Predmet C-388/14

Timac Agro Deutschland GmbH

protiv

Finanzamt Sankt Augustin

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Köln)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Porezno zakonodavstvo – Porez na dobit – Sloboda poslovnog nastana – Nerezidentna stalna poslovna jedinica – Izbjegavanje dvostrukog oporezivanja izuzimanjem prihoda nerezidentne stalne poslovne jedinice – Uzimanje u obzir gubitaka koje ostvari takva stalna poslovna jedinica – Uračunavanje prethodno odbijenih gubitaka u slučaju prijenosa nerezidentne poslovne jedinice – Konačni gubici“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 17. prosinca 2015.

1.        Sloboda poslovnog nastana – Porezno zakonodavstvo – Porez na dobit – Ugovor o sprečavanju dvostrukog oporezivanja koji izuzima od oporezivanja prihode stalne poslovne jedinice smještene u državi članici različitoj od one u kojoj sjedište ima društvo za koje je vezana – Nacionalni propis koji dopušta spomenutom rezidentnom društvu da uzme u obzir gubitke koje je ostvarila stalna poslovna jedinica – Uračunavanje prethodno odbijenih gubitaka u slučaju prijenosa stalne poslovne jedinice nerezidentnom društvu iste grupe – Dopuštenost – Granice – Odbitak konačnih gubitaka

(čl. 49. UFEU‑a)

2.        Sloboda poslovnog nastana – Porezno zakonodavstvo – Porez na dobit – Uzimanje u obzir od strane rezidentnog društva gubitaka koje je ostvarila stalna poslovna jedinica smještena u državi članici različitoj od one u kojoj sjedište ima spomenuto društvo – Ugovor o sprečavanju dvostrukog oporezivanja koji isključivu nadležnost oporezivanja prihoda stalne poslovne jedinice daje toj drugoj državi članici – Nacionalni propis koji u slučaju prijenosa spomenute poslovne jedinice isključuje takvo uzimanje u obzir u državi koja ima isključivu nadležnost oporezivanja – Situacija koju se ne može usporediti s onom stalne poslovne jedinice smještene u državi sjedišta rezidentnog društva

(čl. 49. UFEU‑a)

1.        Članak 49. UFEU‑a treba tumačiti na način da mu nije protivan porezni sustav države članice, na temelju kojeg se, u slučaju kada društvo rezidentno u državi članici prenosi stalnu poslovnu jedinicu koja se nalazi u drugoj državi članici nerezidentnom društvu koje je dio iste grupe kao i prvo društvo, na temelju prijenosa poslovne jedinice prethodno odbijeni gubici uračunavaju u oporeziv prihod društva prenositelja kada su, na temelju ugovora o sprečavanju dvostrukog oporezivanja, njezini prihodi izuzeti od oporezivanja u državi članici u kojoj sjedište ima društvo za koje je vezana.

Međutim, budući da je rezidentno društvo prenositelj dokazalo da su uračunati gubici konačni gubici u smislu presude Marks & Spencer, C‑446/03, protivi se članku 49. UFEU‑a isključiti mogućnost tom društvu da od svoje u državi članici rezidentnosti oporezive dobiti odbije gubitke koje je imala njegova nerezidentna poslovna jedinica.

(t. 53., 58., t. 1. izreke)

2.        Članak 49. UFEU‑a treba tumačiti na način da mu nije protivan porezni sustav države članice koji, u slučaju kada društvo rezidentno u državi članici prenosi stalnu poslovnu jedinicu koja se nalazi u drugoj državi članici nerezidentnom društvu koje je dio iste grupe kao i prvo društvo, isključuje mogućnost da rezidentno društvo u svoju oporezivu osnovicu uračuna gubitke prenesene poslovne jedinice kada, na temelju ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, isključiva nadležnost oporezivanja njezina prihoda pripada državi članici u kojoj se nalazi.

Naime, s obzirom na to da država članica nema nikakvu nadležnost nad prihodima takve stalne poslovne jedinice, situacija stalne poslovne jedinice smještene u drugoj državi članici nije u pogledu mjera koje ta država propisuje radi izbjegavanja ili ublažavanja dvostrukog oporezivanja dobiti rezidentnog društva usporediva s onom stalne poslovne jedinice smještene u prvoj državi članici.

(t. 65., 66., t. 2. izreke)