prerade ili obrade već na temelju samog izbjegavanja carina, nego samo ako se ono postiže manipulacijama podrijetlom.
3. Strukturni kontekst
62. S obzirom na strukturu treba razmotriti činjenicu da je Komisija donijela članak 33. stavak 1. Delegirane uredbe 2015/2446 u okviru izvršavanja delegirane ovlasti, kao i predmet i cilj carina o kojima je riječ u ovom slučaju te pravilo o podrijetlu iz članka 33. stavka 3. koje se podredno primjenjuje.
a) Granice delegirane ovlasti
63. Prilikom donošenja Delegirane uredbe 2015/2446 Komisija je izvršavala delegiranu ovlast. Budući da je ona u skladu s člankom 290. stavkom 1. UFEU-a ograničena na dopune ili izmjene određenih elemenata koji nisu ključni, članak 33. Delegirane uredbe 2015/2446 treba tumačiti na način da ne dođe do bitne izmjene članka 60. stavka 2. Carinskog zakonika. Inače bi članak 33. bio nevažeći.
64. Iz članka 60. stavka 2. Carinskog zakonika proizlazi da Unija ne priznaje svaku značajnu obradu ili preradu kao osnovu za mjesto podrijetla. Naprotiv, mora biti riječ o gospodarski opravdanoj mjeri. Osim toga, člankom 62. Komisija se izričito ovlašćuje za utvrđivanje pravila prema kojima se smatra da je na robi u skladu s člankom 60. stavkom 2. u jednoj zemlji ili području napravljena takva obrada ili prerada.
65. Stoga je Komisija člankom 33. stavkom 1. Delegirane uredbe 2015/2446 s pravom konkretizirala što treba smatrati „gospodarskim opravdanjem”. Međutim, u skladu s člankom 290. stavkom 1. UFEU-a pojmu gospodarskog opravdanja nije mogla pripisati novo značenje jer bi time mogla znatno izmijeniti, a posebice smanjiti doseg članka 60. stavka 2. Carinskog zakonika.
66. Ako se člankom 33. stavkom 1. Delegirane uredbe 2015/2446 već sprečava izbjegavanje carina, mogu postojati dvojbe u pogledu toga da je Komisija poštovala to ograničenje svoje ovlasti. Naime, kao što je to već navedeno(36), izbjegavanje carina može biti gospodarski smisleno i legitimno.
67. Suprotno tomu, ako se tom odredbom samo zabranjuje zaobilaženje carina ili manipulacije podrijetlom, ne postoji razlog da bi se smatralo da je riječ o prekoračenju delegiranih ovlasti. Ni zaobilaženje ni manipulacije ne bi se mogli opravdati gospodarskim interesom.
b) Predmet i cilj dodatnih carina
68. Predmet i cilj spornih carina idu u prilog tomu da članak 33. stavak 1. Delegirane uredbe 2015/2446 ne treba tumačiti kao sveobuhvatnu zabranu izbjegavanja, nego da tu odredbu treba ograničiti na zabranu zaobilaženja.
69. Svrha predmetnih carina nije opteretiti pojedine proizvođače. Njihov cilj osobito nije opteretiti poduzetnike sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama.
70. Naprotiv, Unija je predmetne carine uvela u skladu s Uredbom (EU) br. 654/2014 kako bi odgovorila na mjere ograničavanja trgovine druge zemlje, u ovom slučaju Sjedinjenih Američkih Država(37). Svrha je takvih dodatnih carina staviti drugu zemlju u nepovoljan položaj pogoršanjem konkurentskog položaja robe koja je u njoj proizvedena. U skladu s uvodnom izjavom 3. te uredbe one bi trebale služiti tome da se treću zemlju o kojoj je riječ potakne na pridržavanje odgovarajućih međunarodnih trgovinskih pravila kako bi se ponovo uspostavila situacija koja dovodi do uzajamne koristi. Nepovoljan tržišni položaj robe koja podliježe carinama ili dotičnih poduzetnika namjeran je samo ako utječe na zemlju njihova podrijetla.
71. Stoga se dodatnim carinama prije svega nastoji smanjiti gospodarska aktivnost u zemlji protiv koje su carine usmjerene. Za željeni učinak dodatnih carina nije relevantno smanjuje li se ta aktivnost zbog slabije prodaje robe u Uniji ili zato što dotični poduzetnici premještaju gospodarske aktivnosti u druge države.
72. Drugim riječima: premještanjem proizvodnje u drugu zemlju Harley-Davidson učinio je upravo ono što se namjeravalo postići dodatnim carinama.
73. Točno je da se Komisija pred Općim sudom s pravom pozvala na to da su sporne carine određene na način da imaju otprilike sličan opseg kao dodatne carine Sjedinjenih Američkih Država na robu iz Unije. Ta ravnoteža dovodi se u pitanje ako Harley-Davidson izbjegava primjenu predmetnih carina na njegove uvoze u Uniju time što tržište Unije više ne opskrbljuje iz Sjedinjenih Američkih Država, nego iz Tajlanda. U tom slučaju mjere Unije na prvi pogled imaju manju težinu od mjera Sjedinjenih Američkih Država. Međutim, to ne mijenja činjenicu da je Harley-Davidson smanjio svoje gospodarske aktivnosti u Sjedinjenim Američkim Državama na temelju dodatnih carina. U ovom slučaju ne treba odlučiti o tome narušava li se time doista ravnoteža i može li je Komisija ponovno uspostaviti daljnjim carinama, kao što to navode žalitelji.
74. Suprotno tomu, cilj carine u skladu s Uredbom (EU) br. 654/2014 ne smije biti stavljanje gospodarstva drugih zemalja koje ne sudjeluju u trgovinskom sporu i u koje poduzetnik premješta svoju proizvodnju kako bi izbjegao dodatne carine u nepovoljan položaj. Naime, takav nepovoljan položaj mogao bi dovesti do novih trgovinskih sporova i povrede međunarodnih obveza Unije.
c) Izostanak kompenzacijskog učinka članka 33. stavka 3. Delegirane uredbe 2015/2446
75. Međutim, Komisija ističe da je člankom 33. stavkom 3. Delegirane uredbe 2015/2446 predvidjela pravilo o određivanju podrijetla robe koje se podredno primjenjuje, i to kad treba odbiti gospodarsko opravdanje posljednje bitne prerade ili obrade. Takvim pravilom u načelu bi se moglo osigurati da se carine provode samo ako su nužne na temelju njihovih pojedinih ciljeva, u ovom slučaju trgovinskog spora.
76. Međutim, članak 33. stavak 3. Delegirane uredbe 2015/2446 ne može ispuniti tu funkciju. U skladu s tom odredbom roba ima podrijetlo u zemlji ili teritoriju iz kojeg potječe najveći dio materijala, kako je utvrđeno na temelju vrijednosti materijala. Pritom je važna samo vrijednost materijala u odnosu na ostale materijale, ali ne i u odnosu na ukupnu vrijednost robe.
77. U praksi iz takvog pravila u slučaju premještanja posljednje prerade ili obrade često proizlazi da roba i dalje ima podrijetlo u zemlji u kojoj je ta proizvodna faza prethodno provedena. Naime, nije vjerojatno da će se uz proizvodnju provesti i opsežna reorganizacija opskrbnih lanaca. Stoga će materijali često i dalje pretežno dolaziti iz zemlje u kojoj se prethodno obavila posljednja prerada ili obrada.
78. Međutim, ako je relevantna samo vrijednost materijala, potpuno se zanemaruje udio posljednje bitne prerade ili obrade robe u stvaranju vrijednosti.
79. Točno je da bi to bilo nesporno u slučaju stvaranja vrlo male vrijednosti u tom zadnjem koraku. Međutim, pravilom o podrijetlu iz članka 60. stavka 2. Carinskog zakonika u svakom se slučaju pretpostavlja da se znatan dio vrijednosti robe temelji na posljednjoj preradi ili obradi, kao što je to u skladu s međunarodnom praksom(38) utvrdio Sud(39). Stoga je Komisija u članku 34. Delegirane uredbe 2015/2446 navela i takozvane minimalne postupke koji se ne priznaju kao bitna prerada ili obrada. U skladu s tim gospodarsko opravdanje, a time i članak 33. stavak 1., odlučujuće je samo ako je predmetna prerada ili obrada povezana sa znatnim stvaranjem vrijednosti.
80. Kriterij znatnog stvaranja vrijednosti važan je i za ciljeve carina u trgovinskim sporovima. Naime, na temelju tog kriterija može se ocijeniti smanjuje li se premještanjem posljednje prerade ili obrade gospodarska aktivnost u zemlji protiv koje je Unija uvela carinu dovoljno da bi se opravdala promjena podrijetla robe.
81. Budući da članak 33. stavak 3. Delegirane uredbe 2015/2446 ne omogućuje da se uzme u obzir stvaranje vrijednosti posljednjom preradom ili obradom, tom odredbom ne može se nadoknaditi prekomjerni učinak širokog tumačenja Općeg suda u pogledu članka 33. stavka 1. kao zabrane izbjegavanja.
d) Međuzaključak u pogledu sustavnog tumačenja
82. Slijedom navedenog valja zaključiti da ni strukturni kontekst članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446 ne omogućuje da se već na temelju svrhe izbjegavanja carine zaključi da posljednja bitna prerada ili obrada nije gospodarski opravdana.
4. Povijest nastanka i prethodne odredbe
83. Budući da Delegirana uredba 2015/2446 nije donesena u zakonodavnom postupku uz sudjelovanje Vijeća i Parlamenta, nisu dostupni javni dokumenti o povijesti nastanka. Međutim, u odgovoru na pitanja Općeg suda Komisija je dokazala da je članak 33. Delegirane uredbe 2015/2446 zamijenio prethodne odredbe, koje više ne postoje u novom Carinskom zakoniku.
84. Riječ je o članku 25. starog Carinskog zakonika(40) i prethodnoj odredbi članka 6. Uredbe (EEZ) br. 802/68(41). U skladu s objema odredbama u njemačkoj verziji, svaka prerada ili obrada za koju se utvrdi ili u vezi s kojom utvrđene činjenice potvrđuju pretpostavku da je njezin jedini cilj bio zaobići primjenu propisa koji se u Zajednici primjenjuju na robu iz određenih zemalja, neće se ni u kojemu slučaju smatrati dostatnom da bi tako proizvedena roba stekla podrijetlo zemlje gdje je prerada ili obrada provedena. U svim jezičnim verzijama tih odredbi, za razliku od gotovo svih jezičnih verzija članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446(42), upotrebljavaju se pojmovi koji odgovaraju njemačkom pojmu zaobilaženja.
85. Komisija je navela da su se novom formulacijom članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446 namjeravale izbjeći poteškoće prilikom primjene prethodno važećih odredbi. Ta je namjera razumljiva jer dokazivanje namjere zaobilaženja vjerojatno nije jednostavno.
86. Međutim, takve poteškoće ne omogućuju da se pojam gospodarskog opravdanja prekomjerno ograniči i da se primjena carina koje se uvode u vezi s trgovinskim sporovima između država proširi daleko izvan njihova cilja. Naime, na taj način carine se ne bi primjenjivale samo na zlonamjerne subjekte koje je spomenula Komisija.
87. Osim toga, Komisija u tim razmatranjima navodi i da je cilj članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446 samo suzbijanje manipulacije podrijetlom, što proizlazi i iz uvodne izjave 21. Međutim, članak 33. stavak 1. ne mora se zbog toga tumačiti u smislu sveobuhvatne zabrane izbjegavanja.
5. Međuzaključak o prvom žalbenom razlogu
88. U skladu s navedenim, treba se složiti sa žaliteljima u pogledu toga da se pobijana presuda temelji na tumačenju članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446 koje sadržava pogrešku koja se tiče prava. Za razliku od onog što je Opći sud utvrdio osobito u točki 62. (ali i točki 57.) pobijane presude, ta odredba ne može se tumačiti na način da je već cilj samog izbjegavanja spornih carina dovoljan da bi se isključilo gospodarsko opravdanje posljednje bitne prerade ili obrade.
89. Naprotiv, članak 33. stavak 1. Delegirane uredbe 2015/2446 treba tumačiti na način da je u skladu s njim gospodarsko opravdanje prerade ili obrade isključeno samo ako je njezina svrha zaobići primjenu carina manipulacijama podrijetla. Kao što je to već navedeno, takvo zaobilaženje pretpostavlja da se sporna carina ne primijeni, suprotno njezinu cilju(43).
90. Stoga je u slučaju sporne dodatne carine u vezi s trgovinskim sporom između država relevantno namjerava li se spornom preradom ili obradom u jednoj određenoj zemlji ili području prijevarom navesti na mišljenje da predmetna roba, a ne proizvođač, doista potječe iz druge zemlje ili područja protiv kojih je Unija uvela dodatnu carinu zbog trgovinskog spora. Suprotno tomu, za prerade ili obrade čiji je cilj izbjeći druge carine, primjerice antidampinške pristojbe, ili primjena povlaštenih stopa carine, zaobilaženje se može drukčije ocijeniti.
91. Stoga treba prihvatiti prvi i drugi dio prvog žalbenog razloga.
92. Budući da ta pogreška koja se tiče prava obuhvaća i zaključke koje je Opći sud donio na temelju utvrđenih činjenica, treba prihvatiti i treći dio prvog žalbenog razloga. On se odnosi na to da je Opći sud osobito u točki 66., točkama 68. do 71. i točki 74. pobijane presude na temelju vremenske veze između uvođenja predmetnih carina i najave premještanja proizvodnje društva Harley-Davidson zaključio da je svrha tog premještanja u smislu članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446 zaobilaženje predmetnih carina.
93. Točno je da je Sud na temelju takve vremenske veze već zaključio da je na dotičnom gospodarskom subjektu da dokaže da su se postupci sklapanja odvijali u zemlji iz koje je roba izvezena iz razumnog razloga, a ne u svrhu izbjegavanja posljedica predmetnih odredbi(44). Međutim, to utvrđenje odnosilo se na carine s drugom svrhom, odnosno antidampinške carine, a objašnjava se i činjenicom da je u tom slučaju bila riječ o nastavku primjene prakse koja je već postojala prije uvođenja sporne carine(45).
94. U svakom slučaju, ta pretpostavka ne može se prenijeti na ovaj slučaj carine prouzročene trgovinskim sporom jer premještanje posljednje bitne prerade ili obrade u drugu zemlju odgovara ciljevima carine(46).
95. Stoga treba prihvatiti i treći dio prvog žalbenog razloga.
96. Slijedom navedenog, pobijana presuda temelji se na pogreškama koje se tiču prava koje se međusobno nadograđuju i zato je treba ukinuti.
97. Zbog toga ne smatram da je potrebno odlučiti o preostalim dvama žalbenim razlozima. Zato ću se na njih samo vrlo kratko osvrnuti.
B. Podredno: drugi žalbeni razlog – zakonitost članka 33. Delegirane uredbe 2015/2446
98. Drugim žalbenim razlogom žalitelji ističu da je Opći sud propustio utvrditi da je članak 33. Delegirane uredbe 2015/2446 nezakonit jer je Komisija prekoračila svoju ovlast u pogledu konkretizacije članka 60. stavka 2. Carinskog zakonika.
99. Međutim, ako Sud prihvati moje tumačenje članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446, ta odredba ostaje u okviru Komisijinih delegiranih ovlasti.
100. Ako Sud, naprotiv, utvrdi da je Komisija doista htjela donijeti opsežnu zabranu izbjegavanja i stoga odbije tumačenje koje sam predložila, Komisija bi doista povrijedila svoju ovlast konkretizacije općih pravnih pojmova iz članka 290. UFEU-a. Naime, tada bi se pojam gospodarskog opravdanja i područje primjene članka 60. stavka 2. Carinskog zakonika previše ograničili člankom 33. Delegirane uredbe 2015/2446(47). U tom bi slučaju trebalo ukinuti presudu Općeg suda jer on nije utvrdio nezakonitost te odredbe.
C. Podredno: treći žalbeni razlog – pravo na saslušanje, pravna sigurnost i zaštita legitimnih očekivanja
101. Trećim žalbenim razlogom žalitelji ističu povredu prava na saslušanje, kao i pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja. Međutim, taj argument žaliteljâ ne može se prihvatiti ako Sud ne prihvati moje tumačenje i tumači članak 33. stavak 1. Delegirane uredbe 2015/2446 kao zabranu izbjegavanja.
102. Točno je da je Opći sud u točki 166. pobijane presude utvrdio da je Komisija propustila saslušati društvo Harley-Davidson prije donošenja sporne provedbene odluke. Međutim, Opći sud uputio je u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda na to da je, kako bi povreda pravâ obrane izazvala poništenje pobijanog akta, potrebno da bi navedeni postupak bez te nepravilnosti mogao imati drukčiji ishod, što mora dokazati dotični poduzetnik(48). Žalitelji to ne mogu dokazati jer je na temelju obrasca 8-K nesporno da je Harley-Davidson premještanjem proizvodnje htio na bilo koji način izbjeći primjenu predmetnih carina. Stoga, kad bi članak 33. stavak 1. Delegirane uredbe 2015/2446 trebalo tumačiti kao zabranu izbjegavanja, ne bi bila moguća nikakva druga odluka Komisije.
103. Kad je riječ o pravnoj sigurnosti i zaštiti legitimnih očekivanja, žalitelji ističu da su se trebali moći pouzdati u obvezujuće informacije belgijskih tijela o podrijetlu robe. Trajanje postupka donošenja pobijane provedbene odluke od 16 mjeseci u svakom je slučaju bilo predugo i stoga upućuje na to da odluke belgijskih tijela nisu bile očito nezakonite.
104. Međutim, u točki 144. pobijane presude Opći sud pravilno je utvrdio da se odlukom o obvezujućim informacijama o podrijetlu robe koju su izdala nacionalna tijela u skladu s člankom 33. Carinskog zakonika ne može gospodarskom subjektu konačno zajamčiti zemljopisno podrijetlo predmetne robe. Naime, Komisija može u skladu s člankom 34. stavkom 11. zahtijevati opoziv te odluke s budućim učinkom ako su nacionalna tijela pogrešno odredila podrijetlo.
105. Žalitelji u načelu ne bi trebali očekivati da Komisija neće izvršiti tu ovlast. Stoga nije relevantno dopunsko obrazloženje Općeg suda iz točke 145. pobijane presude o tome da su odluke belgijskih tijela dovele do povrede jasne odredbe prava Unije sadržane u članku 33. stavku 1. Delegirane uredbe 2015/2446. Međutim, kad bi ono bilo relevantno, s obzirom na navedena razmatranja o prvom žalbenom razlogu mogu postojati dvojbe u pogledu toga je li ta odredba dovoljno jasna.
VI. Tužba pred Općim sudom
106. U skladu s člankom 61. stavkom 1. Statuta Suda Europske unije Sud može u slučaju ukidanja odluke Općeg suda sâm konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta ili može predmet vratiti na odlučivanje Općem sudu.
107. Stanje postupka dopušta odluku o tužbi jer je utvrđeno da je Komisija spornu provedbenu odluku temeljila na istom pogrešnom tumačenju članka 33. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/2446 kao Opći sud. Naime, jedini razlog za primjenu te odredbe, koji Komisija navodi u uvodnoj izjavi 6. sporne provedbene odluke, izjava je navedena u obrascu 8-K, u skladu s kojom Harley-Davidson želi izbjeći primjenu predmetnih carina. Suprotno tomu, Komisija nije utvrdila nezakonito zaobilaženje carine manipulacijama podrijetlom.
108. Točno je da je Komisija pokušala pred Općim sudom dokazati da društvu Harley-Davidson treba prigovoriti i zaobilaženje odnosno zlouporabni aranžman. Međutim, pritom se pozvala samo na to da je do premještanja posljednje prerade ili obrade došlo poduzetnikovom voljom i da je ono u suštini služilo izbjegavanju carine. Suprotno tomu, nije se očitovala o pitanju narušava li se time svrha carine. Stoga se odbijanje gospodarskog opravdanja ne može temeljiti ni na tom argumentu.
109. Slijedom navedenog treba prihvatiti zahtjeve žaliteljâ i poništiti spornu provedbenu odluku.
VII. Troškovi
110. U skladu s člankom 184. stavkom 2. Poslovnika Suda, kad je žalba osnovana i Sud sâm konačno odluči o sporu, Sud odlučuje o troškovima.
111. U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
112. Stoga Komisija treba snositi troškove žaliteljâ i vlastite troškove.
VIII. Zaključak
113. Slijedom navedenog predlažem Sudu da odluči na sljedeći način:
1. Ukida se presuda Općeg suda od 1. ožujka 2023., Harley-Davidson Europe i Neovia Logistics Services International/Komisija (T-324/21, EU:T:2023:101).
2. Poništava se Provedbena odluka Komisije (EU) 2021/563 od 31. ožujka 2021. o valjanosti određenih odluka koje se odnose na obvezujuće informacije o podrijetlu robe.
3. Europska komisija snosi troškove koji su društvima Harley-Davidson Europe Ltd i Neovia Logistics Services International te njoj samoj nastali u postupku pred Općim sudom i Sudom.