Predmet T‑205/14

I. Schroeder KG (GmbH & Co.)

protiv

Vijeća Europske unije

i

Europske komisije

„Izvanugovorna odgovornost – Damping – Uvoz pripremljenih ili konzerviranih agruma podrijetlom iz Kine – Uredba (EZ) br. 1355/2008 čiju je nevaljanost utvrdio Sud – Šteta koju je tužitelj navodno pretrpio nakon donošenja uredbe – Tužba za naknadu štete – Iscrpljivanje unutarnjih pravnih sredstava – Dopuštenost – Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila koje pojedincima daje prava – Članak 2. stavak 7. točka (a) Uredbe (EZ) br. 384/96 (koji je postao članak 2. stavak 7. točka (a) Uredbe (EZ) br. 1225/2009) – Dužna pažnja – Uzročna veza“

Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 23. rujna 2015.

1.      Tužba za naknadu štete – Samostalnost – Iscrpljivanje nacionalnih pravnih sredstava – Iznimka – Nemoguće ili pretjerano teško ostvarivanje naknade štete pred nacionalnim sudom – Teret dokazivanja – Doseg – Ograničenje na navođenje indicija koje mogu izazvati ozbiljne sumnje u djelotvornost zaštite osigurane nacionalnim pravnim sredstvima

(čl. 268. i čl. 340. st. 2. UFEU‑a)

2.      Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Šteta – Uzročna veza – Kumulativne pretpostavke – Neispunjenje jedne od pretpostavki – Odbijanje u cijelosti tužbe za naknadu štete

(čl. 340. st. 2. UFEU‑a)

3.      Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Dovoljno ozbiljna povreda prava Unije – Zahtjev da institucije očito i ozbiljno ne poštuju granice svoje diskrecijske ovlasti – Neprovođenje istraga tijekom antidampinškog postupka – Potpuna povreda obveza koje proizlaze iz obveze dužne pažnje – Nepostojanje – Nepostojanje Unijine odgovornosti

(čl. 340. st. 2. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 384/96, kako je izmijenjena Uredbom br. 1225/2009, čl. 2. st. 7. t. (a))

4.      Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Uzročna veza – Pojam – Teret dokazivanja

(čl. 340. st. 2. UFEU‑a)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 18., 21., 28.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 31., 57.)

3.      Kad institucije raspolažu diskrecijskom ovlasti, odlučujući kriterij za utvrđenje dovoljne ozbiljnosti povrede prava Unije koja dovodi do Unijine izvanugovorne odgovornosti jest očito i ozbiljno nepoštovanje ograničenja te ovlasti.

Radi utvrđivanja dosega margine prosudbe kojom institucije raspolažu valja najprije utvrditi kakvo je bilo postupanje u pogledu kojeg im se prigovara prilikom provedbe članka 2. stavka 7. točke (a) Uredbe br. 384/96 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice, kako je izmijenjena Uredbom br. 1225/2009. Takav se pristup može objasniti činjenicom da provedba odredbe može uključivati različita djelovanja za koja institucije, nadležne za njihovu provedbu, ne raspolažu nužno istom marginom prosudbe. To je osobito slučaj s odredbama o metodi izračuna vrijednosti kao što je uobičajena vrijednost koja se koristiti za izračun dampinške marže.

Komisija raspolaže marginom prosudbe u okviru antidampinške istrage kako u odnosu na analizu statističkih podataka Eurostata tako i u odnosu na provođenje istraga na temelju te analize radi određivanja treće zemlje s tržišnim gospodarstvom u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a) Uredbe br. 384/96.

U slučaju uredbe koja je utvrdila antidampinške pristojbe, a proglašena je nevaljanom zato što Komisija nije postupila s dužnom pažnjom jer nije provela istragu koju je trebala provesti, ponašanje koje se pripisuje Komisiji sastoji se u tome da ona nije uložila dostatan i ozbiljan napor i da je, slijedom toga, pogrešno ocijenila doseg svojih obveza koje se temelje na njezinoj obvezi dužne pažnje. Naprotiv, postupajući na taj način Komisija nije u cijelosti povrijedila svoje obveze koje proizlaze iz njezine obveze dužne pažnje jer nije odustala od provođenja istražnih mjera, već je tijekom postupka po službenoj dužnosti vodila istragu zahvaljujući kojoj je otkrila da u trećim zemljama postoje dva proizvođača proizvoda na koje se odnose antidampinške pristojbe, kojima je poslala upitnike.

U tim okolnostima se institucijama ne može predbaciti nijedno djelovanje ili postupanje koji bi dovelo do Unijine odgovornosti te ne postoji Unijina izvanugovorna odgovornost.

(t. 36., 38., 41.‑43., 45., 47., 49.‑52., 54.‑57.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 59.)