PRESUDA SUDA (drugo vijeće)
10. rujna 2014.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Slobodno kretanje robe – Mjere s istovrsnim učinkom – Direktiva 2004/22/EZ – Mjeriteljski pregledi mjernih sustava – Vodomjer za toplu vodu koji zadovoljava sve zahtjeve Direktive i spojen je na uređaj za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka – Zabrana korištenja navedenog vodomjera bez prethodnog mjeriteljskog pregleda sustava“
U predmetu C‑423/13,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a koji je uputio Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Litva), odlukom od 25. lipnja 2013., koju je Sud zaprimio 25. srpnja 2013., u postupku
„Vilniaus energija“ UAB
protiv
Lietuvos metrologijos inspekcijos Vilniaus apskrities skyrius,
SUD (drugo vijeće),
u sastavu: R. Silva de Lapuerta, predsjednica vijeća, K. Lenaerts (izvjestitelj), potpredsjednik Suda, J. L. da Cruz Vilaça, J.-C. Bonichot i A. Arabadjiev, suci,
nezavisni odvjetnik: M. Szpunar,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za „Vilniaus energiju“ UAB, L. Samuolis,
– za litavsku vladu, D. Kriaučiūnas i V. Kazlauskaitė-Švenčionienė, u svojstvu agenata,
– za belgijsku vladu, T. Materne i J.-C. Halleux, u svojstvu agenata,
– za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,
– za Europsku komisiju, G. Zavvos i J. Jokubauskaitė, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez njegovog mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 34. UFEU‑a te Direktive 2004/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o mjernim instrumentima (SL L 135, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 27., str. 19.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između „Vilniaus energije“ UAB (u daljnjem tekstu: Vilniaus energija) i Lietuvos metrologijos inspekcijos Vilniaus apskrities skyrius (odsjeka mjeriteljske inspekcije Litve u okrugu Vilnius, u daljnjem tekstu: metrologijos inspekcija) povodom tužbe za poništenje akta koji je usvojilo potonje tijelo u pogledu korištenja rezultata mjerenja s vodomjera spojenih na uređaj za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 U skladu s uvodnim izjavama 3., 4.,10. i 17. Direktive 2004/22:
„(3) Zakonska mjeriteljska provjera ne bi smjela dovesti do prepreka u slobodnom kretanju mjernih instrumenata. Dotične odredbe trebale bi biti iste u svim državama članicama, a dokaz o sukladnosti prihvaćen u cijeloj Zajednici.
(4) Zakonska mjeriteljska provjera zahtijeva sukladnost s posebno određenim zahtjevima za rad. Zahtjevi za rad koje mjerni instrument mora zadovoljiti trebali bi osigurati visoku razinu zaštite. Procjena sukladnosti trebala bi osigurati visoku razinu pouzdanosti.
[...]
(10) Kako bi se u obzir uzele razlike u klimatskim uvjetima ili različite razine zaštite potrošača koje se mogu primjenjivati na nacionalnoj razini, osnovni zahtjevi mogu uzrokovati povećanu učestalost uspostavljanja klasa vezano uz preciznost ili okoliš.
[...]
(17) Države članice ne bi trebale sprečavati stavljanje na tržište i/ili korištenje mjernih instrumenata koji su označeni oznakom ,CEʼ te dodatnu mjeriteljsku oznaku u skladu s odredbama ove Direktive.“
4 Navedena se direktiva, u skladu s člankom 1., koji nosi naslov „Područje primjene“, primjenjuje na „uređaje i sustave s funkcijom mjerenja koja je određena u posebnim prilozima o brojilima, s obzirom na brojila za vodu (MI‑001)“.
5 U članku 3. stavku 1. iste direktive određuje se:
„Države članice mogu propisati korištenje mjernih instrumenata navedenih u članku 1. za mjerne zadatke koji su od javnog interesa, radi javnog zdravlja, sigurnosti i reda, zaštite okoliša i potrošača, ubiranja poreza i nameta te pravednog trgovanja, u slučajevima u kojima to smatraju opravdanim.“
6 Članak 3. stavak 1. Direktive 2004/22 glasi:
„Ova Direktiva utvrđuje zahtjeve koje uređaji i sustavi navedeni u članku 1. trebaju zadovoljiti s ciljem njihovog stavljanja na tržište i/ili korištenja za one zadatke koji su navedeni u članku 2. stavku 1.“
7 U članku 4. točkama (a), (e) i (f) navedene direktive predviđa se:
„Za potrebe ove Direktive:
,mjerni instrumentʼ znači bilo koji uređaj ili sustav s funkcijom mjerenja koja je obuhvaćena člancima 1. i 3.;
[...]
(e) ,stavljanje na tržišteʼ znači omogućavanje dostupnosti određenog instrumenta koji je namijenjen krajnjem korisniku po prvi put na tržištu Zajednice, u svrhu ostvarivanja prihoda ili besplatno;
(f) ,korištenjeʼ znači prvo korištenje instrumenta koji je namijenjen krajnjem korisniku za potrebe za koje je izrađen“
8 Članak 6. stavak 1. podstavak 1. iste direktive glasi kako slijedi:
„Mjerni instrument zadovoljava osnovne zahtjeve utvrđene u Prilogu I. i u odgovarajućem prilogu koji se odnosi na pojedini instrument.“
9 U članku 7. stavku 1. Direktive 2004/22 predviđa se:
„Sukladnost mjernog instrumenta s ovom Direktivom ističe se stavljanjem oznake CE i dodatne mjeriteljske oznake, kako je navedeno u članku 17.“
10 U članku 8. stavcima 1. do 4. te direktive određuje se:
„1. Države članice ne sprečavaju, zbog razloga obuhvaćenih ovom Direktivom, stavljanje na tržište i/ili u uporabu bilo kojeg mjernog instrumenta koji je označen oznakom ,CEʼ i dodatnom mjeriteljskom oznakom koja je u skladu s člankom 7.
2. Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da se mjerni instrumenti stavljaju na tržište i/ili u uporabu samo ako zadovoljavaju zahtjeve ove Direktive.
3. Država članica može zatražiti da mjerni instrument zadovoljava odredbe koje određuju njegovo stavljanje u uporabu, a koje se temelje na lokalnim klimatskim uvjetima. U takvom slučaju, država članica odabire odgovarajuća najviša i najniža temperaturna ograničenja iz tablice 1. Priloga I. i k tomu smije odrediti uvjete koji se odnose na vlažnost zraka (s obzirom na kondenzaciju ili isparavanje) te je li odgovarajuće mjesto korištenja otvoreno ili zatvoreno.
4. Kada se za određeni mjerni instrument utvrđuju različiti razredi točnosti:
(a) posebni prilozi koji se odnose na priloge pod naslovom ,Stavljanje u uporabuʼ mogu ukazivati na razred točnosti koji bi se trebao koristiti za posebne vrste uporabe.
(b) u svim drugim slučajevima država članica može odrediti razrede točnosti koji se koriste za posebne vrste uporabe unutar utvrđenih razreda, pod uvjetom da dozvoli korištenje svih razreda točnosti na svojem području.
U slučajevima koji su obuhvaćeni točkom (a) ili (b), mjerni instrumenti boljeg razreda točnosti mogu se koristiti ako tako odluči vlasnik.“
11 U skladu s člankom 9. stavkom 1. navedene direktive:
„Procjena sukladnosti mjernog instrumenta s odgovarajućim osnovnim zahtjevima obavlja se primjenom jednog od postupaka za utvrđivanje sukladnosti, prema izboru proizvođača, a koji su navedeni u odgovarajućem prilogu za svaki instrument [...]“
12 U Prilogu 1. Direktivi, koji nosi naslov „Osnovni zahtjevi“, predviđa se:
„Mjerni instrument osigurava visoku razinu mjeriteljske zaštite kako bi se bilo koja stranka na koju mjerenje utječe mogla pouzdati u rezultate mjerenja te se isti osmišljava i proizvodi u skladu s najvišom razinom kvalitete s obzirom na mjeriteljsku tehnologiju i sigurnost mjerenih podataka.
Zahtjevi koje mjerni instrumenti moraju zadovoljiti slijede dalje u tekstu i prema potrebi se nadopunjavaju posebnim zahtjevima za instrumente u prilozima od MI‑001 do MI‑010 koji obuhvaćaju više pojedinosti s obzirom na određene dijelove općih zahtjeva.
[...]
8. Zaštita od zlouporabe
8.1. Mjeriteljske značajke mjernog instrumenta nikako ne smiju podlijegati nedozvoljenom utjecaju putem spajanja na drugi uređaj, značajkama drugog spojenog uređaja ili bilo kojeg drugog udaljenog uređaja koji ima uspostavljenu vezu s mjernim instrumentom.
[...]
10. Navođenje rezultata
[...]
10.4. Mjerni instrument za neposredne trgovačke transakcije koje se odnose na prodaju mora biti osmišljen tako da, ako se odgovarajuće postavi, predstavlja rezultate mjerenja za obje stranke u transakciji. U slučaju neposredne prodaje, kada je to od posebne važnosti, svaka potvrda koju potrošač dobije putem pomoćnog uređaja, koja nije u skladu s odgovarajućim zahtjevima iz ove Direktive, mora imati odgovarajuća upozorenja.
10.5. Bez obzira na to je li mjerni instrument namijenjen za potrebe mjerenja u stranim distribucijskim poduzećima, isti u svakom slučaju mora biti opremljen sučeljem koje se mjeriteljski nadzire i koje je potrošaču dostupno bez potrebe korištenja dodatnog alata. Očitavanje navedenog sučelja rezultat je mjerenja koje služi kao temelj za izračun cijene koju je potrebno platiti.
[...]“
13 Prilog MI‑001 Direktivi 2004/22, koji nosi naslov „Vodomjeri“, glasi:
„Odgovarajući zahtjevi iz Priloga I., posebni zahtjevi iz ovog Priloga i postupci o procjeni sukladnosti navedeni u popisu u ovom Prilogu, primjenjuju se na vodomjere koji su namijenjeni za mjerenje volumena čiste, hladne ili ugrijane vode za komercijalne potrebe, kao i za potrebe kućanstava i lake industrije.
DEFINICIJE
Vodomjer
Instrument koji je osmišljen za mjerenje, bilježenje i prikaz volumena vode koji prolazi kroz mjerni pretvarač u uvjetima mjerenja.
[...]“
14 U Prilogu MI‑005 Direktivi 2004/22, koji nosi naslov „Mjerni sustavi za neprestano i dinamično mjerenje količina tekućina koje nisu voda“, pojam „sustav mjerenja“ definira se kao „[s]ustav koji se sastoji od samog mjerila i svih uređaja koji su potrebni za osiguravanje točnog mjerenja ili koji su namijenjeni za omogućavanje operacija mjerenja“.
Litavsko pravo
15 U članku 2. stavku 7. Zakona o mjeriteljstvu (Metrologijos įstatymas), kako proizlazi iz Zakona br. X‑717 od 22. lipnja 2006. (Žin., 2006., br. 77‑2966), određuje se:
„Mjerni instrument je alat, uređaj ili sustav koji, samostalno ili uz pomoć druge opreme, služi mjerenju.“
16 U skladu s člankom 2. stavkom 15. tog zakona:
„Mjerni sustav je skup mjernih instrumenata i drugih međusobno povezanih uređaja, namijenjenih izvođenju određenih mjerenja.“
17 U Odluci br. V-107 direktora Državne službe za mjeriteljstvo o mjeriteljskoj ocjeni mjernih instrumenata s daljinskim (telemetrijskim) prijenosom podataka [Įsakymas Dėl matavimo priemonių su nuotoliniu (telemetriniu) duomenų perdavimu metrologinio įteisinimo] od 15. studenoga 2010. (Žin., 2010., br. 135‑2010, u daljnjem tekstu: odluka od 15. studenoga 2010.) predviđa se:
„1) Tipsko odobrenje za mjerne instrumente s funkcijom daljinskog (telemetrijskog) prijenosa podataka može se dati samo nakon što se provedu potrebna testiranja i potvrdi da podaci preneseni telemetrijskim kanalom savršeno odgovaraju podacima koje prikazuje mjerni instrument;
2) mjerni instrument s daljinskim (telemetrijskim) prijenosom podataka smatra se mjernim sustavom pa mjeriteljski pregled treba provesti na cjelokupnom sustavu, uz odgovarajuću obradu rezultata pregleda;
3) mjerni instrumenti koji pripadaju zakonskom mjeriteljstvu i sadrže funkciju daljinskog (telemetrijskog) prijenosa podataka, ali im je tipsko odobrenje dano bez vrednovanja te funkcije, ne mogu se koristiti za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka.“
Glavni postupak i prethodno pitanje
18 Vilniaus energija je poduzeće koje isporučuje grijanje i toplu vodu na području grada Vilniusa.
19 Ispitujući zahtjev potrošača od 7. veljače 2012. djelatnici metrologijos inspekcije utvrdili su da je Vilniaus energija u stan tog potrošača ugradila vodomjer za toplu vodu tipa WFH 36 označen brojem 09532667. Vodomjer nosi naljepnicu kao dokaz valjanog prvog pregleda koji je proveo Vilniaus metrologijos centras.
20 Navedeni je vodomjer bio spojen na automatski uređaj za reguliranje grijanja i daljinski (telemetrijski) prijenos podataka pod nazivom Rubisafe, pomoću kojeg su podaci prikazani na vodomjeru daljinski prenošeni i korišteni za izdavanje računa. Kako proizlazi iz spisa kojim raspolaže Sud, najveći broj uređaja Rubisafe proizveden je u Njemačkoj.
21 U skladu s točkom 2. odluke od 15. studenoga 2010., metrologijos inspekcija ocijenila je da se rezultati mjerenja s tog vodomjera nisu smjeli daljinski prenositi jer nije bio proveden nikakav mjeriteljski pregled cjelokupnog sustava, to jest vodomjera i uređaja za daljinski prijenos podataka.
22 Aktom o provjeri sukladnosti sa zahtjevima zakonskog mjeriteljstva br. PA‑954 (V 12) od 22. ožujka 2012. (u daljnjem tekstu: akt o provjeri), metrologijos inspekcija naložila je Vilniaus energiji sljedeće dvije obveze:
– ne koristiti za izdavanje računa daljinski prenesene rezultate mjerenja s vodomjera sve dok se ne provede mjeriteljski pregled sustava u skladu s važećim postupkom; i
– koristiti isključivo podatke koje prikazuje vodomjer za toplu vodu koji je ugrađen u stanu, a mjeriteljski je odobren i posjeduje valjanu potvrdu o provedenom mjeriteljskom pregledu.
23 Vilniaus energija podnijela je Vilniaus apygardos administracinis teismas (okružnom upravnom sudu u Vilniusu) tužbu za poništenje akta o provjeri.
24 Presudom od 2. kolovoza 2012. Vilniaus apygardos administracinis teismas odbio je tužbu Vilniaus energije kao neutemeljenu.
25 Protiv navedene presude Vilniaus energija uložila je žalbu Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Visoki upravni sud Litve).
26 Prema sudu koji je uputio zahtjev, iz odluke od 15. studenoga 2010. te iz akta o provjeri kojim se ta odluka provodi proizlazi da čak i ako vodomjer kao mjerni instrument zadovoljava sve zahtjeve Direktive 2004/22 i nosi potrebne oznake navedene u toj direktivi, nije ga moguće normalno koristiti ako je spojen na uređaj za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka. Prema mišljenju tog suda, nacionalni propisi i praksa kvalitativno su izjednačili navedeni vodomjer s novim mjernim instrumentom, to jest mjernim sustavom, za koji nacionalno pravo zahtijeva da kao sustav bude podvrgnut ocjenjivanju i tipskom odobravanju te mjeriteljskom pregledu.
27 U tim okolnostima sud koji je uputio zahtjev dvoji o sukladnosti nacionalnih propisa i prakse s člankom 34. UFEU‑a i navedenom direktivom.
28 U tim je okolnostima Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Treba li članak 34. UFEU‑a i/ili Direktivu 2004/22 tumačiti na način da se protive nacionalnim propisima i praksi prema kojima vodomjer za toplu vodu koji zadovoljava sve zahtjeve Direktive 2004/22, a spojen je na uređaj za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka, treba smatrati mjernim sustavom zbog čega se ne može koristiti sukladno svojoj namjeni sve dok se kao takav ne podvrgne mjeriteljskom pregledu zajedno s uređajem za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka?“
O prethodnom pitanju
29 Najprije treba ispitati isključuje li spajanje vodomjera za toplu vodu koji zadovoljava sve zahtjeve Direktive 2004/22 na uređaj za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka taj vodomjer iz područja primjene navedene direktive.
30 Na temelju članka 1. Direktive 2004/22 potonja se primjenjuje na uređaje i sustave s funkcijom mjerenja koji su određeni u posebnom prilogu o vodomjerima, to jest u Prilogu MI‑001.
31 Navedeni prilog definira pojam „vodomjer“ kao „[u]ređaj koji je osmišljen za mjerenje, bilježenje i prikaz volumena vode koji prolazi kroz mjerni pretvarač u uvjetima mjerenja“.
32 S tim u svezi članak 6. stavak 1. podstavak 1. Direktive 2004/22 predviđa da vodomjer u smislu te direktive mora zadovoljavati osnovne zahtjeve utvrđene u Prilogu I. i odgovarajućem prilogu koji se odnosi na vodomjere, to jest u Prilogu MI‑001 navedenoj direktivi.
33 Među tim osnovnim zahtjevima u točki 8.1. Priloga I. nalazi se onaj prema kojemu mjeriteljske značajke mjernog instrumenta nikako ne smiju podlijegati nedopuštenom utjecaju spajanja na uređaj za daljinski prijenos podataka. Jednako je tako u točki 10.5. Priloga I. predviđeno da je u slučaju razlika između rezultata koji prikazuje mjerni instrument i onog koji prikazuje navedeni uređaj rezultat prikazan na mjernom instrumentu temelj za izračun cijene koju korisnik treba platiti.
34 Iz prethodno navedenoga proizlazi da se vodomjer za toplu vodu koji zadovoljava sve zahtjeve predviđene navedenom direktivom ne može isključiti iz područja njezine primjene zato što je spojen na uređaj za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka.
35 Takav vodomjer, prema tome, ulazi u područje primjene Direktive 2004/22.
36 Suprotno tome, glede uređaja za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka valja navesti da je njegova funkcija ograničena na daljinski prijenos podataka koji su prethodno izmjereni vodomjerom za toplu vodu. Budući da takav uređaj nije „uređaj s funkcijom mjerenja“ u smislu članka 1. Direktive 2004/22, ne ulazi u područje njezine primjene.
37 K tome, ta se direktiva ne primjenjuje ni na sustav koji uključuje sam vodomjer i uređaj za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka. Naime, za razliku od Priloga MI‑005 navedenoj direktivi, koji se odnosi na mjerne sustave za neprestano i dinamično mjerenje količina tekućina koje nisu voda, u kojem je „sustav mjerenja“ definiran kao „[s]ustav koji se sastoji od samog mjerila i svih uređaja koji su potrebni za osiguravanje točnog mjerenja ili koji su namijenjeni za omogućavanje operacija mjerenja“, Prilog MI‑001 uopće ne spominje taj pojam. Tu odsutnost objašnjava činjenica da se vodomjer koji ulazi u područje primjene Direktive 2004/22 shvaća kao kompletan mjerni instrument kojemu nisu potrebni drugi uređaji s kojima bi u cjelini mogao osigurati točno mjerenje ili omogućiti operacije mjerenja.
38 Radi davanja korisnog odgovora sudu koji je uputio zahtjev valja, prema tome, ispitati nacionalne propise i praksu o kojima je riječ u glavnom postupku, kao prvo, u pogledu vodomjera za toplu vodu i, kao drugo, u pogledu uređaja za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka.
39 Na prvom mjestu, što se tiče vodomjera za toplu vodu, treba podsjetiti da kada je u nekom području provedeno iscrpno usklađivanje na razini Europske unije, svaku nacionalnu mjeru u tom području valja ocjenjivati u svjetlu odredaba mjere usklađivanja, a ne s obzirom na odredbe primarnog prava (vidjeti presudu Komisija/Njemačka, C‑463/01, EU:C:2004:797, t. 36. i navedenu sudsku praksu).
40 Takav je slučaj i kada je riječ o Direktivi 2004/22, koja ima za cilj, kako to među ostalim proizlazi iz njezine uvodne izjave 3., ustanoviti u svim državama članicama iste zahtjeve za rad koje moraju zadovoljiti uređaji i sustavi navedeni u članku 1. te direktive kako bi bili stavljeni na tržište i/ili u uporabu.
41 Tako se u članku 8. stavku 1. navedene direktive predviđa da države članice načelno ne mogu spriječiti stavljanje na tržište i/ili u uporabu mjernog instrumenta koji, nakon pozitivne ocjene o sukladnosti sa svim zahtjevima te direktive, nosi oznaku sukladnosti „CE“ i dodatnu mjeriteljsku oznaku. Suprotno tome, ako određeni mjerni instrument nije sukladan sa zahtjevima Direktive 2004/22, prema njezinom se članku 8. stavku 2. ne može staviti na tržište i/ili u uporabu.
42 K tome, kako bi se u obzir uzele razlike u klimatskim uvjetima ili na razini zaštite potrošača koje mogu postojati na nacionalnoj razini, člankom 8. stavcima 3. i 4. navedene direktive, u vezi s uvodnom izjavom 10., dopušta se državama članicama da pod uvjetima koji su predviđeni tom odredbom utvrde okolišne razrede odnosno razrede točnosti koje mjerni instrument mora zadovoljiti da bi bio stavljen u uporabu.
43 Iz toga slijedi da isključivo u slučajevima predviđenima navedenom odredbom države članice mogu utvrditi dodatne nacionalne zahtjeve za mjerne instrumente koji nose oznaku sukladnosti „CE“ i dodatnu mjeriteljsku oznaku.
44 Nacionalni propisi i praksa poput onih u glavnom postupku ne odnose se, međutim, na slučajeve koje predviđa ta odredba.
45 Prema tome, takvi nacionalni propisi i praksa sprečavaju stavljanje u uporabu vodomjera za toplu vodu koji zadovoljava sve zahtjeve Direktive 2004/22, a spojen je na uređaj za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka, kada takav vodomjer podvrgavaju mjeriteljskom pregledu.
46 Proizlazi da navedenu direktivu treba tumačiti na način da se protivi nacionalnim propisima i praksi poput onih u glavnom postupku.
47 Na drugom mjestu, što se tiče uređaja za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka, važno je podsjetiti da ti uređaji, kako je već navedeno u točki 36. ove presude, ne ulaze u područje primjene te direktive. Stoga navedene nacionalne propise i praksu treba ispitati u svjetlu odredaba Ugovora o FEU‑u koje se odnose na slobodno kretanje robe.
48 S tim u svezi valja istaknuti da nacionalni propisi i praksa poput onih u glavnom postupku, koji uređaje za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka zakonito proizvedene u drugim državama članicama podvrgavaju mjeriteljskom pregledu, ograničavaju pristup tržištu države članice uvoza zbog čega ih treba smatrati mjerom s istovrsnim učinkom kao količinsko ograničenje na uvoz u smislu članka 34. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presude Radiosistemi, C‑388/00 i C‑429/00, EU:C:2002:390, t. 43.; ATRAL, C‑14/02, EU:C:2003:265, t. 62. i 63. te Komisija/Portugal, C‑432/03, EU:C:2005:669, t. 41.).
49 Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda takva se mjera može opravdati samo jednim od razloga u općem interesu navedenih u članku 36. UFEU‑a ili nekim od važnih zahtjeva utvrđenih u sudskoj praksi Suda, uz uvjet da je, među ostalim, prikladna za ostvarivanje postavljenog cilja te ne nadilazi ono što je potrebno da bi se taj cilj ostvario (vidjeti presudu Komisija/Portugal, EU:C:2005:669, t. 42.).
50 Nacionalni propisi i praksa o kojima je riječ u glavnom postupku imaju za cilj zaštiti potrošače. U tom je pogledu Sud već ocijenio da je zaštita potrošača legitiman interes kojim se načelno može opravdati ograničavanje temeljne slobode zajamčene osnivačkim ugovorom, poput slobodnoga kretanja robe (vidjeti u tom smislu presudu Canal Satélite Digital, C‑390/99, EU:C:2002:34, t. 34.).
51 U mjeri u kojoj mjeriteljski pregled omogućava da se izbjegnu iskrivljenja i krivotvorenja u prijenosu podataka nacionalni propisi i praksa poput onih u glavnom postupku prikladni su da zajamče zaštitu potrošača.
52 Navedeni nacionalni propisi i praksa nadilaze, međutim, ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.
53 Naime, nacionalni propisi i praksa o kojima je riječ u glavnom postupku predviđaju mjeriteljski pregled kako vodomjera za toplu vodu spojenih na uređaje za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka tako i tih uređaja. Međutim, valja primijetiti, kao prvo, da sukladno članku 9. Direktive 2004/22 procjenu sukladnosti vodomjera s odgovarajućim osnovnim zahtjevima te direktive treba obaviti prije stavljanja vodomjera na tržište i u uporabu. Samo nakon pozitivne procjene proizvođač vodomjera može na nj staviti dodatnu mjeriteljsku oznaku. Tako je vodomjer za toplu vodu koji zadovoljava sve zahtjeve navedene direktive već bio podvrgnut mjeriteljskom pregledu. Kao drugo, kako je istaknuto u točki 33. ove presude, u točki 8.1. Priloga I. toj direktivi predviđeno je da mjeriteljske značajke vodomjera za toplu vodu koji zadovoljavaju sve zahtjeve Direktive 2004/22 nikako ne smiju podlijegati nedopuštenom utjecaju spajanja na uređaj za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka. Kao treće, u točki 10.5. Priloga I. navedeno je da je u slučaju razlika između rezultata koji prikazuje mjerni instrument i onog koji prikazuje navedeni uređaj rezultat prikazan na mjernom instrumentu temelj za izračun cijene koju korisnik treba platiti.
54 Iz navedenoga proizlazi da podvrgavanje novom mjeriteljskom pregledu vodomjera za toplu vodu koji zadovoljava sve zahtjeve navedene direktive, a spojen je na uređaj za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka, nije potrebno za ostvarivanje cilja koji se sastoji u zaštiti potrošača. Taj se cilj može ostvariti mjerama koje su manje restriktivne od onih proizašlih iz nacionalnih propisa i praksi o kojima je riječ u glavnom postupku, poput mjeriteljskog pregleda koji bi bio ograničen na taj uređaj.
55 K tome, čak i ako nadležna nacionalna tijela, što je u glavnom predmetu metrologijos inspekcija, naknadno odluče ograničiti mjeriteljski pregled na uređaje za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka, važno je podsjetiti da u svakom slučaju ne mogu bez opravdane potrebe zahtijevati tehničke analize koje su već provedene u drugoj državi članici i čiji su im rezultati na raspolaganju ili im na zahtjev mogu biti stavljeni na raspolaganje (vidjeti u tom smislu presudu Komisija/Portugal, EU:C:2005:669, t. 46. i navedenu sudsku praksu).
56 Imajući u vidu prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 34. UFEU‑a i Direktivu 2004/22 treba tumačiti na način da se protive nacionalnim propisima i praksi prema kojima vodomjer za toplu vodu koji zadovoljava sve zahtjeve te direktive, a spojen je na uređaj za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka, treba smatrati mjernim sustavom zbog čega se ne može koristiti sukladno svojoj namjeni sve dok se kao takav ne podvrgne mjeriteljskom pregledu zajedno s tim uređajem.
Troškovi
57 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) odlučuje:
Članak 34. UFEU‑a i Direktivu 2004/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o mjernim instrumentima treba tumačiti na način da se protive nacionalnim propisima i praksi prema kojima vodomjer za toplu vodu koji zadovoljava sve zahtjeve te direktive, a spojen je na uređaj za daljinski (telemetrijski) prijenos podataka, treba smatrati mjernim sustavom zbog čega se ne može koristiti sukladno svojoj namjeni sve dok se kao takav ne podvrgne mjeriteljskom pregledu zajedno s tim uređajem.
Potpisi