RJEŠENJE OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)

16. rujna 2013.

Predmet T‑31/13 P

Vincent Bouillez

protiv

Vijeća Europske unije

„Žalba – Javna služba – Dužnosnici – Promaknuće – Promaknuća za 2007. – Odluka o nepromicanju tužitelja u razred AST 7 – Obveza obrazlaganja – Članak 266. UFEU‑a – Članak 45. Pravilnika o osoblju – Proturječnost u obrazloženju – Usporedba zasluga – Žalba djelomično očito nedopuštena, a djelomično neosnovana“

Predmet:      Žalba na presudu Službeničkog suda Europske unije (treće vijeće) od 14. studenoga 2012., Bouillez/Vijeće (F‑75/11) radi ukidanja te presude.

Odluka:      Žalba se odbacuje. Vincent Bouillez snosit će vlastite troškove, kao i troškove Vijeća Europske unije u ovom postupku.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Razlozi – Nepostojanje obrazloženja ili njegova nedostatnost – Tužbeni razlog različit od onog koji se odnosi na materijalnu zakonitost

(čl. 25. st. 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

2.      Dužnosnici – Promaknuće – Žalba kandidata koji nije promaknut – Negativna odluka – Obveza obrazlaganja – Opseg

(čl. 25., čl. 45. i čl. 90. st. 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

3.      Žalba – Razlozi – Pogrešna ocjena činjenica – Nedopuštenost – Nadzor Općeg suda nad ocjenom dokazâ – Isključenje osim u slučaju iskrivljavanja

(čl. 257. st. 3. UFEU‑a; čl. 11. st. 1. Priloga I. Statutu Suda)

4.      Dužnosnici – Promaknuće – Diskrecijska ovlast uprave – Sudski nadzor – Granice

(čl. 45. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

1.      Obveza obrazlaganja predstavlja bitan formalni zahtjev kojeg treba razlikovati od osnovanosti obrazloženja, koja se odnosi na materijalnu zakonitost spornog akta. Prigovori i argumenti kojima je cilj osporiti osnovanost akta su prema tome nevažni u okviru razloga koji se temelji na nepostojanju obrazloženja ili njegovoj nedostatnosti.

(t. 20.)

Izvori:

Opći sud: 18. siječnja 2012., Djebel – SGPS/Komisija, T‑422/07, t. 54. i navedena sudska praksa

2.      Tijelo za imenovanje nije dužno obrazlagati odluke o nepromaknuću. Naprotiv, ono mora obrazložiti odluke o odbijanju žalbi koje su na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju podnijeli kandidati koji nisu promaknuti, s obzirom na to da se smatra da se obrazloženje tih negativnih odluka poklapa s obrazloženjem odluka protiv kojih su usmjerene žalbe. Budući da promaknuća podrazumijevaju izbor, obrazloženje odbijanja žalbe mora se odnositi samo na ispunjenje svih zakonskih pretpostavki kojima Pravilnik o osoblju uvjetuje pravilnost postupka. Posebice, tijelo za imenovanje nije dužno otkriti nepromaknutom kandidatu usporednu ocjenu koju je donijelo o njemu i o kandidatu koji se promiče. Dostatno je da tijelo za imenovanje u svojoj odluci o odbijanju žalbe navede dotičnom dužnosniku relevantan pojedinačan razlog koji opravdava odbijanje njegove kandidature.

Nadalje, članak 45. Pravilnika o osoblju predviđa da tijelo za imenovanje pri usporedbi zasluga posebno uzima u obzir izvješća o dužnosniku, jezike kojima se koristi u obavljanju poslova osim jezika čije je izvrsno poznavanje potvrđeno i, prema potrebi, razinu preuzetih odgovornosti.

(t. 23., 24., 26. i 27.)

Izvori:

Sud:13. travnja 1978., Ganzini/Komisija, 101/77, Zb., str. 915., t. 10.

Opći sud: 3. ožujka 1993., Vela Palacios/GSO, T‑25/92, Zb., str. II‑201., t. 25.; 11. lipnja 1996., Anacoreta Correia/Komisija, T‑118/95, Zb. SS, str. I‑A‑283. i II‑835., t. 82.; 29. svibnja 1997., Contargyris/Vijeće, T‑6/96, Zb. SS, str. I‑A‑119. i II‑357., t. 148.; 18. prosinca 1997., Delvaux/Komisija, T‑142/95, Zb. SS, str. I‑A‑477. i II‑1247., t. 84.; 19. veljače 1998., Campogrande/Komisija, T‑3/97, Zb. SS, str. I‑A‑89. i II‑215., t. 112.; 21. rujna 1999., Oliveira/Parlament, T‑157/98, Zb. SS, str. I‑A‑163. i II‑851., t. 52.

3.      Na temelju članka 257. stavka 3. UFEU‑a i članka 11. stavka 1. Priloga I. Statutu Suda, žalba pred Općim sudom ograničena je na pitanja prava.

Sud u prvostupanjskom postupku jedini je nadležan, s jedne strane, utvrditi činjenice, osim u slučaju u kojem materijalna netočnost tih utvrđenja proizlazi iz pismena priležećih spisu koja su mu podnesena i, s druge strane, ocijeniti te činjenice. Ocjena činjenica suda u prvostupanjskom postupku dakle ne predstavlja, osim u slučaju iskrivljavanja dokaza podnesenih tom sudu, pitanje prava koje je kao takvo podvrgnuto nadzoru Općeg suda kad odlučuje o žalbi. Kad je sud u prvostupanjskom postupku utvrdio ili ocijenio činjenice, Opći sud je nadležan samo za nadzor nad pravnom kvalifikacijom činjenica i pravnim posljedicama koje je sud u prvostupanjskom sudu izvukao iz njih.

(t. 34. i 49.)

Izvori:

Sud: 16. rujna 1997., Koelman/Komisija, C‑59/96 P, Zb., str. I‑4809., t. 31.; 6. siječnja 2004., BAI i Komisija/Bayer, C‑2/01 P i C‑3/01 P, Zb., str. I‑23., t. 47.

Opći sud: 7. prosinca 2011., Mioni/Komisija, T‑274/11 P, t. 18.; 4. rujna 2012., Mische/Parlament, T‑642/11 P, t. 24. i navedena sudska praksa

4.      Kako bi se procijenio interes službe, kao i kvalifikacije i zasluge kandidatâ, koji se uzimaju u obzir u okviru odluke o promaknuću na temelju članka 45. Pravilnika o osoblju, tijelo za imenovanje raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću i u tom se području nadzor suda Unije mora ograničiti na pitanje je li uprava, s obzirom na razmatranja i razloge koji su je mogli voditi u ocjeni, ostala u razumnim granicama i je li koristila svoju ovlast na očito pogrešan način. Sud Unije ne može stoga svojom ocjenom kvalifikacija i zasluga kandidatâ zamijeniti ocjenu tijela za imenovanje.

(t. 44.)

Izvori:

Sud: 3. travnja 2003., Parlament/Samper, C‑277/01 P, Zb., str. I‑3019., t. 35.

Opći sud: 16. prosinca 2010., Vijeće/Stols, T‑175/09 P, t. 23.