Predmet C-164/17

Edel Grace i Peter Sweetman

protiv

An Bórd Pleanála,

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Supreme Court (Irska))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Okoliš – Direktiva 92/43/EZ – Očuvanje prirodnih staništa i divlje faune i flore – Članak 6. stavci 3. i 4. – Procjena utjecaja plana ili projekta na zaštićeno područje – Plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili potreban za njegovo upravljanje – Projekt vjetroelektrane – Direktiva 2009/147/EZ – Očuvanje divljih ptica – Članak 4. – Posebno zaštićeno područje (PZP) – Prilog I. – Eja strnjarica (Circus cyaneus) – Pogodno stanište koje se mijenja tijekom vremena – Privremeno ili trajno smanjenje površine korisnih područja – Mjere uključene u projekt kojima se nastoji zajamčiti da se tijekom trajanja projekta stvarno pogodna površina za prirodno stanište vrste ne smanji, nego čak i poveća”

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 25. srpnja 2018.

1.        Okoliš – Očuvanje prirodnih staništa i divlje faune i flore – Direktiva 92/43 – Odgovarajuća ocjena utjecaja plana ili projekta na područje – Zaštitne mjere –/ Kompenzacijske mjere – Razlikovanje

(Direktiva Vijeća 92/43, čl. 6. st. 3. i 4.)

2.        Okoliš – Očuvanje prirodnih staništa i divlje faune i flore – Direktiva 92/43 – Posebna područja očuvanja – Obveze država članica – Procjena utjecaja projekta na određeno područje – Uzimanje u obzir budućeg razvoja novog staništa kojemu je cilj kompenzirati gubitak površine i kvalitete uzrokovan projektom – Isključenost –Kvalifikacija navedenog razvoja kao kompenzacijske mjere – Uvjet

(Direktiva Vijeća 92/43, čl. 6. st. 3. i 4.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 47.)

2.      Članak 6. Direktive Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore treba tumačiti na način da se – u slučaju kada je predviđena provedba projekta na području određenom za zaštitu i očuvanje vrsta, čija se površina dostatna za osiguranje potreba zaštićene vrste mijenja tijekom vremena, pri čemu zbog tog projekta određeni dijelovi tog područja privremeno ili trajno više neće biti pogodno stanište predmetne vrste – okolnost da taj projekt obuhvaća mjere kojima se nastoji zajamčiti da se nakon procjene prihvatljivosti utjecaja navedenog projekta i tijekom njegova trajanja dio navedenog područja koji konkretno može biti pogodno stanište neće smanjiti, nego čak i povećati, ne može uzeti u obzir radi procjene koju valja provesti na temelju stavka 3. tog članka i osiguranja da predmetni projekt neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja, nego je ta okolnost, ovisno o slučaju, obuhvaćena stavkom 4. tog članka.

U tom je pogledu Sud već presudio da se mjere predviđene projektom, kojima se nastoje nadomjestiti njegovi negativni učinci, ne mogu uzeti u obzir u okviru procjene utjecaja navedenog projekta propisane člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima (presude od 15. svibnja 2014., Briels i dr., C-521/12, EU:C:2014:330, t. 29., i od 21. srpnja 2016., Orleans i dr., C-387/15 i C-388/15, EU:C:2016:583, t. 48.).

Mjeru je prilikom procjene prihvatljivosti moguće uzeti u obzir samo ako je dovoljno sigurno da će se tom mjerom učinkovito doprinijeti izbjegavanju negativnih utjecaja time što se njome jamči da ne postoji nikakva razumna sumnja da projekt neće negativno utjecati na cjelovitost područja (vidjeti u tom smislu presudu od 26. travnja 2017., Komisija/Njemačka, C-142/16, EU:C:2017:301, t. 38.).

Doista, govoreći načelno, mogući pozitivni učinci budućeg razvoja novog staništa, kojima se nastoji nadomjestiti gubitak površine i kvalitete tog istog stanišnog tipa na zaštićenom području, teško se mogu predvidjeti odnosno vidljivi su tek naknadno (vidjeti u tom smislu presudu od 21. srpnja 2016., Orleans i dr., C-387/15 i C-388/15, EU:C:2016:583, t. 52. i 56. i navedenu sudsku praksu).

Valja naglasiti da se izvor nesigurnosti ne nalazi u okolnosti da je stanište o kojem je riječ u glavnom postupku u stalnoj promjeni odnosno u tome da to područje zahtijeva „dinamično” upravljanje. Naprotiv, ta je nesigurnost rezultat utvrđenja sigurnih ili mogućih negativnih utjecaja na cjelovitost dotičnog područja kao stanišnog i lovnog područja, što je, dakle, utjecaj na jedno od sastavnih obilježja tog područja, kao i uključivanja u procjenu utjecaja budućih koristi koje proizlaze iz donošenja mjera koje su u fazi te procjene tek samo moguće jer njihova provedba još nije ostvarena. Stoga, pod uvjetom provjere suda koji je uputio zahtjev, navedene koristi nisu se mogle sa zahtijevanom sigurnošću predvidjeti u trenutku kada su tijela odobrila predmetni projekt.

(t. 50.-53., 57. i izreka)