Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. lipnja 2022. uputio Administrativen sad Varna (Bugarska) – „DEVNIA TSIMENT” AD/Zamestnik-predsedatel na Daržavna agencia „Daržaven rezerv i voennovremenni zapasi”

(predmet C-428/22)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad Varna

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: „DEVNIA TSIMENT” AD

Tuženik: Zamestnik-predsedatel na Daržavna agencia „Daržaven rezerv i voennovremenni zapasi”

Prethodna pitanja

Treba li uvodnu izjavu 33., članke 1., 3. i 8. te članak 2. točke (i) i (j) Direktive Vijeća 2009/119/EZ¹ od 14. rujna 2009. o obvezi država članica da održavaju minimalne zalihe sirove nafte i/ili naftnih derivata, s obzirom na cilj Direktive i članka 2. točke (d) Uredbe (EZ) br. 1099/2008² Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o energetskoj statistici te s obzirom na načelo proporcionalnosti utvrđeno u članku 52. stavku 1. u vezi s člankom 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da im se protive nacionalni propisi poput onih u glavnom postupku u skladu s kojima se osobe koje su za potrebe proizvodnje unutar Zajednice ostvarivale primitke naftnog koksa u skladu s točkom 3.4.23. Priloga A Uredbi (EZ) br. 1099/2008 može obvezati na to da stvore zalihe za slučaj nužde?

Treba li uvodnu izjavu 33., članke 1., 3. i 8. te članak 2. točke (i) i (j) Direktive tumačiti na način da im se protive nacionalni propisi poput onih u glavnom postupku u skladu s kojima su vrste proizvoda za koje treba stvoriti i držati zalihe za slučaj nužde iz članka 2. točke (i) Direktive u vezi s poglavljem 3.4. Priloga A Uredbi (EZ) br. 1099/2008 ograničene na dio vrsta proizvoda?

Treba li uvodnu izjavu 33., članke 1., 3. i 8. te članak 2. točke (i) i (j) Direktive tumačiti na način da im se protive nacionalni propisi poput onih u glavnom postupku u skladu s kojima činjenica da osoba koja ostvaruje primitke odnosno izvršava uvoz unutar Zajednice neke vrste proizvoda navedene u članku 2. točki (i) Direktive u vezi s poglavljem 3.4. Priloga A Uredbi (EZ) br. 1099/2008, ima obvezu stvaranja i držanja zaliha za slučaj nužde i neke druge, različite vrste proizvoda?

Treba li uvodnu izjavu 33., članke 1., 3. i 8. te članak 2. točke (i) i (j) Direktive tumačiti na način da im se protive nacionalni propisi poput onih u glavnom postupku u skladu s kojima je osoba obvezana stvarati i držati zalihe proizvoda koji ne upotrebljava u okviru svoje gospodarske djelatnosti i koji nije povezan s tom djelatnošću, pri čemu je ta obveza, osim toga, povezana sa znatnim financijskim opterećenjem (što praktički dovodi do nemogućnosti njezina ispunjenja) jer osoba niti ima proizvod niti je njezin uvoznik i/ili posjednik?

Ako je odgovor na neko od pitanja niječan: Treba li uvodnu izjavu 33. članke 1., 3. i 8. te članak 2. točke (i) i (j) Direktive Vijeća 2009/119/EZ od 14. rujna 2009. o obvezi država članica da održavaju minimalne zalihe sirove nafte i/ili naftnih derivata, s obzirom na cilj Direktive i načelo proporcionalnosti utvrđeno u članku 52. stavku 1. u vezi s člankom 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da se uvoznika određene vrste proizvoda može obvezati samo na stvaranje i držanje zaliha za slučaj nužde iste vrste proizvoda koji je i uvezen?

____________

¹ SL 2009., L 265, str. 9. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 5., str. 82. i ispravak SL 2018., L 241, str. 14.)

¹ SL 2008., L 304, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 1., str. 191.)