Predmet T-837/16
Kraljevina Švedska
protiv
Europske komisije
Presuda Općeg suda (peto vijeće) od 7. ožujka 2019.
„REACH – Komisijina odluka kojom se odobrava upotreba olovnog sulfokromata žutog i olovnog kromata molibdata sulfata crvenog – Članak 60. stavci 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 – Ispitivanje nedostupnosti alternativa – Pogreška koja se tiče prava”
1. Usklađivanje zakonodavstava – Registracija, evaluacija i autorizacija kemikalija – Uredba REACH – Posebno zabrinjavajuće tvari – Odluka o autorizaciji – Uvjeti za dodjelu autorizacije – Komisijina obveza ispitivanja – Doseg – Obveza uzimanja u obzir mišljenja odbora Europske agencije za kemikalije (ECHA) – Ograničenja – Obveza obrazlaganja
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1907/2006, uvodne izjave 81. i 102. te čl. 60. st. 4.)
(t. 64.-69.)
2. Usklađivanje zakonodavstava – Registracija, evaluacija i autorizacija kemikalija – Uredba REACH – Posebno zabrinjavajuće tvari – Odluka o autorizaciji – Uvjeti za dodjelu autorizacije – Nedostupnost alternativa za uporabu zabrinjavajuće tvari – Komisijino ispitivanje – Teret dokazivanja – Prisutnost elemenata na temelju kojih se može zaključiti da Komisija nije propisno provjerila nedostupnost alternativa
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1907/2006, uvodne izjave 69. i 73. te čl. 60. st. 4., 5. 8. i st. 9. t. (d) i čl. 62. st. 4. t. (e) i (f))
(t. 72.-79., 81.-85., 102.)
3. Tužba za poništenje – Presuda o poništenju – Učinci – Ograničavanje od strane Suda – Održavanje učinaka pobijanog akta dok ga se ne zamijeni u razumnom roku – Opravdanje koje se temelji na razlozima pravne sigurnosti
(Čl. 264. st. 2. UFEU-a)
(t. 109.-112.)
Kratak prikaz
U presudi Švedska/Komisija (T-837/16), donesenoj 7. ožujka 2019., Opći sud je poništio odluku kojom je Komisija dala autorizaciju za određene upotrebe olovnog sulfokromata žutog (C. I. Pigment Yellow 34) i olovnog kromata molibdata sulfata crvenog (C. I. Pigment Red 104) prema Uredbi br. 1907/2006(1). Tu je autorizaciju zatražio DDC Maastricht BV osobito radi upotrebe tih dvaju pigmenata u bojama na metalnim površinama i za označivanje cesta. Kraljevina Švedska, koju podupiru Kraljevina Danska, Republika Finska i Europski parlament, osporila je pred Općim sudom odluku Europske komisije o davanju autorizacije, kojom je, među ostalim, utvrđena nedostupnost alternativa za ta dva pigmenta.
Kao prvo, Opći sud je utvrdio da je, što se tiče kromata olova o kojima je riječ, nesporno da nije moguće utvrditi izvedenu razinu izloženosti bez učinka za kancerogena ili za reproduktivno toksična svojstva, te da, slijedom toga, pravna osnova koja omogućuje davanje autorizacije za te posebno zabrinjavajuće tvari može biti samo članak 60. stavak 4. Uredbe br. 1907/2006. Pobijana odluka zasniva se na toj odredbi.
Kao drugo, Opći sud je dao određena pojašnjenja glede raspodjele zadaća povjerenih dionicima uključenim u postupak autorizacije iz članka 60. stavka 4. Uredbe br. 1907/2006. Tako je na samoj Komisiji da provjeri jesu li ispunjeni uvjeti propisani tom odredbom. U okviru socioekonomske analize i analize prikladnih alternativa, Komisija mora uzeti u obzir mišljenja odbora Europske agencije za kemikalije (ECHA) iz članka 64. stavka 1. Uredbe br. 1907/2006. Čak i da nije vezana mišljenjima, u slučaju da odluči znatno odstupiti od tehničkog ili ekonomskog stajališta izraženog u takvom mišljenju, Komisija je dužna posebno obrazložiti svoju ocjenu.
Kao treće, Opći sud je dodatno pojasnio pojam „alternativna rješenja”. Iz članka 64. stavka 4., članka 60. stavka 5. i iz uvodne izjave 69. Uredbe br. 1907/2006 proizlazi da „alternativa” predstavlja „tvar” ili „tehnologiju”, koja je relevantna za postupak odobrenja iz Uredbe br. 1907/2006 samo u mjeri u kojoj je „prikladna”. Što se tog pojma, njime se nastoji ograničiti broj relevantnih alternativa na „sigurnija rješenja”, odnosno na tvari ili tehnologije čija uporaba podrazumijeva manji rizik u odnosu na rizik koji proizlazi iz uporabe dotične posebno zabrinjavajuće tvari. Osim toga, taj izraz znači da se ne mora samo raditi o alternativi in abstracto ili ostvarenoj u laboratorijskim uvjetima ili u uvjetima koji su samo iznimni. Usto, u kontekstu socioekonomskog postupka mora se također odrediti jesu li alternative koje su dokazane u autorizacijskom postupku tehnički i ekonomski izvedive „za podnositelja zahtjeva” za autorizaciju. Naime, ako se dokaže da socioekonomske koristi nadilaze rizike koji proizlaze iz uporabe predmetne tvari za zdravlje ljudi ili okoliš, autorizacija se može dati ako podnositelj zahtjeva iznese plan zamjene u smislu članka 60. stavka 4. točke (c) te uredbe.
Kao četvrto, glede tereta dokazivanja, Opći sud je smatrao da, iako je na podnositelju zahtjeva za odobrenje da dokaže da nije dostupna nikakva alternativa, Komisija mora ustanoviti omogućuju li sve relevantne činjenice te pripadajuće tehničke i ekonomske ocjene zaključak da su uvjeti iz te odredbe uistinu ispunjeni. Slijedom toga, na Komisiji je da, u skladu s dužnom pažnjom, detaljnije ispita uvjet o nedostupnosti alternativa. Ako, nakon ispitivanja uvjeta vezanog za nedostupnost alternativa i dalje postoje nesigurnosti vezane za znanstvenu procjenu, valja zaključiti da taj uvjet u načelu nije ispunjen i da Komisija, prema tome, nije mogla izdati autorizaciju, čak ni uvjetno.
Naime, Opći sud je utvrdio da su informacije koje su treće strane dostavile tijekom postupka za donošenje pobijane odluke dokazale da, barem glede nekih upotreba, nije bilo opravdano utvrditi nedostupnost alternativa. Naime, Opći sud smatra da do dana donošenja pobijane odluke Komisija nije valjano dovršila preispitivanje uvjeta vezanog uz nedostupnost alternativa, kako je predviđeno u članku 60. stavku 4. Uredbe br. 1907/2006. Stoga na taj isti dan još nije bilo moguće dodijeliti autorizaciju o kojoj je riječ.