Predmet T‑79/14
Secop GmbH
protiv
Europske komisije
„Državne potpore – Sanacija poduzetnika u poteškoćama – Potpora u obliku državnog jamstva – Odluka kojom se utvrđuje da je potpora spojiva s unutarnjim tržištem – Nepokretanje formalnog istražnog postupka – Ozbiljne poteškoće – Postupovna prava zainteresiranih stranaka“
Sažetak – Presuda Općeg suda (prvo vijeće) od 1. ožujka 2016.
1. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Prethodna faza i kontradiktorna faza – Spojivost potpore s unutarnjim tržištem – Poteškoće u ocjeni – Komisijina dužnost pokretanja kontradiktornog postupka – Ozbiljne poteškoće – Pojam
(čl. 108. st. 2. i 3. UFEU‑a)
2. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Diskrecijska ovlast Komisije – Mogućnost donošenja smjernica – Sudski nadzor – Granice
(čl. 107. st. 3. UFEU‑a)
3. Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Potpore koje se mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem – Državne potpore za sanaciju poduzeća u teškoćama – Smjernice Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama – Ciljevi
(čl. 107. st. 3. točka (c) UFEU‑a; Komunikacija Komisije 2004/C 244/02, t. 12.)
4. Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Potpore koje se mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem – Državne potpore za sanaciju poduzeća u teškoćama –Ograničeni učinci na unutarnje tržište – Hitnost – Komisijino ispitivanje u pojednostavljenom postupku
(čl. 107. st. 3. točka (c) UFEU‑a; Komunikacija Komisije 2004/C 244/02, t. 23.)
5. Potpore koje dodjeljuju države – Planovi potpora – Komisijino ispitivanje – Pravo tržišnih takmaca korisnika potpore da budu uključeni u postupak u prethodnoj fazi ispitivanja – Nepostojanje – Postojanje takvog prava u okviru postupka ocjene koncentracije poduzeća – Odluka Komisije kojom se utvrđuje spojivost potpore s unutarnjim tržištem, bez pokretanja formalnog istražnog postupka i bez saslušanja tržišnog takmaca koji je, među ostalim, sudjelovao u koncentraciji koja se odnosi na korisnika potpore – Dopuštenost – Povreda načela jednakog postupanja – Nepostojanje
(čl. 108. st. 3. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 139/2004, čl. 18. st. 1.; Uredba Komisije br. 802/2004, čl. 11. točka (b))
6. Potpore koje dodjeljuju države – Ispitivanje pritužbi – Obveze Komisije – Prethodna faza ispitivanja – Komisijina obveza prikupljanja dokaza – Doseg
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a i čl. 108. st. 3. UFEU‑a)
7. Potpore koje dodjeljuju države – Planovi potpora – Obavješćivanje Komisije – Odluka Komisije da neće podnijeti prigovor – Informacije koje je Komisija prikupila na temelju Uredbe o koncentracijama – Upotreba kao dokaznih sredstava – Doseg – Uzimanje u obzir za opravdanje pokretanja postupka na temelju druge pravne osnove
(Uredba Vijeća br. 139/2004, čl. 17. st. 1.)
8. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Spojivost potpore s unutarnjim tržištem – Diskrecijska ovlast – Postojanje istodobnog postupka ocjene koncentracije poduzeća – Obveza usklađenosti odredaba Ugovora o državnim potporama i ostalih odredaba Ugovora
(čl. 107. i 108. UFEU‑a)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 22.‑27.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 29.)
3. U skladu s točkom 12. Smjernica Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama, novoosnovano poduzeće ne može dobiti potporu za sanaciju ili restrukturiranje čak i ako je njegova početna financijska pozicija nesigurna. To je, primjerice, slučaj ako je novi poduzetnik nastao likvidacijom prethodnog poduzetnika ili je samo preuzeo imovinu tog poduzetnika. Cilj te točke je izbjeći osnivanje neodrživih poduzetnika ili gubitaških djelatnosti koji bi od svojeg osnivanja bili ovisni o javnim potporama.
U tom pogledu, pojašnjenje u drugoj rečenici navedene odredbe odnosi se primjerice na prijenos imovine prethodno postojeće pravne osobe na drugu, novoosnovanu ili već postojeću pravnu osobu. Stoga se gospodarski subjekt u koji je sada ugrađena prenesena imovina može eventualno smatrati novim poduzetnikom. Što se tiče pravne osobe koja prenosi imovinu, cilj tog pravnog posla može biti upravo njezina sanacija. Naime, u slučaju prijenosa imovine, za kvalifikaciju novoosnovanog poduzetnika nije relevantan subjekt koji se sastoji od preostalih gospodarskih djelatnosti društva prenositelja, nego subjekt koji se sastoji od gospodarskih djelatnosti društva preuzimatelja u koje je uključena prenesena imovina. Uostalom, to što poduzetnik u teškoćama prenosi određene dijelove imovine i svoje poslovanje geografski ili sektorski koncentrira na osnovnu djelatnost radi poboljšanja izgleda za ekonomski oporavak, uobičajeno je i razumno.
(t. 31., 32. i 36.)
4. Potpore za sanaciju poduzeća u poteškoćama imaju vrlo ograničene učinke na unutarnje tržište, s obzirom na ograničen odabir prihvatljivih mjera, odnosno jamstava za zajam ili zajmova, kao i vremensku ograničenost i dužnost povrata, odnosno kraj jamstva i dužnost povrata zajma nakon najviše šest mjeseci, uz obvezu podnošenja plana restrukturiranja ili likvidacije po isteku tog roka te ograničenost isključivo na nužne mjere za privremeni nastavak poslovanja predmetnog poduzetnika. Činjenica da je riječ o ograničenim učincima i hitnosti potpora za sanaciju opravdava to da ih Komisija uobičajeno ispituje u pojednostavljenom postupku, u skladu s točkom 30. Smjernica Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama, u kojem je dužna uložiti napor da donese odluku u roku od mjesec dana ako potpore ispunjavaju određene kriterije. Međutim, uzimanje u obzir kumulativnog učinka prethodnog primanja bilo koje navodno nezakonite potpore onemogućilo bi poštovanje tog roka i, prema tome, ne bi bilo u skladu s hitnošću tog ispitivanja i činjenicom da su učinci tih potpora na tržišno natjecanje ograničeni.
Štoviše, kada bi se uzimale u obzir prethodne potpore, a ne one koje su pokrivene definicijom iz točke 23. spomenutih smjernica i koje su već obuhvaćene Komisijinom konačnom odlukom kojom se nalaže povrat, Komisija bi morala u tom predmetu provesti ispitivanje navedenih prethodnih potpora, pri čemu je moguće da se ona i dotična država članica ne bi slagale u pogledu pitanja je li riječ o potporama i nezakonitim potporama i u odnosu na njih bi morala provesti poseban postupak i donijeti posebnu odluku. To bi u konačnici moglo dovesti do odbijanja dodjele potpore za sanaciju na temelju površnog ispitivanja prethodnih potpora za koje bi se kasnije moglo pokazati da su bile zakonite ili da nisu potpore ili bi pak neopravdano produljilo vrijeme potrebno za donošenje odluke o potpori za sanaciju. Stoga je takav način postupanja također očito nespojiv sa zahtjevima koji proizlaze iz načela pravne sigurnosti.
(t. 52. i 53.)
5. Kad je riječ o državnim potporama, osobe čiji su interesi možebitno povrijeđeni dodjelom potpore, ponajprije tržišni takmaci, nemaju pravo da ih se uključi u postupak u prethodnoj fazi ispitivanja. S druge strane, kad je riječ o koncentracijama, druge zainteresirane stranke, u smislu članka 11. točke (b) Uredbe br. 802/2004 o provedbi Uredbe br. 139/2004 o kontroli koncentracija između poduzetnika, imaju pravo očitovati se u svakom stadiju postupka, uključujući prethodnu fazu.
U slučaju rasprodaje sve imovine društva kćeri, njezino društvo majku valja izjednačiti s prodavateljem te imovine te stoga ima svojstvo stranke u predloženoj koncentraciji. Međutim, za razliku od tržišnih takmaca, zainteresirane stranke, u skladu s člankom 18. stavkom 1. in fine Uredbe br. 139/2004, imaju pravo očitovati se u svakom stadiju postupka, uključujući prethodnu fazu. Slijedom toga, situacija zainteresirane stranke u okviru faze prethodnog ispitivanja u području državnih potpora i situacija druge zainteresirane stranke u smislu članka 11. točke (b) Uredbe br. 802/2004 u okviru postupka ocjene koncentracije ne mogu se smatrati jednakima. Iz navedenog proizlazi da to što Komisija prije donošenja pobijane odluke poduzeću koje je steklo tu imovinu, a koje istodobno ima svojstvo tržišnog takmaca društva majke koje je korisnik potpore i stoga zainteresirana stranka za tu potporu, nije dala priliku da se očituje nije dovelo do povrede načela jednakog postupanja.
(t. 63., 64. i 67.)
6. U prethodnom postupku ispitivanja Komisija se načelno može držati elemenata koje joj je podnijela država članica i nije dužna samoinicijativno provoditi prikupljanje dokaza u pogledu svih okolnosti ako na temelju informacija koje je primila od države članice‑podnositeljice prijave, nakon prvog ispitivanja može steći uvjerenje da predmetna mjera nije potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a ili pak, ako se utvrdi da je riječ o potpori, da je spojiva s unutarnjim tržištem.
(t. 76.)
7. Iako se informacije prikupljene na temelju Uredbe br. 139/2004 o kontroli koncentracija između poduzetnika ne mogu izravno upotrijebiti kao dokazna sredstva u postupku koji nije uređen tom uredbom, one su indicije koje se po potrebi može uzeti u obzir kao opravdanje za pokretanje postupka na drugom pravnom temelju.
U tom pogledu, Komisija u postupku kontrole državnih potpora ima barem pravo zatražiti da se podnesu informacije ili dokumenti za koje je saznala u postupku ocjene koncentracije ako su te informacije ili dokumenti relevantni za ispitivanje predmetnih potpora.
(t. 82. i 83.)
8. Komisija načelno mora izbjegavati neusklađenosti do kojih može doći prilikom provedbe različitih odredbi prava Unije. Ta Komisijina obveza da poštuje usklađenost odredbi Ugovora u pogledu državnih potpora i ostalih odredbi Ugovora posebno je naglašena ako je drugim odredbama također cilj postići nenarušeno tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu. Slijedom toga, kada donosi odluku o spojivosti potpore s unutarnjim tržištem Komisija ne može zanemariti opasnost od narušavanja tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu do koje dolazi od pojedinačnih gospodarskih subjekata.
Stoga valja zaključiti da kada donosi odluku o spojivosti državne potpore Komisija ne smije zanemariti posljedice koncentracije koju istodobno ocjenjuje u drugom postupku ako okolnosti te koncentracije mogu utjecati na ocjenu narušavanja tržišnog natjecanja do kojeg može doći zbog predmetne potpore.
(t. 85. i 86.)