Predmet T‑220/14

(objavljeno u ulomcima)

Saremar – Sardegna Regionale Marittima SpA

protiv

Europske komisije

„Državne potpore – Pomorski prijevoz – Naknada za pružanje javne usluge – Povećanje kapitala – Odluka kojom se potpore proglašavaju nespojivima s unutarnjim tržištem i kojom se nalaže njihov povrat – Likvidacija tužitelja – Stranačka sposobnost – Zadržavanje pravnog interesa – Nedonošenje odluke o obustavi postupka – Pojam potpore – Usluga od općega gospodarskog interesa – Kriterij privatnog ulagača – Očita pogreška u ocjeni – Pogreška koja se tiče prava – Prigovor nezakonitosti – Obveza obrazlaganja – Prava obrane – Odluka 2011/21/EU – Smjernice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzetnika u teškoćama – Okvir Unije primjenjiv na državne potpore u obliku naknade za pružanje javne usluge – Presuda Altmark”

Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 6. travnja 2017.

1.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pravna osoba – Autonoman pojam prava Unije – Uvjet postojanja pravne i stranačke osobnosti – Ispitivanje u odnosu na primjenljivo nacionalno pravo

(čl. 263. st. 4. UFEU‑a)

2.      Tužba za poništenje – Tužbe država članica, Parlamenta, Vijeća i Komisije – Dopuštenost koja nije uvjetovana dokazivanjem pravnog interesa

(čl. 263. st. 2. UFEU‑a)

3.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pravni interes – Tužba poduzetnika korisnika državne potpore protiv odluke Komisije kojom je proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem i nalaže njezino vraćanje – Likvidacija tužitelja – Dopuštenost – Pretpostavke

(čl. 108. UFEU‑a i čl. 263. st. 4. UFEU‑a)

4.      Tužba za poništenje – Pretpostavke dopuštenosti – Pravni interes – Sudsko ispitivanje po službenoj dužnosti

(čl. 263. EFEU‑a; Poslovnik Općeg suda, čl. 113.)

1.      Ako se pojam „pravne osobe” iz članka 263. stavka 4. UFEU‑a nužno ne poklapa s onima iz različitih pravnih poredaka država članica, taj pojam podrazumijeva, u načelu, postojanje pravne osobnosti uspostavljene u skladu s pravom države članice ili treće države i stranačke sposobnosti priznate tim pravom. Stoga se samo u iznimnim okolnostima, osobito kada to nameću zahtjevi za osiguranjem djelotvorne sudske zaštite, može priznati dopuštenost tužbe subjekta koji u skladu s određenim nacionalnim pravom nema stranačku sposobnost. Postojanje pravne osobnosti i stranačke sposobnosti trebaju se ispitati u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom.

(t. 45.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 50.)

3.      To pravo na podnošenje tužbe fizičkih i pravnih osoba na koje se odnosi članak 263. stavak 4. UFEU‑a ovisi o postojanju pravnog interesa u trenutku podnošenja tužbe koji je kao uvjet dopuštenosti različit od aktivne procesne legitimacije. Kao i predmet postupka, pravni interes mora i dalje postojati sve do donošenja sudske odluke, pod prijetnjom obustave postupka. Taj pravni interes pretpostavlja da poništenje pobijanog akta može samo po sebi imati pravne posljedice i da tužba tako može svojim rezultatom donijeti korist osobi koja ju je podnijela.

U odnosu na tužbu koju je podnio korisnik državnih potpora protiv odluke Komisije kojom proglašava te potpore nespojivim s unutarnjim tržištem i nezakonitim te nalaže njihovo vraćanje, navedena odluka, samo zbog toga, izmijenila je tužiteljevu pravnu situaciju koji nakon donošenja te odluke više nije imao pravo primati te potpore i mogao je načelno očekivati da će ih trebati vratiti. Taj zaključak nije doveden u pitanje likvidacijom tužitelja koja je uslijedila tijekom postupka, s obzirom na to da pobijana odluka nije bila ukinuta ili povučena te je predmet postupka ostao neizmijenjen. Osim toga, pravni učinci pobijane odluke nisu postali nevažeći samo zbog likvidacije tužitelja. Naime, sama okolnost da je poduzetnik u stečaju, osobito kada taj postupak dovodi do poduzetnikove likvidacije, ne dovodi u pitanje načelo povrata potpora. U tom pogledu, u takvom slučaju, uspostavljanje prethodnog stanja i uklanjanje narušavanja tržišnog natjecanja do kojeg je došlo zbog nezakonite isplate potpora može se načelno postići upisom u pasivi potraživanja povrata predmetnih potpora u obveze poduzetnika u likvidaciji.

Posljedično, s obzirom na pobijanu odluku, sporne potpore trebaju barem ostati u pasivi tužitelja jer čak i pod pretpostavkom da se ne mogu vratiti, više ne čine dio tužiteljeve imovine. Ipak, poništenje pobijane odluke bi za posljedicu imalo znatno poboljšanje tužiteljeve gospodarske situacije jer bi se sporne potpore mogle ponovno integrirati u njegovu imovinu.

(t. 51., 53., 55.‑58., 60., 61.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 52.)