Žalba koju je 8. travnja 2022. podnio Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo S.A. protiv presude Općeg suda od 2. veljače 2022. u predmetu T-616/18, Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo/Komisija
(predmet C-255/22 P)
Jezik postupka: poljski
Stranke
Žalitelj: Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo S.A. (zastupnici: K. Karasiewicz, pravni savjetnik, T. Kaźmierczak, odvjetnik)
Druge stranke u postupku: Europska komisija, Republika Litva, Republika Poljska, Gazprom PJSC, Gazprom export LLC, Overgas Inc.
Zahtjevi
Ukidanje presude u cijelosti;
Poništenje pobijane odluke Europske komisije u cijelosti;
Podredno, vraćanje predmeta Općem sudu na ponovno suđenje u skladu s presudom Suda;
Nalaganje Komisiji snošenja troškova ovog postupka i postupka pred Općim sudom.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
1. Povreda prava u vezi s povredom članka 9. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u1 (u daljnjem tekstu: Uredba 1/2003) jer je Opći sud:
a) pogrešno protumačio točku 127. Obavijesti o najboljim praksama u provedbi postupaka u vezi s člancima 101. i 102. UFEU-a, što ga je navelo na pogrešan zaključak da Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni prikladnosti obveza;
b) očito iskrivio niz činjeničnih okolnosti, što je dovelo do njegove pogrešne primjene članka 9. Uredbe 1/2003 i posljedično do pogrešnog utvrđenja da Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni prikladnosti obveza;
c) zanemario to da je u okviru dopuštene diskrecijske ovlasti prilikom ocjene složenih ekonomskih i tehničkih pitanja Komisija imala obvezu djelovati uz poštovanje odredbi UFEU-a i temeljnih načela pravnog poretka EU-a jer njezino djelovanje ne može biti u suprotnosti s odredbama UFEU-a i temeljnim načelima pravnog poretka EU-a ili dovesti do ishoda koji bi bio u suprotnosti s tim odredbama i načelima.
2. Povreda prava koja se temelji na povredi članka 194. UFEU-a jer ga je Opći sud pogrešno protumačio i posljedično pogrešno primijenio, što je članku 9. Uredbe 1/2003 i članku 194. UFEU-a oduzelo koristan učinak;
3. Povreda prava koja se temelji na povredi članka 9. stavka 1. Uredbe 1/2003 jer je Opći sud pogrešno protumačio pojam „očita pogreška u ocjeni” prilikom ocjene načina na koji je Komisija provela ocjenu složenih ekonomskih i tehničkih pitanja u okviru ocjene prikladnosti obveza, što ga je navelo na pogrešan zaključak da Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni prikladnosti obveza;
4. Povreda prava koja se temelji na povredi članka 9. stavka 2. Uredbe 1/2003 zbog njegova pogrešnog tumačenja u vezi s:
a) navodom Općeg suda, kao temelja za ponavljanje postupka, o povredi obveze takvog sadržaja kakav ne proizlazi iz sadržaja njezine izreke, tj. pravno obvezujućeg dijela odluke u predmetu AT.39816 – Dobava plina u srednjoj i istočnoj Europi;
b) navodom Općeg suda o okolnostima koje nisu bile temelj gore navedene odluke i nisu bile povezane s njezinim predmetom, kao temelja ponavljanja postupka, što ga je navelo na pogrešan zaključak da Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni prikladnosti obveza; žalitelj također ističe da su sve gore navedene povrede zajedno, a i svaka od njih pojedinačno, imale odlučujući utjecaj na sadržaj presude i stoga svaka od navedenih povreda treba rezultirati ukidanjem presude.
____________
1 SL 2003., L 1, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.)