PRESUDA OPĆEG SUDA (peto vijeće)
6. studenoga 2014. (*)
„Žig Zajednice – Prijava figurativnog žiga Zajednice koji prikazuje valovitu liniju – Apsolutni razlog za odbijanje – Nepostojanje razlikovnoga karaktera – Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Nepostojanje razlikovnoga karaktera stečenog uporabom – Članak 7. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Članak 76. Uredbe br. 207/2009 – Članak 75. Uredbe (EZ) br. 207/2009“
U predmetu T‑53/13,
Vans, Inc., sa sjedištem u Cypressu, Kalifornija (Sjedinjene Američke Države), koji zastupa M. Hirsch, avocat,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajn) (OHIM), koji zastupa Ó. Mondéjar Ortuño, u svojstvu agenta,
tuženik,
povodom tužbe podnesene protiv odluke petog žalbenog vijeća OHIM‑a od 14. studenoga 2012. (predmet R 860/2012‑5), vezano uz prijavu za registraciju figurativnog znaka koji prikazuje valovitu liniju kao žig Zajednice,
OPĆI SUD (peto vijeće),
u sastavu: A. Dittrich, predsjednik, J. Schwarcz i V. Tomljenović (izvjestiteljica), suci,
tajnik: E. Coulon,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 31. siječnja 2013.,
uzimajući u obzir OHIM‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 7. svibnja 2013.,
uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za zakazivanje ročišta u roku od mjesec dana od dostave obavijesti o zaključenju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno, na temelju izvještaja suca izvjestitelja, u skladu s člankom 135.a Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez usmenog dijela postupka,
donosi sljedeću
Presudu(1)
[omissis]
Zahtjevi stranaka
7 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku u cijelosti i vrati predmet na ponovno odlučivanje žalbenom vijeću;
– naloži OHIM‑u snošenje troškova.
8 OHIM od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
[omissis]
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 76. stavka 1. Uredbe br. 207/2009
[omissis]
12 Valja navesti da, kako proizlazi iz sudske prakse, sukladno članku 76. stavku 1. Uredbe br. 207/2009, ispitivači i žalbena vijeća OHIM‑a moraju po službenoj dužnosti ispitati činjenice. Slijedom navedenog, nadležna tijela OHIM‑a mogu temeljiti svoju odluku na činjenicama koje podnositelj prijave nije naveo (presuda od 23. siječnja 2014., Novartis protiv OHIM‑a (CARE TO CARE), T‑68/13, EU:T:2014:29, t. 22.; vidjeti također u tom smislu presudu od 22. lipnja 2006., Storck protiv OHIM‑a, C‑25/05 P, Zb., EU:C:2006:422, t. 50., 51. i 54.). Nadalje, iz stalne sudske prakse proizlazi da će OHIM povrijediti članak 76. Uredbe br. 207/2009 ako odbije uzeti u obzir argumente ili dokazne elemente koje stranke pravovremeno podnesu (vidjeti u tom smislu presude od 9. studenoga 2005., Focus Magazin Verlag protiv OHIM‑a – ECI Telecom (Hi‑FOCuS), T‑275/03, Zb., EU:T:2005:385, t. 43. i od 10. srpnja 2006., La Baronia de Turis protiv OHIM‑a – Baron Philippe de Rothschild (LA BARONNIE), T‑323/03, Zb., EU:T:2006:197, t. 68.).
13 U predmetnom slučaju tužitelj svojim argumentima ističe u bitnome dva prigovora, prvi, koji se odnosi na nepostojanje prikladnog ispitivanja dokaznih elemenata navedenih u gornjoj točki 10., i drugi, koji se odnosi na nedostatak obrazloženja.
14 U odnosu na prvi prigovor, koji se odnosi na nepostojanje prikladnog ispitivanja dokaznih elemenata navedenih u gornjoj točki 10., najprije valja istaknuti da iz pobijane odluke ni na koji način ne proizlazi da je žalbeno vijeće odbilo uzeti u obzir bilo koji argument ili dokazni element koji je tužitelj dostavio.
15 Nadalje valja istaknuti, u odnosu na dokumente koje je tužitelj podnio u prilozima 5. i 6. očitovanju od 27. siječnja 2012., da iz točaka 14. do 16. pobijane odluke proizlazi da ih je žalbeno vijeće uzelo u obzir i odbilo. Posebice iz točke 16. pobijane odluke proizlazi da je žalbeno vijeće preuzelo kriterije ustanovljene sudskom praksom (vidjeti točku 84. dolje) i primijenilo ih na registracije u Zajednici koje je istaknuo tužitelj kako bi ih odbilo, pri čemu nije bilo vezano OHIM‑ovim prijašnjim ili pogrešnim odlukama. Nakon te analize žalbeno je vijeće pogrešno potvrdilo, preopširno, kao što pokazuje korištenje izraza „nadalje“, da se spomenute prijave mogu temeljiti na članku 7. stavku 3. Uredbe br. 207/2009.
16 Točno je da je žalbeno vijeće prilikom analize tih dokumenata počinilo pogrešku navodeći, u točki 16. pobijane odluke, da su se registracije u Zajednici mogle temeljiti na stjecanju razlikovnog karaktera uporabom u smislu članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009. Međutim, ta pogreška koja se, među ostalim, odnosila na podredan argument iznesen prilikom ispitivanja dokumenata koje je podnio tužitelj ne predstavlja povredu članka 76. Uredbe br. 207/2009, nego materijalnu pogrešku čije će se eventualne posljedice ispitati u niže navedenim točkama 84. do 88.
17 Naime, pokaže li se da su dokazni elementi površno ispitani, a što u predmetnom slučaju tužitelj predbacuje žalbenom vijeću, to ne može predstavljati povredu postupovne odredbe u članku 76. Uredbe br. 207/2009. Netočna ocjena dokaznih elemenata koje dostavi jedna stranka može eventualno dovesti do povrede materijalne odredbe koja se primjenjuje u predmetnom slučaju.
18 Na trećem mjestu valja istaknuti, u odnosu na prilog 10. žalbi podnesenoj žalbenom vijeću, da taj dokument sadrži navode o obujmu tužiteljeve prodaje tijekom 2010. i 2011. godine u određenim državama članicama, odnosno Beneluxu, Češkoj Republici, Danskoj i Švedskoj, koje su dio Skandinavije, Njemačkoj, Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Poljskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Također je sadržavao prognozu prodaje za 2012. godinu za te države članice. Dakle, svrha tog dokumenta bila je dopuniti sadržaj izjave pod prisegom tužiteljeva direktora promocije i organizacije događanja podnesene ispitivaču i koji je, kako je žalbeno vijeće navelo u točki 23. pobijane odluke, u kojoj se ponovno navode njegove tvrdnje, sadržavao podatke u odnosu na obujam prodaje koji nisu izračunati u odnosu na svaku zemlju, koji ne navode ukupan iznos za Uniju i koji nisu potvrđeni drugim dokumentima, poput računa.
19 Iz pobijane odluke proizlazi da žalbeno vijeće, kako ističe tužitelj, nije odlučilo o spomenutom dokumentu. Naime, on nije spomenut u točki 21. pobijane odluke među dodatnim dokumentima koje je tužitelj podnio žalbenom vijeću niti ga je žalbeno vijeće spomenulo u okviru ocjene dokaznih elemenata koje je podnio tužitelj.
20 U svakom slučaju valja navesti da se na temelju same okolnosti da žalbeno vijeće nije ponovno navelo sve argumente jedne stranke i dokazne elemente koje je ta stranka podnijela ili nije odgovorilo na svaki od tih argumenata i dokaznih elemenata ne može zaključiti da ih je žalbeno vijeće odbilo uzeti u obzir (presuda od 9. prosinca 2010., Tresplain Investments protiv OHIM‑a – Hoo Hing (Golden Elephant Brand), T‑303/08, Zb., EU:T:2010:505, t. 46.).
21 U predmetnom slučaju iz pobijane odluke nikako ne proizlazi da je žalbeno vijeće odbilo uzeti u obzir dokument podnesen u prilogu 10. žalbi koja mu je podnesena. Žalbeno vijeće nije tužitelju prigovorilo da dokument nije pravovremeno podnio i nije ga odbacilo kao nedopušten. Moguće je da je žalbeno vijeće propustilo obratiti pozornost na činjenicu da je prilog 10. žalbi koja mu je podnesena sadržavao navode o obujmu tužiteljeve prodaje u određenim državama članicama.
22 Međutim, sama ta činjenica ne može predstavljati povredu postupovne odredbe iz članka 76. Uredbe br. 207/2009. Ona predstavlja pogrešnu ocjenu dokaznih elemenata koje je podnio tužitelj, koja u predmetnom slučaju može dovesti do povrede materijalne odredbe. Eventualne posljedice te pogrešne ocjene ispitat će se u okviru ispitivanja tužbenog razloga koji se temelji na povredi članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 (vidjeti točku 107. dolje).
23 Na četvrtom mjestu valja istaknuti, u odnosu na dokazni element koji navodno potječe iz nevjerodostojnih izvora, koji se nalazi u prilogu 2. očitovanju od 27. siječnja 2012., da se radi o stranici modnog časopisa Elle. Na njoj je prikazana fotografija manekenke koja nosi par cipela koje je proizveo tužitelj sa znakom za koji je podnesena prijava za registraciju.
24 U tom smislu valja utvrditi da, suprotno tužiteljevim navodima, čak i da se ne radi o oglasu, on predstavlja promotivni materijal koji se odnosi na tužitelja i koji je objavljen u modnom časopisu, koji mu omogućava da javnosti predstavi svoje proizvode. Budući da je žalbeno vijeće ispitalo sav reklamni materijal u točkama 26. i 27. pobijane odluke, ne može mu se prigovoriti da nije uzelo u obzir taj dokument. Ono stoga nije povrijedilo postupovnu odredbu iz članka 76. Uredbe br. 207/2009.
25 U svakom slučaju, čak i pod pretpostavkom da se, kako je istaknuo tužitelj, taj dokument treba smatrati dokaznim elementom koji potječe iz nevjerodostojnog izvora, valja istaknuti da, kao u odnosu na prilog 10. žalbi podnesenoj žalbenom vijeću, iz pobijane odluke ni na koji način ne proizlazi da ga je žalbeno vijeće odbilo uzeti u obzir. Dakle, žalbeno vijeće nije tužitelju prigovorilo da ga nije pravovremeno podnio i nije ga odbacilo kao nedopušten. Stoga, pod pretpostavkom da ga je žalbeno vijeće moglo ne uzeti u obzir, sama ta činjenica, kako je navedeno u točki 22. gore, ne može predstavljati povredu postupovne odredbe iz članka 76. Uredbe br. 207/2009. Ona može predstavljati pogrešnu ocjenu dokaznih elemenata koje je podnio tužitelj, čije će se eventualne posljedice ispitati u okviru ispitivanja tužbenog razloga koji se temelji na povredi članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 (vidjeti točku 107. dolje).
26 Stoga valja smatrati da tužitelj žalbenom vijeću ne može prigovarati da je povrijedilo postupovnu odredbu iz članka 76. Uredbe br. 207/2009. Dakle, tužiteljeve argumente u tom pogledu treba odbiti.
[omissis]
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (peto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Vansu, Inc. nalaže se snošenje troškova
Dittrich | Schwarcz | Tomljenović |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 6. studenoga 2014.
Potpisi