Tužba podnesena 19. veljače 2014. – Italija protiv Komisije

(Predmet T-122/14)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Talijanska Republika (zastupnici: S. Fiorentino, državni odvjetnik, i G. Palmieri, agent)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetna tužba je upućena protiv Odluke Europske komisije br. C(2013) 8681 final od 9. prosinca 2013. kojom je Komisija, izvršavajući presudu Suda od 17. studenoga 2011. donesene u predmetu C-496/09, naložila Talijanskoj Republici plaćanje iznosa od 6.252.000,00 eura kao kaznu zbog zakašnjenja s plaćanjem.

Pobijana odluka odnosi se na drugo polugodište zakašnjenja, odnosno na razdoblje od 17. svibnja do 17. studenog 2012.

Talijanska vlada je istakla slijedeće tužbene razloge.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na povredu članka 260. st. 1. i članka 260. stavka 3. točke 2. UFEU-a kao i na povredu presude koja je u izvršenju u odnosu na kredite odobrene poduzetnicima glede kojih je pokrenut postupak stečajne nagodbe ili čijim poslovanjem upravlja stečajni upravitelji.

U tom se pogledu ističe da odluka, zapravo, ne isključuje iz suspendirane potpore, koja bi trebala nastupiti po isteku spomenutog polugodišta, kredite odobrene društvima dužnicima koji su u stečaju ili nad kojima se provodi neki od stečajnih postupaka, iako se, prema saznanjima talijanske vlade, radi o kreditima za čiju je naplatu država članica primijenila svu potrebnu žurnost i, stoga, su trebali biti izuzeti iz iznosa suspendirane potpore na temelju izreke presude koja je u izvršenju.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu članka 14. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o osnivanju EZ-a (SL L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.) kao i nezakonitu primjenu čl. 11. Uredbe Komisije (EZ) br. 794/2004 od 21. travnja 2004. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 93. Ugovora o EZ (SL L 140, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 2., str. 9.).

U tom se pogledu ističe da je Odlukom naloženo talijanskim nadležnim tijelima da primjene, pored iznosa koje duguju društva s osnove povrata državne potpore, kamatu prema složenom kamatnom računu kako je predviđen u čl. 11. Uredbe br. 794/2004. Talijanska vlada osporava takav nalog jer smatra da, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije (i, posebno, presudom od 11. prosinca 2008. donesene u predmetu C-295/07, Komisija / Département du Loiret i Scott SA), takva metoda izračuna kamate se ne može primijeniti, imajući u vidu odluke o povratu potpore prije stupanja na snagu Uredbe br. 794/2004 i, još manje, imajući u vidu odluke koje su prethodile objavi Obavijesti Komisije o kamatnim stopama koje se primjenjuju u slučaju povrata nezakonito dodijeljene potpore [neslužbeni prijevod] (SL C 110, 8.5.2003., str. 21.-22.) .