Tužba podnesena 28. srpnja 2014. – Ackermann Saatzucht i dr. protiv Parlamenta i Vijeća
(Predmet T-559/14)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelji: Ackermann Saatzucht GmbH & Co. KG (Irlbach, Njemačka); Böhm-Nordkartoffel Agrarproduktion GmbH & Co. OHG (Hohenmocker, Njemačka); Deutsche Saatveredelung AG (Lippstadt, Njemačka); Ernst Benary, Samenzucht GmbH, (Hann. Münden, Njemačka); Freiherr Von Moreau Saatzucht GmbH (Osterhofen, Njemačka); Hybro Saatzucht GmbH & Co. KG (Kleptow, Njemačka); Klemm + Sohn GmbH & Co. KG (Stuttgart, Njemačka); KWS Saat AG (Einbeck, Njemačka); Norddeutsche Pflanzenzucht Hans-Georg Lembke KG (Hohenlieth, Njemačka); Nordsaat Saatzuchts GmbH (Halberstadt, Njemačka); Peter Franck-Oberaspach (Schwäbisch Hall, Njemačka); P.H. Petersen Saatzucht Lundsgaard GmbH (Grundhof, Njemačka); Saatzucht Streng – Engelen GmbH & Co. KG (Uffenheim, Njemačka); Saka Pflanzenzucht GmbH & Co. KG (Hamburg, Njemačka); Strube Research GmbH & Co. KG (Söllingen, Njemačka); Gartenbau und Spezialkulturen Westhoff GbR (Südlohn-Oeding, Njemačka); i W. von Borries-Eckendorf GmbH & Co. KG (Leopoldshöhe, Njemačka) (zastupnici: P. de Jong, P. Vlaemminck i B. Van Vooren, odvjetnici)
Tuženici: Vijeće Europske unije i Europski parlament
Tužbeni zahtjev
Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:
proglasi tužbu za poništenje dopuštenom;
poništi Uredbu (EU) br. 511/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o mjerama usklađivanja za korisnike Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja u Uniji (SL L 150, str. 59.) ; i
naloži Europskom parlamentu i Vijeću snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.
Prvim tužbenim razlogom navodi se da je Europska unija stranka Međunarodne konvencije za zaštitu novih biljnih sorti, koja je u pravo Europske unije prenesena Uredbom o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice1 . Članak 15. točka (c) te Uredbe priznaje tzv. iznimku u korist oplemenjivača, odnosno da opseg oplemenjivačkih prava na biljnu sortu ne obuhvaća “radnje poduzete s ciljem oplemenjivanja ili istraživanja i razvijanja drugih sorti.” Osporavana mjera predstavlja ozbiljno ograničenje iznimke u korist oplemenjivača, jer se njome povrjeđuje obvezujuća i izravno primjenjiva međunarodna obveza EU-a. Nadalje, ta iznimka priznata je u članku 27. Sporazuma o jedinstvenom sudu za patente (UPCA). Iako EU nije stranka tog sporazuma, osporavanom mjerom se od država članica u biti zahtijeva kršenje njihovih međunarodnih obveza koje proizlaze iz UPCA-a.
Drugim tužbenim razlogom navodi se da je Europska unija, kao stranka Konvencije o biološkoj raznolikosti i sukladno članku 3. stavku 5. UEU-a, dužna poticati očuvanje biološke raznolikosti Zemlje. Pobijana uredba imat će značajan negativni učinak na sve napore koji se odnose na zaštitu biološke raznolikosti biljaka, čime se krši ta međunarodna obveza.Trećim tužbenim razlogom navodi se da se osporavana mjera temelji samo na članku 192. stavku 1. UFEU-a. Prema ustaljenoj sudskoj praksi pravna osnova mjere mora se temeljiti na objektivnim elementima koji podliježu sudskom nadzoru. Budući da je cilj te mjere organizacija mjera usklađivanja korisnika na unutarnjem tržištu EU-a, Uredba se trebala temeljiti na članku 114. UFEU-a. Izbor pravne osnove ima utjecaj na sadržaj akta, jer su svrhe za koje se pravne osnove mogu koristiti u potpunosti različite, što značajno utječe na zakonodavni postupak.Četvrtim tužbenim razlogom navodi se da Uredba očito krši načelo proporcionalnosti propisano člankom 5. stavkom 4. UEU-a u mjeri u kojoj: kao prvo pri procjeni utjecaja količinski podaci nisu bili povezani s zaključcima koji su se temeljili isključivo na ‘kvalitativnim’ razmatranjima; kao drugo, tom Uredbom očito nije uzeto u obzir da su učinci na sektor oplemenjivanja bilja ozbiljni i specifični zbog činjenice da genetski resursi predstavljaju bit tog sektora a ne samo sporedni dio njegov
ih djelatnosti; kao treće, Uredba propisuje očito nerazmjerna ograničenja članka 16. Povelje EU-a; kao četvrto, njome je sektoru oplemenjivanja bilja propisana de facto trajna obveza bilježenja i pohranjivanja podataka o svojim djelatnostima; naposljetku, dostupne su i manje otegotne mjere, kao što to proizlazi iz ‘Međunarodnog ugovora o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu’.Petim tužbenim razlogom navodi se da pobijana Uredba oplemenjivače bilja očito dovodi u položaj pravne nesigurnosti: kao prvo, zato što njezino područje pri
mjene ovisi o tome hoće li zemlje izabrati izvršavati suverena prava nad genetskim resursima; kao drugo, zato što ona počiva na nejasnim definicijama na temelju kojih nije moguće utvrditi smatra li se za genetski resurs da je bio ‘korišten’; kao treće, zbog činjenice da dvosmisleno tumačenje moguće dovodi do de facto retroaktivne primjene; naposljetku, zbog činjenice da razvoj najbolje prakse samo „može” smanjiti rizik od neusklađenosti korisnika na koje se osporavana mjera odnosi.