Predmet T‑24/11
Bank Refah Kargaran
protiv
Vijeća Europske unije
„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana s ciljem sprječavanja širenja nuklearnog oružja – Zamrzavanje financijskih sredstava – Obveza obrazlaganja – Pravo na obranu – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu“
Sažetak – Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 6. rujna 2013.
1. Sudski postupak – Odluka koja u postupku nadomješta u međuvremenu povučenu pobijanu odluku – Dopuštenost novog tužbenog zahtjeva – Granice – Hipotetski akti koji još nisu doneseni
2. Sudski postupak – Akti kojima se tijekom postupka stavljaju izvan snage i zamjenjuju pobijani akti – Zahtjev za prilagodbu tužbenog zahtjeva za poništenje iznesen tijekom postupka – Dopustivost
(čl. 263. UFEU‑a)
3. Pravo Europske unije – Temeljna prava – Područje primjene ratione personae – Pravne osobe koje su produžene ruke trećih država – Uključenost – Odgovornost treće države za poštovanje temeljnih prava na vlastitom području – Nepostojanje utjecaja
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima)
4. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Obveza priopćavanja obrazloženja zainteresiranoj osobi – Granice – Sigurnost Unije i država članica ili vođenje njihovih međunarodnih odnosa – Jedini razlog, koji ne sadržava pojašnjenja u vezi s preuzimanjem nezakonitog bankarskog poslovanja od strane tužitelja – Povreda obveze obrazlaganja
(čl. 296. st. 2. UFEU‑a; Odluka Vijeća 2010/413/ZVSP, čl. 24. st. 3.; uredbe Vijeća br. 423/2007, čl. 15. st. 3., br. 961/2010, čl. 36. st. 3. i br. 267/2012, čl. 46. st. 3.)
5. Tužba za poništenje – Poništavajuća presuda – Učinci – Ograničavanje od strane Suda – Mjere ograničavanja protiv Irana – Poništenje u različito vrijeme dvaju akata koji sadržavaju iste mjere ograničavanja – Opasnost od ozbiljne povrede pravne sigurnosti – Održavanje učinaka prvog od tih akata do početka učinka drugog
(čl. 264. st. 2. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 56. st. 1. i čl. 60. st. 2.; Odluka Vijeća 2010/413/ZVSP, Prilog II.; Uredba Vijeća br. 267/2012, Prilog IX.)
6. Tužba za poništenje – Poništavajuća presuda – Učinci – Djelomično poništenje Uredbe i Odluke o donošenju mjera ograničavanja protiv Irana – Stupanje na snagu poništenja uredbe nakon proteka roka za žalbu ili njezina odbijanja – Primjena tog roka na stupanje na snagu poništenja odluke
(čl. 264. st. 2. UFEU‑a i čl. 280. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 56. st. 1. i čl. 60. st. 2.; Odluka Vijeća 2010/413/ZVSP, Prilog II.; uredbe Vijeća br. 961/2010, Prilog VIII., br. 1245/2011 i br. 267/2012, Prilog IX.)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 31., 32.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 47., 49.)
3. Ni Poveljom Europske unije o temeljnim pravima ni Ugovorima nisu predviđene odredbe kojima su pravne osobe koje su produžene ruke države isključene iz zaštite temeljnih prava. U tom smislu, članak 34. Europske konvencije o ljudskim pravima jest postupovna odredba koja nije primjenjiva u postupcima pred sudom Unije; cilj te odredbe jest izbjeći da država potpisnica te konvencije istodobno bude tužitelj i tuženik pred navedenim Sudom. Osim toga, okolnost prema kojoj država osigurava poštovanje temeljnih prava na vlastitom državnom području nije relevantna u pogledu dosega prava koja mogu ostvariti pravne osobe koje su produžene ruke te iste države na državnom području trećih država. Naposljetku, ni činjenica da država članica drži većinski udio u kapitalu pravne osobe, ni činjenica da su bankarske usluge koje on pruža bitne za funkcioniranje gospodarstva jedne države, ne daje tim djelatnostima svojstvo javne usluge niti znači da takva pravna osoba sudjeluje u obavljanju javne vlasti.
(t. 57., 59., 61., 65.)
4. Stoga, osim ako se važni razlozi koji se tiču sigurnosti Unije ili njezinih država članica ili pak vođenja njihovih međunarodnih odnosa ne protive priopćenju određenih informacija, Vijeće je dužno obavijestiti subjekt obuhvaćen mjerama ograničavanja o posebnim i konkretnim razlozima zbog kojih je smatralo da mora usvojiti te mjere. U obrazloženju nije potrebno navesti sve relevantne činjenične i pravne elemente, s obzirom na to da se dostatnost obrazloženja mora ocijeniti ne samo u odnosu na način kako je formulirano, nego i u odnosu na njegov kontekst i sva pravna pravila koja uređuju predmetno područje.
U tim okolnostima, jedini razlog koji opravdava uvrštenje tužitelja na popis subjekata uključenih u širenje nuklearnog oružja, koji je imao za posljedicu zamrzavanje njegovih financijskih sredstava i gospodarskih izvora i koji se sastoji u tome da je tužitelj preuzeo bankarsko poslovanje druge pravne osobe koja je već uvrštena na takve popise i također je predmet takvih mjera ograničavanja, nije dovoljno precizan jer ne navodi konkretno što treba razumjeti pod takvim preuzimanjem, koje je poslovanje te banke tužitelj preuzeo, ni koje su bile treće strane koje bi u konačnici trebale imati koristi od predmetnog poslovanja.
(t. 72., 73., 77., 80.)
5. Vidjeti tekst odluke.
(t. 86., 89., 90.)
6. Vidjeti tekst odluke.
(t. 87., 88.)