Predmet C‑117/15

Reha Training Gesellschaft für Sport- und Unfallrehabilitation mbH

protiv

Gesellschaft für musikalische Aufführungs- und mechanische Vervielfältigungsrechte eV (GEMA)

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Köln)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Intelektualno vlasništvo – Autorsko pravo i srodna prava – Direktiva 2001/29/EZ – Članak 3. stavak 1. – Direktiva 2006/115/EZ – Članak 8. stavak 2. – Pojam ,priopćavanje javnosti’ – Postavljanje televizijskih uređaja od strane voditelja centra za rehabilitaciju, čime pacijentima omogućuje gledanje televizijskih sadržaja”

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 31. svibnja 2016.

1.        Usklađivanje zakonodavstava – Autorsko pravo i srodna prava – Direktive 2001/29 i 2006/115 – Priopćavanje javnosti – Pojam koji načelno ima isto značenje u tim direktivama – Emitiranje televizijskog sadržaja posredstvom televizijskih uređaja koje je voditelj centra za rehabilitaciju postavio u svojim poslovnim prostorijama – Ocjena tih dviju direktiva istovremeno i na temelju istih kriterija

(Uredba br. 2001/29 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. st. 1., Direktiva 2006/115 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 8. st. 2.)

2.        Usklađivanje zakonodavstava – Autorsko pravo i srodna prava – Direktive 2001/29 i 2006/115 – Priopćavanje javnosti – Pojam koji načelno ima isto značenje u tim direktivama – Emitiranje televizijskog sadržaja posredstvom televizijskih uređaja koje je voditelj centra za rehabilitaciju postavio u svojim poslovnim prostorijama – Ocjena tih dviju direktiva istovremeno i na temelju istih kriterija

(Uredba br. 2001/29 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. st. 1., Direktiva 2006/115 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 8. st. 2.)

1.        Primjena članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29 o usklađivanju određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu mora se izvršiti tako da ne utječe na primjenu članka 8. stavka 2. Direktive 2006/115 o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva. U tom pogledu, ništa ne ukazuje na tvrdnju da je zakonodavac Unije želio dati pojmu priopćavanja javnosti različito značenje u kontekstu tih direktiva. Naime, različita narav prava zaštićenih u okviru tih direktiva ne može prikriti činjenicu da, sukladno njihovu sadržaju, ta prava imaju isti povod, a to je priopćavanje javnosti zaštićenih djela.

Iz navedenog proizlazi da u slučaju u okviru kojega je istaknuto da emitiranje televizijskog sadržaja posredstvom televizijskih uređaja koje je voditelj centra za rehabilitaciju postavio u svojim poslovnim prostorijama krši autorska i srodna prava velikog broja uključenih osoba, osobito skladatelja, tekstopisaca i glazbenih nakladnika, ali i umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i autora tekstova kao i njihovih nakladnika, valja primijeniti članak 3. stavak 1. Direktive 2001/29 kao i članak 8. stavak 2. Direktive 2006/115, s time da se pojmu „priopćavanje javnosti”, koji je sadržan u dvjema odredbama, daje isto značenje. Valja stoga ocijeniti predstavlja li takva situacija priopćavanje javnosti u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29 kao i članka 8. stavka 2. Direktive 2006/115, i to na temelju istih kriterija tumačenja, kako bi se osobito izbjegla proturječna tumačenja koja su međusobno nespojiva.

(t. 27., 31.‑34. i izreka)

2.        Članak 3. stavak 1. Direktive 2001/29 o usklađivanju određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu i članak 8. stavak 2. Direktive 2006/115 o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva treba tumačiti na način da emitiranje televizijskog sadržaja posredstvom televizijskih uređaja koje je voditelj centra za rehabilitaciju postavio u svojim poslovnim prostorijama predstavlja radnju priopćenja javnosti.

Naime, kao prvo, takav voditelj namjerno prenosi zaštićena djela svojim pacijentima posredstvom televizijskih uređaja koji su postavljeni u više poslovnih prostorija.

Kao drugo, svi pacijenti takvog centra za rehabilitaciju predstavljaju javnost u smislu tih odredbi kada krug osoba koji čine ti pacijenti nije premali ni beznačajan, s obzirom na to da navedeni pacijenti mogu uživati emitirana djela istovremeno u različitim poslovnim prostorijama te ih mogu načelno uživati bez ciljane intervencije voditelja tog centra. Osim toga, s obzirom na to da se postavlja pitanje plaćanja naknade za autorska i srodna prava za korištenje zaštićenih djela u prostorijama navedenog centra, ti pacijenti, očito, nisu bili uzeti u obzir prilikom davanja odobrenja za prvotno stavljanje na raspolaganje zaštićenog djela, tako da te osobe sačinjavaju novu javnost.

Kao treće, emitiranje televizijskog sadržaja posredstvom televizijskih prijamnika, čiji je cilj ponuditi zabavu pacijentima centra za rehabilitaciju za vrijeme rehabilitacije ili njihova čekanja na tretman, predstavlja dodatnu uslugu koja, iako nema medicinsku funkciju, povoljno utječe na položaj i atraktivnost centra te mu stoga pribavlja tržišnu prednost. Iz toga proizlazi da emitiranje televizijskog sadržaja od strane voditelja takvog centra za rehabilitaciju može imati lukrativnu narav koju treba uzeti u obzir prilikom utvrđenja visine naknade koju valja platiti, ako je to slučaj, zbog takvog emitiranja.

(t. 54.‑65. i izreka)