Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 10. travnja 2024. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Fővárosi Törvényszék - Mađarska) – Lear Corporation Hungary Autóipari Gyártó Kft./Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága
(predmet C-532/231 , Lear Corporation Hungary)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 99. Poslovnika Suda – Odgovor koji se može jasno izvesti iz sudske prakse – Oporezivanje – Porez na dodanu vrijednost (PDV) – Direktiva 2006/112/EZ – Članak 183. – Pravo na odbitak plaćenog pretporeza – Načini korištenja – Zakašnjeli povrat – Kašnjenje uzrokovano primjenom nacionalne odredbe – Učinak presude koju je Sud donio u prethodnom postupku nakon nastanka tih činjenica – Zatezne kamate – Zastara – Načela ekvivalentnosti, djelotvornosti i porezne neutralnosti”
Jezik postupka: mađarski
Sud koji je uputio zahtjev
Fővárosi Törvényszék
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Lear Corporation Hungary Autóipari Gyártó Kft.
Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága
Izreka
Članak 183. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost,
treba, s obzirom na načela ekvivalentnosti, djelotvornosti i porezne neutralnosti, tumačiti na način da:
u slučaju kad porezni obveznik zatraži povrat poreza na dodanu vrijednost (PDV) koji ranije nije mogao zatražiti zbog primjene zakonskog uvjeta za koji je Sud presudio da se njime krši taj članak, mu se ne protivi to da je pod uvjetima predviđenima pravom dotične države članice za taj zahtjev za povrat moguće smatrati da sadržava i zahtjev za isplatom zateznih kamata, uzimajući u obzir svrhu plaćanja kamata na višak PDV-a koji je država članica zadržala protivno pravnim pravilima Unije, kojim se žele nadoknaditi financijski gubici koji su zbog neraspoloživosti dotičnih iznosa tako nastali poreznom obvezniku.
Načela djelotvornosti i porezne neutralnosti
treba tumačiti na način da:
im se ne protivi praksa države članice u okviru koje se poreznu upravu te države oslobađa od bilo kakve obveze da u stadiju zahtjeva za isplatu zateznih kamata, podnesenog u zastarnom roku, a koji se odnosi na iznose PDV-a koje je navedena država zadržala protivno pravu Unije, dodijeli kamate koje nisu obuhvaćene tim zahtjevom, nego da im se, s druge strane, protivi to da ta uprava kvalificira kao novi – a što ima za posljedicu njegovu zastaru – drugi zahtjev za isplatu zateznih kamata u kojem je navedeno razdoblje koje nije bilo predmet tog prvog zahtjeva, kad se drugi zahtjev odnosi na zatezne kamate na iznose PDV-a zadržane zbog iste povrede prava Unije poput one zbog koje je podnesen prvi zahtjev i da je porezni obveznik za mogućnost proširenja njegova vremenskog područja primjene saznao tek nakon nacionalne sudske odluke donesene povodom odluke koju je Sud donio prilikom izvršavanja ovlasti koje su mu dodijeljene člankom 267. UFEU-a.
Načela djelotvornosti i porezne neutralnosti
treba tumačiti na način da:
podrazumijevaju da, u skladu s pravilima koje svaka država članica treba utvrditi s obzirom na svoje nacionalno pravo, drugi zahtjev za isplatu zateznih kamata u kojem je navedeno razdoblje koje nije bilo predmet prvog zahtjeva za isplatu takvih kamata, treba smatrati dopunom tog prvog zahtjeva, kad se taj drugi zahtjev odnosi na zatezne kamate na iznose PDV-a zadržane zbog iste povrede prava Unije poput one zbog koje je podnesen prvi zahtjev i da je porezni obveznik za mogućnost proširenja njegova vremenskog područja primjene saznao tek nakon nacionalne sudske odluke donesene povodom odluke koju je Sud donio prilikom izvršavanja ovlasti koje su mu dodijeljene člankom 267. UFEU-a.
____________
1 SL C, C/2023./1127