PRESUDA SUDA (drugo vijeće)
25. travnja 2024.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Okoliš – Direktiva 2000/60/EZ – Djelovanje Europske unije u području vodne politike – Članak 4. stavak 1. točka (a) – Okolišni ciljevi koji se odnose na površinske vode – Obveza država članica da uskrate odobrenje projektu koji može izazvati pogoršanje stanja tijela površinskih voda – Članak 5. i Prilog II. – Određivanje značajki tipova površinskih voda – Članak 8. i Prilog V. – Klasifikacija stanja površinskih voda – Članak 11. – Program mjera – Projekt crpljenja vode iz jezera površine manje od 0,5 km²”
U predmetu C‑301/22,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio High Court (Visoki sud, Irska), odlukom od 26. siječnja 2022., koju je Sud zaprimio 3. svibnja 2022., u postupku
Peter Sweetman
protiv
An Bord Pleanála,
Ireland and the Attorney General,
uz sudjelovanje:
Bradán Beo Teoranta,
Galway City Council,
Environmental Protection Agency,
SUD (drugo vijeće),
u sastavu: A. Prechal, predsjednica vijeća, F. Biltgen, N. Wahl, J. Passer (izvjestitelj) i M. L. Arastey Sahún, suci,
nezavisni odvjetnik: A. Rantos,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Petera Sweetmana, J. Devlin, SC, B. Harrington, solicitor, i M. Heavey, barrister,
– za An Bord Pleanála, J. Moore, solicitor, R. Mulcahy, SC, i F. Valentine, SC,
– za Irsku, M. Browne, A. Joyce, D. O’Reilly i M. Tierney, u svojstvu agenata, uz asistenciju J. Dohertyja, SC, E. Egan McGrath, SC, G. Gilmore, BL, i A. McBridea, SC,
– za francusku vladu, B. Travard, J.-L. Carré i W. Zemamta, u svojstvu agenata,
– za nizozemsku vladu, M. K. Bulterman i M. S. Gijzen, u svojstvu agenata,
– za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,
– za Europsku komisiju, L. Armati i E. Sanfrutos Cano, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 21. rujna 2023.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL 2000., L 327, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 48.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između Petera Sweetmana, s jedne strane, i An Bord Pleanále (Agencija za prostorno planiranje, Irska) (u daljnjem tekstu: Agencija), Irelanda (Irska) i Attorney Generala (Državni odvjetnik, Irska), s druge strane, u vezi s projektom prostornog planiranja koji omogućava zahvaćanje slatke vode jednog jezera.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 Uvodne izjave 25., 33., 34. i 36. Direktive 2000/60 glase:
„(25) Trebalo bi uspostaviti zajedničke definicije stanja voda glede kvalitete, kao i glede količine gdje je to relevantno za zaštitu okoliša. Trebalo bi odrediti ciljeve zaštite okoliša kako bi se osiguralo postizanje dobrog stanja površinskih i podzemnih voda u području cijele Zajednice i spriječilo pogoršanje stanja voda na razini Zajednice.
[…]
(33) Cilju postizanja dobrog stanja voda trebalo bi težiti u svakom riječnom slivu, tako da se omogući koordiniranje mjera za površinske i podzemne vode koje pripadaju istom ekološkom, hidrološkom i hidrogeološkom sustavu.
(34) U svrhu zaštite okoliša potrebna je jača integracija kvalitativnih i količinskih aspekata površinskih kao i podzemnih voda, uzimajući u obzir prirodne uvjete toka voda u hidrološkom ciklusu.
[…]
(36) Potrebno je provesti analize značajki riječnog sliva i utjecaja ljudske aktivnosti, kao i gospodarsku analizu korištenja vode. Države članice moraju pratiti kretanje stanja voda na sistematskim i uzajamno usporedivim osnovama u području cijele Zajednice. Ove su informacije neophodne da bi države članice mogle izraditi programe mjera za postizanje ciljeva utvrđenih u sklopu ove Direktive.”
4 U skladu s člankom 1. te direktive naslovljenim „Svrha”:
„Svrha je ove Direktive uspostava okvira za zaštitu kopnenih površinskih voda, prijelaznih voda, obalnih voda i podzemnih voda koji:
(a) sprječava daljnju degradaciju i štiti i učvršćuje stanje vodnih ekosustava kao i, s obzirom na potrebe za vodom, kopnenih ekosustava i močvarnih područja izravno ovisnih o vodnim ekosustavima;
[…]”
5 Članak 2. navedene direktive, naslovljen „Definicije”, predviđa:
„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
1. ‚Površinske vode’ znači kopnene vode, osim podzemnih voda; prijelazne vode i obalne vode, osim u pogledu kemijskog statusa, za koji su uključene i teritorijalne vode.
[…]
3. ‚Kopnene vode’ znači sve stajaće ili tekuće vode na površini tla i sve podzemne vode na kopnenoj strani od polazne crte od koje se mjeri širina teritorijalnih voda.
[…]
5. ‚Jezero’ znači tijelo stajaće kopnene površinske vode.
6. ‚Prijelazne vode’ su tijela površinskih voda u blizini riječnih ušća, koje su djelomično slane uslijed blizine obalnih voda, ali se nalaze pod znatnim utjecajem slatkovodnih tokova.
7. ‚Obalne vode’ znači površinske vode s kopnene strane crte koja je u svakoj točki udaljena jednu nautičku milju u smjeru mora od polazne crte od koje se mjeri širina teritorijalnih voda, a protežu se, gdje je to primjenjivo, do vanjske granice prijelaznih voda.
[…]
10. ‚Tijelo površinske vode’ znači jasno određen i znatan element površinske vode, kao što je jezero, akumulacija, potok, rijeka ili kanal, dio potoka, rijeke ili kanala, prijelazna voda ili pojas obalne vode.
[…]
17. ‚Stanje površinske vode’ je općeniti izraz koji označava stanje nekog tijela površinske vode, određeno njegovim ekološkim ili kemijskim stanjem, ovisno o tome koje je lošije.
18. ‚Dobro stanje površinske vode’ znači stanje nekog tijela površinske vode kada se i njezino ekološko i kemijsko stanje ocjenjuju barem kao „dobro”.
[…]
21. ‚Ekološko stanje’ je izraz kvalitete strukture i funkcioniranja vodnih ekosustava povezanih s površinskim vodama, klasificirano u skladu s Prilogom V.
22. ‚Dobro ekološko stanje’ znači stanje nekog tijela površinske vode, tako klasificirano u skladu s Prilogom V.
[…]”
6 Članak 4. iste direktive, naslovljen „Okolišni ciljevi”, propisuje:
„Provodeći programe mjera utvrđene planovima upravljanja riječnim slivovima:
(a) za površinske vode
i. Države članice provode potrebne mjere radi sprečavanja pogoršanja stanja svih površinskih voda, uz primjenu stavaka 6. i 7. i ne dovodeći u pitanje stavak 8.;
ii. Države članice štite, poboljšavaju i obnavljaju sva tijela površinske vode, podložno primjeni podtočke iii. za umjetna i znatno promijenjena vodna tijela, s ciljem postizanja dobrog stanja površinskih voda najkasnije 15 godina od datuma stupanja na snagu ove Direktive, sukladno odredbama iz Priloga V., podložno primjeni odgoda određenih u suglasnosti sa stavkom 4. i primjeni stavaka 5., 6. i 7., ne dovodeći u pitanje stavak 8.;
iii. Države članice štite i poboljšavaju sva umjetna i znatno promijenjena vodna tijela, s ciljem postizanja dobrog ekološkog potencijala i dobrog kemijskog stanja površinskih voda najkasnije 15 godina od datuma stupanja na snagu ove Direktive, u skladu s odredbama iz Priloga V., podložno primjeni odgoda određenih u skladu sa stavkom 4. i uz primjenu stavaka 5., 6. i 7., ne dovodeći u pitanje stavak 8.;
[…]
[…]
7. Države članice ne krše ovu Direktivu u slučaju:
– da je nepostizanje dobrog stanja podzemnih voda, dobrog ekološkog stanja ili, gdje je to odgovarajuće, dobrog ekološkog potencijala, ili nesprečavanje pogoršanja stanja površinskih ili podzemnih voda posljedica novonastalih promjena fizičkih karakteristika tijela površinske vode ili promjena razine tijela podzemne vode, ili
– da je nesprečavanje pogoršanja od vrlo dobrog stanja prema dobrom stanju tijela površinske vode rezultat novih ljudskih aktivnosti u području održivog razvoja
ako su zadovoljeni svi sljedeći uvjeti:
(a) poduzeti su svi praktični koraci za ublažavanje negativnog utjecaja na stanje vodnog tijela;
(b) razlozi tih modifikacija i promjena izričito su navedeni i objašnjeni u planu upravljanja riječnim slivom iz članka 13. te da se ciljevi preispituju svakih šest godina;
(c) razlozi tih modifikacija i promjena od prevladavajućeg su javnog interesa i/ili su koristi za okoliš i društvo od postizanja ciljeva iz stavka l. manji od koristi za ljudsko zdravlje, sigurnost i održivi razvoj, koje proizlaze iz tih modifikacija i promjena; i
(d) korisni ciljevi kojima služe te promjene stanja vode ne mogu se iz tehničkih razloga ili zbog nerazmjernih troškova postići drugim sredstvima koja predstavljaju znatno bolju ekološku opciju.
8. Prilikom primjene stavaka 3., 4., 5., 6. i 7., država članica mora osigurati da tom primjenom trajno ne isključi ili dovede u pitanje postizanje ciljeva ove Direktive na drugim vodnim tijelima u istom vodnom području, te da primjena bude konzistentna s provedbom ostalog zakonodavstva Zajednice koje se tiče okoliša.
[…]”
7 Članak 5. Direktive 2000/60, naslovljen „Značajke vodnog područja, pregled utjecaja ljudske aktivnosti na okoliš i ekonomska analiza korištenja vode”, predviđa:
„Svaka država članica osigurava da se za svako vodno područje ili za dio međunarodnog vodnog područja na njezinom državnom području izvede:
– analiza njegovih značajki;
– pregled utjecaja ljudske aktivnosti na stanje površinskih i podzemnih vodnih tijela, i
– ekonomska analiza korištenja voda
u skladu s tehničkim specifikacijama navedenima u Prilogu II. i III. te da bude dovršena najkasnije četiri godine od dana stupanja na snagu ove Direktive.”
8 Člankom 8. te direktive, naslovljenim „Praćenje stanja površinskih voda, podzemnih voda i zaštićenih područja”, predviđa se:
„1. Države članice dužne su osigurati uspostavu programâ praćenja stanja voda radi dobivanja jasnog i sveobuhvatnog pregleda stanja voda u svakom vodnom području:
– za površinske vode, ti programi obuhvaćaju:
i. volumen i razinu ili protok u mjeri odgovarajućoj za ekološko i kemijsko stanje i ekološki potencijal; i
ii. ekološko i kemijsko stanje i ekološki potencijal;
[…]
2. Ovi programi postat će operativni najkasnije šest godina od datuma stupanja na snagu ove Direktive, ako drugim propisima nije određeno drukčije. Praćenje stanja provodit će se u skladu sa zahtjevima iz Priloga V.
[…]”
9 Člankom 11. te direktive, naslovljenim „Program mjera”, predviđa se:
„1. Svaka država članica dužna je osigurati uspostavu programa mjera za svako vodno područje ili za dio međunarodnog vodnog područja na svojem državnom području, vodeći računa o rezultatima analiza iz članka 5., radi postizanja ciljeva iz članka 4. Ti programi mjera mogu upućivati na mjere koje proizlaze iz propisa donesenih na nacionalnoj razini i pokrivaju cijelo državno područje države članice. Ako je to primjereno, država članica može usvojiti mjere primjenjive na sva vodna područja i/ili dijelove međunarodnih vodnih područja na njezinom državnom području.
2. Svaki program mjera sadržavat će ‚osnovne’ mjere navedene u stavku 3. i, prema potrebi, ‚dopunske’ mjere.
3. ‚Osnovne’ mjere su minimalni zahtjevi kojima treba udovoljiti i koje se sastoje od:
[…]
(c) mjera za promicanje učinkovitog i održivog korištenja voda, kako bi se izbjeglo dovođenje u pitanje postizanja ciljeva navedenih u članku 4;
[…]
(e) kontrola zahvaćanja slatkih površinskih i podzemnih voda i akumuliranja slatke površinske vode, uključujući i uspostavu registra ili registara zahvaćanja vode i zahtijevanje prethodnog odobrenja za zahvaćanje i akumuliranje. Ova kontrola periodički se preispituje i, ako je potrebno, nadopunjuje. Države članice mogu iz ovih kontrola izuzeti zahvate i akumulacije koje nemaju značajan utjecaj na stanje voda;
[…]
4. ‚Dopunske’ mjere su mjere koje su osmišljene i koje se provode kao dodatak osnovnim mjerama, radi postizanja ciljeva postavljenih sukladno članku 4. Dio B Priloga VI. sadrži popis takvih mjera koji ih ne iscrpljuje.
[…]”
10 U skladu s Prilogom II. Direktivi 2000/60:
„1. POVRŠINSKE VODE
1.1. Određivanje značajki tipova površinskih voda
Države članice utvrđuju položaj i granice tijelâ površinskih voda i provode početno određivanje značajki tipova svih takvih tijela prema sljedećoj metodologiji. Države članice mogu zajedno grupirati vodna tijela za potrebe početnog određivanja značajki tipova.
i. Tijela površinskih voda unutar vodnog područja svrstavaju se u jednu od sljedećih kategorija – rijeke, jezera, prijelazne vode ili obalne vode – ili kao umjetna ili znatno promijenjena tijela površinskih voda;
ii. U svakoj kategoriji, površinske vode u vodnom području dijele se po tipovima. Tipovi se određuju bilo prema ‚sustavu A’ ili ‚sustavu B’ navedenom u dijelu 1.2.;
iii. Ako se primjenjuje sustav A, sve će površinske vode u vodnom području najprije biti razvrstane po ekoregijama u skladu sa zemljopisnim područjima navedenima u dijelu 1.2. i prikazanima na karti u Prilogu XI. Vode u svakoj ekoregiji zatim se razvrstavaju po tipovima površinskih voda prema obilježjima navedenima u tablicama za sustav A;
iv. Ako se primjenjuje sustav B, države članice moraju postići barem isti stupanj razlikovanja koji bi bio postignut primjenom sustava A. Sukladno tome, površinske vode u vodnom području razvrstavaju se na tipove prema vrijednostima obveznih obilježja i izbornih obilježja ili kombinacija obilježja potrebnih da bi se mogli pouzdano ustanoviti specifični biološki referentni uvjeti;
[…]
1.2. Ekoregije i tipovi površinskih voda
[…]
1.2.2. Jezera
Sustav A
Fiksna tipologija | Obilježja |
Ekoregije | Ekoregije prema Karti A u Prilogu XI. |
Tip | Tipologija po nadmorskoj visini visoka: > 800 m srednje visoka: 200 do 800 m nizinska: < 200 m Tipologija po dubini, prema srednjoj dubini < 3 m 3 do 15 m > 15 m Tipologija po veličini površine 0,5 do 1 km2 1 do 10 km2 10 do 100 km2 > 100 km2 geologija vapnenac silicijske stijene organsko tlo |
|
|
Sustav B
Alternativno određivanje značajki | Fizički i kemijski čimbenici koji određuju značajke rijeke ili dijela rijeke, a time i strukturu i sastav biološke populacije |
Obvezni čimbenici | nadmorska visina geografska širina geografska dužina dubina geologija veličina |
Izborni čimbenici | srednja dubina vode oblik jezera vrijeme zadržavanja srednja temperatura zraka raspon temperatura zraka značajke miješanja (monomiktično, dimiktično, polimiktično) kapacitet neutralizacije kiseline stanje nutrijenata srednji sastav sedimenta oscilacije vodostaja |
[…]
1.3. Određivanje tipičnih referentnih uvjeta za tipove površinskih voda
i. Za svaki tip površinskih voda okarakteriziran u skladu s dijelom 1.1. treba odrediti specifične hidromorfološke i fizičko‑kemijske uvjete koji predstavljaju vrijednosti hidromorfoloških i fizičko‑kemijskih elemenata kvalitete navedenih u dijelu 1.1. Priloga V. za dotičnu površinsku vodu visokog ekološkog statusa, kao što je određeno u odgovarajućoj tablici u dijelu 1.2. Priloga V. Treba odrediti i biološke referentne uvjete koji predstavljaju vrijednosti elemenata biološke kvalitete, navedene u dijelu 1.1. Priloga V. za taj tip površinskih voda visokog ekološkog statusa, kako je određeno u odgovarajućoj tablici u dijelu 1.2. Priloga V.
[…]
1.5. Ocjena utjecaja
Države članice poduzimaju ocjenjivanje podložnosti stanja površinskih voda gore navedenim pritiscima.
Države članice koriste gore navedene informacije i sve ostale relevantne informacije, uključujući i postojeće podatke o praćenju stanja u okolišu, u donošenju ocjene o tome u kolikoj mjeri površinske vode u vodnom području neće uspjeti zadovoljiti ciljeve kvalitete okoliša određene u članku 4. Pri tom ocjenjivanju države članice mogu se poslužiti tehnikom modeliranja.
Za vode za koje je utvrđen rizik da neće uspjeti postići ciljeve kvalitete okoliša po potrebi će se provesti daljnje određivanje značajki tipova radi optimalizacije programa praćenja stanja iz članka 8. i programa mjera iz članka 11.
[…]”
11 Prilog V. Direktivi 2000/60 u dijelu 1., koji sadržava pravila o klasifikaciji i praćenju stanja površinskih voda, određuje:
„[…]
1.2. Normativne definicije za klasifikaciju ekološkog stanja
Tablica 1.2 Opće definicije za rijeke, jezera, prijelazne i obalne vode
Sljedeći tekst daje opću definiciju ekološke kvalitete. Za potrebe klasifikacije vrijednosti elemenata kvalitete ekološkog stanja za svaku kategoriju površinskih voda dane su na tablicama 1.2.1 do 1.2.4.
Element | Vrlo dobro stanje | Dobro stanje | Umjereno dobro stanje |
Ekoregije | Vrlo male ili nikakve antropogene promjene vrijednosti fizičko‑kemijskih i hidromorfoloških elemenata kvalitete za tijelo površinske vode u odnosu na vrijednosti uobičajene za taj tip voda u nenarušenom stanju. Vrijednosti bioloških elemenata kvalitete za tijelo površinske vode odražavaju uobičajene vrijednosti za taj tip voda u nenarušenom stanju, i pokazuju vrlo mala ili nikakva odstupanja. Ovo se smatra tipičnim uvjetima | Vrijednosti bioloških elemenata kvalitete za dotični tip površinskih voda pokazuju nisku razinu promjena uzrokovanih ljudskom aktivnošću, no samo malo odstupaju od vrijednosti uobičajenih za taj tip površinskih voda u nenarušenom stanju. | Vrijednosti bioloških elemenata kvalitete za taj tip površinskih voda umjereno odstupaju od vrijednosti uobičajenih za taj tip voda u nenarušenom stanju. Vrijednosti pokazuju umjerena odstupanja uslijed ljudske aktivnosti, a poremećaji su znatno veći nego u uvjetima dobrog stanja. |
Vode čije je stanje ocijenjeno niže od umjereno dobrog, klasificiraju se kao siromašne ili loše.
Vode koje pokazuju znakove većih promjena vrijednosti bioloških elemenata za taj tip površinskih voda, i u kojima relevantne biološke zajednice znatno odstupaju od uobičajenih za taj tip voda u nenarušenom stanju, klasificiraju se kao siromašne.
Vode koje pokazuju znakove jakih promjena vrijednosti bioloških elemenata kvalitete za taj tip površinskih voda, i u kojima su veliki dijelovi relevantnih bioloških zajednica uobičajenih za taj tip voda odsutne, klasificiraju se kao slabe.
[…]
1.2.6. Postupak određivanja kemijskih standarda kvalitete u državama članicama
Pri izvođenju standarda kvalitete okoliša za onečišćujuće tvari iz točaka 1. do 9. Priloga VIII. za zaštitu vodene biote, države članice postupat će sukladno sljedećim odredbama. Standardi se mogu određivati za vodu, sediment ili biotu.
Gdje je moguće, treba pribaviti i akutne i kronične podatke za niže navedene taksonomske elemente koji su relevantni za dotični tip voda, kao i za druge taksonomske elemente koji su dostupni. ‚Osnovni komplet’ taksonomskih elemenata uključuje:
– alge i/ili makrofite
– dafnije ili reprezentativne organizme za slane vode
– ribe.
[…]
1.3. Praćenje ekološkog i kemijskog stanja površinskih voda
Treba uspostaviti mrežu za praćenje površinskih voda, sukladno zahtjevima iz članka 8. Mrežu treba planirati tako da osigurava cjelovit i sveobuhvatan pregled ekološkog i kemijskog stanja u svakom riječnom slivu, te da omogućuje klasifikaciju vodnih tijela u pet vrsta sukladnih normativnim definicijama iz odjeljka 1.2. Države članice osigurat će karte na kojima je prikazana mreža za praćenje površinskih voda u planu upravljanja riječnim slivom.
Na osnovu klasifikacije i ocjene utjecaja provedene sukladno članku 5. i Prilogu II., države članice uspostavljaju za svako razdoblje, na koje se odnosi plan upravljanja riječnim slivom, programe nadzornog i operativnog praćenja. U pojedinim slučajevima države članice će trebati uspostaviti i programe istraživačkog praćenja.
[…]”
12 Prilog VI. navedenoj direktivi u dijelu B sadržava popis, koji nije iscrpljujući, dopunskih mjera koje države članice u svakom vodnom području mogu donijeti kao dio programa mjera iz članka 11. stavka 4.: Među tim mjerama nalaze se, u točki viii., „kontrole zahvaćanja vode”.
Irsko pravo
13 Relevantne odredbe nacionalnog prava kojima se provodi Direktiva 2000/60 nalaze se u European Communities (Water Policy) Regulationsu 2003 (Uredba o politici Europskih zajednica o vodama iz 2003.) (S. I. br. 722 iz 2003.) i u European Union (Water Policy) Regulationsu 2014 (Uredba o politici Europske unije o vodama iz 2014.) (S. I. br. 350 iz 2014.).
Glavni postupak i prethodna pitanja
14 Spor u glavnom postupku odnosi se na zahtjev za izdavanje odobrenja za projekt prostornog planiranja kojim se omogućuje crpljenje putem cjevovoda najviše 4680 m³ slatke vode tjedno, tijekom četiri sata dnevno, tijekom najviše četiri dana tjedno i do 22 tjedna godišnje od svibnja do rujna, iz Loch an Mhuilinna, privatnog kopnenog jezera bez plime i oseke, površine 0,083 km² koje se nalazi na otoku Gorumna u okrugu Galway (Irska). Izvađena slatka voda trebala bi, nakon prijenosa na četiri lokacije kojima upravlja Bradán Beo Teoranta, društvo osnovano po irskom pravu, u Kilkieranskom zaljevu u okrugu Galway, poslužiti za kupanje bolesnih lososa kako bi ih se oslobodilo od bolesti škrga uzrokovane amebom i morskih uši.
15 P. Sweetman podnio je High Courtu (Visoki sud, Irska), sudu koji je uputio zahtjev u ovom predmetu, tužbu protiv odluke Agencije od 20. srpnja 2018. kojom se dodjeljuje zatraženo odobrenje.
16 Taj je sud presudom od 15. siječnja 2021. poništio tu odluku, smatrajući da ona ne poštuje zahtjeve Direktive 2000/60. U tom je pogledu High Court (Visoki sud) konkretnije smatrao da je Environmental Protection Agency (Irska agencija za zaštitu okoliša, u daljnjem tekstu: AZO) trebao svrstati Loch an Mhuilinn u posebno stanje, nakon precizne procjene i praćenja, kako to zahtijevaju ta direktiva i irsko zakonodavstvo kojim se ona prenosi. No, s obzirom na to da AZO nije proveo takvu klasifikaciju, taj je sud zaključio da Agencija nije mogla ocijeniti jesu li predloženi radovi u skladu s člankom 4. stavkom 1. Direktive 2000/60.
17 Nakon objave te presude društvo Bradán Beo Teoranta zatražilo je mišljenje AZO‑a. U dopisu od 28. siječnja 2021. AZO je iznio svoje tumačenje prema kojem se, što se tiče jezera, Direktivom 2000/60 predviđa da se samo ona čija je površina veća od 0,5 km² moraju odrediti kao vodna tijela obuhvaćena tom direktivom. Što se tiče jezera čija je površina manja od tog praga, države članice mogu odlučiti uključiti ih kao vodna tijela obuhvaćena navedenom direktivom ako su važna u kontekstu ciljeva i odredaba te direktive. U skladu s tim načelima, sva jezera veća od 0,5 km2 kao i manja jezera u zaštićenim područjima (posebna područja očuvanja ili područja koja se koriste za zahvaćanje pitke vode) utvrđena su u Irskoj kao vodna tijela obuhvaćena Direktivom 2000/60. Nasuprot tomu, jezero Loch an Mhuilinn nije utvrđeno kao vodno tijelo obuhvaćeno tom direktivom jer ne ispunjava kriterije koji se odnose na površinu ili smještaj u zaštićenom području te mu stoga AZO nije klasificirao stanje.
18 Uzimajući u obzir taj dopis AZO‑a, Agencija je podnijela zahtjev za ponovno otvaranje predmeta, koji je sud koji je uputio zahtjev prihvatio, smatrajući da navodi iz tog dopisa mogu utjecati na ishod navedenog predmeta.
19 Prema mišljenju High Courta (Visoki sud), postavlja se, osobito s obzirom na razmatranja iz presude od 1. srpnja 2015., Bund für Umwelt und Naturschutz Deutschland (C‑461/13, EU:C:2015:433), ključno pitanje o tumačenju Direktive 2000/60, odnosno je li potrebno da sva vodna tijela, neovisno o svojoj veličini, budu predmet analize njihovih svojstava i klasifikacije njihova stanja u skladu s tom direktivom, tako da u kontekstu zahtjeva za odobrenje gradnje koja utječe na tijelo površinskih voda sud može ocijeniti uređenje koje se predlaže u skladu s pojmovima „pogoršanje” i „dobro stanje” površinskih voda.
20 U tim je okolnostima High Court (Visoki sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. (a) Trebaju li države članice utvrditi obilježja svih vodnih tijela i zatim ih klasificirati, bez obzira na njihovu veličinu, a konkretno treba li utvrditi obilježja svih jezera topološke površine manje od 0,5 km² i klasificirati ih?
(b) U kojoj je mjeri, ako je uopće, situacija drukčija u odnosu na vodna tijela smještena u zaštićenom području?
2. U slučaju potvrdnog odgovora na točku (a) prvog pitanja, može li tijelo nadležno za izdavanje dozvole za gradnju izdati takvu dozvolu u okviru projekta gradnje koji bi mogao utjecati na vodno tijelo prije određivanja njegovih značajki i njegove klasifikacije?
3. Ako je odgovor na točku (a) prvog pitanja niječan, koje su obveze nadležnog tijela pri odlučivanju o zahtjevu za izdavanje dozvole za projekt koji bi mogao utjecati na vodno tijelo u pogledu kojeg nisu određene značajke i/ili koje nije klasificirano?”
O prethodnim pitanjima
Prvo pitanje
21 U skladu s ustaljenom sudskom praksom, u okviru postupka suradnje između nacionalnih sudova i Suda uspostavljene u članku 267. UFEU‑a, na Sudu je da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji će mu omogućiti da riješi spor koji se pred njim vodi. U tom smislu, Sud će prema potrebi preoblikovati pitanja koja su mu postavljena (presuda od 6. listopada 2021., W. Ż. (Vijeće za izvanrednu kontrolu i javne poslove pri Vrhovnom sudu – Imenovanje), C‑487/19, EU:C:2021:798, t. 68. i navedena sudska praksa).
22 U ovom slučaju, kao prvo, iako se prvo pitanje općenito odnosi na „vodna tijela”, iz zahtjeva za prethodnu odluku i, uostalom, iz pojašnjenja na kraju točke (a) tog pitanja proizlazi da se glavni predmet odnosi na tijelo površinskih voda, točnije na jezero.
23 Kao drugo, iako se točka (b) prvog pitanja odnosi na vodna tijela u zaštićenom području, sud koji je uputio zahtjev pojasnio je, u odgovoru na pisano pitanje Suda, da se jezero o kojem je riječ u glavnom postupku ne nalazi u takvom području, nego je zapravo samo povezano s posebnim područjem očuvanja zaljeva i otokâ Kilkieran izravnom plimnom vezom.
24 Naposljetku, kao treće, iako se u prvom pitanju ne navode odredbe prava Unije čije se tumačenje traži, iz zahtjeva za prethodnu odluku kao i glagola „odrediti značajke” i „klasificirati” koje sud koji je uputio zahtjev u njemu upotrebljava proizlazi da se ono u biti odnosi na obveze predviđene člankom 5. stavkom 1. prvom alinejom i člankom 8. Direktive 2000/60, u vezi s njezinim prilozima II. i V.
25 U tim okolnostima valja smatrati da svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 5. stavak 1. prvu alineju i članak 8. Direktive 2000/60, u vezi s njezinim prilozima II. i V., tumačiti na način da je jezero čija je površina manja od 0,5 km² obuhvaćeno, s jedne strane, obvezom poduzimanja, za svako vodno područje, analize njegovih značajki i, s druge strane, obvezom izrade programa praćenja stanja voda radi dobivanja jasnog i sveobuhvatnog pregleda stanja voda u svakom vodnom području.
26 Valja podsjetiti na to da, radi osiguranja toga da države članice postignu količinske ciljeve koje je zadao zakonodavac Unije, odnosno očuvanje ili obnovu dobrog stanja površinskih voda, Direktiva 2000/60 predviđa niz odredbi, među kojima su one iz članaka 5. i 8. te priloga II. i V., kojima se uspostavlja složen postupak i koje sadržavaju više pobliže određenih faza radi omogućavanja državama članicama da provedu potrebne mjere ovisno o posebnostima i značajkama vodnih tijela koja su određena na njihovim područjima (vidjeti, u tom smislu, presudu od 24. lipnja 2021., Komisija/Španjolska (Pogoršanje stanja područja prirode Doñana) (C‑559/19, EU:C:2021:512, t. 41. do 42. i navedenu sudsku praksu).
27 Što se tiče, kao prvo, članka 5. Direktive 2000/60, ta odredba nalaže državama članicama da osiguraju, među ostalim, da se za svako vodno područje provede analiza njegovih značajki u skladu s tehničkim specifikacijama navedenima u Prilogu II. toj direktivi.
28 U skladu s točkom 1.1. Priloga II. Direktivi 2000/60, u svrhu određivanja značajki tipova površinskih voda predviđenog u članku 5. stavku 1. prvoj alineji te direktive, države članice, najprije, utvrđuju položaj i granice tijela površinskih voda, zatim određuju tijela površinskih voda unutar vodnog područja kao da pripadaju jednoj od navedenih kategorija površinskih voda (rijeke, jezera, prijelazne vode, obalne vode) ili kao umjetna tijela površinskih voda ili znatno promijenjena tijela površinskih voda i, naposljetku, za svaku kategoriju površinskih voda razvrstavaju tijela unutar vodnog područja na tipove definirane pomoću jednog od sustava, A ili B, definiranih u točki 1.2. tog Priloga II. Potom, u skladu s točkom 1.3. tog Priloga II., potrebno je utvrditi tipične referentne uvjete za tipove površinskih voda.
29 Što se tiče jezera i njihove tipologije veličine koja se temelji na površini, točka 1.2.2. Priloga II. Direktivi 2000/60 predviđa samo sljedeće tipove za potrebe sustava A: od 0,5 do 1 km2, od 1 do 10 km2; od 10 do 100 km2; i veća od 100 km2. Osim toga, točka 1.1. podtočka iv. tog Priloga II. određuje da, ako se primjenjuje sustav B, države članice moraju postići barem isti stupanj razlikovanja koji bi bio postignut primjenom sustava A, što dopušta državama članicama koje se odluče za sustav B da zadrže i najmanju veličinu od 0,5 km² kao faktor za obvezno određivanje značajki koji se odnosi na veličinu, u smislu točke 1.2.2. navedenog Priloga II.
30 Usto, kad je riječ o činjenici koju je tužitelj u glavnom postupku istaknuo u svojim pisanim očitovanjima, da studija hidrološke izvedivosti društva Bradána Beo Teoranta upućuje na to da je jezero o kojem je riječ u glavnom postupku, iz kojeg se namjerava crpiti voda, povezano s barem sedam drugih jezera, valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 2. točkom 5. Direktive 2000/60, jezero znači tijelo stajaće kopnene površinske vode i da je sud koji je uputio zahtjev, koji je jedini ovlašten kvalificirati činjenice, prihvatio takvu kvalifikaciju u pogledu vodnog tijela o kojem je riječ u glavnom postupku. Osim toga, valja primijetiti, kao što je to učinio nezavisni odvjetnik u bilješci 17. svojeg mišljenja, da je, iako u skladu s točkom 1.1. Priloga II. Direktivi 2000/60 države članice mogu zajedno grupirati vodna tijela za potrebe početnog određivanja značajki tipova, riječ o mogućnosti, a ne obvezi.
31 Iz prethodno navedenog proizlazi da se obveza, predviđena u točki 1.3. Priloga II. Direktivi 2000/60, utvrđivanja tipičnih referentnih uvjeta za tipove površinskih voda ne odnosi na jezera površine manje od 0,5 km², i to neovisno o tome primjenjuje li dotična država članica sustav A ili, kao u ovom slučaju, u skladu s odgovorom suda koji je uputio zahtjev na pisano pitanje Suda navedeno u točki 23. ove presude, sustav B.
32 Što se tiče, kao drugo, članka 8. Direktive 2000/60, njime se državama članicama nalaže da uspostave programe praćenja stanja voda kako bi se dobio jasan i sveobuhvatan pregled stanja voda u svakom vodnom području, te on u svojem naslovu, osobito, općenito upućuje na „površinske vode”.
33 S obzirom na navedeno, kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 38. svojeg mišljenja, s obzirom na to da za jezera čija je površina manja od 0,5 km² države članice nisu dužne odrediti značajke na temelju članka 5. i Priloga II. Direktivi 2000/60, iz toga logično proizlazi da države članice nemaju ni obvezu klasificiranja ekološkog stanja takvih jezera u skladu s člankom 8. i Prilogom V. toj direktivi.
34 Zajedničko tumačenje priloga II. i V. Direktivi 2000/60, ako za to postoji potreba, potvrđuje to tumačenje.
35 Konkretno, kada Prilog V. Direktivi 2000/60 u svojoj točki 1.2. utvrđuje opću definiciju ekološkog stanja za rijeke, jezera, prijelazne vode i obalne vode, za potrebe njihove klasifikacije, u njemu se izričito upućuje na „tipove” tijela površinskih voda, pri čemu su oni definirani u Prilogu II. toj direktivi, koji u pogledu jezera obuhvaća samo ona površine od najmanje 0,5 km², kao što to proizlazi iz točke 29. ove presude. Isto tako, što se tiče postupka koji države članice trebaju slijediti pri utvrđivanju kemijskih standarda kvalitete površinskih voda, u točki 1.2.6. navedenog Priloga V. upućuje se i na „tipove” tijela površinskih voda.
36 Osim toga, iz – primjerice – točke 1.3. podtočke i. Priloga II. Direktivi 2000/60 proizlazi da se tipični referentni uvjeti za svaki tip tijela površinskih voda označen u skladu s točkom 1.1. tog Priloga II. moraju utvrditi na način da predstavljaju vrijednosti hidromorfoloških, fizikalno‑kemijskih i bioloških elemenata kvalitete navedenih u točki 1.1. Priloga V. navedenoj direktivi za taj tip tijela površinskih voda visokog ekološkog statusa, kako je određeno u odgovarajućoj tablici u dijelu 1.2. Priloga V. Isto tako, u skladu s točkom 1.5. trećim stavkom Priloga II. Direktivi 2000/60, za optimizaciju izrade programa praćenja koji se zahtijevaju na temelju članka 8. te direktive zahtijeva se, ovisno o slučaju, daljnje određivanje značajki tipova u odnosu na tijela za koja je utvrđeno da postoji rizik da neće ispuniti ciljeve kvalitete okoliša.
37 Osim toga, u skladu s točkom 1.3. drugim stavkom Priloga V. Direktivi 2000/60, program nadzornog i operativnog praćenja mora se uspostaviti na osnovi klasifikacije i ocjene utjecaja provedenih u skladu s člankom 5. i Prilogom II. toj direktivi.
38 Tumačenje članaka 5. i 8. kao i priloga II. i V. Direktivi 2000/60 na način da se ni obveza utvrđivanja tipičnih referentnih uvjeta za tipove površinskih voda ni obveza uspostave programa praćenja stanja voda ne odnose na jezera čija je površina manja od 0,5 km², potvrđuju i pripremni akti te direktive. Naime, s jedne strane, Prijedlog direktive Vijeća o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL 1997., C 184, str. 20.), kako je dopunjen izmijenjenim prijedlogom (SL 1998., C 108, str. 94.), predviđao je da se obveze analogne onima koje su trenutačno navedene u navedenim prilozima II. i V. predvide u okviru samo jednog Priloga V. S druge strane, taj isti prijedlog, kako je dopunjen, nije se odnosio, u okviru sustava A, na jezera čija je površina manja od 0,01 km², dok Direktiva 2000/60, kako je konačno donesena, u iste svrhe predviđa prag od 0,5 km².
39 Takvo povisivanje praga veličine za jezera tijekom zakonodavnog postupka treba osobito pojmiti s obzirom na složenost postupka navedenog u točki 26. ove presude i činjenicu – koja je, nakon donošenja Direktive 2000/60, istaknuta u točki 3.5. Smjernice br. 2, naslovljene „Određivanje vodnih tijela”, izrađene u okviru zajedničke strategije za provedbu te direktive, koja uključuje Europsku komisiju, sve države članice, zemlje pristupnice, Kraljevinu Norvešku i druge dionike i nevladine organizacije – da površinske vode obuhvaćaju velik broj vrlo malih vodnih tijela za koja administrativno opterećenje upravljanja može biti golemo.
40 S obzirom na to pojašnjenje, navedeno utvrđenje ne sprečava države članice koje to smatraju svrsishodnim da, uzimajući u obzir ciljeve Direktive 2000/60, u okviru provedbe sustava B iz točke 1.1. podtočke iv. Priloga II. toj direktivi, podvrgnu određene tipove jezera površine manje od 0,5 km² sustavima uspostavljenima člancima 5. i 8. te prilozima II. i V. navedenoj direktivi.
41 S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 5. stavak 1. prvu alineju i članak 8. Direktive 2000/60, u vezi s njezinim prilozima II. i V., treba tumačiti na način da jezero čija je površina manja od 0,5 km² nije obuhvaćeno obvezom određivanja tipičnih referentnih uvjeta ni obvezom izrade programa praćenja stanja voda, predviđenima u tim odredbama.
Drugo pitanje
42 Uzimajući u obzir odgovor na prvo pitanje, na drugo pitanje nije potrebno odgovoriti.
Treće pitanje
43 Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita koje obveze nadležno tijelo ima na temelju Direktive 2000/60 kada odlučuje o zahtjevu za izdavanje odobrenja za projekt koji može utjecati na jezero za koje, zbog njegove površine manje od 0,5 km², nisu utvrđeni ni tipični referentni uvjeti ni program praćenja stanja voda, na temelju članka 5. stavka 1. prve alineje i članka 8. Direktive 2000/60, u vezi s prilozima II. i V. toj direktivi.
44 Kako bi se odgovorilo na to pitanje, najprije valja podsjetiti na to da je uvodnom izjavom 25. Direktive 2000/60 propisano da bi trebalo odrediti ciljeve zaštite okoliša kako bi se osiguralo postizanje dobrog stanja površinskih i podzemnih voda u području cijele Unije i spriječilo pogoršanje stanja voda na razini Europske unije. S druge strane, prema članku 1. točki (a) Direktive 2000/60, njezina je svrha uspostava okvira za zaštitu kopnenih površinskih voda, prijelaznih voda, obalnih voda i podzemnih voda koji sprečava daljnju degradaciju i štiti i učvršćuje stanje vodnih ekosustava kao i, s obzirom na potrebe za vodom, kopnenih ekosustava i močvarnih područja izravno ovisnih o vodnim ekosustavima. Naposljetku, okolišni ciljevi koje države članice moraju ostvariti navedeni su u članku 4. stavku 1. te direktive (vidjeti, u tom smislu, presudu od 1. srpnja 2015., Bund für Umwelt und Naturschutz Deutschland, C‑461/13, EU:C:2015:433, t. 35., 36. i 38.).
45 Potonja odredba, koja se u stavku 1. odnosi na provođenje programa mjera utvrđenih planovima upravljanja riječnim slivovima, ima dva različita – iako suštinski povezana – cilja. S jedne strane, prema članku 4. stavku 1. točki (a) podtočki (i) Direktive 2000/60, države članice provode potrebne mjere radi sprečavanja pogoršanja stanja svih površinskih voda (obveza sprečavanja pogoršanja). S druge strane, primjenom članka 4. stavka 1. točke (a) podtočke ii., države članice štite, poboljšavaju i obnavljaju sva tijela površinske vode, podložno primjeni podtočke iii. te odredbe za umjetna i znatno promijenjena vodna tijela, s ciljem postizanja dobrog stanja najkasnije do kraja 2015. godine (obveza poboljšanja) (presuda od 1. srpnja 2015., Bund für Umwelt und Naturschutz Deutschland, C‑461/13, EU:C:2015:433, t. 39.).
46 Budući da taj članak 4. tako upućuje u svojem stavku 1. točki (a) podtočkama i. i ii. na „sva tijela površinskih voda”, valja istaknuti da članak 2. točka 10. Direktive 2000/60 definira „tijelo površinske vode” kao „jasno određen i znatan element površinske vode, kao što je jezero, akumulacija, potok, rijeka ili kanal, dio potoka, rijeke ili kanala, prijelazna voda ili pojas obalne vode” i da članak 2. točka 5. te direktive definira „jezero” kao „tijelo stajaće kopnene površinske vode” bez upućivanja na bilo kakav prag.
47 Međutim, valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, prilikom tumačenja neke odredbe prava Unije treba voditi računa ne samo o njezinu tekstu nego i o njezinu kontekstu i ciljevima koji se žele postići propisom kojega je ona dio (presuda od 26. travnja 2022., Landespolizeidirektion Steiermark (Maksimalno trajanje nadzora na unutarnjim granicama), C‑368/20 i C‑369/20, EU:C:2022:298, t. 56. i navedena sudska praksa).
48 U tom pogledu valja istaknuti, kad je riječ o članku 4. stavku 1. točki (a) podtočkama i. i ii. Direktive 2000/60, da se radi utvrđivanja dosega obveze sprečavanja pogoršanja i obveze poboljšanja tijela površinskih voda, navedenih u točki 45. ove presude, u toj odredbi također upućuje na „stanje” navedenih vodnih tijela. Potonji pojam definiran je u točki 17. članka 2. te direktive kao „općeniti izraz koji označava stanje nekog tijela površinske vode, određeno njegovim ekološkim ili kemijskim stanjem, ovisno o tome koje je lošije”, pri čemu je „ekološko stanje” u točki 21. tog članka 2. definirano kao „izraz kvalitete strukture i funkcioniranja vodnih ekosustava povezanih s površinskim vodama, klasificirano u skladu s Prilogom V.”.
49 Međutim, kao što je to navedeno u točki 35. ove presude, iz tablice 1.2. tog Priloga V., naslovljene „Opće definicije za rijeke, jezera, prijelazne i obalne vode”, proizlazi da su klasifikacije ekološkog stanja predviđene samo s obzirom na „tipove” tijela površinskih voda. Usto, u istom Prilogu V. upućuje se na „tipove” tijela površinskih voda i kada se u točki 1.2.6. predviđa postupak koji države članice trebaju slijediti za utvrđivanje kemijskih standarda kvalitete.
50 Stoga iz teksta članka 4. stavka 1. točke (a) podtočaka i. i ii. Direktive 2000/60, tumačenih u njihovu kontekstu, proizlazi da, isto kao i obveze koje proizlaze iz članka 5. stavka 1. prve alineje i članka 8. te direktive i podložno mogućnosti navedenoj u točki 30. ove presude, kojom raspolažu države članice, da grupiraju tijela površinskih voda za potrebe početnog određivanja značajki tipova, dvije obveze predviđene u tom članku 4. stavku 1. točki (a) podtočkama i. i ii. ne obuhvaćaju jezera čija je površina manja od 0,5 km².
51 To je tumačenje potkrijepljeno okolnošću da su taj članak 4. i obveze koje se njime uvode dio složenog postupka uspostavljenog Direktivom 2000/60, čiji su ishod.
52 Naime, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 26. ove presude, kako bi se osiguralo da države članice ostvaruju okolišne ciljeve koji se nastoje postići Direktivom 2000/60 i precizirani su u njezinu članku 4. stavku 1., ta direktiva predviđa niz odredaba, osobito onih u člancima 5. i 8. te prilozima II. i V. toj direktivi, kojima se uspostavlja složeni postupak koji se sastoji od više detaljno uređenih faza, kako bi se državama članicama omogućilo provođenje potrebnih mjera, s obzirom na posebnosti i značajke vodnih tijela identificiranih na njihovim državnim područjima.
53 Stoga ne bi bilo u skladu sa strukturom Direktive 2000/60, a osobito sa složenošću postupka koji se njome uspostavlja, da se obvezujuća narav okolišnih ciljeva navedenih u članku 4. stavku 1. te direktive odnosi i na tijela površinskih voda koja, u skladu s navedenom direktivom, nisu bila i nisu obvezno ni trebala biti predmet dviju faza navedenog postupka, to jest onih predviđenih u njezinim člancima 5. i 8., čija je svrha omogućiti dobivanje podataka potrebnih za ostvarenje navedenih ciljeva.
54 Osim toga, što se tiče obveze sprečavanja pogoršanja stanja tijela površinskih voda iz članka 4. stavka 1. točke (a) podtočke i. Direktive 2000/60, Sud je u više navrata izričito presudio da ta obveza ostaje obvezujuća u svakom stadiju provedbe te direktive i da se primjenjuje na „sve tipove” i na svako stanje tijela površinskih voda za koje je plan upravljanja donesen ili je trebao biti donesen (presude od 1. srpnja 2015., Bund für Umwelt und Naturschutz Deutschland, C‑461/13, EU:C:2015:433, t. 50., od 4. svibnja 2016., Komisija/Austrija, C‑346/14, EU:C:2016:322, t. 64. i od 5. svibnja 2022., Association France Nature Environnement (Privremeni učinci na površinske vode), C‑525/20, EU:C:2022:350, t. 25.).
55 S obzirom na navedeno, valja naglasiti da, kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 59. svojeg mišljenja, s obzirom na to da se površinske vode mogu pokazati međusobno povezanima, kvaliteta elementa površinske vode male veličine može utjecati na kvalitetu drugog većeg elementa.
56 Usto, ustaljena je sudska praksa da članak 4. stavak 1. točku (a) podtočke i. do iii. Direktive 2000/60 treba tumačiti na način da države članice, osim ako nije predviđeno izuzeće, moraju uskratiti odobrenje projekta kada on može izazvati pogoršanje stanja tijela površinskih voda ili kada ugrožava postizanje dobrog stanja površinskih voda odnosno dobrog ekološkog potencijala i kemijskog stanja tih voda do datuma određenog tom direktivom (presuda od 20. prosinca 2017., Protect Natur-, Arten- und Landschaftsschutz Umweltorganisation, C‑664/15, EU:C:2017:987, t. 31. i navedena sudska praksa).
57 Stoga, kada nadležno tijelo države članice ocjenjuje zahtjev za odobrenje projekta koji bi mogao utjecati na jezero čija je površina manja od 0,5 km², ono tu procjenu ne ograničava na učinke projekta na to jezero. Naprotiv, kako bi se utvrdilo može li taj projekt izazvati pogoršanje stanja tijela površinskih voda ili ugroziti postizanje dobrog stanja površinskih voda ili dobrog ekološkog potencijala i kemijskog stanja takvih voda, ono uzima u obzir vodna tijela s kojima je to jezero povezano.
58 Iz toga slijedi da je nadležno tijelo države članice također dužno, osim ako nije odobreno izuzeće, odbiti izdati odobrenje za određeni projekt koji – zbog svojih učinaka na jezero za koje, uzimajući u obzir njegovu površinu manju od 0,5 km², nisu određene značajke na temelju članka 5. i Priloga II. Direktivi 2000/60 te za koje program praćenja stanja voda nije bio, zbog istog razloga, utvrđen na temelju članka 8. i Priloga V. toj direktivi – može izazvati pogoršanje stanja drugog tijela površinskih voda, koje je ta država članica odredila ili je to trebala učiniti kao „tip” tijela površinskih voda, ili koji može ugroziti postizanje dobrog stanja površinskih voda ili dobrog ekološkog potencijala i dobrog kemijskog stanja takvog drugog tijela površinskih voda
59 S obzirom na to, treba posebno podsjetiti na to da, u skladu s člankom 4. stavkom 8. Direktive 2000/60, prilikom primjene, između ostalih, stavka 7. tog članka, država članica mora osigurati da tom primjenom trajno ne isključi ili dovede u pitanje postizanje ciljeva te direktive na drugim vodnim tijelima u istom vodnom području te da primjena bude konzistentna s provedbom ostalog zakonodavstva Unije koje se tiče okoliša.
60 U ovom slučaju, sud koji je uputio zahtjev pojasnio je, u odgovoru na pisano pitanje Suda, da je jezero o kojem je riječ u glavnom postupku povezano s posebnim područjem očuvanja zaljeva i otokâ Kilkieran izravnom plimnom vezom. Osim toga, tužitelj iz glavnog postupka u svojim pisanim očitovanjima navodi da iz studije hidrološke izvedivosti koju je provelo društvo Bradán Beo Teoranta iz srpnja 2017. proizlazi da je to jezero povezano s drugim jezerima.
61 Na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri je li Irska ta druga jezera ili, ovisno o slučaju, dio obalnih voda odredila ili je trebala odrediti kao „tipove” tijela površinskih voda i, ako se pokaže da je to slučaj, može li provedba projekta o kojem je riječ u glavnom postupku utjecati na stanje tih tijela površinskih voda ili, ovisno o slučaju, nekog drugog tijela površinskih voda koje je bilo ili je trebalo biti određeno kao „tip” tijela površinskih voda.
62 Osim toga, na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri i je li ostvarenje predmetnog projekta u skladu s mjerama koje se provode na temelju programa izrađenog u skladu s člankom 11. Direktive 2000/60 za dotično vodno područje.
63 Naime, iako u skladu sa stavkom 1. tog članka 11. takav program mjera mora „vod[iti] računa o rezultatima analiza iz članka 5.” Direktive 2000/60, iz teksta njezina članka 11. proizlazi da doseg programa mjera nije ograničen samo na „tipove” tijela površinskih voda koji su označeni u okviru provedbe navedenog članka 5. i Priloga II. toj direktivi.
64 Konkretno, u skladu s člankom 11. stavkom 3. točkom (c) Direktive 2000/60, „osnovne mjere”, koje se moraju nalaziti u svakom programu mjera i koje predstavljaju minimalne zahtjeve koji se moraju poštovati, moraju uključivati mjere koje promiču učinkovito i održivo korištenje „voda” tako da se izbjegne ugrožavanje postizanja ciljeva navedenih u članku 4. te direktive.
65 Međutim, uzimajući u obzir ono što je navedeno u točki 55. ove presude, zaštita voda koje pripadaju tijelima površinskih voda koja, poput jezera o kojem je riječ u glavnom postupku, dotična država članica nije i koja nije ni bila obvezna odrediti kao „tipove” tijela površinskih voda može se pokazati potrebnom u tom okviru.
66 To tumačenje potkrepljuje smjernica navedena u točki 39. ove presude. Naime, taj dokument – iako potvrđuje nepostojanje obveze da se jezera čija je površina manja od 0,5 km² odredi kao „tipove” tijela površinskih voda – ističe činjenicu da se „ciljevi Direktive [2000/60] primjenjuju na sve površinske vode” i preporučuje da se na takozvane „male” elemente površinskih voda primijene barem osnovne mjere nabrojene u članku 11. stavku 3. te direktive „kada je to potrebno kako bi se izbjeglo ugrožavanje postizanja ciljeva u drugim vodnim tijelima”.
67 Zbog istog razloga može se pokazati potrebnim primijeniti čak i na tijela površinskih voda koja nisu bila i nisu nužno trebala biti određena kao „tipovi” tijela površinskih voda mjere za kontrolu zahvaćanjâ vode, navedene u članku 11. stavku 3. točki (e) Direktive 2000/60 i njezinu Prilogu VI. dijelu B točki viii.
68 Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri jesu li takve mjere primjenjive na jezero o kojem je riječ u glavnom postupku na temelju programa mjera koji je Irska donijela u skladu s člankom 11. Direktive 2000/60 i je li ostvarenje projekta o kojem je riječ u glavnom postupku u skladu s tim mjerama.
69 S obzirom na sva prethodna razmatranja, na treće pitanje valja odgovoriti tako da članak 4. stavak 1. točku (a) i članak 11. Direktive 2000/60 treba tumačiti na način da nadležnom tijelu nalažu – kada odlučuje o zahtjevu za izdavanje odobrenja za projekt koji može utjecati na jezero za koje, zbog njegove površine manje od 0,5 km², nisu utvrđeni ni tipični referentni uvjeti ni program praćenja stanja voda, na temelju članka 5. stavka 1. prve alineje i članka 8. Direktive 2000/60, u vezi s prilozima II. i V. toj direktivi – da se uvjeri, s jedne strane, da provedba takvog projekta ne može izazvati, zbog njegovih učinaka na takvo jezero, pogoršanje stanja nekog drugog tijela površinskih voda koje je ta država članica odredila ili je trebala odrediti kao „tip” tijela površinskih voda ni ugroziti postizanje dobrog stanja površinskih voda ili dobrog ekološkog potencijala i dobrog kemijskog stanja takvog drugog tijela površinskih voda i, s druge strane, da je provedba tog projekta u skladu s mjerama koje se provode na temelju programa izrađenog u skladu s člankom 11. navedene direktive za dotično vodno područje.
Troškovi
70 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (drugo vijeće) odlučuje:
1. Članak 5. stavak 1. prvu alineju i članak 8. Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike, u vezi s njezinim prilozima II. i V.,
treba tumačiti na način da:
jezero čija je površina manja od 0,5 km² nije obuhvaćeno obvezom određivanja tipičnih referentnih uvjeta ni obvezom izrade programa praćenja stanja voda, predviđenima u tim odredbama.
2. Članak 4. stavak 1. točku (a) i članak 11. Direktive 2000/60
treba tumačiti na način da:
nadležnom tijelu nalažu – kada odlučuje o zahtjevu za izdavanje odobrenja za projekt koji može utjecati na jezero za koje, zbog njegove površine manje od 0,5 km², nisu utvrđeni ni tipični referentni uvjeti ni program praćenja stanja voda, na temelju članka 5. stavka 1. prve alineje i članka 8. Direktive 2000/60, u vezi s prilozima II. i V. toj direktivi – da se uvjeri, s jedne strane, da provedba takvog projekta ne može izazvati, zbog njegovih učinaka na takvo jezero, pogoršanje stanja nekog drugog tijela površinskih voda koje je ta država članica odredila ili je trebala odrediti kao „tip” tijela površinskih voda ni ugroziti postizanje dobrog stanja površinskih voda ili dobrog ekološkog potencijala i dobrog kemijskog stanja takvog drugog tijela površinskih voda i, s druge strane, da je provedba tog projekta u skladu s mjerama koje se provode na temelju programa izrađenog u skladu s člankom 11. navedene direktive za dotično vodno područje.
Potpisi