Predmet T‑89/09
(objavljen u ulomcima)
Pollmeier Massivholz GmbH & Co. KG
protiv
Europske komisije
„Državne potpore – Državne mjere koje se odnose na otvaranje pilane u Saveznoj zemlji Hessen – Tužba za poništenje – Dopis upućen podnositeljima pritužbe – Akt koji se ne može pobijati – Nedopuštenost – Odluka kojom se utvrđuje nepostojanje državne potpore – Nepokretanje formalnog istražnog postupka – Ozbiljne poteškoće – Izračunavanje elementa potpore u državnim jamstvima – Obavijest Komisije o državnim potporama u obliku jamstava – Poduzetnik u poteškoćama – Prodaja državnog zemljišta – Pravo na obranu – Obveza obrazlaganja“
Sažetak – Presuda Općeg suda (prvo vijeće) od 17. ožujka 2015.
1. Potpore koje dodjeljuju države – Opći program potpora koji je odobrila Komisija – Prijava pojedinačnih mjera provedbe – Obveza – Nepostojanje
(čl. 87. st. 1. i čl. 88. st. 2. i 3. UEZ‑a)
2. Potpore koje dodjeljuju države – Opći program potpora koji je odobrila Komisija –Pojedinačna potpora prikazana kao da je obuhvaćena odobrenjem – Komisijino ispitivanje –Ocjena ponajprije u pogledu odluke o odobrenju, a podredno u pogledu Ugovora
(čl. 87. st. 1. i čl. 88. st. 2. i 3. UEZ‑a)
3. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Pravni režim koji je primjenjiv ratione temporis – Određivanje naravi mjere kao postojeće ili kao nove potpore – Prijava koja nema učinak stvaranja prava
(čl. 88. st. 3. UEZ‑a)
4. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Pravno obilježje – Tumačenje na temelju objektivnih elemenata – Cjelokupan nadzor – Ozbiljne poteškoće – Sudski nadzor – Opseg – Nadzor koji nadilazi ispitivanje postojanja očite pogreške u ocjeni
(čl. 87. st. 1. i čl. 88. st. 3. UEZ‑a)
5. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Smjernice donesene u okviru provedbe diskrecijskih ovlasti Komisije – Pravna narav – Indikativna pravila postupanja kojima se uvodi samoograničavanje diskrecijskih ovlasti Komisije – Obveza poštovanja načela jednakog postupanja, legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti
(čl. 87. st. 1. i čl. 88. st. 3. UEZ‑a)
6. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Potpore male važnosti – Potpore u obliku jamstava – Izračun elementa potpore u državnim jamstvima – Diskrecijska ovlast Komisije – Primjenjivost Obavijesti na jamstva – Neprimjena te obavijesti koja je dovela do izostanka pokretanja formalnog istražnog postupka – Nedopuštenost
(čl. 87. i 88. UEZ‑a; Uredba Komisije br. 69/2001, čl. 2. st. 1. do 3.; Obavijest Komisije 2000/C 71/14, t. 1.4., 3.2., 3.5. i 4.5.)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 65.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 66., 67.)
3. Prijava mjere nije ono što određuje pravni režim primjenjiv ratione temporis na tu mjeru, već narav mjere kao zatečene potpore, koja u načelu ne podliježe obvezi prijavljivanja, ili kao nove potpore, koja podliježe obvezi prijavljivanja i zabrani primjene na temelju članka 88. stavka 3. UEZ‑a. Prijava predstavlja samo procesni instrument čija je namjena omogućiti Komisiji da provjeri odnosnu mjeru i nema učinak stvaranja prava.
(t. 70.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 150.)
5. Donoseći pravila postupanja i najavljujući njihovim objavljivanjem da će ih ubuduće primjenjivati na slučajeve na koje se odnose, Komisija sama sebe ograničava u izvršavanju svoje diskrecijske ovlasti i ne može odstupiti od primjene tih pravila kako ne bi bila sankcionirana, ovisno o okolnostima slučaja, zbog povrede općih načela prava kao što su jednako postupanje ili zaštita legitimnih očekivanja, osim ako iznese razloge kojima se s obzirom na ta načela opravdava odstupanje od vlastitih pravila. U specifičnom području državnih potpora sudac Unije već je imao priliku istaknuti da Komisija može odrediti smjernice za provedbu svojih diskrecijskih ovlasti i da su, pod uvjetom da te smjernice ne odstupaju od odredbi Ugovora, indikativna pravila koja one sadrže obvezujuća za tu instituciju.
(t. 151., 152.)
6. U području državnih potpora, uzimajući u obzir da državna jamstva predstavljaju vrstu potpore koja se dodjeljuje u obliku drukčijem od subvencije, te u skladu s člankom 2. stavkom 3. prvim podstavkom Uredbe br. 69/2001, s obzirom na primjenu članaka 87. i 88. Ugovora o EZ‑u na potpore de minimis, element potpore koji sadrži ta jamstva potrebno je izračunati. Na temelju iznosa tog elementa potpore odredit će se potpadaju li ta jamstva pod područje primjene pravila de minimis koje se primjenjuje u trenutku njihove dodjele.
Komisija je u Obavijesti o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ‑u na državne potpore u obliku jamstava (Obavijest o jamstvima iz 2000.) navela svoju praksu koja se odnosi na izračun elementa potpore u obliku jamstava.
Obavijest o jamstvima iz 2000. bila je dio pravnog okvira u svjetlu kojeg je Komisija morala ocijeniti sporna jamstva u ovom slučaju i, posebno, primjenu paušalne stope od 0,5 % zajamčenog iznosa u svrhu određivanja elementa potpore u spornim jamstvima. Neprimjena te obavijesti ne može biti opravdana zato što predmetna potpora ne prelazi prag de minimis. Naime, zaključak prema kojemu sporna jamstva potpadaju pod program de minimis pretpostavlja ispitivanje zakonitosti primjene paušalne stope u ovom slučaju, s obzirom na to da je utvrđeno da je element potpore u navedenim jamstvima ispod gornje granice za de minimis.
Slijedi da činjenica da Komisija nije ispitala zakonitost primjene stope zajamčenog iznosa za utvrđivanje elementa potpore u spornim jamstvima s obzirom na Obavijest o jamstvima iz 2000. upućuje na postojanje ozbiljnih poteškoća koje se odnose na pitanje mogu li se sporna jamstva kvalificirati kao de minimis potpore. Postojanje takvih poteškoća trebalo je navesti Komisiju na pokretanje formalnog istražnog postupka. Slijedom toga, treći tužbeni razlog treba usvojiti kad je riječ o spornim državnim jamstvima.
(t. 157., 158., 167.‑169., 186.)