Predmet C‑484/15

Ibrica Zulfikarpašić

protiv      

Slavena Gajera

(zahtjev za prethodnu odlukukoji je uputio Općinski sud u Novom Zagrebu – Stalna služba u Samoboru)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Uredba (EZ) br. 805/2004 – Europski ovršni naslov za nesporne tražbine – Uvjeti za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu – Pojam ‚sud’ – Javni bilježnik koji je donio rješenje o ovrsi na temelju ‚vjerodostojne isprave’ – Autentična isprava”

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 9. ožujka 2017.

1.        Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Uvođenje europskog ovršnog naslova za nesporne tražbine – Uredba br. 805/2004 – Pojam suda – Javni bilježnici koji provode ovršne postupke na temelju vjerodostojne isprave – Postupci bez kontradiktorne rasprave – Isključenost

(Uredba br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. st. 1. t. (b) i (c), čl. 5. i 12.)

2.        Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Uvođenje europskog ovršnog naslova za nesporne tražbine – Uredba br. 805/2004 – Zahtjev da se za odluku izda potvrda o europskom ovršnom naslovu – Odluka koja se mora odnositi na nespornu tražbinu – Rješenje o ovrsi koje je javni bilježnik donio na temelju vjerodostojne isprave, protiv kojeg nije podnesen prigovor – Isključenost

(Uredba br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, uv. izj. 5. i čl. 3. st. 1.)

1.      Uredbu (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine treba tumačiti na način da javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju „vjerodostojne isprave”, nisu obuhvaćeni pojmom „sud” u smislu te uredbe.

Naime, načelo uzajamnog povjerenja među državama članicama ima u pravu Unije temeljno značenje, s obzirom na to da omogućava stvaranje i održavanje prostora bez unutarnjih granica, zasnivajući se pri tome na visokoj razini povjerenja koje mora postojati između država članica (presuda od 5. travnja 2016., Aranyosi i Căldăraru, C‑404/15 i C‑659/15 PPU, EU:C:2016:198, t. 78.).

To se načelo, u skladu s člankom 5. Uredbe br. 805/2004, očituje kroz priznavanje i izvršenje u svim drugim državama članicama sudskih odluka za koje je izdana potvrda o europskom ovršnom naslovu u državi članici podrijetla.

Zaštita načela legitimnih očekivanja u kontekstu slobodnog kretanja sudskih odluka, na koje se podsjeća u točkama 38. i 39. ove presude, zahtijeva strogo ocjenjivanje elemenata koji definiraju pojam sud u smislu te uredbe, kako bi se nacionalnim tijelima omogućilo identificiranje sudskih odluka koje su donijeli sudovi drugih država članica. Naime, poštovanje načela uzajamnog povjerenja u sudovanje u državama članicama Unije, na kojem se temelji primjena te uredbe, pretpostavlja, među ostalim, da su sudske odluke čije se izvršenje traži u državi članici različitoj od države podrijetla donesene u sudskom postupku koji nudi jamstva neovisnosti i nepristranosti kao i poštovanje načela kontradiktornosti postupka.

U konkretnom slučaju valja podsjetiti da su javni bilježnici u Hrvatskoj, u skladu s odredbama Ovršnog zakona, nadležni donositi rješenja povodom prijedloga za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave. Nakon što je rješenje dostavljeno ovršeniku, on protiv njega može podnijeti prigovor. Javni bilježnik kojem je podnesen dopušten, obrazložen i pravodoban prigovor protiv rješenja koje je izdao proslijedit će spis radi provedbe postupka u povodu prigovora nadležnom sudu, koji će odlučiti o prigovoru.

Iz tih odredaba proizlazi da se rješenje o ovrsi koje javni bilježnik izdaje na temelju „vjerodostojne isprave” ovršeniku dostavlja tek nakon njegova donošenja a da pritom prijedlog na temelju kojeg je javni bilježnik pokrenuo postupak tom ovršeniku nije dostavljen.

Iako ovršenik može podnijeti prigovor protiv rješenja o ovrsi koje je izdao javni bilježnik i iako se čini da javni bilježnik ovlasti koje su mu povjerene u okviru ovršnog postupka na temelju „vjerodostojne isprave” izvršava pod nadzorom suda, kojemu javni bilježnik mora proslijediti eventualne prigovore, ostaje činjenica da ispitivanje prijedloga za izdavanje rješenja o ovrsi na takvom temelju koje u Hrvatskoj provodi javni bilježnik nije kontradiktorno.

Međutim, prema članku 12. Uredbe br. 805/2004, za sudsku odluku o nespornoj tražbini u smislu članka 3. stavka 1. točaka (b) i (c) te uredbe može se izdati potvrda o europskom ovršnom naslovu samo ako sudski postupak u državi članici podrijetla ispunjava minimalne norme propisane u poglavlju III. te uredbe.

(t. 41.‑47., 50., t. 1. izreke)

2.      Uredbu br. 805/2004 treba tumačiti na način da se za rješenje o ovrsi koje u Hrvatskoj donosi javni bilježnik na temelju „vjerodostojne isprave”, a protiv kojeg nije bilo prigovora, ne može izdati potvrda o europskom ovršnom naslovu jer se ono ne odnosi na nespornu tražbinu u smislu članka 3. stavka 1. te uredbe.

Treba navesti da, iako su javni bilježnici u hrvatskom pravnom sustavu ovlašteni sastavljati autentične isprave, tražbina utvrđena rješenjem o ovrsi na temelju „vjerodostojne isprave” nema svojstvo nespornosti. Naime, u skladu s uvodnom izjavom 5. Uredbe br. 805/2004, njezinim člankom 3. stavkom 1. točkom (d) predviđeno je da se za autentičnu ispravu može izdati potvrda o europskom ovršnom naslovu samo ako je dužnik u toj ispravi izričito prihvatio tražbinu.

Osim toga, nepostojanje dužnikova prigovora ne može se izjednačavati s izričitim prihvaćanjem tražbine u smislu članka 3. stavka 1. točke (d) Uredbe br. 805/2004 jer to prihvaćanje mora biti navedeno u autentičnoj ispravi za koju se izdaje potvrda.

(t. 55., 56., 58., 59., t. 2. izreke)